REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 158/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Jasenke Žabčić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. J., OIB …, iz V., kojeg zastupaju punomoćnici - odvjetnici Odvjetničkog društva K. i P. j.t.d., protiv tuženika E. P. d.o.o., OIB …, iz I. G., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude i rješenja Županijskog suda u Rijeci, poslovni broj Gž R- 154/2022-3 od 4. ožujka 2022., kojom su potvrđeni presuda i rješenje Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pr-948/2020-10 od 5. listopada 2020., u sjednici održanoj 13. veljače 2024.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tužitelja podnesena protiv presude Županijskog suda u Rijeci, poslovni broj Gž R-154/2022-3 od 4. ožujka 2022. odbija se kao neosnovana.
r i j e š i o j e:
Revizija tužitelja podnesena protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci, poslovni broj Gž R-154/2022-3 od 4. ožujka 2022. odbacuje se kao nedopuštena.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom je presudom odbijen tužbeni zahtjev kojim je traženo naložiti tuženiku isplatiti tužitelju dospjele, a neplaćene bruto plaće za razdoblje od 5. listopada 2020. do vraćanja na rad u mjesečnom iznosu od 6.217,67 kuna (825,22 €) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa odnosno od petnaestog u mjesecu za prethodni mjesec do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena. Prvostupanjskim je rješenjem odbačena tužba u dijelu zahtjeva kojim je traženo poništenje Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu od 4. lipnja 2020. i utvrđenje da radni odnos tužitelja nije prestao, kao i vraćanje na rad ponovnim povjeravanjem istih ili sličnih poslova koje je obavljao prije nego što mu je nezakonito prestao radni odnos.
2. Drugostupanjskom je presudom i rješenjem odbijena kao neosnovana žalba tužitelja te su potvrđeni prvostupanjska presuda i rješenje.
3. Protiv drugostupanjske presude i rješenja reviziju iz članka 382.a stavka 1. alineje 1. u vezi s člankom 400. stavcima 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08,123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) podnosi tužitelj pobijajući ih u cijelosti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se revizija prihvati, a pobijana presuda i rješenje preinače prihvaćanjem tužbenog zahtjeva, podredno ukinu i predmet vrati prvostupanjskom ili drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
4. Na reviziju nije odgovoreno.
5. Revizija nije osnovana.
6. Odredba članka 391. stavka 1. ZPP ovlašćuje revizijski sud pri odlučivanju o reviziji ispitati pobijanu presudu u dijelu kojim se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pa je u tim granicama pobijana presuda i ispitana.
7. Bez osnove revident ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP. Tužitelj ovu bitnu povredu nalazi u tvrdnji da sudovi nisu pregledali sms poruke na koje je on ukazivao. Što se tiče revizijskih navoda kojima se ukazuje na sms poruku koju bi tužitelj dobio od sina vlasnika tuženika 23. rujna 2020. sa sadržajem da se ne brine što je vlasnik tuženika uhićen te da ima posla za naredne dvije godine, nije ostvarena bitna povreda na koju tužitelj ukazuje jer su sudovi, prihvaćajući sadržaj te poruke upravo u pravcu tužiteljevih navoda, valjano ocijenili da se ta poruka, i pod pretpostavkom vjerodostojnosti, ne može smatrati odgovorom na prigovor. Dakle, sudovi nisu onemogućili tužitelja u raspravljanju o sadržaju sms poruke na koju je tužitelj ukazivao, već su uzeli u obzir sadržaj te poruke i ocijenili značaj njezina sadržaja, a okolnost da se tužitelj ne slaže s tom ocjenom nema značaj ostvarenja bitne povrede na koju tužitelj ukazuje. U takvim okolnostima nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede parničnog postupka.
8. Predmet je izravnom revizijom pobijane odluke utvrđenje nedopuštenosti tuženikove Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužitelju kao radniku od 4. lipnja 2020. i zaštita tužiteljevih prava iz radnog odnosa koja su mu kao posljedica nezakonitog otkaza povrijeđena.
9. U postupku provedenom pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je da je tužitelj kod tuženika bio u radnom odnosu od 29. lipnja 2011., a da je na temelju Ugovora o radu od 31. svibnja 2014. zasnovao radni odnos na neodređeno vrijeme. Nadalje je utvrđeno da je 6. srpnja 2020. zaprimio Odluku o poslovno uvjetovanom otkazu od 7. lipnja 2020. kojom je utvrđeno da mu radni odnos prestaje 19. lipnja 2020. i u odnosu na koju je 17. srpnja 2020. i 2. rujna 2020. uputio dopise tuženiku u kojima je pokazao spremnost i želju za radom, a na koje dopise nije zaprimio odgovore. Također je utvrđeno da je tužitelj 13. listopada 2020. zaprimio potvrdu tuženika od 5. listopada 2020. iz koje proizlazi da mu radni odnos prestaje danom 5. listopada 2020. i u odnosu na koju je odluku 28. listopada 2020. podnio zahtjev za zaštitu prava u skladu s odredbom članka 133. stavka 1. Zakona o radu (″Narodne novine″ broj 93/14, 121/17, 98/19, 151/22 i 64/23 - dalje: ZR) kojeg je tuženik zaprimio 29. listopada 2020. i na koji nije odgovorio zbog čega je tužitelj podnio predmetnu tužbu 17. studenoga 2020.
10. U odnosu na Odluku o poslovno uvjetovanom otkazu koju je dobio 6. srpnja 2020. i s kojom se nije složio, jer je u njoj rečeno da obavlja poslove zidara, za koje više nema potrebe, zbog čega ju nije potpisao i koju odluku je kopirao, tužitelj je napisao prigovor i preporučeno vratio tuženiku te mu poslao dopise od 17. srpnja 2020. i 2. rujna 2020., pa je u listopadu 2020., a nakon što je dobio odluku o prekidu radnog odnosa, zatražio stručnu pomoć odvjetnice K. J. iz R., koja je napisala prigovor i obrazložila zbog čega se tužitelj ne slaže s otkazom na koji prigovor tuženik nije odgovorio, tužitelj je pokrenuo predmetni postupak.
11. U opisanim su okolnostima sudovi ocijenili da tužitelj nije pravodobno zatražio zaštitu svojih prava pred sudom u smislu odredbe članka 133. stavka 2. ZR, obzirom da poslodavac nije odgovorio na uloženi prigovor, a za koji sud prvog stupnja smatra da predstavlja zahtjev za zaštitu povrijeđenog prava, pa da je tužitelj u daljnjem roku od petnaest dana od podnesenog prigovora trebao pokrenuti predmetni spor. Kako je tužbu podnio 27. studenoga 2020. sudovi su ocijenili da je tužba podnesena nakon proteka roka propisanog odredbom članka 133. ZR zbog čega je odbačena u dijelu zahtjeva u kojem tužitelj traži utvrđenje nedopuštenosti odluke o otkazu i povratak na rad.
12. Kada je, dakle, tužitelj zaprimio Odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu 6. srpnja 2020. te potom 17. srpnja 2020. i 2. rujna 2020. uputio tuženiku dopise u kojima je pokazao spremnost i želju za radom na koje dopise nije zaprimio odgovore, a tužbu podnio tek 27. studenoga 2020., tada su sudovi pravilno zaključili da je tužitelj prekludiran u pravu na sudsku zaštitu prava iz radnog odnosa. Naime, odredbom je članka 133. ZR propisano da radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od petnaest dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od saznanja za povredu prava, zahtijevati od poslodavca ostvarenje toga prava (stavak 1.), a ako poslodavac u roku od petnaest dana od dostave zahtjeva radnika iz stavka 1. ovoga članka ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od petnaest dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom (stavak 2.). U tumačenju ove zakonske odredbe revizijski sud ocjenjuje da je podnošenje tužbe radi sudske zaštite prava iz radnog odnosa upravo ograničeno prekluzivnim rokom od petnaest dana, a bezuspješan protek tog roka ima za posljedicu odbacivanje tužbe.
13. U vezi s revizijskim navodima o daljnjoj komunikaciji između stranaka i njezinu pravnom značenju, valja navesti da se ta komunikacija između stranaka nije izravno ticala pobijanja Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu, jer se radilo o tome da je tužitelj 13. listopada 2020. zaprimio tuženikovu potvrdu od 5. listopada 2020. s obaviješću da mu radni odnos prestaje 5. listopada 2020. i na tu potvrdu je 28. listopada 2020. podnio zahtjev za zaštitu prava na temelju odredbe članka 133. stavka 1. ZR koju je tuženik primio 29. listopada 2020. i na koji zahtjev nije odgovorio zbog čega je tužitelj podnio predmetnu tužbu 17. studenoga 2020. Međutim, osim što ta potvrda nema značaj otkaza ugovora o radu, ona nije predmet pobijanja u ovom postupku jer nije obuhvaćena tužbenim zahtjevom. Čak i kad bi bila predmet tužbenog zahtjeva, i tada bi tužitelj bio prekludiran u pravu na traženje sudske zaštite jer bi mu u tom slučaju rok za podnošenje tužbe istekao 13. studenoga 2020. (petak - radni dan), a tužbu je podnio 17. studenoga 2020., dakle nakon proteka prekluzivnog roka za podnošenje tužbe.
14. U takvim su okolnostima sudovi pravilno ocijenili da je tužitelj prekludiran u traženju prava na sudsku zaštitu prava iz radnog odnosa zbog Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 4. lipnja 2020., pa su pravilno primijenili odredbu članka 133. stavka 2. ZR kada su tužbu u tom dijelu zahtjeva odbacili. Jednako su tako sudovi pravilno ocijenili i da tužitelj nema pravnu osnovu za potraživanje plaće za razdoblje nakon prestanka ugovora zato što to pravo, sukladno odredbi članka 7. stavka 1. ZR, pripada radniku u radnom odnosu što tužitelj nakon prestanka radnog odnosa više nije. Stoga su sudovi pravilno primijenili materijalno pravo kada su novčani zahtjev tužitelja odbili kao neosnovan.
15. Kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena, valjalo je, na temelju odredbe članka 393. ZPP, reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 13. veljače 2024.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil, v.r.
