REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2722/2019-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Jasenke Žabčić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1) I. K. pok. M., OIB …, iz S., tužiteljice 2) J. K. pok. M., iz S. A. D., O., C., tužitelja 3) B. K. pok. M., OIB …, iz Z., tužiteljice 4) M. B. pok. M., OIB …, iz B. na M., tužiteljice 5) S. V. pok. M., OIB …., iz Z., sve tužitelje zastupaju punomoćnici - odvjetnici Odvjetničkog društva K. & V. iz Z., protiv tuženika Grada Zadra, OIB …, sa sjedištem u Z., kojeg zastupa punomoćnica T. B., diplomirana pravnica tuženika, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Karlovcu, poslovni broj Gž-873/2016-3 od 21. ožujka 2019. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-2936/2015 od 21. ožujka 2016., u sjednici održanoj 13. veljače 2024.,

r i j e š i o  j e:

I. Ukida se presuda Županijskog suda u Karlovcu, poslovni broj Gž-873/2016- 3 od 21. ožujka 2019. te se predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.

II. Odluka o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom u točki I. izreke prihvaćen tužbeni zahtjev te je utvrđeno da su tužitelji suvlasnici nekretnine oznake čest. zem. 3710/3 k.o. C., površine 1.187 m², i to svaki od tužitelja od 1) do 4) u suvlasničkom udjelu od 3/20 dijela, a tužiteljica pod 5) S. V. u suvlasničkom udjelu od 6/20 dijela, uz obvezu tuženika na trpljenje uknjižbe prava vlasništva na navedenoj nekretnini u navedenim suvlasničkim udjelima. Odlukom je o parničnom trošku sadržanom u točki II. izreke naloženo tuženiku naknaditi tužiteljima trošak postupka u iznosu od 6.706,25 kuna (890,07 €) s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

2. Drugostupanjskom je presudom, prihvaćanjem žalbe tuženika, u točki 1. izreke, prvostupanjska presuda preinačena tako što je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan. Odlukom je o parničnom trošku sadržanom u točki 2. izreke naloženo tužiteljima naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 1.000,00 kuna (132,72 €).

3. Protiv drugostupanjske presude tužitelji podnose reviziju iz članka 382. stavka 1. točke 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) smatrajući da je drugostupanjska presuda donesena primjenom odredbe članka 373.a ZPP, a ova se revizija podnosi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se revizija prihvati, pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu drugog stupnja na ponovno odlučivanje ili da se ukinu obje nižestupanjske presude i predmet vrati sudu prvog stupnja odnosno da se pobijana presuda preinači prihvaćanjem tužbenog zahtjeva.

3.1. Tužitelji također, podredno, podnose i reviziju iz članka 382. stavka 2. ZPP naznačujući pravna pitanja za koja smatraju da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjene zbog nepodudarnosti s praksom revizijskog suda (Rev 847/2007-2 od 4. prosinca 2007.), uz isti prijedlog odlučivanja po reviziji.

3.2. Revizijski sud ocjenjuje da su u okolnostima konkretnog slučaja ispunjene pretpostavke za podnošenje redovne revizije iz članka 382. stavka 1. točke 3. ZPP, iako se sud drugog stupnja nije pozvao na tu zakonsku odredbu (već se kod preinake prvostupanjske presude pozvao na odredbu članka 373. točka 3. ZPP). Međutim, sud je drugog stupnja pobijanu presudu donio stvarno primjenjujući odredbu članka 373.a ZPP. To je razvidno već iz činjenice što je drugostupanjska presuda donesena nakon što je žalbeni sud utvrdio da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP. Kada drugostupanjski sud utvrdi postojanje spomenute bitne povrede i zbog toga ne ukine prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 369. stavka 1. ZPP, tada drugostupanjsku presudu kojom preinačuje prvostupanjsku i ne može donijeti bez primjene odredbe članka 373.a stavak 3. u vezi sa stavkom 1. ZPP. Stoga je revizijski sud predmetnu reviziju razmatrao kao reviziju iz članka 382. stavak 1. točka 3. ZPP, dakle, kao redovnu reviziju.

4. Tuženik nije odgovorio na reviziju tužitelja.

5. Revizija je osnovana.

6. Odredba članka 392.a stavka 1. ZPP obvezuje revizijski sud ispitati pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pa je u tim granicama pobijana presuda i ispitana.

7. Osnovano revidenti ukazuju na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP počinjenu pred sudom drugog stupnja.

8. Naime, predmet je postupka zahtjev tužitelja za utvrđenje prava (su)vlasništva na čest. zem. 3710/3 zk. ul. 6621 k.o. C., oranica, površine 1.187 m² i uknjižba tog prava u zemljišnoj knjizi, a riječ je o nekretnini koja je u zemljišnoj knjizi upisana kao vlasništvo tuženika Grada Z. za cijelo.

9. U postupku pred sudom prvog stupnja utvrđeno je da je Odlukom Gradske komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju u Z. od 17. siječnja 1948. predniku tužitelja Š. K. pok. K. iz A. kao obrađivaču i članovima njegove obitelji - ženi D., sinovima M. i A., kćerima A. i M. priznato na jednake dijelove vlasništvo zemlje označene kao oranica R. i kod G. do p. i j. k.o. A. u površini od 1.700 m², uknjižene vlasnosti Biskupija Z. u Z., kao i pravo besteretne uknjižbe nakon premjere površine, a nakon što je Komisija utvrdila da postoji odnos feudalnog karaktera jer navedeni obrađivač Š. K. pok. K. iz A. to zemljište drži i obrađuje temeljem naslijeđenog kmetskog odnosa koji je odnos na istom zemljištu zasnovan još po njegovim precima. Ujedno je utvrđeno da je prednik tužitelja, njihov djed pokojni Š. K. pok. K. zv. K. bio upisan kao posjednik predmetne nekretnine još od 1945., zatim je i revizijom katastra za k.o. A. 1955. godine posjednikom čest. zem. 3710/3 (predmetne nekretnine) utvrđen i upisan J.-Š. K. pok. K. K., njegov je upis potvrđen i kao takav "prenesen" i u k.o. C. 1964. godine novom izmjerom k.o. C., a ti su podaci prihvaćeni 1974. godine kada dolazi do promjene površine čest. zem. 3710/3, ali ne i posjednika, što je vidljivo i u današnjem posjedovnom stanju.

9.1. Osim toga, utvrđeno je i da je utužena nekretnina kat. čest. 3710/3 k.o. C. uvrštena u sastav ostavinske imovine Š.-J. K. pok. K. rođenog 15. listopada 1897., a preminulog 19. listopada 1978., prema rješenju o nasljeđivanju Općinskog suda u Z. O.90/79, i to kao izvanknjižno vlasništvo prema posjedovnom listu broj 752 Općinskog zavoda za katastar i geodetske poslove Općine Z., na kojoj su nekretnini, između ostalih, kao nasljednici proglašeni sin M. K. pok. Š. za 9/20 dijela, sin A. K. pok. Š. za 9/20 dijela i maloljetna unuka N. D. kći M. za 2/20 dijela. Nadalje je utužena nekretnina uvrštena u sastav ostavinske imovine ostavitelja M. K. pok. Š. rođenog 8. lipnja 1924., a preminulog 23. rujna 1998. sukladno rješenju o nasljeđivanju broj O-1069/98 Općinskog suda u Zadru iza smrti M. K. pok. Š., pa je ista unesena kao nekretnina temeljem rješenja o nasljeđivanju broj O-70/79 iza smrti K. Š.-J. pok. K. iz Z. suvlasnik za 9/20 dijela, između ostalih nekretnina, upravo utužena nekretnina kat. čest. 3710/3 k.o. C. evidentirana u posjedovnom listu 958, na kojoj su nekretnini kao nasljednici proglašeni supruga P. K. za 1/6 dijela, te tužitelji pod 1) sin I. K. pok. M. za 1/6 dijela, tužiteljica pod 2) kći J. K. pok. M. za 1/6 dijela, tužitelj pod 3) sin B. K. pok. M. za 1/6 dijela, tužiteljica pod 4) kći M. B. pok. M. za 1/6 dijela, tužiteljica pod 5) kći S. V. pok. M. za 1/6 dijela, kasnije je udio od 1/6 dijela P. K. naslijeđen po S. V. na temelju rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru broj O-1900/2014, UPP/OS-243/2014 iza smrti P. K. od 13. siječnja 2015. Također je utvrđeno da se predmetna nekretnina dugo obrađivala u poljoprivredne svrhe jer je zbog blizine vode zemljište pogodno za sadnju raznih poljoprivrednih proizvoda, jedno vrijeme su se sadile i maraške. Danas se više ne obrađuje, ali ju tužitelji košnjom održavaju. Tužiteljima nitko nije dolazio na predmetnu nekretninu niti im je osporavao posjed.

9.2. Pored toga, u postupku je utvrđeno da je 1986. proveden postupak osnivanja zemljišne knjige za k.o. C. u kojem su sudjelovali K. A. pok. Š. i K. M. pok. Š., sinovi upisanog posjednika K. J.-Š. pok. K. zv.K.. U tom je postupku, između ostalih nekretnina, predmet rasprave bila i čest. zem. 3710/3 k.o. A., u naravi oranica, ukupne površine 1.187 m², upisana kao vlasništvo Nadbiskupske stolice u Z., za cijelo, a spomenuti nasljednici upisanog posjednika koji su sudjelovali u postupku suglasno su istakli da su vlasnici navedenih nekretnina te da su vlasništvo istih stekli u agrarnom postupku te pritom priložili i agrarnu odluku Gradske komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju u Z. broj A-292/47 od 17. siječnja 1948. nakon čega su upućeni u roku od 30 dana dostaviti sudu dopunsko rješenje agrarne odluke broj A-292/47 od strane Općinske uprave za imovinsko-pravne poslove Z., uz prijetnju da će se u protivnom izvršiti upis društvenog vlasništva u korist Općine Zadar, među ostalim, i na predmetnoj čest. zem. 3710/3 k.o. C.

9.3. Slijedeći praksu revizijskog suda izraženu u odlukama broj Rev 847/2007-2 od 4. prosinca 2007. i Rev 495/2003-2 od 2. ožujka 2005., prvostupanjski sud ocjenjuje da se rješenje o upisu u postupku osnivanja nove zemljišne knjige koje je doneseno na ročištu od 8. rujna 1986. ne dostavlja strankama u pisanom otpravku, već ima učinak kad je objavljeno, a nakon toga se može pokrenuti ispravni postupak u smislu paragrafa 36. do 60. i 63. tada važećeg Zakona o unutrašnjem uređenju, osnivanju i ispravljanju zemljišnih knjiga iz 1930. kada se dostavlja samo rješenje u postupku povodom prigovora za ispravljanje zemljišnih knjiga u smislu paragrafa 59. i dalje citiranog Zakona. Međutim, saslušanjem zemljišnoknjižnog referenta nije konačno utvrđeno je li u postupku osnivanja nove zemljišne knjige za k.o. Crno donesena odluka o otvaranju nove zemljišne knjige te je li zakonito proveden i završen ispravni postupak uz dužnost njegovog (pr)oglašavanja, dakle nije utvrđeno jesu li prednici tužitelja sudjelovali u postupku osnivanja nove zemljišne knjige, a da pritom nisu iskoristili svoje pravo na prigovor, pa je prvostupanjski sud zaključio da osnovanost ovog svog prigovora tuženik do zaključenja glavne rasprave nije dokazao u stupnju izvjesnosti.

10. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja sud je prvog stupnja prihvatio tužbeni zahtjev zaključujući da su pravni prednici tužitelja stekli pravo vlasništva na utuženoj nekretnini temeljem razrješenja kmetskog odnosa, odnosno na temelju Zakona o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog primorja koji je stupio na snagu 26. studenoga 1946. ("Narodne novine" broj 138/46 i 111/47), a kojim su Zakonom ukinuti svi agrarni odnosi feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog primorja te je zemlja prešla u slobodno vlasništvo obrađivača sukladno odredbi članka 1. tog Zakona. Osim toga, sud je prvog stupnja analizom i ocjenom izvedenih dokaza, iskaza saslušanih svjedoka i pregledom priloženih isprava ocijenio da su tužitelji dokazali valjan izvanknjižni slijed stjecanja prava suvlasništva na predmetnoj nekretnini, i to tako što je tu nekretninu stekao prednik tužitelja Š. K. pok. K. zvani K. razrješenjem agrarnog odnosa nakon čega je kasnije provedena dioba sinova A. T. K. i M. K. te su potom nekretninu tužitelji naslijedili na temelju rješenja o nasljeđivanju uz poštovanje i zadržavanje suvlasničkog udjela N. D. od 2/20 dijela.

11. Sud je drugog stupnja, utvrđujući da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, zapravo sam počinio tu povredu. Tako sud drugog stupnja navodi: "Naime, iako iz provedenog dokaznog postupka nespornim proizlazi da je prednik tužitelja sudjelovao u postupku obnove zemljišne knjige, da je pozvan da dostavi dopunu Odluke iz 1948., a kojom mu se priznaje suvlasništvo na temelju kmetskog prava njegovih prednika na nekretnini koja je opisno naznačena, da nije pokrenut ispravni postupak, proizlazi upravo suprotno od zaključka prvostupanjskog suda: „ ... u konkretnom slučaju nije saslušanjem zemljišnoknjižnog referenta konačno utvrđeno da li je u postupku osnivanja nove zemljišne knjige za k.o. C. donesena odluka o otvaranju nove zemljišne knjige te da li je zakonito proveden i završen ispravni postupak uz dužnost njegovog oglašavanja, dakle da li su prednici tužitelja sudjelovali u postupku osnivanja nove zemljišne knjige...".

11.1. Međutim, suprotno zaključku suda drugog stupnja, sud je prvog stupnja odluku utemeljio na zaključku da nije utvrđeno jesu li prednici tužitelja sudjelovali u postupku osnivanja nove zemljišne knjige, a da pritom nisu iskoristili svoje pravo na prigovor. Dakle, sud prvog stupnja ne dvoji da su prednici tužitelja sudjelovali u postupku osnivanja nove zemljišne knjige za k.o. C., ali smatra odlučnom činjenicu da tuženik nije dokazao da je ispravni postupak u cijelosti zakonito proveden i dovršen uz dužnost njegova (pro)glašavanja, kao i da nije utvrđeno je li prednicima tužitelja bilo omogućeno iskoristiti pravo na prigovor. U tom smislu sud prvog stupnja zaključuje da takvo rješenje iz postupka osnivanja zemljišne knjige ne veže tužitelje.

12. Sud drugog stupnja, s druge strane, utvrđuje "iz stanja spisa" da prednik tužitelja nije izjavio žalbu ili na drugi način osporavao upis društvenog vlasništva na predmetnoj nekretnini, naglašavajući da je sud prvog stupnja pogriješio kada je osnovanost tužbenog zahtjeva utemeljio na primjeni odredaba Zakona o ukidanju agrarnih odnosu jer je, prema shvaćanju drugostupanjskog suda, u konkretnom slučaju trebalo primijeniti pravila Zakona o unutrašnjem uređenju, osnivanju i ispravljanju zemljišne knjige. Drugostupanjski sud pritom zaobilazi zaključak suda prvog stupnja da, upravo u primjeni Zakona o unutrašnjem uređenju, osnivanju i ispravljanju zemljišne knjige, uknjižba tuženika na predmetnoj nekretnini ne veže tužitelje (kao što nije vezala ni njihove prednike) zato što tuženik u postupku nije dokazao da je taj postupak u cijelosti zakonito proveden i dovršen, a to prvostupanjski sud zaključuje slijedeći pravno shvaćanje revizijskog suda (Rev 847/2007-2 od 4. prosinca 2007. i Rev 495/2003-2 od 2. ožujak 2005) koje je i dano u primjeni spomenutog Zakona o unutrašnjem uređenju, osnivanju i ispravljanju zemljišne knjige. Prema tom pravnom shvaćanju, pravomoćno rješenje iz postupka osnivanja zemljišnih knjiga veže sud samo ako su sve zainteresirane stranke sudjelovale u tom postupku te dale suglasnost na promjene zemljišno-knjižnog stanja, te ako im je rješenje dostavljeno, a na njega nisu izjavile žalbu.

13. U takvim je okolnostima ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP koju je počinio sud drugog stupnja jer presuda tog suda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati zato što o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima drugostupanjske presude navodi o sadržaju prvostupanjske presude i samog sadržaja prvostupanjske presude.

14. Stoga je drugostupanjsku presudu valjalo ukinuti na temelju odredbe članka 394. stavka 1. ZPP i predmet vratiti sudu drugog stupnja na ponovno suđenje.

15. U nastavku će postupka sud drugog stupnja otkloniti počinjenu bitnu povredu te ponovno odlučiti o žalbi tuženika protiv prvostupanjske presude imajući na umu pravno shvaćanje revizijskog suda na koje je ukazano ovim rješenjem.

16. Odluka je o troškovima postupka u povodu revizije, na temelju odredbe članka 166. stavka 3. ZPP, ostavljena za konačnu odluku.

Zagreb, 13. veljače 2024.

Predsjednik vijeća

Ivan Vučemil, v.r.