REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 2032/2019-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Dragana Katića člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Jasenke Žabčić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. R. iz Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik A. M., odvjetnik u Z., protiv tuženika I. c. Z. d.o.o., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik Z. B., odvjetnik u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž R- 23/2018-5 od 23. siječnja 2019. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zaprešiću poslovni broj P-1427/2014-46 od 19. studenog 2014., u sjednici održanoj 13. veljače 2024.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.
r i j e š i o j e:
Odbacuje se revizija tužitelja podnesena protiv odluke o troškovima postupka, kao nedopuštena.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev da se nedopuštenom utvrdi odluka o otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu od 20. travnja 2011. (točka I.I. izreke) i da se tužitelja vrati na radno mjesto direktora (točka I.II. izreke), te da mu se isplati razlika plaće u iznosu od 279.124,40 kn sa zateznim kamatama kao u tom dijelu izreke (točka I.III. izreke), kao i zahtjev za naknadu troškova postupka u iznosu od 50.625,00 kn sa zateznim kamatama od dana presuđenja do isplate (točka I.IV. izreke). Tužitelju je naloženo nadoknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 13.750,00 kn (točka II. izreke).
2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda.
3. Protiv presude suda drugog stupnja reviziju je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti, podredno ukinuti obje nižestupanjske odluke i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz dosudu troškova revizije.
4. Tuženik je u odgovoru na reviziju osporio sve revizijske navode i predložio reviziju odbiti kao neosnovanu.
5. Revizija nije osnovana u odnosu na odluku o glavnoj stvari, dok u odnosu na odluku o troškovima postupka nije dopuštena.
6. Postupajući u skladu s odredbom članka 392.a stavka 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – u nastavku teksta: ZPP), revizijski sud je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Neosnovano revident ukazuje da je u postupku pred drugostupanjskim sudom učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP. To zbog toga jer su u obrazloženju pobijane odluke sadržani jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama, slijedom čega pobijana presuda nema nedostataka koji bi onemogućavali njezino ispitivanje.
8. Protivno tvrdnjama revidenta, u pobijanoj presudi nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP u vezi članka 394.a ZPP jer je drugostupanjski sud u potpunosti postupio u skladu s pravnim shvaćanjem na kojem se temelji ukidno rješenje revizijskog suda.
8.1. Naime, revizijski sud je u ukidnom rješenju poslovni broj Revr-248/16-3 od 20. ožujka 2018. izrazio pravno shvaćanje prema kojem Anex ugovora o radu od 1. travnja 2000. (u nastavku teksta: Anex) čini cjelinu s Ugovorom o radu direktora od 27. prosinca 1996. (u nastavku teksta: Ugovor o radu), te da su u konkretnom slučaju radi o radnopravnom odnosu između tužitelja i tuženika, jer da na to upućuje sadržaj Ugovora o radu i Aneksa. Stoga je nedopuštenost otkaza, sukladno tom shvaćanju, trebalo ispitati prema (u to vrijeme mjerodavnim) odredbama Zakona o radu („Narodne novine“, broj 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13 – u nastavku teksta: ZR), što je u pobijanoj presudi i učinjeno.
9. Tužitelj u reviziji, jednako kao i u žalbi, izražava sumnju u nepristranost prvostupanjskog suca, navodeći razloge koji bi sadržajno predstavljali bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi članka 71. točka 7. ZPP. Međutim, već je drugostupanjski sud pravilno otklonio postojanje ove bitne povrede odredaba parničnog postupka ističući da tužitelj tijekom postupka nije zatražio izuzeće prvostupanjskog suca. Dakle, ukoliko je tužitelj smatrao da postoje razlozi za izuzeće raspravnog suca, mogao je i morao tijekom trajanja prvostupanjskog postupka iskoristiti zakonsku mogućnost iz članka 71. ZPP odnosno tražiti izuzeće suca. To je zato jer je stranka, prema tada mjerodavnoj postupovnoj odredbi, dužna podnijeti zahtjev za izuzeće suca čim sazna da postoji razlog za izuzeće, a najkasnije do završetka rasprave pred prvostupanjskim sudom; a ako nije bilo rasprave, do donošenja odluke (članak 73. stavak 6. ZPP). Kako tužitelj nije tako postupio, više ne može s uspjehom iznositi taj prigovor u revizijskom stadiju postupka.
10. Nadalje, u odnosu na navode tužitelja da mu nije dostavljeno ukidno rješenje Vrhovnog suda broj Rev 248/2016 od 20. ožujka 2018. i da je time počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP, za odgovoriti je da, ta okolnost u osnovi još ne znači da je samim time počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka budući da tužitelj, u nastavku postupka povodom tog ukidnog rješenja ni na koji način nije bio onemogućen u raspravljanju.
11. Revizijske tvrdnje kojima se kroz prigovor bitne povrede odredaba parničnog postupka u bitnome osporava utvrđenje sudova da tužitelj kao direktor nije ostvario planirane rezultate, nisu razmatrane jer se svode na prigovore pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, koji u reviziji nisu dopušteni (članak 385. stavak 1. ZPP).
12. Na tužiteljev prigovor da je prvostupanjski sud odbio provesti financijsko vještačenje na okolnost ostvarivanja planiranih rezultata u spornom razdoblju, treba valja odgovoriti da sudovi imaju ovlast odlučivanja o dokazima koje će provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (članak 220. stavak 2. ZPP) pa postupanjem prema toj ovlasti prvostupanjski sud, s obzirom na sve utvrđene okolnosti činjenične naravi, u konkretnom slučaju nije povrijedio niti jedno postupovno pravo na štetu revidenta.
13. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, zahtjev za vraćanje na radno mjesto direktora, kao i zahtjev za isplatu razlike plaće.
14. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:
- da je na temelju Ugovora o radu i Anexa tužitelj bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu direktora (na temelju Ugovora od 27. prosinca 1996. do 27. prosinca 2000., na temelju Anexa na neodređeno vrijeme) te da je u članku 12. Anexa pod ostalim pravima i obvezama radnika i poslodavca navedeno da ista ostaju kao u
Ugovoru, suglasno zakonu i Kolektivnom ugovoru,
- da je u 2009. i 2010. utvrđen računovodstveni gubitak, te preneseni porezni gubitak, kao i da tužitelj kao direktor nije sazivao sjednice Skupštine društva, što je po funkciji morao sazivati,
- da je na 17. sjednici Skupštine tuženika od 28. ožujka 2011., koja je nastavljena 19. travnja 2011., sa 75% glasova izglasan opoziv direktora, iz razloga jer Radio posluje s gubitkom s tim da Izvješće o radu direktora za 2009. i 2010. i plan rada za 2011. nisu prihvaćeni,
- da je tuženik 20. travnja 2011. donio Odluku o otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu, zato što je direktor/tužitelj Odlukom skupštine društva od 19. travnja 2011. (u nastavku teksta: Odluka o opozivu) opozvan s dužnosti člana uprave/direktora te mu je ponuđen novi ugovor na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova radnog mjesta novinara,
- da je tužitelj 2. svibnja 2011. s tuženikom sklopio novi ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto novinara,
- da je tužitelj protiv Odluke o otkazu pravodobno podnio zahtjev za zaštitu prava.
15. Na temelju ovakvih utvrđenja sud prvog stupnja je izrazio shvaćanje da Anex ne predstavlja novi ugovor o radu, nego samo dodatak Ugovoru o radu direktora, slijedom čega se i Odluka o otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora odnosi i na Anex. Prvostupanjski sud zaključuje da je tužitelju Ugovor o radu otkazan zbog lošeg poslovanja i gubitaka, čime su ispunjene pretpostavke za otkaz iz članka 22. Ugovora o radu, kao i pretpostavke za otkaz iz članka 107. i 108. ZR-a, te odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan.
16. Drugostupanjski sud na temelju ovlaštenja iz članka 373.a stavak 1. točka 3. ZPP-a utvrđuje:
- da je prema članku 22. Ugovora o radu direktora razlog za otkaz ugovora o radu, među ostalim, i ne ostvarivanje planiranih, očekivanih rezultata u svom radu bez opravdanih razloga, zbog čega je Skupština, u skladu s ovlaštenjem iz članka 424. stavak 1. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ broj 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08 i 137/09 – u nastavku teksta: ZTD), donijela Odluku o opozivu direktora i da nakon što je opozvan s dužnosti člana Uprave tužitelj više ne može obavljati posao direktora predviđen ugovorom.
17. Polazeći od tako utvrđenih činjenica, sud drugog stupnja zaključuje da je tužitelju ugovor o radu otkazan jer je opozvan s dužnosti direktora, a da je Odlukom o opozivu izgubio sposobnost izvršavanja svojih obveza iz Ugovora o radu, čime su ostvarene pretpostavke za osobno uvjetovani otkaz iz članka 107. stavak 1. točka 2. ZR.
18. Odluku drugostupanjskog suda prihvaća i ovaj revizijski sud.
19. Zaključak da je tužitelj „izgubio sposobnost izvršavanja svojih obveza“ iz Ugovora o radu drugostupanjski sud temelji na činjenici da je tužitelj kao direktor odlukom Skupštine opozvan s dužnosti člana uprave (direktora).
20. Iz stanja spisa ne proizlazi da je tužitelj navedenu Odluku o opozivu na bilo koji način pobijao, s tim da je sklapanjem ugovora o radu na neodređeno vrijeme prihvatio rad na novom radnom mjestu novinara.
20.1. Dakle, Odluka o opozivu donesena u smislu odredbe članka 424. ZTD, postala je pravomoćna, što znači da je taj obveznopravni odnos stranaka pravomoćno okončan. U tom smislu, protivno revizijskim navodima, nema ni mjesta ispitivanju njezine opravdanosti u ovom postupku. Time su se stekle pretpostavke za preispitivanje radnopravnog odnosa između stranaka.
21. Prema odredbi članka 107. stavak 1. točka 2. ZR, koja se primjenjuje i u slučaju otkaza s ponudom izmijenjenog ugovora (članak 115. stavak 1. ZR), poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog ako radnik nije u mogućnosti uredno izvršavati svoje obveze iz radnog odnosa zbog određenih trajnih osobina ili sposobnosti (osobno uvjetovani otkaz). Dopuštenost otkaza ugovora o radu u smislu ranije citirane odredbe članka 107. stavak 1. ZR u vezi članka 131. stavka 3. ZR ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja.
21.1. Međutim, prema odredbama članka 2. stavka 3. i 4. ZR-a, fizička osoba koja je kao član uprave, izvršni direktor ili u drugom svojstvu prema posebnom zakonu, pojedinačno i samostalno ili zajedno i skupno, ovlaštena voditi poslove poslodavca, može kao radnik u radnom odnosu obavljati određene poslove za poslodavca, s tim da se na tu osobu ne primjenjuju odredbe ZR-a o prestanku ugovora o radu.
22. Odredbom članka 22. Ugovora o radu propisano je da društvo može, u skladu s aktima društva i drugim propisima, otkazati Direktoru ugovor za vrijeme njegovog trajanja, ako trajnije ne ostvaruje planirane očekivane rezultate u svom radu, a za to ne postoje opravdani razlozi. Prema utvrđenjima sudova Odluka o opozivu donesena je upravo iz tog razloga - jer tužitelj nije ostvario planirane i očekivane rezultate u svom radu.
23. Slijedom toga, u okolnostima ovog konkretnog slučaja, Odluka o opozivu s dužnosti direktora do koje je došlo jer je tužitelj poslovao s gubitkom i u svom radu nije ostvario planirane rezultate, što je tuženik prema utvrđenjima sudova tijekom postupka nedvojbeno dokazao (članak 131. stavak 3. ZR) i po prosudbi ovog suda predstavlja opravdan razlog za otkaz ugovora o radu direktora. Kod ovakvog stanja stvari, jedino je moguće i logično zaključiti da tužitelj više ne može obavljati funkciju direktora prema Ugovoru o radu. Pogotovo uzimajući u obzir da su iste okolnosti, zbog kojih je prema utvrđenjima sudova donijeta Odluka o opozivu, u članku 22. Ugovora o radu predviđene kao razlog za otkaz (u smislu članka 107. stavak 1. točka 2. ZR).
24. U odnosu na revizijske navode o pogrešnoj primjeni odredbe članka 7. stavak 3. ZR-a, valja odgovoriti da time što je Ugovorom o radu izričito ugovoreno da se isti može otkazati ako tužitelj ne ostvaruje planirane očekivane rezultate u svom radu (kad za to ne postoje opravdani razlozi), ne znači da je ovo pravo drugačije (povoljnije) uređeno zakonom u bilo kojem pogledu. Tužitelj zbog opisanih razloga (neuspješnog poslovanja) jednostavno više ne može biti direktor, ali i nadalje može biti novinar tuženika i tu nema primjene (ne)povoljnijeg prava, a niti je na takav način mjerodavno pravo primijenjeno na štetu tužitelja.
25. Kako nisu osnovani revizijski razlozi bitne povrede odredba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, na temelju odredbe članka 393. ZPP-a valjalo je odbiti reviziju tuženika i odlučiti kao u izreci ove presude.
26. Glede odluke o troškovima postupka, valja reći da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015. zauzeto pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija.
26.1. Pri zauzimanju navedenog shvaćanja posebice se imalo na umu da se pod izrazom „postupak“ iz odredbe članka 400. stavak 1. ZPP-a podrazumijeva samo postupak u odnosu na predmet – meritum spora, da se odredba članka 400. stavak 1. ZPP-a odnosi samo na rješenja kojima prestaje litispendencija i pravomoćno završava parnični postupak glede predmeta spora, te da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (članak 151. stavak 1. ZPP), pa odluka o njima nema značaj rješenja kojim se završava postupak i u odnosu na koji bi bila dopuštena revizija iz odredbe članka 400. stavak 1. ZPP-a (tako i u odluci broj Rev- 1353/11 od 17. studenoga 2015.).
27. Na osnovi izloženog valjalo je na temelju odredbe članka 400. stavak 1. ZPP-a reviziju tužitelja podnesenu protiv rješenja o troškovima odbaciti kao nedopuštenu i riješiti kao u izreci.
Zagreb, 13. veljače 2024.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil, v.r.
