REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 953/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Jasenke Žabčić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. B., OIB …, iz S., kojeg zastupaju punomoćnici V. Lj. i Ž. V., odvjetnici u Odvjetničkom društvu Lj. - V. & p. u S., protiv tuženika Vatrogasne zajednice S.-d. ž., OIB …., sa sjedištem u S., kojeg zastupa zakonski zastupnik A. S., a njega zastupa punomoćnik D. M., odvjetnik u S., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž R-709/2018-2 od 4. ožujka 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-462/2014 od 14. lipnja 2018., u sjednici održanoj 13. veljače 2024.,
r i j e š i o j e :
I. Prihvaća se revizija tužitelja te se preinačuju:
- odluka o parničnom trošku sadržana u presudi Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž R-709/2018-2 od 4. ožujka 2020. kojom je u odluci o parničnom trošku (točka III. izreke) potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-462/2014 od 14. lipnja 2018., i
- odluka o parničnom trošku sadržana u točki III. izreke presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-462/2014 od 14. lipnja 2018. i rješava:
Nalaže se tuženiku Vatrogasnoj zajednici S.-d. ž., OIB …, sa sjedištem u S., u roku od petnaest dana, naknaditi tužitelju M. B., OIB …, iz S., Š.,
… trošak parničnog postupka u iznosu od 2.238,80 € (16.868,28 kuna).
II. Nalaže se tuženiku Vatrogasnoj zajednici S.-d. ž., OIB …, sa sjedištem u S., u roku od petnaest dana, naknaditi tužitelju M. B., OIB …, iz S., Š.,
…, trošak nastao u povodu revizije u iznosu od 750,00 € (5.650,87 kuna).
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom je presudom u točki I. izreke obvezan tuženik naknaditi tužitelju neimovinsku štetu u iznosu od 75.000,00 kuna (9.954,21 €) sa zakonskom zateznom kamatom od 18. srpnja 2014. do isplate, dok je tužbeni zahtjev odbijen u dijelu više zatraženog iznosa od 75.000,00 kuna (9.954,21 €) i u dijelu više zatražene zatezne kamate. Nadalje je u točki II. izreke obvezan tuženik naknaditi tužitelju i imovinsku štetu za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 1.080,00 kuna (143,34 €) sa zateznom kamatom od 14. lipnja 2018. do isplate, dok je tužbeni zahtjev odbijen po ovoj osnovi u dijelu više zatraženog iznosa od 1.020,00 kuna (135,37 €), kao i u dijelu više zatražene zatezne kamate. Odlukom je o parničnom trošku sadržanom u točki III. izreke naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 6.783,74 kuna (900,35 €).
2. Drugostupanjskom su presudom odbijene žalbe tužitelja i tuženika kao neosnovane te je potvrđena prvostupanjska presuda. Ujedno su odbijeni zahtjevi stranaka za naknadom troška žalbenog postupka kao neosnovani.
3. Ovaj je sud rješenjem broj Revd-1934/2020-2 od 23. ožujka 2021. dopustio tužitelju reviziju protiv odluke o parničnom trošku sadržane u presudi drugostupanjskog suda radi pravnih pitanja:
1) Je li u slučaju kada tuženik osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva sud utvrđuje postotak uspjeha neke od stranaka isključivo uzimajući u obzir uspjeh tužitelja u odnosu na visinu postavljenog i visinu suđenog iznosa;
2) Je li sud prilikom utvrđivanja postotka uspjeha u sporu trebao uzeti u obzir činjenicu da je tuženik osporavao osnovu tužbenog zahtjeva te donositi odluku o trošku i uspjehu u sporu na temelju uspjeha tužitelja u osnovi i visini?
3. Postupajući po navedenom dopuštenju, tužitelj podnosi reviziju protiv odluke o parničnom trošku sadržane u presudi drugostupanjskog suda pozivom na odredbu članka 382. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 114/22 dalje: ZPP) pobijajući je u dijelu u kojem je dopuštena (riječ je o dijelu u kojem tužitelju nije dosuđen preostali parnični trošak), s prijedlogom da mu se dosudi cjelokupno zatraženi trošak.
4. Tuženik nije odgovorio na reviziju tužitelja.
5. Revizija je osnovana.
6. Pobijano je rješenje, sukladno odredbi članka 391. stavka 1. ZPP, ispitano samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena (odluka o parničnom trošku) i samo zbog pitanja zbog kojih je dopuštena.
7. U ovom je stadiju postupka sporno pitanje pravilnosti odluke o parničnom trošku. Naime, riječ je u postupku u kojem je tužitelj potraživao od tuženika naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu, a koju je pretrpio u štetnom događaju od 1. rujna 2010. za vrijeme gašenja požara na području G. S.. Između stranaka je tijekom postupka bilo sporno pitanje pravne osnove, kao i visine štete. Sudovi su, u pogledu pravne osnove, ocijenili da je tužbeni zahtjev pravno osnovan slijedom čega tuženik odgovara tužitelju za štetu koju trpi u predmetnom štetnom događaju, dok su njegov zahtjev ocijenili djelomično osnovanim u pogledu visine tužbenog zahtjeva.
8. Odlučujući o parničnom trošku, sudovi su utvrdili da iznos parničnog troška koji tužitelju pripada po pojedinim stadijima postupka, a s obzirom na uspjeh u parnici koji je utvrđen u skladu s uspjehom u visini iznosi 19.835,00 kuna (2.632,68 €), dok trošak tuženika po istom kriteriju iznosi 26.619,71 kuna (3.533,04 €), pa je nakon prebijanja tih troškova tužitelj obvezan platiti tuženiku razliku u iznosu od 6.783,74 kuna (900,35 €). Iz sadržaja odluke o trošku, kako je naprijed navedeno, proizlazi da su sudovi ukupan uspjeh stranaka u postupku cijenili prema u uspjehu u visini tužbenog zahtjeva.
9. Ovakvo postupanje sudova nije pravilno i nepodudarno je s praksom revizijskog suda u primjeni odredbe članka 154. stavka 2. ZPP (″Narodne novine″ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14) koji se primjenjuje na temelju odredbe članka 117. stavka 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (″Narodne novine″ broj 70/19) jer je prvostupanjska presuda donesena prije njegova stupanja na snagu.
10. Ovom je zakonskom odredbom propisano ako stranka djelomično uspije u parnici, sud može, s obzirom na postignuti uspjeh, odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da jedna stranka nadoknadi drugoj i umješaču razmjeran dio troškova. Tumačenje pravnog domašaja ove zakonske odredbe dano je još na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Hrvatske 6. lipnja 1980. nakon čega se razvila ustaljena i stabilna praksa revizijskog suda (primjerice, Rev 1181/2009-2 od 30. listopada 2009., Revr 119/2012 od 4. lipnja 2014., Rev 817/2013-2 od 21. svibnja 2013., Rev-x 502/2012 od 25. veljače 2015. i dr.). Prema tom pravnom shvaćanju, kod djelomičnog uspjeha stranaka u postupku, pri odlučivanju o troškovima parničnog postupka treba uzimati kako tužiteljev tako i tuženikov uspjeh u parnici, pri čemu je prilikom određivanja troškova postupka potrebno ocjenjivati ne samo kvantitativni, već i kvalitativni uspjeh stranaka, i to kako s obzirom na osnovu, tako i s obzirom na visinu prihvaćenog, odnosno odbijenog dijela tužbenog zahtjeva. Odlučujući o parničnom trošku stranaka u okolnostima konkretnog slučaja sudovi nisu imali na umu kvalitativni, već samo kvantitativni uspjeh stranaka u parnici slijedom čega su pogrešno primijenili mjerodavno materijalno pravo odnosno odredbu članka 154. stavka 2. ZPP.
11. Prema utvrđenju nižestupanjskih sudova, ukupni parnični trošak (neovisno o uspjehu u parnici) tužitelja po pojedinim fazama postupka iznosi 40.625,00 kuna (5.391,86 €), dok troškovi vještačenja koje je podmirio iznose 3.100,00 kuna (411,44 €). Ukupni trošak tuženika iznosi 40.468,75 kuna (5.371,12 €), a trošak vještačenja kojeg je podmirio iznosi 1.150,00 kuna (152,63 €).
12. Iz sadržaja pobijane presude proizlazi da je tužitelj u pravnoj osnovi uspio u cijelosti, dok je u visini uspio za 36,6%. Tuženik, pak, nema uspjeha u osnovi, dok je u visini uspio za 63,4%. Imajući, dakle, na umu kako kvantitativni, tako i kvalitativni uspjeh stranaka u parnici, revizijski sud u primjeni odredbe članka 154. stavka 2. ZPP ocjenjuje da je tužitelj u ovom postupku uspio za 68,3%, dok je tuženik uspio za 31,7%. U tim opsezima strankama pripada razmjeran iznos njihova ukupnog parničnog troška, i to tužitelju iznos od 27.746,87 kuna (3.682,64 €) kojem je iznosu dodano 3.100,00 kuna (411,44 €) po osnovi podmirenih troškova vještačenja koja mu pripadaju bez obzira na uspjeh u parnici, što ukupno daje iznos od 30.846,87 kuna (4.094,08 €).
12.1. Tuženiku, razmjerno uspjehu u parnici, od njegova ukupnog parničnog troška, pripada iznos od 12.828,59 kuna (1.702,64 €) kojem iznosu valja pridodati iznos od 1.150,00 kuna (152,63 €) po osnovi podmirenih troškova vještačenja, pa tako ukupni parnični trošak tuženika koji mu pripada s obzirom na uspjeh u parnici iznosi 13.978,59 kuna (1.855,27 €).
13. Kad se međusobno prebiju iznosi koji strankama pripadaju s obzirom na uspjeh u parnici, revizijski sud zaključuje da je tuženik u obvezi platiti tužitelju po osnovi troška postupka ukupan iznos od 16.868,28 kuna (2.238,50 €).
14. Stoga je na temelju odredbe članka 391. stavka 7. ZPP valjalo preinačiti pobijanu odluku o parničnom trošku i riješiti kao u točki I. izreke ovog rješenja.
15. Odlučujući na temelju odredbe članka 166. stavka 2. ZPP u vezi s člankom 154. stavkom 1. ZPP o trošku tužitelja nastalom povodom revizije, a u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23 - dalje: Tarifa) na čiju primjenu upućuje odredba članka 155. stavak 2. ZPP, revizijski je sud visinu ovog troška utvrdio prema vrijednosti predmeta spora od 2.238,50 € (16.868,28 kuna), dok je trošak obračunat u skladu s Tbr. 52. točka 3. Tarife što znači prema Tarifi i vrijednosti boda koji su na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Tako je tužitelju priznat trošak sastava prijedloga za dopuštenje revizije i sastava revizije u iznosima od po 300,00 € (2.260,35 kuna), što čini umnožak broja bodova (150 bodova) u skladu s Tbr. 7. točka 1. Tarife i vrijednosti boda (2,00 €) prema Tbr. 53. Tarife, za svaku od ovih radnji, odnosno za obje radnje ukupno 600,00 € (4.520,70 kuna). Ovaj je iznos uvećan za 25% po osnovi poreza na dodanu vrijednost, u skladu s Tbr. 46. Tarife, odnosno za iznos od 150,00 € (1.130,17 kuna), pa tako izračunat ukupni trošak kojeg je tužitelj imao u povodu revizije u kojoj je uspio iznosi 750,00 € (5.650,87 kuna). Stoga je tužitelju taj iznos i dosuđen radi čega je odlučeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.
16. Napominje se da tužitelju nije dosuđen trošak pristojbe u vezi s revizijom koju je uvjetno zatražio jer u spisu ne postoji dokaz da je tužitelj tu pristojbu platio. Zagreb, 13. veljače 2024.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil, v.r.
