REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 4357/2022-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića, člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i mr.sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. M. iz T., OIB …, kojeg zastupa punomoćnica I. P., odvjetnica iz Odvjetničkog društva M. & P. d.o.o. iz Z., protiv tuženice N. K. iz G. K., OIB …, koju zastupa punomoćnica Ž. B., odvjetnica iz Odvjetničkog društva B. & p. j.t.d. iz V., radi utvrđenja i trpljenja, odlučujući o prijedlozima tužitelja i tuženice za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ob-329/2022-4 od 30. ožujka 2022., kojima je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P Ob-75/21-16 od 1. prosinca 2021., u sjednici vijeća održanoj 13. veljače 2024.,
r i j e š i o j e :
I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.
II. Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten. III. Odbija se prijedlog tužitelja za naknadu troška odgovora na prijedlog.
Obrazloženje
1. Protiv dijela presude i rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ob- 329/2022-4 od 30. ožujka 2022., kojima je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P Ob-75/21-16 od 1. prosinca 2021. u dijelu pod toč.
VIII., IX., X. i XI. izreke i odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim više ugovora o darovanju, tužitelj i tuženica su podnijeli prijedloge za dopuštenje revizije, dok je tužitelj podnio prijedlog i protiv rješenja o trošku parničnog postupka.
2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tužitelj je osporio navode tuženice uz naknadu troška sastava odgovora na prijedlog.
3. Prijedlozi tužitelja i tuženice nisu dopušteni.
4.1. U odnosu na prijedlog tužitelja:
4.2. U prijedlogu za dopuštenje revizije protiv dijela presude i protiv rješenja drugostupanjskog suda u odnosu na trošak tužitelj je postavio slijedeća pitanja:
„1. Je su li ništetni ugovori o darovanju kod kojih je samo ovjeren potpis stranaka i koji nisu sklopljeni u formi javnobilježničkog akta sukladno odredbi čl. 482 Zakona o obveznim odnosima u vezi sa odredbom čl. 53 Zakona o javnom bilježništvu, u situaciji kad stranke nisu izvršile pravu predaju darovanih nekretnina već je darovatelj ostao u (neposrednom) suposjedu sa daroprimateljem, odnosno pozicije stranaka u odnosu na faktičnu vlast nad darovanim nekretninama ostale su u odnosu na stanje prije darovanja, nepromijenjene?
2. Može li zadržavanje (neposrednog) suposjeda kao faktične vlasti više osoba nad stvari, bez promjene u samoposjed kao faktične vlasti jedne osobe nad stvari, imati značaj izvršenja ugovora u smislu odredbe čl. 294 Zakona o obveznim odnosima, odnosno može li zadržavanje suposjeda imati značaj predaje u samoposjed u smislu odredbe čl. 482 Zakona o obveznim odnosima?
3. Je li prividan ugovor, i to apsolutno simulirani ugovor, ništetan ugovor?
4. Treba li kod odluke o troškovima parničnog postupka, ocjenjujući uspjeh svake od stranaka, u obzir uzeti vrijednost predmeta spora za svaki od postavljenih zahtjeva sa postavljenim i ustanovljenim vrijednostima predmeta spora?“
5.1. Sud prvog stupnja, polazeći od utvrđenja da je posjed predmetnih nekretnina i prije i nakon sklapanja darovnih ugovora ostao nepromijenjen odnosno da su stranke bile u suposjedu nekretnina, zaključuje da za pravnu valjanost darovnih ugovora nedostaje forma u obliku solemnizirane javnobilježničke isprave koja je propisana prisilnim propisima, slijedom čega da su takvi ugovori ništetni na temelju odredbe čl. 322. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje: ZOO), s obzirom da se radi o darovanju nekretnina bez prave predaje. Stoga prihvaća osnovanim tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnosti ugovora o darovanju.
5.2. Sud drugog stupnja ne prihvaća navedeni zaključak suda prvog stupnja, te odbijajući taj dio tužbenog zahtjeva na utvrđenje ništetnosti ugovora o darovanju zaključuje da se radi o konvalidaciji ugovora o darovanju pozivajući se na odredbu čl. 294. ZOO prema kojoj odredbi se ugovor za čije se sklapanje zahtijeva pisani oblik, smatra valjanim iako nije sklopljen u tom obliku ako su ugovorne strane ispunile, u cijelosti ili u pretežitom dijelu, obveze koje iz njega nastaju osim ako iz cilja radi kojega je oblik propisan očito ne proizlazi što drugo.
5.3. Pritom sud drugog stupnja ističe da sud prvog stupnja utvrđujući kako kod ugovora nije bilo posebne predaje, pogrešno zaključuje o ništetnosti istoga iz navedenog razloga, jer da iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi kako je tuženica već bila u suposjedu predmetnih nekretnina, ali da je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da su predmetni ugovori o darovanju sklopljeni prividno kako bi se zaštitila imovina stranka od tražbina po osnovi poslovanja tužiteljevog obrta odnosno da su predmetni ugovori nepostojeći pravni poslovi, a ne ništetni poslovi.
6.1. Ispitujući dopuštenost prijedloga sukladno odredbama čl. 385.a ZPP-a, ovaj sud je ocijenio da postavljena pitanja u prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u konkretnom predmetu, a niti za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
6.2. To stoga jer tužitelj za prvo postavljeno pitanje nije dostavio odgovarajuće razloge, jer odluke ovoga suda na koje se tužitelj poziva kao razloge važnosti (poslovni broj Rev-995/04-2 od 5. listopada 2005., Rev-1182/14-2 od 30. kolovoza 2017., te Rev-569/2021-2 od 1. lipnja 2021.) donesene su u drugačijoj činjeničnoj i pravnoj situaciji s obzirom da se u tim odlukama radi o ugovorima o darovanju nekretnina bez prave predaje u posjed stjecatelja, dok je u konkretnoj situaciji utvrđeno da je tužitelj kao darovatelj ostao u neposrednom suposjedu s tuženicom kao daroprimateljem.
6.3. U odnosu na drugo postavljeno pitanje tužitelj polazi od pogrešne pretpostavke, s obzirom da drugostupanjski sud nije izrazio pravno shvaćanje u odnosu na tako postavljeno pitanje. Također tužitelj nije dostavio odgovarajuće razloge važnosti, jer se u odnosu na drugo pitanje poziva na odluke ovoga suda kao i za prvo postavljeno pitanje u kojima nije zauzeto pravno shvaćanje u odnosu na suposjed.
6.4. U odnosu na treće pitanje ističe se da pravno shvaćanje drugostupanjskog suda da prividni ugovori među strankama nemaju učinak te da su takvi ugovori nepostojeći pravni poslovi odnosno da nisu ništetni u smislu odredbe čl. 322. ZOO, ne odstupa od recentnog pravnog shvaćanja izraženih u odlukama ovoga suda poslovni broj Rev-12/2020-3 od 14. travnja 2021., Rev-960/2018-2 od 15. veljače 2022., pa je riječ o pitanju u odnosu na koje nije potrebno preispitati sudsku praksu.
6.5. U odnosu na četvrto pitanje tužitelj se poziva na odluku ovoga suda poslovni broj Rev-x-182/12-2 od 6. lipnja 2012., u kojoj nije zauzeto pravno shvaćanje u odnosu na vrijednost predmeta spora za svaki od postavljenih zahtjeva kako to problematizira u pitanju, pa je time tužitelj dostavio razlog koji ne odgovara postavljenom pitanju.
7. Budući da nema odstupanja u izraženim shvaćanjima to naznačena pitanja tužitelja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni, te nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 385.a st. 1. alineja 1. ZPP.
8. Stoga je na temelju odredbe čl. 392. st. 1., riješeno kao u toč. I. izreke ovog rješenja.
9.1. U odnosu na prijedlog tuženice:
9.2. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP ovaj sud je ocijenio da pitanja navedena u prijedlogu za dopuštenje revizije (a kojima tuženica osporava zaključak drugostupanjskog suda da su predmetni darovni ugovori sklopljeni prividno kako bi se zaštitila imovina stranaka od tražbina po osnovi poslovanja obrta koji je glasio na ime tužitelja, dok ne osporava da su predmetne nekretnine bračna stečevina) nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
9.3. Naime prema pravnom shvaćanju ovoga suda tuženica nema pravni interes za podnošenje prijedloga za dopuštenje revizije protiv dijela pobijane presude kojim je odbijen dio tužebnog zahtjeva za utvrđenje ništetnost pravnog posla, jer je u tom dijelu prihvaćena žalba tuženice i preinačena prvostupanjska presuda na način da je odbijen taj dio tužbenog zahtjeva.
10. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari u odnosu na sadržaj prijedloga tuženice za dopuštenje revizije, nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 387. st. 3. ZPP, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 4. ZPP, riješeno kao u toč. II. izreke.
11. Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na prijedlog, jer ova postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje parnice (čl. 166. st. 1. i 155. st. 1. ZPP). Stoga je odlučeno kao u toč. III. izreke rješenja.
Zagreb, 13. veljače 2024.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil, v.r.
