REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 121/2022-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Z., OIB: ..., protiv tuženika C. o. d.d., Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica S. Š., dipl. pravnica, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Rijeci br. Gž-3389/20-2 od 19. veljače 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. P-2421/20-8 od 20. srpnja 2020., u sjednici održanoj 13. veljače 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Prihvaća se revizija tuženika i ukidaju se presuda Županijskog suda u Rijeci br. Gž-3389/20-2 od 19. veljače 2021. i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. P-2421/20-8 od 20. srpnja 2020., te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. O troškovima revizijskog postupka odlučiti će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvoga stupnja naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 5.349,59 kn, sa zateznom kamatom tekućom od 7. veljače 2020. do isplate, po stopi kako je to navedeno u izreci prvostupanjske presude.
2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda.
3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Revd-2903/21-2 od 29. rujna 2021. tuženiku je dopuštena revizija protiv drugostupanjske presude radi sljedećeg pitanja:
„Da li tužitelj Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje koji svom osiguraniku isplaćuje invalidsku mirovinu u slučaju kada njegov osiguranik ispuni uvjete za odlazak u starosnu mirovinu, može od osobe odgovorne za štetu odnosno od osiguravatelja potraživati i dalje isplaćeni iznos invalidske mirovine ili je potrebno po prigovoru osiguratelja (tuženika) utvrditi stvarnu štetu odnosno utvrditi da li se isplaćivana invalidska mirovina razlikuje od potencijalne starosne mirovine, a sve provođenjem financijskog vještačenja na navedenu okolnost utvrđenja stvarne štete kao razlike između invalidske i potencijalne starosne mirovine?“
4. Nakon dopuštenja za podnošenje revizije, tuženik je pravodobno podnio reviziju u smislu odredbe čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP).
5. Tuženik reviziju podnosi zbog različite prakse drugostupanjskih sudova, točnije radi različite prakse Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske u odlukama Pž- 5456/19 i Pž-171/19. Predlaže se reviziju prihvatiti, pobijanu presudu preinačiti, podrednu istu ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje, te tuženiku dosuditi troškove sudske pristojbe na reviziju.
6. Na reviziju nije odgovoreno.
7. Revizija tuženika je osnovana.
8. U konkretnom slučaju nižestupanjski sudovi su obvezali tuženika, kao osiguratelja, da isplati tužitelju iznose invalidske mirovine koju je tužitelj isplatio svom osiguraniku T. V. za razdoblje od 1. siječnja do 28. veljače 2018. Kod toga navode da je za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva mjerodavan zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete (isplate invalidske mirovine), a ne zakon koji je bio na snazi u trenutku nastanka štetnog događaja. Drugostupanjski sud ističe da prema odredbi čl. 161. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" br. 157/13, 151/14, 33/15, 93/15 i 120/16 – dalje: ZMO) Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i ako su ta davanja u mirovinskom sustavu. Stoga nižestupanjski sudovi smatraju da tužitelj ima pravo zahtijevati od tuženika puni iznos, tj. iznos invalidske mirovine koji je isplaćen osiguraniku u utuženom razdoblju, te se obveza tuženika ne može prosuđivati u odnosu na kriterij starosne mirovine.
9. Navedeno shvaćanje nižestupanjskih sudova ne može se prihvatiti pravilnim. Naime, revizijski sud je u odluci Rev-x-177/18-2 od 19. prosinca 2018. izrazio pravno shvaćanje da opseg štete koja je tužitelju nastala nakon što je tužiteljev osiguranik navršio 65 godina predstavlja razliku između visine invalidske mirovine i visine starosne mirovine.
10. Kako je zbog pogrešnog pravnog pristupa činjenično stanje ostalo nedovoljno utvrđeno, jer nije utvrđena razlika između visine invalidske mirovine i visine starosne mirovine koju bi osiguranik tužitelja primao nakon što je osiguranik tužitelja navršio 65 godina života, valjalo je presude nižestupanjskih sudova ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje u smislu odredbe čl. 395. st. 2. ZPP.
11. U nastavku postupku prvostupanjski sud će ponovno odlučiti o zahtjevu tužitelja, te utvrditi postoji li razlika između isplaćene invalidske mirovine i starosne mirovinu koju bi osiguranik tuženika primao nakon navršene 65 godina života. U tu svrhu provesti će dokaze koje će predložiti parnične stranke.
12. Novom odlukom o glavnoj stvari odlučiti će se o cjelokupnim troškovima postupka, uključujući i troškove ovog revizijskog postupka u smislu odredbe čl. 166. ZPP.
Zagreb, 13. veljače 2024.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug, v.r.
