REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 5067/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari 1. tužiteljice mlt. A. M. (OIB: …), 2. tužitelja mlt. M. M. (OIB: …), 3. tužiteljice mlt. M. M. (OIB: …) i 4. tužitelja mlt. F. M. (OIB: …), zastupanih po majci i zakonskoj zastupnici M. M. (OIB: …), te 5. tužiteljice M. M. (OIB: …), svih iz P., i zastupanih po punomoćniku Ž. D., odvjetniku iz P., protiv tuženika T. M. iz P., (OIB: …), zastupanog po punomoćnici L. Š., odvjetnici iz S. B., radi određivanja iznosa za uzdržavanje mlt. djece - tužitelja, te isplate za uskraćeno uzdržavanje, odlučujući o prijedlogu tuženika da mu se dopusti revizija protiv presude Županijskog suda u Vukovaru posl. br. Gž Ob-15/2022-3 od 23. rujna 2022. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu posl. br. P Ob-82/2022-15 od 26. svibnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 13. veljače 2024.,
r i j e š i o j e :
Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.
Obrazloženje
1. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda kojom je tuženik obvezan:
- „plaćati uzdržavanje tužiteljima mlt. A. M. 1.000,00 kn (...) mjesečno, mlt. M. M. 1.000,00 kn (...) mjesečno, mlt. M. M. 1.000,00 kn (...) mjesečno i mlt. F. M. 1.000,00 kn mjesečno, počevši od 16. ožujka 2022. na dalje, tako da dospjele iznose uzdržavanja plati odjednom, a dospijevajući do svakog 15. u mjesecu za tekući mjesec, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na svaki dospjeli iznos uzdržavanja, računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tna poena, uplatom na tekući račun majke i zz. M. M.3 “,
- isplatiti tužiteljici M. M.3 naknadu za uskraćeno uzdržavanje za mlt. A. M., mlt. M. M.1 , mlt. M. M. i mlt. F. M. za razdoblje od 1. kolovoza 2020. do 15. ožujka 2022. ukupan iznos od 59.090,00 kn „sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodni tekućem polugodištu za 3%-tna poena“, a sve po pojedinačnim iznosima određenim u izreci presude.
2. Tuženik je podnio prijedlog da mu se protiv te drugostupanjske presude dopusti revizija, pa je u prijedlogu postavio pitanje:
„Smije li sud utvrditi i konkretizirati u postupku činjenicu mogućnosti davatelja uzdržavanja (prema članku 282. Obiteljskog zakona) samo na temelju paušalno danog iskaza protivne stranke u postupku, a koji je iskaz davatelj uzdržavanja osporio logičnim argumentima, bez da je u provedenom postupku izveden bilo koji drugi dokaz radi utvrđivanja visine mogućnosti davanja uzdržavanja?“
3. Tužitelji nisu odgovorili na prijedlog za dopuštenje revizije.
4. Prijedlog tuženika nije dopušten.
5. Pobijana drugostupanjska presuda donesena je 23. rujna 2022., slijedom čega se, a na temelju odredbe čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 80/22), na snazi od 19. srpnja 2022. (prema kojoj: "Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, odredbe članaka 58. do 73. ovoga Zakona o reviziji primjenjivati će se i na sve postupke u tijeku u kojima do stupanja na snagu ovoga Zakona nije donesena drugostupanjska odluka."), na ovaj spor glede dopuštenosti revizije (prema njegovom sadržaju) primjenjuje novelirana odredba čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP-a), prema kojoj stranke mogu podnijeti reviziju "protiv drugostupanjske presude ako je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije."
6. Podneseni prijedlog valja razmotriti u smislu odredaba ZPP-a koje uređuju pitanje dopuštenosti revizije, i to:
- odredaba čl. 387., koje propisuju obvezatni sadržaj prijedloga stranke za dopuštenost revizije - da bi on bio dopušten, a prema kojima: (...) "Prijedlog za dopuštenje revizije, osim podataka koje mora sadržavati svaki podnesak, treba sadržavati: (...) 2) određeno naznačeno pravno pitanje iz članka 385.a stavka 1. ovoga Zakona ili određeno naznačeno temeljno ljudsko pravo iz članka 385.a stavka 2. ovoga Zakona za koje stranka smatra da joj je u postupku povrijeđeno uz dokaz da je u vezi s tim stranka iscrpila dopušteni pravni put, 3) jasno naznačene razloge zbog kojih stranka smatra da joj Vrhovni sud Republike Hrvatske treba dopustiti reviziju u smislu članka 385.a stavaka 1. ili 2. ovoga Zakona uz određeno pozivanje na relevantne propise i dijelove sudskih odluka. (...) Ako se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi zbog različite prakse viših sudova, stranka je uz prijedlog za dopuštenje revizije dužna dostaviti sudske odluke na koje se poziva ili ih određeno naznačiti.“,
- odredaba čl. 385.a, prema kojima: stavak 1. „Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se u povodu nje može očekivati odluka o pravnom pitanju koje su nižestupanjski sudovi u tom sporu razmatrali, a koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi,...“, stavak 2. „Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju i ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće, već pozivala u nižestupanjskom postupku.“
6.1. Takav se pristup, sa takvim shvaćanjem, zahtjeva za dopuštenost prijedloga zbog njegove specifičnosti - a koja specifičnost traži veću aktivnost (angažiranost) revidenta u sastavljanju prijedloga: predlagatelj mora dati razloge za podnošenje i dopuštenost upravo prijedloga - i to u svezi onih odredaba ZPP-a na kojima ga temelji, odnosno on mora uvjeriti sud u potrebu da sudi o njegovoj reviziji ako bi bila dopuštena - i da se angažira (ovdje, zbog konkretnih razloga revizije) u ujednačavanju sudske prakse.
7. Od toga polazeći, iako je predlagatelj u prijedlogu temeljenom na odredbi čl. 385.a stavka 1. ZPP-a naznačio pitanje, ovdje je odlučnim za dopuštenost podnesenog prijedloga za prihvatiti:
7.1. da se iz prijedloga ne može razabrati zašto bi to pitanje - u usporedbi sa onime na čemu je osporena presuda temeljena, bilo važno i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu: u prijedlogu nisu navedeni određeni razlozi iz kojih bi valjalo zaključiti o toj važnosti pitanja, a te razloge ne može nadomjestiti (prema navedenoj odredbi čl. 387. st. 3. ZPP-a) samo uopćeni navod predlagatelja da je po njemu postavljeno pitanje „važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni“, da o njemu „revizijski sud i županijski sudovi nisu još zauzeli shvaćenje“ i da o tome pitanju „postoji nesklad u praksi viših sudova“, sve još i sa tvrdnjama kojima samo polemizira sa obrazloženjem osporene presude i pravnim i činjeničnim shvaćanjima na kojima je ona temeljena te postupkom koji joj je prethodio,
7.2. konkretno, da prijedlog u svezi u njemu postavljenog pitanja ne sadrži i navedene (određene) razloge iz odredaba čl. 387. st. 2. toč. 3. i čl. 385.a st. 1. ZPP- a: da o njemu u činjeničnim okolnostima konkretnog slučaja postoji neujednačena ili nesigurna sudska praksa ili shvaćanje koje nije podudarno s (ovdje odlučno) pravnim shvaćanjem iz osporene odluke i shvaćanjem nekog drugog suda, ili da se o njemu može očekivati neujednačena praksa - tako da bi ipak i zbog toga bilo važno (bitno za dopuštenost revizije) za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (konkretno: za ujednačavanje sudske prakse ili za razvoj prava),
7.3. da se, sa prethodnim u svezi, postavljeno pitanje odnosi samo na specifične okolnosti ovoga slučaja, i to kako ih predlagatelj (a ne i sud) “vidi”, na njegovo isticanje kako bi po njemu trebalo ocijeniti bit spora (ili bit zahtjeva tužitelja), sa njegovim pravnim i pogotovo činjeničnim shvaćanjem kojeg sugerira prihvatiti kao jedinog ispravnog i relevantnog za odluku o predmetu spora - pa takvo nije adekvatno onom kakvo bi trebalo biti za dopuštenost revizije iz smisla navedenih odredaba ZPP-a,
7.4. da podneseni prijedlog revizijski sud može razmatrati samo u granicama postavljenog pitanja i razloga kojima ga predlagatelj obrazlaže (opet: u smislu odredaba čl. 387. ZPP-a), pa (sukladno tome) ne može u svezi u prijedlogu postavljenog pitanja i okolnosti samo ovog konkretnog slučaja preispitivati je li u postupku koji je prethodio ovome i inače pravilno primijenjeno materijalno ili procesno pravo (odnosno: je li pravno shvaćanje iz osporene odluke pravilno i u odnosu na neku drugu već postojeću sudsku praksu i druge propise i druge izvore prava).
8. U konačnom, revizijski sud tek primjećuje da i inače nije ovlašten sam nalaziti ili kreirati (ovdje odlučno) materijalnopravno ili postupovnopravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu kao niti razloge zbog kojih predlagatelj smatra da bi ono što ističe u prijedlogu imalo biti važno u istaknutome smislu - postojanje kojeg pitanja ili kojih razloga treba činiti obvezatni sadržaj prijedloga, kao što nije ovlašten ni ispitivati (tražiti) kriju li se određena pitanja ili takvi razlozi moguće u podacima u spisu ili u praksi sudova (obzirom da bi se takvim ekstenzivnim pristupom tumačenju obveze postupanja po prijedlogu doveo u situaciju da određuje pitanje i razloge koji moguće i ne bi odgovarali shvaćanju ili težnji predlagatelja - i da time pogoduje jednoj stranki).
9. Sukladno izloženom, ovdje je za zaključiti:
9.1. da pitanje iz podnesenog prijedloga, onako kako je formulirano, budući da se odnosi samo za ovaj konkretni spor i postavljeno je sa osnovnim htijenjem da se samo za ovaj spor preocijene dokazi te drugačije utvrdi odlučno činjenično stanje i izrazi drugačije pravno shvaćanje - a nije niti obrazloženo adekvatnim, dostatnim i određenim razlozima važnosti (kumulativno potrebno za dopuštenost prijedloga i revizije) za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava, ne zahtjeva intervenciju u osporenu presudu (Vrhovni sud Republike Hrvatske u odnosu na tu presudu, vezan formuliranim pitanjem, nema razloga ujednačavati primjenu prava i preispitivati sudsku praksu“ te djelovati za razvoj prava),
9.2. da time ne postoje pretpostavke za podnošenje revizije: čime podneseni prijedlog ne ispunjava pretpostavke za njegovu dopuštenost.
10. Stoga je prijedlog tuženika za dopuštenje revizije kada ga temelji na odredbi čl. 385.a st. 1. ZPP-a valjalo (i to ne spada u "pretjerani formalizam", kojeg revizijski sud ne može dopustiti - već je riječ samo o pravilnoj i dosljednoj primjeni odredaba ZPP-a koje uređuju obvezatni sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije i dopuštenost toga prijedloga) odbaciti odlukom iz izreke ovoga rješenja (primjenom odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP-a, prema kojoj: „Vrhovni sud Republike Hrvatske odbacit će i prijedlog za dopuštenje revizije koji uopće ne sadržava (...) jasno naznačene razloge važnosti pravnog pitanja u smislu članka 385.a ovoga Zakona.“, u svezi sa odredbom čl. 387. st. 5. ZPP-a, prema kojoj: „U rješenju kojim se prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje sud će određeno navesti razlog odbacivanja.“).
Zagreb, 13. veljače 2024.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug, v.r.
