REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

P-1826/2023-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Julijani Ponoš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ad. 1 R. B. ž. J. iz S., , O.: …, tužitelja ad. 2 G. J. iz S., O.: …, tužitelja ad. 3 M. F. iz S., K. 3,

O.: …, tužitelja ad. 4 B. F. iz S., , O.:

…, tužitelja ad. 5 L. F. iz S., O.:

…, tužitelja ad. 6 J. J. iz Z., O.:

…, tužitelja ad. 7 J. J. iz Z., O.:

…, tužitelja ad. 8 N. (N.) U. ž. D. iz

A., O.: …, tužitelja ad. 9 I. B. rođ. D. iz K.

L., , O.: …, tužitelja ad. 10 J. D. pok.

J. iz K. S., , O.: …, tužitelja ad. 11

I. B. pok. J. iz S., O.: …,

tužitelja ad. 12 M. M. rođ. B., pok. J. iz A., O.:

…, tužitelja ad. 13 L. G. rođ. B., pok. J. iz T.,

O.: …, tužitelja ad. 14 V. Š. rođ.

U., pok. J. iz T., , O.: …, tužitelja ad. 15

D. U. pok. J. iz A., O.: …,

tužitelja ad. 16 I. U. pok. J. iz A., O.:

…, tužitelja ad. 17 J. S. iz S., O.:

…, svi zastupani po pun. Z. S., odvjetniku u T., protiv

tuženika ad. 1 H. D. P. N. D. M., Z., O.: …,

zastupanog po pun. I. K., odvjetniku u S., tuženika ad. 2 I. B. iz A., tuženika ad. 3 M. P. ž. V., R. S., tuženika ad. 4 A. B. žena M. iz S., 23, tuženika ad. 5 R. K.

pok. J. iz A., tuženika ad. 6 V. K. pok. J. iz

A., tuženika ad. 7 J. K. pok. J. iz A.,

B. 4, tuženika ad. 8 M. Č. rođ. K. pok. M. iz T., D..

tuženika ad. 9 M. K. pok. M. iz S.,

, tuženika ad. 10 M. K. pok. A. iz Z., tuženika ad. 11 E. F. iz Z., tuženika ad. 12 A. B. pok. I. iz T., A., tuženika

ad. 13 I. B. pok. M. iz T., A., i tuženika ad. 14 D. Š., rođ. B., pok. M. iz S., radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 11.

prosinca 2023. godine u nazočnosti zamj. pun. tužitelja i pun. tuženika ad. 1, dana 12. veljače 2024. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Utvrđuje se da su tužitelji pod 1/ B. R. ž. J., pod 2/

J. G., pod 3/ F. M., pod 4/ F. B., pod 5/

F. L., pod 6/ J. J., pod 7/ J. J., pod 8/ U.

N. (N.) ž. D., pod 9/ B. I. rođ. D., pod

10/ D. J. pok. J., pod 11/ B. I. pok. J., pod 12/

M. M. rođi B. pok. J., pod 13/ G. L. rođ. B. pok. J., pod 14/ Š. V. rođ. U. pok. J., pod 15/ U.

D. pok. J., pod 16/ U. I. pok. J. i pod 17/ S.

J. suvlasnici realnog dijela čest. zem. 797/52 k. o. Ž., u površini od 5295 m2 i to upravo onog dijela u nalazu i mišljenju (D.) sudskog vještaka T. Č. od 10. 10. 2023.g izrađenog u

predmetu O. suda u S. broj P- 1826/23 (ranije P-4423/18

iP-6871/15), označenog slovima A, B, C, D, E, A. i realnog dijela čest. zem. 797/177 u površini od 6095 m2 i to upravo onog dijela u nalazu i mišljenju (D.) sudskog vještaka T. Č. od 10. 10.

2023.g izrađenog u predmetu O. suda u S. broj P- 1826/23

(ranije P-4423/18 iP-6871/15), označenog slovima F, G, H, I, J, F, i to tužiteljica pod 1/ B. R. ž. J. za 6/42 dijela cjeline, tužitelj

pod 2/ J. G. za 2/6 do 6/42 dijela cjeline, tužitelj pod 3/ F.

M. za 1/3 od 1/21 dijela cjeline, tužiteljica pod 4/ F. B. za

1/3 od 1/21 dijela cjeline, tužiteljica pod 5/ F. L. za 1/3 od 1/21

dijela cjeline, tužiteljica pod 6/ J. J. za 1/6 od 6/42 dijela cjeline

i tužitelj pod 7/ J. J. za 1/6 od 6/42 dijela cjeline, tužiteljica pod

8/ U. N. (N.) ž. D. za 6/42 dijela cjeline, tužiteljica

pod 9/ B. I. rođ. D. za ½ od 6/42 dijela cjeline, tužitelj

pod 10/ D. J. pok. J. za ½ od 6/42 dijela cjeline, tužitelj

pod 11/ B. I. pok. J. za 1/3 od 6/42 dijela cjeline, tužiteljica

pod 12/ M. M. rođ. B. pok. J. za 1/3 od 6/42 dijela cjeline,

tužiteljica pod 13/ G. L. rođ. B. pok. J. za 1/3 od 6/42

dijela cjeline, tužiteljica pod 14/ Š. V. rođ. U. pok. J. za

1/3 od 6/42 dijela cjeline, tužitelj pod 15/ U. D. pok. J. za

1/3 od 6/42 dijela cjeline, tužitelj pod 16/ U. I. pok. J. za 1/3

od 6/42 dijela cjeline i tužitelj pod 17/ S. J. za 6/42 dijela

cjeline."

2. Dužni su tuženici naknaditi tužiteljima parnični trošak u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

II. Nalaže se tužiteljima u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženiku ad.1 parnični trošak u iznosu od 2.484,38 eura sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je ESB primijenila na svoje posljednje glavne operacije

refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

Obrazloženje

Pred ovim sudom zaprimljena je tužba tužitelja M. B., R. B.,

K. D., T. J., B. S., A. U. i N. U. protiv

sadašnjeg tuženika ad. 1, radi utvrđenja, u tužbi se navodi da su na čest. zem. 797/52 Z. 785 k. o. Ž., površine 22.677 m2, zemlja zv. G. uknjiženi kao zemljišnoknjižni suvlasnici tuženik za 2/6 dijela cjeline, J. K. pok. M.,

M. K. pok. M., M. B. pok. L. i I. B. pok. M., svaki

za po 1/6 dijela cjeline. Stvarni suvlasnici i posjednici 2/6 dijela predmetne nekretnine da su tužiteljice, predmetni dio nekretnine u vlasništvu tužiteljica na terenu da je označen i omeđen te da u naravi predstavlja pašnjak i šumu. Predmetnu nekretninu tužiteljice da su stekle dosjelošću osobno i preko svojih pravnih prednika kroz period poštenog i savjesnog posjedovanja preko 20 godina. Predmetnu nekretninu da je koristio i posjedovao K. I. pok. M. (otac tužiteljica) na način da je istu koristio za ispašu i prikupljanje drva, a nakon njegove smrti da su tužiteljice nastavile posjedovati predmetnu nekretninu na način da su istu koristile za prikupljanje drva za ogrjev i u poljoprivredne svrhe. Otac tužiteljica da je upisan kao posjednik predmetnog dijela nekretnine od samog osnutka Z. za katastar, I. T., od 1952. godine, nakon njegove smrti kao posjednice da su upisane tužiteljice. Na 4/6 dijela čest. zem. 797/52 k. o. Ž. temeljem presude zbog izostanka ovog suda broj P-299/82 i P-166/82, u postupku protiv sadašnjeg tuženika ad. 1, svoje pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini da su ishodili stvarni suvlasnici predmetne nekretnine M. B. i I. B., svaki za po 1/6 dijela cjeline te J.

K. i M. K., svaki za po 1/6 dijela cjeline. Njihovi prednici i oni osobno također da su upisani kao posjednici predmetne nekretnine od 1952. godine. Radi navedenog tadašnje tužiteljice predlažu da sud donese presudu kojom se utvrđuje da su stekle dosjelošću pravo vlasništva na 2/6 dijela čest. zem. 797/52 ZU 785 k. o. Ž., te traže da se naloži izvršenje uknjižbe prava vlasništva na tom dijelu uz istodobnu uknjižbu brisanja tog prava sa imena tuženika ad. 1.

U svom odgovoru na tužbu tadašnji tuženik, sadašnji tuženik ad. 1, navodi da se protivi tužbenom zahtjevu i predlaže da sud isti odbije kao neosnovan. Navodi da upis u katastru da bi tužitelji bili posjednici predmetne nekretnine ne upućuje na pravni slijed, niti ukazuje na pošten i savjestan posjed. Navodi da se pozivanje na okolnost da je predmetnu nekretninu posjedovao i koristio prednik tužitelja I. K. pok. M. ne utvrđuje dostavom rješenja iza njegove smrti.

Sud je dana 3. prosinca 2008. godine izveo dokaz očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje sudskog vještaka geometra T. Č. radi identifikacije

predmetne nekretnine. Sud je pristupio do predmetne nekretnine u mjestu Ž., predio G. do same nekretnine koja u naravi predstavlja brdoviti teren obrastao niskim raslinjem sud je pristupio stazom (kozjom stazom) uz koju su čitavom dužinom vidljivi ostaci suhozida. S. vještak T. Č. izradio je 26. studenog 2009. godine pisani nalaz i mišljenje te je identificirao predmetnu nekretninu.

Svojim podneskom od 27. travnja 2010. godine tužiteljice su uredile svoj tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju sudskog vještaka Č. te traže utvrđenje da su dosjelošću stekle pravo vlasništva na 2/6 dijela čest. zem. 797/52 ZU 785 k. o. Ž. i to baš dijela koji je u vještvu sudskog vještaka Č. označen slovima B, C, D, E, F, I, J, B.

Svojim podneskom od 14. lipnja 2010. godine tuženik, sadašnji tuženik ad. 1, navodi da se protivi postavljenom tužbenom zahtjevu i da je razvidno kako tužitelji traže pravo vlasništva na 2/6 dijela predmetne nekretnine, a iz vještva da proizlazi kako su tužitelji na terenu prikazali realni dio koji predstavlja više od ½ dijela predmetne nekretnine. Sama nekretnina da nije podobna za identifikaciju, da se radi o nekretnini koja je obrasla i predstavlja neodržavanu borovu šumu.

Podneskom od 1. ožujka 2013. godine tužitelji su obavijestili sud da je tužiteljica ad. 3 K. D. preminula, postupak iza njene smrti su preuzeli njeni nasljednici I. B. i J. D., te su tužitelji sukladno navedenom uredili tužbeni zahtjev.

Podneskom od 12. lipnja 2014. godine tužitelji obavještavaju sud da su preminule tužiteljice M. B. i A. U., postupak iza smrti M. B. preuzimaju njeni nasljednici I. B., M. M. i L. G.. Nasljednici

A. U. preuzimaju postupak kao tužitelji, V. Š., D. U. i I. U.. Nadalje se točno označava ime tužiteljice ad. 4 A. J. i N.

U., te sukladno navedenom tužitelji uređuju tužbeni zahtjev.

Na ročištu održanom dana 7. travnja 2016. godine tužitelji su obavijestili sud da je preminula i tužiteljica B. S., njen nasljednik J. S. preuzima postupak iza smrti ove tužiteljice.

Nadalje, preminula je i tužiteljica A. J., postupak su preuzeli njeni nasljednici G. J., M. F., J. J. i J. J., uređen je

ponovno tužbeni zahtjev. Tužitelji uređuju tužbeni zahtjev na način da sada potražuju realni dio predmetne nekretnine u površini od 11.145 m2 koji je opisan i označen slovima u ranijem vještvu sudskog vještaka T. Č..

Tuženik, sada tuženik ad. 1, u svom podnesku od 14. siječnja 2019. godine navodi i precizno obrazlaže da se veći broj tužitelja svojim tužbama podnesenim protiv istog tuženika pokušao upisati kao vlasnik predmetne nekretnine, ta nekretnina da je do 1982. godine bila u isključivom vlasništvu tuženika ad. 1, ovaj tuženik precizno obrazlaže u svom podnesku svoje stajalište i protivljenje tužbenom zahtjevu, daje i povijesni prikaz okolnosti koje su vladale na Č. i predmetnom području, pa tako se osvrće i na čitavu agrarnu reformu na Č.. Tuženik ad. 1 ističe kako je prednik tužiteljica M. K. pok. I. presudom S. suda u T. A.-86/31

od 27. listopada 1936. godine stekao veći broj nekretnina u vlasnosti tuženika ad. 1 (samostan S. K.") koje i danas glase na imena tužiteljica. Međutim, osim djeda da je i otac tužiteljica I. K. pok. M. podnio agrarnu prijavu 22. travnja 1939. godine (Agr-34/39) pokušavajući razriješiti nepostojeći agrarni odnos na nekretninama u vlasnosti prednika tuženika ad. 1 u zk. tijelu 153, među koje spada i predmetna čest. zem. 797/52 k. o. Ž., međutim, kako predmetne nekretnine nisu obrađivane, da se nisu mogli razriješiti nepostojeći odnosi. Podnoseći agrarnu prijavu prednik tužiteljica da je dobro znao kako je prednik tuženika ad. 1 vlasnik, u to vrijeme i posjednik, što ga samo po sebi čini nepoštenim posjednikom ukoliko je uopće i bio posjednik. Navodi da nije dokazano nikakvo darovanje utuženog zemljišta od strane prednika tuženika ad. 1. Što se tiče istaknutog pravnog osnova stjecanja prava vlasništva dosjelošću tuženik ad. 1 navodi da se u ovom slučaju stjecanje treba prosuditi prema pravnim pravilima A O.G.Z., na

tužiteljima da je u ovom postupku teret dokaza da se predmetna nekretnina nalazi u poštenom posjedu tužitelja i njegovih pravnih prednika najmanje 40 godina. Tuženik ad. 1 se protivi navodima i tvrdnjama tužitelja da su dosjelošću stekli pravo vlasništva predmetnih nekretnina.

Na ročištu održanom dana 5. ožujka 2019. godine, s obzirom na raniju preinaku tužbe i zahtjev da bi tužitelji dosjelošću stekli pravo vlasništva realnog dijela predmetne nekretnine, u tužbi su tražili utvrđenje da su stekli pravo vlasništva idealnog dijela iste, te okolnost da u zemljišnim knjigama kao vlasnik nekretnine nije upisan samo tuženik ad. 1, nego i drugi suvlasnici, te da je s obzirom na zahtjev trebalo obuhvatiti sve upisane suvlasnike predmetne nekretnine, sud je uputio tužitelje za uređenje tužbe na način da zahtjevom i tužbom obuhvate sve upisane suvlasnike nekretnine.

Svojim podneskom od 22. ožujka 2019. godine tužitelji su obavijestili sud da su postupili sukladno nalogu suda i podnijeli tužbu kojom su obuhvatili odnosno utužili preostale suvlasnike predmetne nekretnine, predmet koji je zaveden pod brojem P-1203/19 kod Općinskog suda u Splitu, SS u T.. Taj predmet

je pribavljen i spojen sa ovim predmetom dana 3. svibnja 2019. godine radi zajedničkog raspravljanja i odlučivanja, uređen je tužbeni zahtjev. Rješenjem ovog suda pod gornjim poslovnim brojem od 5. srpnja 2019. godine odbačena je tužba u odnosu na tuženika I. B. s obzirom na okolnost da je isti preminuo prije podnošenja tužbe.

Tužitelji su podneskom od 21. travnja 2020. godine obavijestili sud da su podnijeli tužbu protiv nasljednika I. B. dana 10. travnja 2020. godine i da je formiran spis po toj tužbi kod Općinskog suda u Splitu, SS u T. pod

brojem P-1150/20, predlažu da sud taj predmet spoji sa ovim predmetom i uređuju tužbeni zahtjev.

Predmet pod brojem P-1150/20 pripojen je ovom predmetu rješenjem suda, s obzirom da su tuženici iz svih predmeta jedinstveni i nužni suparničari s obzirom na postavljeni zahtjev.

Podneskom od 15. veljače 2022. godine tužitelji su uredili tužbeni zahtjev s obzirom na sve označene tuženike i traže da sud donese presudu kojom se utvrđuje tužitelje suvlasnicima realnog dijela predmetne nekretnine u površini od 11.145 m2 i to upravo onog dijela koji je u vještvu sudskog vještaka T. Č. od 26. studenog 2019. godine označen slovima B, C, D, E, F, I, J, B...

Preostali tuženici, tuženici ad. 2 do ad. 17 nisu se usprotivili tužbenom zahtjevu.

Svojim podneskom od 19. travnja 2022. godine tužitelji navode da su nakon provedenog očevida na licu mjesta dana 3. prosinca 2008. godine u odnosu na čest. zem. 797/52 k. o. Ž. provedene promjene temeljem prijavnog lista, a kojim promjenama da je izmijenjena površina i oblik predmetne čestice. Također da je 2021. godine provedena homogenizacija katastarskih mapa za k. o. Ž. na način da su katastarske granice pojedinih katastarskih čestica usklađivane sa stanjem na terenu. Tužitelji navode da predmet spora kako je prikazan u nalazu i mišljenju sudskog vještaka T. Č. od 26. studenog 2009. godine ne odgovara sadašnjem stanju katastarske mape za čest. zem. 797/52 k. o. Ž. te da je potrebno ponovno identificirati predmet spora.

Rješenjem ovog suda od 8. prosinca 2022. godine utvrđen je prekid postupka jer je tužiteljica ad. 3 M. F. preminula, rješenjem ovog suda od 28.

veljače 2023. godine pozvani su njeni nasljednici M. F., B. F. i

L. F. da preuzmu postupak iza njene smrti.

Sud je pozvao sudskog vještaka T. Č. radi dopune svog nalaza i mišljenja, sudski vještak je podneskom od 10. listopada 2023. godine odgovorio na prijedlog tužitelja sukladno traženju suda i dao dopunu svog nalaza i mišljenja na način da citira svoje vještvo iz 2009. godine, te navodi da je u međuvremenu 2014. godine promijenjen državni koordinatni sustav, 2019. godine da je izvršena homogenizacija katastarskog plana k. o. Ž. te 2021. godine kroz zemljišnik i katastar evidentirana lokalna cesta A. – Ž.. Navedene promjene da uvelike utječu na identifikaciju pokazanog predmeta očevida, provedbom geodetskog elaborata kojim je 2021. godine kroz zemljišnik i katastar evidentirana lokalna cesta A. – Ž. da je čest. zem. 797/52 cijepana na čest. zem. 797/52 i čest. 797/177, a dio nekadašnje čest. zem. 797/52 koji je bio pod cestom A. – Ž.

da je pripojen novoj čest. zem. 1065. Sudski vještak daje mišljenje da pokazana predmetna nekretnina i utvrđenje iz 2008. godine, tijelo označeno slovima B, C, D, E, F, G, H, I, J, B danas odgovara:

- dijelu čest. zem. 797/52 (u prilogu na Prikazu lica mjesta tijelo označeno slovima A B C D E A) u površini od 5295 m2. Čest. zem. 797/52 se vodi u zemljišniku u ZK ulošku 785 kao pašnjak od 13821 m2, a u kat. operatu u Posjedovnom listu 43 u istoj kulturi i površini;

- dijelu čest. zem. 797/177 (u prilogu na Prikazu lica mjesta tijelo označeno slovima F G H I J F) u površini od 6095 m2. Čest. zem. 797/177 se vodi u zemljišniku u ZK ulošku 785 kao pašnjak od 7114 m2, a u kat. operatu u Posjedovnom listu 143 u istoj kulturi i površini;

- dijelu čest. zem. 1065 (u prilogu na Prikazu lica mjesta tijelo označeno slovima C F J D C). Čest. zem. 1065 se vodi u zemljišniku u ZK ulošku 2271 kao lokalna cesta od 23376 m2, a u kat. operatu u Posjedovnom listu 1574 u istoj kulturi i površini.

Vještak napominje da i dalje na ovom dijelu čest. zem. 10 18/1, kao i novonastala čest. zem. 1018/3, grafički ne odgovara starom putu od Ž. do crkve S.. K., odnosno trasi vodovoda.

Sud prihvaća vještvo sudskog vještaka geometra T. Č. sa

dopunom tog vještva, kao stručno, logično i uvjerljivo, potpuno i kvalitetnog obrazloženo i relevantno.

Tužitelji svojim podneskom od 7. prosinca 2023. godine uređuju sukladno ovoj dopuni nalaza i mišljenja sudskog vještaka Č. tužbeni zahtjev tako da isti glasi kao u izreci. Povukli su tužbu u dijelu tč.II. i III. izreke ranijeg zahtjeva, tuženik ad.1 se protivio preinaci tužbe, sud je preinaku dopustio smatrajući to svrsishodnim, tužitelji su ovlašteni i povući tužbu u dijelu zahtjeva i sud smatra da se tuženik ad.1 ne može tome sa uspjehom protiviti, dakle, valjalo je odlučiti po konačno postavljenom zahtjevu.

U tijeku postupka izveden je dokaz pregledom izvatka iz zemljišnih knjiga na dan 13. ožujka 2007. godine za ZU 785 k. o. Ž.; izvatka iz katastra zemljišta od 13. ožujka 2007. godine sa posjedovnim listom broj 143 na taj dan; rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u T. broj O-182/77 od 1. studenog 1977. godine; presude zbog izostanka Općinskog suda u T. broj P-166/82 od 6. prosinca 1982. godine; presude zbog izostanka Općinskog suda u T. broj P-299/82 od 17. lipnja 1982. godine; kopije katastarskog plana PU za katastar S.

od 17. kolovoza 2007. godine sa izvatcima iz katastra zemljišta od 17. kolovoza 2007. godine; izvatka iz zemljišnih knjiga za čest. zem. 797/52 Z. 785 k. o. Ž. od 11. rujna 2007. godine; vještačenjem po stalnom sudskom vještaku geometru dipl. ing. T. Č.; zaključka PU za katastar S., I. T.

K.: UP/I-932-07/08-03/302, Ur. broj: 541-23-3-10/11-09-13 od 27. siječnja 2009. godine sa rješenjem DGU, SU K.: UP-II-932-

07/09-07/250, Ur. broj: 541-04-3/4-09-03 od 22. travnja 2009. godine; povijesnih zk. izvadaka dostavljenih od strane tuženika ad. 1 sa obavijestima PU za katastar S., I. T.; posjedovnog lista broj 697 na dan 25. veljače 2010.

godine; saslušanjem ranijih tužiteljica M. B., R. B., K. D.,

N. U. i A. U.; saslušanjem svjedoka M. B. pok. L. i

M. M. pok. B. te V. B.; pregledom posjedovnog lista broj 40

za čest. zem. 797/52 k. o. Ž.; presude S. suda u T. broj Agr-86/31 od

27. listopada 1936. godine; izvatka iz zemljišnih knjiga Općinskog suda u T. za Z. 216 k. o. Ž. na dan 12. prosinca 2010. godine; rješenje DGU, SU K.: UP-II-932-07/11-07/204, Ur. broj: 541-04-3/4-11-02 od

31. prosinca 2011. godine; rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Splitu, SS u K. L. broj O- 3455/11 od 19. prosinca 2011. godine; rješenja o

nasljeđivanju Općinskog suda u Splitu broj O-2879/13 od 3. prosinca 2013. godine; rješenja o nasljeđivanju OS u T. broj O-427/13 od 11. lipnja 2014.

godine; rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Splitu broj O-7988/15 od 25. veljače 2016. godine; rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Splitu, SS u S. G. broj O-1882/17 od 11. siječnja 2018. godine te 7. studenog 2017.

godine; presude zbog ogluhe Općinskog suda u T. P. -335/07 od 23. svibnja 2007. godine; rješenja Općinskog suda u T. broj P-920/08 od 4. studenog 2011. godine; tužbe u predmetu Općinskog suda u T. broj P-622/07; Ugovora o posudbi zaključenog 24. ožujka 1975. godine između N. ordinarijata u

S. i D.P. u Z.; zapisnika u predmetu Općinskog

suda u Splitu broj P-1579/17; zapisnika u predmetu Općinskog suda u T. P. - 450/07; izvatka iz zemljišnih knjiga Općinskog suda u Splitu, ZK odjel

T. Z. 216 od 7. siječnja 2019. godine; izvatka iz agrarne prijave I. K. pok. M. od 22. travnja 1939. godine; zapisnika iz predmeta Općinskog suda u T. broj P-197/09; povijesne građe dostavljene od strane tuženika ad. 1; izvatka iz zemljišnih knjiga za ZU 785 k. o. Ž. na dan 3. ožujka 2019. godine; rješenja Općinskog suda u T. broj O-250/08 od 4. studenog 2009. godine; izvoda iz posjedovnog lista PU za katastar S. broj 143 na dan 11. travnja 2022. godine; rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Splitu broj O-3895/22 od 28. rujna 2022. godine.

Tužitelji i tuženik ad.1 popisali su parnični trošak.

Zahtjev tužitelja nije osnovan.

Predmet ovog spora predstavlja zahtjev tužitelja za utvrđenje da su stekli realni dio sada predmetnih nekretnina koji je označen od strane sudskog vještaka geometra T. Č., dosjelošću, sa njihove strane i strane njihovih prednika posjedovanjem kroz zakonom određeno vrijeme. Ranije tužiteljice su postavile zahtjev u tužbi i tražile da se utvrde suvlasnicama za 2/6 idealnog dijela čest.zem. 797/52 ZU 785 k.o.Ž., prednik tuženika ad.1 bio je upisan na tih 2/6 dijela nekretnine, a na preostalih 4/6 prednici sadašnjih tuženika od ad.2 do ad.14 (J. K. pok.M., M. K. pok.M., M. B. pok.L. (saslušan

kao svjedok) i I. B. pok.M., a o upisu svjedoči i izvadak iz zemljišnih knjiga priložen uz tužbu i posjedovni list, čitava čestica tada je bila površine 22 677 m2. Dakle, 2/6 te čestice bila bi površina od 7.559 m2. Istaknuti pravni osnov stjecanja bila bi dosjelost, kasnije su tužitelji uredili tužbu na način da su tražili utvrđenje da su dosjelošću stekli pravo vlasništva realnog dijela predmetne nekretnine, a što su predočili sudskom vještaku geometru T. Č. na ročištu za očevid

održanom dana 3.prosinca 2008.godine. Na licu mjesta zatečena je stanje nekretnine koje je opisano u zapisniku, vještak je istaknuto da je posjed kojeg pokazuju tužitelji sa istoka omeđen niskim suhozidom širine cca 0,4 m i visine 0,4 m, pokazani posjed da predstavlja kamenjar koji je u bliskoj povijesti pročišćen i na kojem su u trenutku očevida vidljive sadnice masline (cca 70 komada) i smokve (cca 5-6 komada). Sud je pristupio i na drugi dio nekretnine preko asfaltne ceste za kojeg tužitelji tvrde da je bila jedna cjelina dok je nije presjekla asfaltna cesta. Vještak nekretninu opisuje kao obraslu i neodržavanu borovu šumu te da tužiteljica nije mogla jasno pokazati odakle je od sjevera put juga njihov posjed. Tužitelji ističu da nekretnina na koju polažu pravo (njihov realni dio) ide od asfaltne ceste pristupnim putem do vrha gdje je postavljena rampa (prema jugu), na istok sa suhozidom te preko ceste prema sjeveru oko cca 70 m.

Sudski vještak geometar dipl.ing.T. Č. izradio je dana 26.studenog

2009.godine pisani nalaz i mišljenje, u vještvu navodi da je temeljem očevida na licu mjesta, uvida u spis predmeta, podataka izvađenih iz katastarskog operata i ortofoto prikaza ovog područja utvrdio da se pokazana predmetna površina, tijelo označeno na njegovom prikazu stanja slovima B,C,D,E,F,G,H,I,J,B, površine 11.800 m2 nalazi:

-na dijelu čest.zem. 797/52 u površini od 11.145 m2 (11145/22677) tijelo označeno na prikazu stanja slovima B,C,D,E,F,I,J,B (čest.zem.797/52 se vodi u zemljišniku u ZU 785 kao pašnjak bez površine, a u kat operatu u Posjedovnom listu 143 kao pašnjak površine 22.677 m2);

- na dijelu čest.zem.797/53 u površini od 657 (657/3498) tijelo označeno u prikazu stanja slovima F,G,H,I,F (čest.zem.797/53 se vodi u zemljišniku u ZU 154 kao pašnjak površine 3498 m2, a u kat.operatu u Posjedovnom listu 136 kao pašnjak površine 3.498 m2)

Za ponoviti je da sud prihvaća ovo vještvo kao stručno, logično i uvjerljivo, vještak je odradio zadatak vještačenja, identificirao predmetnu nekretninu i predočeni realni dio, površinu, ranije tužiteljice su sukladno vještvu svojim podneskom od 27.travnja 2010.godine uredile svoj zahtjev tako da traže 2/6 dijela čest.zem.797/52 ZU 785 k.o. Ž. (dakle utvrđenje za ovaj idealni dio ukupne čestice površine 22.677 m2) i utvrđenje da su stekli realni dio iste u površini od 11.145 m2, označen slovima B,C,D,E,F,I,J,B u vještvu vještaka Č.. Potrebno je navesti da su tužiteljice tijekom očevida pokazale kao svoje vlasništvo površinu zemljišta koju je vještak identificirao, a zahvaća i čest.zem. 797/53 koja nije predmet ovog postupka i na toj čestici su upisani kao vlasnici (lik F,G,H,I,F) M. P., D. J.,

J. J. i M. S. (nije upisan tuženik ad.1). Jasno je da tužitelji lutaju

sa zahtjevima, kao i kvadraturom realnog dijela za koji misle da su stekle pravo vlasništva temeljem zakona, dakle, u tužbi traže idealni dio predmetne čestice u površini od 7.559 m2, na očevidu predočavaju veću površinu dijela predmetne čestice (11.145 m2), a predočavaju i površinu druge čestice na kojoj nije upisan tuženik ad.1 i na kojoj su upisane potpuno druge osobe. Već ova okolnost sama za sebe ukazuje na to da već ranije tužiteljice nisu bile sigurne što traže i da realni dio nije bio kvalitetno ni niti potpuno omeđen, niti su znale gdje su granice tog realnog dijela za koji smatraju da im pripada, temeljem pravnog osnova stjecanja prava vlasništva dosjelošću, a smatraju da je njihov i dio čest.zem.797/53 (na koji tuženik ad.1 nije niti upisan, a upisani su kako suvlasnici druge fizičke osobe, očito drugi mještani). U iskazu tužiteljice navode da bi njihova površina bila cca 7.000 m2, a u svom podnesku od 7.prosinca 2023.godine kojim su tužitelji konačno uredili zahtjev, nakon dopune vještva vještaka Č., traže ukupnu površinu od 11.390 m2, veću od ranije identificirane.

Dakle, što se tiče stjecanja prava vlasništva realnog dijela predmetnih nekretnina dosjelošću, temeljem zakona, za navesti je da je odredbom čl.388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 80/10, 143/12, 152/14, 81/15, dalje: ZV), predviđeno da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu tog Zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka. Razdoblje prije 8.listopada 1991.godine uračunava se u vrijeme dosjelosti u pogledu nekretnina koje su bile u društvenom vlasništvu, pod uvjetom da nitko treći na istim nekretninama nema nikakvih prava, niti je to na bilo koji način iskazivao. U ovom postupku valjalo je utvrditi kada su prednici tužitelja stupili u posjed predmetnog realnog dijela i od kada su počeli vršiti posjedovne čine, vezano za početak tijeka dosjelosti.

Ranija tužiteljica ad. 1, sada pokojna M. B. pok. I. u svom iskazu,

saslušana 2010. godine, a rođena 1925.godine, navodi da su predmetnu nekretninu koristili za ispašu stoke, na zemlji da je bilo kadulje i tratinčica, tamo da su išli još sa pokojnim ocem, da je tamo bio samo krš, a za posaditi masline i mendule. Ista je rođena 1925. godine i u iskazu je navela kako su tamo bila stabla mlade masline, međutim, odlaskom oca u rat da se sve to zapustilo, u međuvremenu da je bio požar i zahvaljujući okolnosti što je tu bila čatrnja, da se uspjelo ugasiti. Kako se nije obrađivalo to da je borika učinila svoje, da je sve obraslo i masline da je preuzela borika. Ta zemlja da je pripala njenom ocu i ostalim ljudima u A. i Ž. od crkve odnosno agrara. Svi da su dobili jednako i da su bila dva čovjeka koja su zajedno sa ostalima mjerili na konope, nakon što su podijelili te zemlje da su to sve popisali i ljudi iz njihove bratovštine da su iz šešira vadili nazive zemalja. Zemlja zv. G. da ima nekih 7.000 m2 i njen otac da je dobio tri dijela, da je dobio ukupno četiri parcele, tri da je dao svojoj sestri, a sebi da je ostavio samo ovaj G. Navodi da se sve to događalo 1935. godine, zemlja da je ograđena sa jedne strane, zapadne strane, a sa druge strane da je put kuda je prošao vodovod. Navodi da su one kao djeca vodile blago na ispašu više nego što je to radio njihov otac, u proljeće da su svakodnevno vodili blago na ispašu. Navodi da i danas koriste predmetnu nekretninu, da su posadile masline i smokve, uslijed velike suše da se nešto osušilo, ali da su mladi nastavili obrađivati zemlju.

Ranija tužiteljica R. B., rođena …. godine, sestra tužiteljice M.

B., u svom iskazu navodi da je bila stara 5 ili 6 godina kada je sa starijom sestrom išla u ispašu, da ne zna kada je njen otac dobio predmetnu nekretninu, da zemlja ima nekih 7.000 m2 i da je to saznala od suda. Navodi da ne zna kada je rađen suhozid, da je on tu bio već kada se ona rodila, da su ga uvijek popravljali da životinje ne bi tuda prolazile, prije par godina da su saznali da je to crkovna zemlja. Zadnje masline da su posadili prije 4, 5 ili 6 godina, prije 5-7 godina da je tamo bio požar. Ranija tužiteljica K. D., rođena …. godine, sestra ovih tužiteljica, u svom iskazu navela je kako je bila mala u vrijeme kada je njen pok. djeda M. krčio i sadio na predmetnoj zemlji, da je isti sadio mendule, na zemlji da ima maslina, ali da ne zna kada su posađene. Ističe da su odlazile u ispašu sa blagom, naročito zimi.

Ranija tužiteljica N. U., rođena …. godine iskazuje da je bila

stara 5 godina kada su na predmetnu nekretninu počeli voditi stoku na ispašu, da je na zemlji bilo svega posađenog, divljega i pitomog nasada, da je bilo maslina, rogača, jedna smokva, jedna mendula.

Ranija tužiteljica A. U., rođena …. godine iskazala je kao i ostale tužiteljice, s tim što je rekla da šumu nisu brali, da je jedne prigode u boriku išao njen sin, ali da boriku više nitko neće u kuću.

Svjedok M. B. pok. L., rođen …. godine u svom iskazu navodi da

su ranije tužiteljice njegove susjede i daljnji rod, da je poznavao njihovog oca, da mu je predmetna nekretnina poznata, da su susjedi, da svjedokova nekretnina ima površine cca 7.000 m2, a njihova više. Nekretnina da nije obradiva i da se radi samo o česmini, ranija tužiteljica N. U. da je išla u ispašu na istu, 1936. godine crkva da je dala žiteljima predmetne nekretnine, ali da se nije formalno skinula sa predmetnih nekretnina, u ono vrijeme kada je još bio na snazi agrar da se nije mogla dobiti zemlja, a da se pri tom ne izgubi dječji doplatak, iako da se znalo da je to zemlja upravo tih vlasnika. Nekretnina da je ograđena suhozidom koji nije velike visine, ali da je dug, svjedokova nekretnina da je položena zapadno od predmetne nekretnine, nekretnina tužiteljica da je bila obrasla samo crnogoričnom česminom i da se nikada nije obrađivala za poljoprivredu i koristila se za ispašu.

Svjedok M. M. pok. B. rođen …. godine navodi da su mu

prvotne tužiteljice poznate, njih sedam da su sestre i da su imale zemlju u D. u neposrednoj blizini svjedokove zemlje. Predmetna nekretnina da se nalazi sjevernije od granice sa svjedokovom nekretninom, da se radi o nekretnini obrasloj običnom šikarom, travom i smričem, a da su i oni i svjedokovi dovodili blago na ispašu, nekretnina da je ograđena sa istočne strane suhozidom, a prema svjedokovoj nekretnini da nije ograđena. Pored ispaše nekretnina da se koristila za skupljanje granja i raslinja u svrhu pečenja. Svjedok da je na pašu dolazio na predmetnu nekretninu kada je bio star 5 ili 6 godina, da je čuvao dvije krave i nešto ovaca, godine 1944. godine da je umro njegov djed sa kojim je kao najstariji odlazio na ispašu. Na nekretnini da je viđao majku tužiteljica i tužiteljicu B. S., a da su oni isto imali dvije krave i 10-ak ovaca. Navodi da svaki dan prolazi pored predmetne nekretnine, tužitelji da su danas na istoj posadili masline koje su visine cca 60-70 cm (svjedok je saslušan na ročištu održanom 2011. godine).

Svjedok V. B., rođen …. godine, ističe da je samostan S.. K. izgrađen 1450. godine, da su ga gradili D., a kako u to vrijeme područje nije bilo naseljeno to da je općina davala "kapom i šakom" zemlju. Ističe da u to vrijeme nije bilo O. nego T.K., T. da je u to vrijeme bio pod

V.. Pred Drugi svjetski rat cijelo to područje da je bilo kamenjar, pašnjak, a vinogradi koje je samostan imao da su bili na području D.. U to vrijeme blago da su držali fratri, ovce radi vune. Godine 1928. samostan da je zapaljen i da su ga fratri napustili, u toj ruševini i onome što je popravljeno nakon požara da su bile časne sestre i malaričari, 1946. godine da je od strane tadašnje države donesena odluka da djeca napuste taj prostor, da su prostor napustile i časne sestre. Mise da su dolazili držati fratri iz S. i T., godine 1950. da je samostan dao Nadbiskupiji da održava samostan i da se njime služi. Navodi da je 1980. godine došao u T., postao starješina samostana, da je to i u vrijeme davanja iskaza (2011. godine), svi stanovnici da su znali da je zemlja samostanska, imajući u vidu ranije državno uređenje da se nije reagiralo kada bi se vidjela da netko koristi i obrađuje zemlju, a da su zemlje bile obrasle kasnije u makiju, za razliku od danas kada to ljudi traže jer se sve može skupo prodati.

Tužbu u ovom predmetu podnijelo je sedam tužiteljica, kćeri pok. I. K. pok.M., unuka pok. M. K., oca I. K., niti jedna od njih nije

djevojačkog prezime K., dakle, iste su se očito udale i promijenile prezime, a sud je saslušao ranije tužiteljice M. B., R. B., K. D., N.

U. i A. U., iz iskaza M. B. i R. B. u biti proizlazi da se one

pozivaju na okolnost da je zemljište njihovom predniku dala crkva, odnosno stjecanje temeljem razrješenja agrarnih odnosa, a to proizlazi i iz iskaza svjedoka M. B., dakle, same ranije tužiteljice pozivaju se na potpuno drugačiji pravni odnos stjecanja od istaknutog (dosjelosti). M. B. iskazuje da je njihov otac I. dobio 4 parcele, sestrama dao 3, a sebi zadržao ovu, dakle, dobio. Vezano za ovaj navod ranijih tužiteljica, agrarnu reformu na Č., za navesti je da su temeljem Zakona o likvidaciji agrarnih odnosa na području ranije pokrajine D. iz 1930. godine, pravno raskinuti svi feudalni odnosi između bivšeg državnog erara, kao vrhovnog vlasnika i feudatara, kao koristovnog vlasnika, koji su bili upisani u zemljišnim knjigama, s tim da težaci koji su do dana stupanja na snagu navedenog Zakona neprekidno obrađivali ovakvo zemljište najmanje 30 godina, postaju vlasnici obradivih površina, time da ne mogu imati više od 10 hektara obradivog zemljišta ako broj članova njihove porodice nije veći od 6 članova (paragraf 6. Zakona). Po odredbi paragrafa 22. Zakona o likvidaciji agrarnih odnosa na području ranije pokrajine D. za likvidaciju svih u istome Zakonu navedenih odnosa u D., kao i za rješavanje sporova koji bi nastali iz tih odnosa, nadležni su sudovi koji će po odredbi paragrafa 30. u donesenoj presudi riješiti da li traženo zemljište spada pod udar tog Zakona, a zatim i o primjeni načela paragrafa 12. i nadalje o visini izračunate odštete za samo zemljište i eventualne poboljšice, s tim da se prijenos prava vlasnosti u zemljišnim knjigama i brisanje upisanih tereta obavlja s ureda (po zvaničnoj dužnosti) nakon pravomoćnosti konačnog rješenja (paragraf 35.). Prema tome, da bi se pravo vlasništva moglo steći temeljem Zakona o likvidaciji agrarnih odnosa na području ranije pokrajine D. nužno je postojanje pravomoćne sudske odluke donesene sukladno paragrafu 30. istoga Zakona, pravni osnov stjecanja na strani tužitelja i nije takva odluka odnosno razrješenje agrarnog odnosa. Zakonom o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području D. i HP (NN 138/46 i 111/47) došlo je do ukidanja svih agrarnih odnosa feudalnog karaktera na navedenom području i danom stupanja na snagu tog Zakona zemlja je prešla u slobodno vlasništvo obrađivača, a takvim odnosima, sukladno čl. 2. istoga Zakona, smatraju se vječni liveli, feudalni, kmetski, emfiteutični, kolonatski, težački i svi slični trajni agrarni odnosi bez obzira na naziv, kod kojih vlasnik nije sam obrađivao zemlju, nego ju je pod raznim uvjetima davao drugome na obrađivanje. Dakle, težački i njima slični odnosi koji nisu bili pravomoćno razriješeni na osnovi Zakona o likvidaciji agrarnih odnosa na području ranije pokrajine D., konačno su ukinuti Zakonom o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području D. i H.P. prema kojem je zemlja sa svim gospodarskim zgradama i stablima prešla u

slobodno vlasništvo obrađivača (kmeta) bez ikakve odštete vlasniku i bez ikakvih dugova (čl. 4.).

Za ponoviti je da se tužitelji na ovaj osnov i ne pozivaju, pozivaju se na stjecanje vlasništva dosjelošću, ali, tuženik ad.1 ističe da je prednik ranijih tužiteljica M. K., njihov djed, podnio agrarnu prijavu i presudom S. suda u T.

Agr-86/31 od 27. listopada 1936.godine stekao veći broj nekretnina u vlasnosti prednika tuženika ad.1 odnosno samostana S.. K., da su iste i danas upisane na imena ranijih tužiteljica. Navodi nadalje i da je osim djeda ranijih tužiteljica, otac istih – I. K. podnio agrarnu prijavu dana 22.travnja 1939.godine pod brojem Agr- 34/39, te da je pokušao razriješiti nepostojeći agrarni odnos na nekretninama u vlasnosti prednika tuženika ad.1 upisanih u ZK tijelo 153. među koje spada i predmetna nekretnina odnosno ranija čest.zem.797/52 k.o. Ž., međutim, kako predmetna nekretnina nije obrađivana to se da se nisu mogli razriješiti nepostojeći odnosi. Tuženik ad.1 zaista spisu prilaže presudu S. suda u T. broj Agr-

86/31 od 27.listopada 1936.godine uz koje je razvidno da se M. K. pok. I. dosuđuje veliki broj nekretnina vlasnosti prednika tuženika ad.1, a to je razvidno i iz izdatka iz zemljišnih knjiga na dan 7.siječnja 2019.godine za Z. 216 k.o. Ž., za veliki broj parcela ukupne površine 82.552 m2 (list 273 spisa). Agrarna prijava oca ranijih tužiteljica I. K. (list 279 spisa) zaista je podnesena 1939.godine i za navesti je da točan navod tuženika ad.1 da za predmetnu nekretninu nisu prednici tužiteljica razriješili agrarni odnos, sud drži da je to iz jednostavnog razloga jer agrarnog odnosa na predmetnoj nekretnini nije ni bilo, odnosno prednici tužiteljica vezano za ovu nekretninu nisu imali status težaka, obrađivača, iz jednostavnog razloga jer je nisu obrađivali. Ovaj sud, vezano za osnov stjecanja dosjelošću, drži da su očito prednici tužiteljica, I. i M. K., otac i sin, povremeno pristupali na predmetnu nekretninu, uzimali drva za ogrjev i vodili povremeno ovce na ispašu, ali da nisu bili pošteni posjednici i da su to i znali i morali znati, već nakon podnošenja agrarne prijave po kojoj nije donesena pozitivna odluka, otac tužiteljica znao je da nema status težaka, obrađivača na istoj, znao je to u biti čitavo vrijeme jer su njegov otac i on očito na zemlju počeli pristupati na svoju ruku, sama tužiteljica M. B. navodi da su predmetnu nekretninu koristili za ispašu i da je na zemlji bilo kadulje i tratinčica, da je tu bio samo krš, dolaskom rata i odlaskom ranijih tužiteljica u školu, da je to tako ostalo, odlaskom oca u rat da se sve zapustilo, u međuvremenu da je bio požar, kasnije da se nije obrađivalo, da je borika učinila svoje tako da je sve obraslo, da je sve preuzela borika. Kada se sagleda iskaz ove tužiteljice u cijelosti, u te u dijelu u kojem ista navodi da je podjela zemalja, crkvenih zemalja, pa tako i predmetne, bila 1935, s obzirom na izbijanje rata, za navesti je da se radilo o samo nekoliko godina u kojima su oni odlazili na zemlju (bez znanja prednika tuženika ad.1) i vodili ovce na ispašu, nikako obrađivali niti vršili neke trajnije posjedovne čine, jer su imali veliki broj drugih zemalja. Za navesti je da u ovom slučaju ne postoji pošten posjed prednika ranijih tužiteljica, niti postoji kontinuitet vremena posjedovanja za dosjelost odnosno vršenja posjedovnih čina, očito je u ovom slučaju jednostavno rečeno došlo do situacije da su prednici ranijih tužiteljica samovlasno počeli voditi ovce na predmetnu nekretninu i istu koristiti (ne u svrhu sađenja poljoprivrednih kultura i prehrane, kontinuiranog obrađivanja), a kod okolnosti da su imali status težaka na velikom broju drugih čestica i da im ova zemlja za obrađivanje nije ni trebala, a očito ni za prehranjivanje obitelji. Njihov posjed, takav kakav je bio, nije bio pošten posjed i prednici ranijih tužiteljica znali su da im zemlja nije dodijeljena odlukom vlasnika na korištenje, nisu davali nikakav prinos predniku tuženika ad.1, a nakon što je otac ranijih tužiteljica podnio agrarnu prijavu za predmetnu nekretninu, a ista nije pozitivno riješena za istu nekretninu, očito je da je znao i morao znati da istu nema pravo posjedovati, to ga čini nepoštenim posjednikom, kako njega tako i njegove slijednice, a bitna je i okolnost što od rata on očito nije tamo više ni dolazio niti je vršio bilo kakve posjedovne čine, tužiteljice sigurno nisu, jer su išle u školu i to nisu mogle raditi na svoju ruku. Prvotne tužiteljice kao kćeri I. K. nisu ni znale točno koji je to njihov realni dio pa su tijekom postupka drugačije iskazivale površinu istog, ranije su tražile i 2/6 nekretnine koja je premašivala sadašnju površinu iz zahtjeva, a za navesti je da bilo i postupaka trećih osoba pred sudom koji su također za sebe tražili utvrđenje prava vlasništva na ovoj zemlji (npr.S.…). Dakle, za predmetnu nekretninu ni djed tužiteljica ni otac tužiteljica nisu bili obrađivači odnosno težaci, nisu bili pošteni posjednici, a zemlja im nije od strane prednika tuženika ad.1 ni dana na obrađivanje i korištenje, što su znali i morali znati, nedvojbeno. Svakako, svjedok B. kao starješina samostana iskazuje o povijesnim okolnostima za koje je doznao i čuo i iskazuje o tome da su fratri samostana 1928.godine napustili samostan jer je isti zapaljen, dakle, očito je od tada pa nadalje došlo do okolnosti da su neki mještani počeli na svoju ruku voditi životinje na ispašu na neke zemlje, vršiti određene posjedovne čine, ali ne kao pošteni posjednici, jer su za one zemlje u pogledu kojih nije bilo agrarnih odnosa, bili nepošteni posjednici. Za djeda ranijih tužiteljica kao njihovog prednika agrarni odnosi razriješeni su za veći broj zemalja jer je očito u pogledu istih imao status obrađivača, ali za predmetnu ne i taj status nije imao niti on niti otac ranijih tužiteljica. Jasno je da je predmetna površina šikara i šuma, da je ista zarasla i to je razvidno iz snimka iste (kao i sa web stranice Uređena zemlja što je svakom dostupno) iz vještva sudskog vještaka Č., u ovom slučaju, za ovaj realni dio nije bilo nikakvih posjedovnih čina prednika tužiteljica i samih ranijih tužiteljica koje bi sadržajno predstavljali čine vezane za mogućnost stjecanja vlasništva nekretnine temeljem zakona, a istu su znali i morali znati da dolaze po drva i vode ovce na tuđe zemljište bez znanja vlasnika i da im pravo na taj posjed i na to zemljište ne pripada. U ovom slučaju bi zaista vrijeme određeno za dosjelost prema pravnom pravilu iz paragrafa 1472 Austrijskog OGZ bilo 40 godina, kako to navodi

tuženik ad.1, kako ni u kojem slučaju nepošten posjednik ne može postati vlasnik, to tužitelji preko svojih prednika nisu mogli steći pravo vlasništva realnog dijela dosjelošću, a za navesti je da nije bilo ni kontinuiranog vršenja posjedovnih čina u potrebnom trajanju. Upis posjednika u katastru za predmetnu nekretninu ne predstavlja dokaz u pravcu osnovanosti tužbenog zahtjeva, kao ni unošenje nekretnine u rješenje o nasljeđivanju iza smrti prednika ranijih tužiteljica, jer je to bilo mimo znanja i volje tuženika ad.1 odnosno prednika tuženika ad.1 kao tada upisanog vlasnika čitave nekretnine.

Dakle, ovaj sud drži utvrđenim, temeljem svih izvedenih dokaza, da zahtjev tužitelja nije osnovan i da nisu dosjelošću preko svojih prednika stekli pravno vlasništva predmetnog realnog dijela nekretnine, ni sami čini prednika tužitelja na predmetnoj nekretnini, a ni trajanje vršenja tih čina u kontinuitetu nisu podobni za stjecanje prava vlasništva temeljem zakona, sve i da je posjed bio pošten, a nije, te je valjalo odlučiti kao u izreci ove presude.

Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00,

88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP), obistinjeni trošak tuženiku ad.1 odnosi se na trošak dva obrazložena podneska od 15.svibnja 2007.godine i 14.siječnja 2019.godine; zastupanja na 10 ročišta po 75 bodova (24.rujna 2008.godine, 16.listopada 2008.godine, 3.prosinca 2008.godine, 14.listopada 2010.godine, 28.lipnja 2011.godine, 12.listopada 2011.godine, 2.ožujka 2012.godine, 15.siječnja 2019.godine, 5.ožujka 2019.godine, 11.prosinca 2023.godine); pristupa na ročišta dana 25.siječnja 2008.godine, 7.travnja 2011.godine, 20.ožujka 2013.godine, 7.travnja 2016.godine, 29.rujna 2023.godine) po 18,75 bodova (25%); što zbrojeno daje ukupno 993,75 bodova, a uz vrijednost boda od 2,00 eura konačno daje iznos od 1.987,50 eura, na ovaj iznos valjalo je dodati i 25% PDV-a u iznosu od 496,88 eura; tako da su konačno tužitelji obvezani isplatiti tuženiku ad.1 na ime naknade parničnog troška (s obzirom na v.p.s. od 10.000,00 kn) konačan iznos od 2.484,38 eura, preostali zatraženi trošak nije obistinjen tuženiku ad.1 jer nije bio potreban za vođenje postupka.

U Splitu, 12. veljače 2024. godine

S U D A C

Julijana Ponoš v.r.

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.