Republika Hrvatska
Županijski sud u Vukovaru
Vukovar, Županijska 33
Broj: Gž-809/2020-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Vukovaru, OIB: 92599990351, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda: Željka Marin, kao predsjednika vijeća, te suca izvjestitelja Vesne Vrkić Perak i Krešimira Biljan, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Z. M. iz V. G., OIB:…, zastupan po punomoćniku I. Ć., odvjetniku iz Z., protiv tuženika L. H. d.o.o. k.d. V. G., OIB: …, radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka, protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici broj: Pn-10/2018. od 16. listopada 2020., na sjednici vijeća održanoj dana 12. veljače 2024.,
p r e s u d i o j e
I. Odbijaju se žalbe stranaka kao neosnovane, te se prvostupanjska presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici broj: Pn-10/2018. od 16. listopada 2020. potvrđuje.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troška sastava odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Velikoj Gorici broj: Pn-10/2018. od 16. listopada 2020. naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 20.446,82 kuna sa zakonskom zateznom kamatom na pojedinačne iznose štete kako je to pobliže navedeno u izreci (točka I. izreke), dok je odbijen tužbeni zahtjev za naknadu štete u iznosu od 18.553,18 kuna i za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos od 770,00 kuna od 31. srpnja 2017. do 16. listopada 2020. (točka II. izreke).
Istom presudom naloženo je tuženiku da tužiteljici naknadi troškove postupka u iznosu od 10.525,50 kuna, dok je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka preko dosuđenog (točka IV. izreke).
2. Protiv navedene presude u dijelu kojim je odbijen njezin tužbeni zahtjev (točka II. izreke), kao i u odluci o trošku žalbu je podnijela tužiteljica zbog bitne povrede odredaba postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predložila je da se prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu preinači i tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti uz naknadu troškova postupka.
3. Protiv navedene presude u dijelu kojim je tužbeni zahtjev prihvaćen (točka I. izreke), kao i u odluci o trošku žalio se tuženik zbog bitne povrede odredaba postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je da se pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije u cijelosti.
4. Tužiteljica je u odgovoru na žalbu tuženika osporila žalbene navode te predložila žalbu kao neosnovanu odbiti uz naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.
5. Žalbe stranaka nisu osnovane.
6. Prvostupanjski sud je potpuno i istinito utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, te nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku, a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatom naknade neimovinske i imovinske štete koja joj je nastala u štetnom događaju dana 24. prosinca 2016. prilikom kupovine u trgovačkom lancu L. H. d.o.o. na lokaciji u V. G. kada se poskliznula i pala nakon što je stala na odbačeni list salate koji se nalazio na podu, a pri tome je zadobila više tjelesnih ozljeda.
8. Tužiteljica smatra da je tuženik odgovoran za nastanak štetnog događaja te je zahtijevala isplatu pravične novčane naknade u ukupnom iznosu od 39.000,00 kuna, dok tuženik smatra da je za štetni događaj isključivo odgovorna tužiteljica te da joj stoga ne pripada novčana naknada.
9. Prvostupanjski sud je tužbeni zahtjev prihvatio do iznosa od 20.446,82 kuna jer je utvrdio da se tužiteljica prilikom kupnje u trgovini tuženika kod odjela voća i povrća poskliznula na odbačeni list zelene salate koji se nalazio na podu te uslijed toga pala i zadobila više tjelesnih ozljeda ali da su za nastanak štetnog događaja odgovorni i tužiteljica i tuženik i to u omjeru 30% na strani tužiteljice, a 70% na strani tuženika.
10. Protivno žalbenim navodima stranaka i ovaj sud prihvaća utvrđenje prvostupanjskog suda o omjeru odgovornosti za nastanak štetnog događaja. Iz provedenih dokaza proizlazi naime da tuženik nije osigurao čist i siguran pod za kretanje kupaca, pa je tužiteljici i ponudio isplatu iznosa od 15.000,00 kuna na ime naknade štete u mirnom postupku ali da i svaki kupac mora biti svjestan toga da se na odjelu trgovine gdje se prodaje voće i povrće mogu naći ostaci istoga na podu zbog čega mora prilikom kretanja upotrijebiti povećanu pažnju tim više što je u tom dijelu postavljen i znak "klizav pod" pa je tako trebala postupiti i tužiteljica zbog čega i postoji njezin doprinos, a za koji je onda temeljem odredbe članka 1067. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. i 126/21. – u nastavku teksta: ZOO) tuženik oslobođen odgovornosti.
11. Neosnovani su žalbeni navodi da sud nije prilikom ocjene visine postavljenog tužbenog zahtjeva uzeo u obzir sve okolnosti slučaja.
Sud je uzeo u obzir nalaz i mišljenje medicinskog vještaka, a tužiteljica nije učinila dodatnu obradu, pa se stoga prvobitna ocjena vještaka nije mijenjala, a odlučujući o visini pravične novčane naknade sud je uzeo u obzir intenzitet i trajanje fizičkih bolova i straha, tijek liječenja kao i sve okolnosti tijekom liječenja, pa je stoga pravilna ocjena suda da tužiteljici temeljem odredbe članka 1100. Zakona o obveznim odnosima zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje pripada pravična novčana naknada u iznosu od 27.000,00 kuna ali je taj iznos trebalo umanjiti za doprinos tužiteljice.
12. Medicinskim vještačenjem je utvrđeno da je tužiteljici bila potrebna tuđa njega i pomoć, a istoj u smislu odredbe članka 1095. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima pripada pravo na naknadu za tuđu pomoć i onda kad joj je ta pomoć pružena besplatno odnosno od članova obitelji, a sud je temeljem odredbe članka 223. Zakona o parničnom postupku ovu naknadu odmjerio u iznosu od 1.100,00 kuna, ali je istu potrebno umanjiti za doprinos tužiteljice.
13. Protivno žalbenim navodima tuženika iz priloženih uplatnica sud je utvrdio da je tužiteljica plaćala participaciju za pružene medicinske usluge prema ispostavljenim računima, pa da joj sukladno odredbi članka 1095. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima po tom osnovu pripada iznos od 1.109,74 kune također umanjen za doprinos tužiteljice.
Dakle, osnovan je zahtjev tužiteljice za naknadu štete u ukupnom iznosu od 29.209,74 kune ali je isti umanjen za njezin doprinos nastanku štetnog događaja, pa je dosuđen iznos od 20.446,82 kuna.
14. O troškovima postupka sud je odlučio temeljem odredbe članka 154. stavak 2. Zakona o parničnom postupku, a odluka je obrazložena i sukladna Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.
15. Slijedom izloženog, primjenom odredbe članka 368. stavak 1. Zakona o parničnom postupku žalbe stranaka valjalo je odbiti, a presudu prvostupanjskog suda potvrditi.
16. O zahtjevu tužiteljice za naknadu troška odgovora na žalbu tuženika odlučeno je primjenom odredbe članka 155. stavak 1. Zakona o parničnom postupku jer taj trošak nije bio potreban za odlučivanje o žalbi tuženika.
Vukovar, 12. veljače 2024.
PREDSJEDNIK VIJEĆA
Željko Marin,v.r.