Republika Hrvatska
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Gundulićeva 27
21 000 Split
Poslovni broj: 101 Povrv-247/2020-10
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sutkinji Ivani Jukić, u pravnoj stvari tužitelja P. d.o.o., S., O.: …, protiv tuženika A. B.,
Ž., O.: …, radi isplate, nakon održane glavne
rasprave, zaključene dana 16. siječnja 2024., u nazočnosti V. C. O., zaposlenice tužitelja i tuženika A. B. osobno, na ročištu za objavu presude, dana 12. veljače 2024.,
p r e s u d i o j e
I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave JB T. K. M. u S., poslovni
broj: OVRV-1946/2019 od 12. prosinca 2019., u dijelu kojim je naloženo tuženiku A. B. da u roku od 8 (osam) dana plati tužitelju iznos od 6,37 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 1. ožujka 2015. do isplate, i to po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a za razdoblje od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je ESB primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je
obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.
II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave JB T. K. M. u S., poslovni broj: OVRV-
1946/2019 od 12. prosinca 2019., u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju na ime nastalih troškova postupka iznos od 19,91 eura te na ime predvidivih troškova postupka iznos od 4,98 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom te se u tome dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.
III. Nalaže se tuženiku u roku od 15 (petnaest) dana naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 9,95 eura.
IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom daljnjih troškova postupka preko iznosa od 9,95 eura do traženog iznosa od 33,27 eura (za iznos od 23,32 eura), kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj je u svojstvu ovrhovoditelja dana 29. siječnja 2020. JB
T. K. M. podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave - izvatka iz poslovnih knjiga, kojim predlaže da JB naloži ovršeniku (sada tuženiku) da ovrhovoditelju (sada tužitelju) plati iznos od 6,37 eura eura / 48,00 kune sa zateznim kamatama koje teku kako je navedeno u prijedlogu za ovrhu, kao i da mu naknadi troškove ovršnog postupka sa pripadajućim zateznim kamatama. Također, predlaže da javni bilježnik, radi naplate navedene novčane tražbine, odredi ovrhu općenito na imovini ovršenika (sada tuženika). Rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave JB T. K. M. u S., poslovni broj
OVRV-1946/2019 od 12. prosinca 2019., naloženo je ovršeniku (sada tuženiku) da ovrhovoditelju (sada tužitelju) namiri navedenu tražbinu, te je, radi prisilne naplate navedene tražbine, kao i troškova ovršnog postupka, određena predložena ovrha.
2. Protiv tog rješenja o ovrsi tuženik je podnio prigovor, pobijajući rješenje u cijelosti, pa je rješenjem OS u Splitu, poslovni broj Povrv-247/2020 od 1.
lipnja 2020. citirano rješenje o ovrsi JB stavljeno izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha i ukinute su provedene radnje, te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.
3. U prigovoru protiv rješenja o ovrsi (koji sada predstavlja odgovor na tužbu) tuženik je osporio utuženo potraživanje tužitelja u cijelosti, sadržajno navodeći da je primio prijedlog za ovrhu na temelju nevjerodostojne isprave koji mu je uputio gospodin K.-M. i da ne može vjerovati u čemu on vidi vjerodostojnost u tome što mu je netko, u ovome slučaju P., dao da je dužan 48 kuna bez obrazloženja što je on to napravio, sa čime i kada; da je iz prijedloga vidljivo da kamate teku od 1. ožujka 2015., da je vjerojatno tada negdje bio možda sa kariolom, a možda i sa nekom ženskom osobom, ali da nije lociran, te je istaknuo prigovor zastare predmetne tražbine po svim osnovama.
4. Podneskom predanim ovom sudu dana 25. lipnja 2020. tužitelj je u bitnome naveo kako je sukladno članku 26. toč. 1. Odluke o javnim parkiralištima na području G. S., objavljene u S. glasniku G. S. br. 06/10, tuženik – korisnik parkirališta, obvezan parkirnu kartu vidljivo istaknuti s unutarnje strane vjetrobranskog stakla vozila. Budući da se tuženik parkirao na parkirnom mjestu tužitelja, tada je prema članku 26. toč. 2. navedene Odluke zaključio sa tužiteljem Ugovor o korištenju parkirališta pod naplatom, prihvaćajući uvjete propisane navedenom Odlukom i Odlukom o izmjenama i dopunama Odluke o javnim parkiralištima na području G. S., objavljene u S. glasniku G.
S. br. 24/10. Kako tuženik parkirnu kartu nije istaknuo na vjetrobranskom staklu, a niti je platio parkiranje putem GSM operatera u roku od 5 min od dolaska na parkiralište, time da je počinio povredu Ugovora o parkiranju koja povlači plaćanje dnevne parkirališne karte za korištenje parking mjesta. Nadalje je naveo kako se korisnikom parkirališta, koji podliježe plaćanju parkirališta smatra vlasnik vozila koji je upisan u službenu evidenciju MUP-a prema registracijskoj oznaci vozila te da se na isti način dolazi do podataka o vlasniku i to isključivo temeljem zatečenih vozila na parkirnom mjestu tužitelja, koji ne istakne parkirnu kartu ili ne plate parkiranje putem GSM operatera.
4.1.Uz navedeni podnesak tužitelj je dostavio kao prilog S. glasnik GS broj 06/10 i 24/10, Zaključke G. S., Ugovor o održavanju i naplati parkiranja i Anex ugovora, Sporazum o davanju na korištenje podataka iz evidencije reg. Vozila, fotografije automobila tuženika, analitičku karticu tužitelja za DPK i MUP info.
5. U konkretnom slučaju, a sukladno članku 460. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("NN" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03.,
88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22.; dalje: ZPP), radi se o sporu male vrijednosti.
6. Na pripremnom ročištu i ročištu za glavnu raspravu održanom 16. siječnja 2024. tužitelj je ustrajao u navodima koje je iznio u prijedlogu za ovrhu te posebno u podnesku od 26. lipnja 2020.
6.1. Na istome ročištu tuženik je naveo kako je nastupila zastara predmetne tražbine jer se tužba mora podnijeti u roku od godinu dana, a ne nakon pet godina te da je iz priložene fotografije razvidno da je vozilo parkirao prije devet godina i da tužba nije podnesena na vrijeme.
7. Tijekom postupka sud je izveo dokaz pregledom i čitanjem isprava i dokumentacije sadržane u spisu i to: izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga tužitelja br. … od 11. prosinca 2019., pregledom S. glasnika G.S. broj
06/10 i 24/10, Z. G. S., Ugovora o održavanju i naplati parkiranja i
Anexa ugovora, Sporazuma o davanju na korištenje podataka iz evidencije reg. Vozila, fotografije automobila tuženika, analitičku karticu tužitelja za DPK i MUP info. 8. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka, u skladu s člankom 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.
9. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 6,37 eura / 48,00 kuna sa zateznim kamatama tekućima od 1. ožujka 2015. pa do isplate, a koji iznos se odnosi na neplaćenu dnevnu parkirnu kartu za vozilo u vlasništvu tuženika.
10. Prema odredbi članka 9. Zakona o obveznim odnosima („NN“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23.; dalje: ZOO), sudionik u obveznom odnosu dužan je ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje. Člankom 65. ZOO-a propisano je da je na temelju obveze vjerovnik ovlašten zahtijevati od dužnika njezino ispunjenje, a dužnik je dužan u cijelosti ispuniti je.
10.1. Prema odredbi članka 26. Odluke o javnim parkiralištima na području G. S. objavljene u službenom glasniku G. S. od 29. ožujka 2010., korisnik parkirališta obvezan je parkirnu kartu vidljivo istaknuti s unutarnje strane vjetrobranskog stakla vozila. Isticanjem parkirne karte na vozilu, odnosno zaustavljanjem vozila na parkirnom mjestu ako parkirna karta nije istaknuta, vozač odnosno vlasnik vozila, zaključuje s organizatorom parkiranja ugovor o korištenju parkirališta pod naplatom, prihvaćajući uvjete propisane ovom Odlukom.
10.2. Pregledom Zaključka G. S. o produženju vremena prava na obavljanje poslova održavanja i naplate parkiranja na javnim gradskim parkiralištima koja su ranijim odlukama povjerena trgovačkom društvu „P.“ d.o.o. S. od 29. rujna 2014. utvrđeno je da se vrijeme obavljanja poslova održavanja i naplate parkiranja na javnim gradskim parkiralištima, koje je utvrđeno Zaključkom o produženju vremena prava obavljanja poslova održavanja i naplate parkiranja na javnim gradskim parkiralištima koja su ranijim odlukama povjerena trgovačkom društvu „P. d.o.o.“ S., i specificirano po vrstama, broju parkirališnih mjesta i zonama parkiranja, produžava za dvije godine pod neizmijenjenim uvjetima.
10.3. Pregledom Zaključka G. S. o produženju vremena prava obavljanja poslova održavanja i naplate parkiranja na javnim gradskim parkiralištima koja su ranijim odlukama povjerena trgovačkom društvu „P. d.o.o.“ S., utvrđeno je kako je tužitelju povjereno na održavanje i naplatu parkiranja, između ostaloga i lokacija „G. D.“.
10.4. Pregledom izvadka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga br. …, kao i fotografija za predmet broj …, te MUP info za broj predmeta br. …, proizlazi da je dana … sati na parkiralištu G.D. evidentirano vozilo
registarskih oznaka … u vlasništvu tuženika, za što mu je tužitelj izdao dnevnu parkirnu kartu za korištenje parking mjesta u iznosu od 6,37 eura / 48,00 kn. 11. Isto tako, jasno je da je parkiranjem na javnom parkiralištu korisnik parkirališta, u konkretnom slučaju tuženik, nedvojbeno iskazao volju za pristupanjem takvom adhezijskom ugovoru (tako i US RH u odluci broj U-III
6354/2014 od 13. ožujka 2018.).
12. Obzirom da iz naprijed iznesenog nedvojbenim proizlazi da je tužitelj dokazao osnovanost svoga potraživanja, odnosno postojanje obveze tuženika, dok tuženik tijekom postupka nije sa uspjehom dokazao da je podmirio utuženo potraživanje tužitelja, ovaj sud temeljem navedenih rezultata provedenog dokaznog postupka zaključuje kako je tužbeni zahtjev u potpunosti osnovan.
13. Pri tome je za navesti kako su prigovori tuženika u potpunosti paušalni i nepotkrijepljeni dokazima.
14. Neosnovan je i istaknuti prigovor zastare predmetnog potraživanja. Naime, u konkretnom slučaju, obzirom da za naplatu tražbine dnevnih parkirnih karti nije propisan poseban rok zastare, primjenjuje se opći zastarni rok od pet godina iz odredbe članka 225. ZOO-a. Kako je prijedlog za ovrhu (koji se sada smatra tužbom) podnesen JB dana 29. siječnja 2020., a utuženo potraživanje je,
prema izvatku iz ovjerovljenih poslovnih knjiga br. 6644, dospjelo dana 28. veljače 2015., odnosno od dana dospijeća do dana pokretanja postupka radi prisilnog ostvarenja tražbine nije protekao petogodišnji zastarni rok, to je istaknuti prigovor zastare u cijelosti neosnovan.
15. Slijedom navedenog, sud je kod ovakvog stanja raspravnog gradiva u ovom sporu male vrijednosti zaključio da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan, pa je stoga sud, održao na snazi platni nalog sadržan u gore navedenom rješenju o ovrsi i naložio tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 6,37 eura / 48,00 kuna na ime neplaćene dnevne parkirne karte.
16. S obzirom na to da tuženik kao dužnik kasni s ispunjenjem novčane obveze isti je dužan, sukladno članku 29. stavka 1. ZOO platiti i zatezne kamate na dosuđeni iznos glavnice tražbine.
17. Slijedom navedenog, a na temelju članka 451. stavka 3. ZPP-a, odlučeno je kao pod točkom I. izreke ove presude.
18. Nakon što je odlučeno o glavnoj stvari, valjalo je donijeti i odluku o nastalim troškovima ovog postupka.
19. Prilikom odlučivanja o troškovima postupka sud je imao na umu pravno stajalište zauzeto na zajedničkom sastanku VS RH sa predsjednicima građanskih odjela Županijskih sudova u Zagrebu 2. lipnja 2017. (Su-IV-204/17) prema kojem trošak ovršnog i parničnog postupka predstavlja jedinstven trošak i odluka o troškovima ne predstavlja platni nalog, kako to proizlazi iz odredbe članka 450. stavka 1. ZPP, pa se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave (trošak ovršnog postupka), već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka.
20. Na ročištu održanom dana 16. siječnja 2024. punomoćnica tužitelja je popisala kao parnični trošak :
-trošak javnog bilježnika u iznosu od 20,00 eura;
-trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 eura.
21. Primjenom odredbe članka 154. st. 1. ZPP-a, tuženik bi, kao stranka koja je izgubila parnicu, bio dužan tužitelju naknaditi nastale troškove postupka.
22. Tuženik je na navedenom ročištu u spis predmeta predao podnesak kojim je zatražio oslobođenje od plaćanja troškova sudskih pristojbi, upravnih i JB nameta sukladno članku 18. st. 17. Zakona o hrvatskim braniteljima
R. H., te je kao dokaz priložio rješenje MUP, PU SD,
broj: …. od 2. listopada 2018., iz kojega je razvidno kako je imenovani sudjelovao u Domovinskom ratu u razdobljima od 5. kolovoza 1990. do 25. svibnja 1991. te od 29. svibnja 1991. do 31. prosinca 1993., čime je stekao status Hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata – dragovoljca.
22.1. Ujedno je priložio i rješenje HZMO,
PS u S., klasa: UP/I-141-02-06-01, Urbroj: 341-18-05-3-06-40507
od 31. listopada 2008., kojim mu je, kao osiguraniku hrvatskom dragovoljcu iz Domovinskog rata, zbog bolesti nastala profesionalna nesposobnost za rad te mu je priznato pravo na invalidsku mirovinu u svoti od 2.069,06 kn mjesečno.
22.2. Člankom 11. st. 1. toč. 21. Zakona o sudskim pristojbama („NN“, broj: 118/18., 51/23.; dalje: ZSP), kojim je propisan krug osoba koji su ex lege oslobođeni od plaćanja sudskih pristojbi, određeno je da su od plaćanja sudskih pristojbi oslobođeni druge osobe i tijela kada je to propisano posebnim zakonom.
22.3. Člankom 18. st. 1. toč. h/17. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („NN“, broj: 121/17., 98/19., 84/21., 156/23.), koji je u odnosu na ZSP lex specialis, određeno je da hrvatski branitelji iz Domovinskog rata i članovi njihovih obitelji pod uvjetima određenim ovim Zakonom mogu ostvariti pravo na oslobođenje od plaćanja sudskih, upravnih i javnobilježničkih pristojbi.
22.4. Nadalje, člankom 135. st. 1. istoga Zakona određeno je da su u postupku ostvarivanja prava iz ovoga Zakona stranke oslobođene od plaćanja sudskih, upravnih i javnobilježničkih pristojbi na temelju odgovarajućih isprava kojima dokazuju svoj status.
23. Kako je tuženik prethodno citiranim ispravama nesporno dokazao svoj status hrvatskog branitelja-dragovoljca, čime je, sukladno citiranim propisima, ex lege oslobođen od plaćanja sudskih i JB pristojbi, to je zahtjev tužitelja za naknadom troškova ovog postupka osnovan jedino u dijelu koji se odnosi na JB nagradu na rješenje o ovrsi čija visina proizlazi iz rješenja o ovrsi, i to u iznosu od /75,00 kn, dok je za višetraženo (preko iznosa od 9,95 eura do zatraženog iznosa od 33,27 eura) zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka valjalo odbiti kao neosnovan.
23.1. Tužitelju nije priznat materijalni trošak ovrhovoditelja u traženom iznosu od 4,98 eura /37,50 kuna budući da nije dokazao da mu je taj trošak doista i nastao, kao i trošak dostave rješenja u iznosu od 4,98 eura / 37,50 kuna, budući da u spisu nema dokaza da o dvostrukom pokušaju dostava rješenja o ovrsi.
24. Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove presude.
25. Novčani iznosi koji su navedeni u izreci ove presude iskazani su u eurima i kunama sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u R. H.
("NN" broj 57/22. i 88/22.) te je prilikom konverzije korišten fiksni tečaj od 7,53450.
U Splitu 12. veljače 2024.
Sutkinja:
Ivana Jukić v.r.
Uputa o pravu na žalbu:
Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o tom ročištu) odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o tom ročištu). Žalba se podnosi Općinskom sudu u Splitu, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud Republike Hrvatske. Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
DNA:
- tužitelju
- tuženiku
- u spis
