Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Poslovni broj: Gž Ovr-857/2023-3

Split, Gundulićeva 29a

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, po sutkinji Ankici Matić, na temelju nacrta odluke sudske savjetnice Ivane Hrkać, u pravnoj stvari ovrhovoditelja D. I. I. A., sa sjedištem u Švicarskoj, OIB: ..., zastupan po punomoćniku N. G., odvjetniku u Z., protiv I. ovršenice M. A., A., OIB: ..., II. ovršenika Đ. A., OIB: ... i III. ovršenice K. M., V., OIB: ..., radi ovrhe, odlučujući o ovrhovoditeljevoj žalbi protiv rješenja Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj: Ovr-134/2019-68 od 26. rujna 2023., 12. veljače 2024.,

r i j e š i o  j e

Odbija se ovrhovoditeljeva žalba kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj: Ovr-134/2019-68 od 26. rujna 2023., u pobijanom dijelu pod točkama II. i III. izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski je sud donio rješenje kojem izreka glasi:

"I. Obustavlja se ovrha na pokretninama u ovom predmetu.

II. Obustavlja se ovrha na nekretninama u ovom predmetu.

III. Nalaže se zemljišno knjižnom odjelu Općinskog suda u Vinkovcima da po pravomoćnosti ovog rješenja izvrši brisanje zabilježbe ovrhe na nekretninama ovršenika upisane u zk.ul. 705 k.o. V. N. S. kčbr. 932 kuća br. 34 i dvorište u ulici ... sa 500 m , a koja zabilježba je određena pod brojem Z-5933/2016."

2. Protiv citiranog rješenja pravodobno se žali ovrhovoditelj i pobija ga u dijelu pod točkama II. i III. izreke zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. – službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 u daljnjem tekstu: ZPP), čija je primjena utemeljena na odredbi čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17, 131/20, 114/22 dalje OZ), predlažući da se pobijano rješenje ukine i vrati sudu prvog stupnja na daljnji postupak.

3. Ovršenici su se u odgovoru na žalbu usprotivili žalbenim navodima i predložili žalbu odbiti kao neosnovanu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Pravomoćnim rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovr-3250/2016-2 od 26. kolovoza 2016. određena je ovrha na:

- pokretninama ovršenice M. A.,

- pokretninama i novčanim sredstvima ovršenika Đ. A., te na - nekretnini ovršenice K. M.; sve radi namirenja ovrhovoditeljeve novčane tražbine proizišle iz ovršne isprave: Ugovora o kreditu broj 5140030226-27000047878/2005 od 17. lipnja 2005., kojim je ugovorom zasnovano dobrovoljno založno pravo na nekretnini koja je predmet ovrhe.

6. Budući da je ovrhovoditelj povukao prijedlog za ovrhu na pokretninama, sud je u nepobijanom dijelu prvostupanjskog rješenja (toč. I. izreke) obustavio ovrhu na pokretninama ovršenika pod 1. i pod 2.

Pored toga, u točkama II. i III. izreke, sud je obustavio i ovrhu na nekretnini ovršenice K. M. jer ovrhovoditelj nije u roku predujmio troškove procjene vrijednosti nekretnine, na što ga sud pozvao zaključkom od 29. kolovoza 2023. Sud obrazlaže kako je ovrhovoditelj zaprimio taj zaključak 12. rujna 2023., te da u ostavljenom roku od 8 dana nije uplatio predujam.

7. Prema odredbama čl. 14. st. 1. i 2. OZ-a, troškove postupka u svezi s određivanjem i provedbom ovrhe prethodno snosi ovrhovoditelj. Ovrhovoditelj je dužan troškove postupka predujmiti u roku koji sud odredi. Sud će obustaviti ovrhu ako troškovi ne budu predujmljeni u tomu roku, a bez toga se ovrha ne može provesti. Ako u roku ne budu predujmljeni troškovi o kojima ovisi poduzimanje neke radnje o kojoj ne ovisi provedba ovrhe, ta se radnja neće provesti.

8. Kako se ovrha na nekretnini provodi se zabilježbom ovrhe u zemljišnoj knjizi, utvrđenjem vrijednosti nekretnine, prodajom nekretnine i namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenoga prodajom (čl. 80. OZ-a), zaključiti je da je utvrđenje vrijednosti nekretnine radnja o kojoj ovisi provedba ovrhe.

9. Zbog toga je osnovano prvostupanjski sud zaključkom od 29. kolovoza 2023. (str. 180-182 spisa) ovrhovoditelja upozorio da će se ovrha obustaviti ne uplati li traženi predujam u roku, a kako ga ovrhovoditelj nije uplatio, zakonito je sud obustavio ovrhu na nekretnini.

10. Ovrhovoditelj u žalbi ne poriče da je primio zaključak kojim mu je naloženo predujmiti troškove, niti tvrdi da je predujmio te troškove. Naglašava da, unatoč tome, u konkretnoj situaciji nije bilo uvjeta za obustavu ovrhe na nekretnini, budući da je sud bio dužan primijeniti odredbu čl. 92. st. 3. OZ-a te uzeti kao mjerodavnu onu vrijednost nekretnine koju su stranke sporazumom o zasnivanju založnog prava suglasno utvrdile.

11. Način određivanja vrijednosti nekretnine u ovrsi reguliran je odredbama čl. 92. OZ-a, koje u cijelosti glase:

(1) Vrijednost nekretnine sud utvrđuje zaključkom po slobodnoj ocjeni na temelju obrazloženog nalaza i mišljenja ovlaštenog sudskog vještaka ili procjenitelja, izrađenog primjenom posebnog propisa iz područja prostornog uređenja o načinu procjene vrijednosti nekretnina, načinu prikupljanja podataka i njihovoj evaluaciji te o metodama procjene nekretnina, odmah na ročištu nakon što je omogućio strankama, založnim vjerovnicima, sudionicima u postupku i osobama koje imaju pravo prvokupa da se o procjeni izjasne.

(2) Pri utvrđivanju vrijednosti nekretnine vodit će se računa i o tome koliko ona manje vrijedi zato što na njoj ostaju određena prava i tereti i nakon prodaje. (3) Ako su u sudskom ili izvansudskom sporazumu na temelju kojega je stečeno založno ili koje drugo odgovarajuće pravo na nekretnini radi osiguranja tražbine čije se namirenje traži stranke utvrdile vrijednost nekretnine, ta će se vrijednost uzeti kao mjerodavna, osim ako se stranke drukčije ne sporazumiju u postupku pred sudom najkasnije do donošenja zaključka o prodaji.

(4) Odredba stavka 3. ovoga članka neće se primijeniti ako ima založnih vjerovnika, ovlaštenika prava na namirenje ili osobnih služnosti upisanih u zemljišnoj knjizi koji prestaju prodajom nekretnine, koji se u ovrsi na nekretnini namiruju prije ovrhovoditelja koji je zatražio ovrhu, osim ako se oni tako ne sporazumiju najkasnije do donošenja zaključka o prodaji.

12. Točna je ovrhovoditeljeva tvrdnja da je se ovršenica K. M., kao založni dužnik, odredbom čl. 11. Ugovora o kreditu od 17. lipnja 2005., koji predstavlja ovršnu ispravu, s ovrhovoditeljevim prednikom, kao založnim vjerovnikom, sporazumjela da je vrijednost predmetne nekretnine 44.591,51 euro i da će se upravo ta vrijednost uzeti kao mjerodavna u ovršnom postupku.

13. Međutim, u konkretnom predmetu je razvidno da je sud već pokušavao utvrditi vrijednost nekretnine primjenom odredbe čl. 92. st. 1. OZ-a. S druge strane, ovrhovoditelj je na pozive suda ostao pasivan i nijednom se nije sudu očitovao da bi se opredijelio za utvrđivanje vrijednosti nekretnine u skladu s odredbom čl. 92. st. 3. OZ-a; nego to čini tek u predmetnoj žalbi.

14. Sud je, naime, i prije- zaključkom od 13. travnja 2022. (str. 71-72 spisa), pozivao ovrhovoditelja na predujam troškova vještaka radi procjene nekretnine, što ovrhovoditelj ni tada nije učinio, ali se ni tada nije sudu obratio s prijedlogom da se uzme kao utvrđena vrijednost nekretnine navedena u sporazumu stranaka.

15. Zbog toga je pravilno postupio prvostupanjski sud kad je obustavio predmetnu ovrhu na nekretnini, budući da je se ovrhovoditelj oglušio na zaključak kojim ga sud poziva na uplatu predujma za troškove procjene vrijednosti nekretnine pa je na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a, u svezi s čl. 21. st. 1. OZ-a, trebalo odbiti ovrhovoditeljevu žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu pod točkama II. i III. izreke.

Split, 12. veljače 2024.

Sutkinja:

Ankica Matić , v. r.