Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Kž-513/2023-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku u vijeću sastavljenom od suca Marija Kovača, predsjednika vijeća, te sudaca Azre Salitrežić i Vlaste Šimenić-Kovač, članova vijeća, uz sudjelovanje Anele Kostanjevac, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. R., radi kaznenog djela iz članka 227. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj K-187/2019-80 od 1. ožujka 2023., u javnoj sjednici vijeća održanoj 9. veljače 2024., u prisutnosti zamjenika državnog odvjetnika D. P. i branitelja optuženog O. K., odvjetnika iz B., u zamjeni S. J. M., odvjetnice iz O., a u odsutnosti optuženika M. R.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženika M. R. kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Bjelovaru na temelju članka 455. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 126/19, 130/20 i 80/22– dalje u tekstu ZKP/08) optuženik M. R. proglašen je krivim za počinjenje kaznenog djela protiv sigurnosti prometa – izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu - opisano i kažnjivo po članku 227. stavku 1. Kaznenog zakona (Narodne novine, broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15; u daljnjem tekstu KZ/11). Na temelju članka 227. stavak 1. KZ/11 optuženik M. R. osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci. Na temelju članka 56. KZ/11 optuženiku M. R. izrečena je uvjetna osuda tako da se izrečena kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci neće izvršiti ako optuženik M. R., u vrijeme provjeravanja od 2 (dvije) godine po pravomoćnosti ove presude, ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju članka 148. stavak 1. ZKP/08 optuženik M. R. dužan je, u roku od 60 (šezdeset) dana po pravomoćnosti ove presude, podmiriti troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. – 5. ZKP/08 u iznosu od 1.523,01 (tisućupetstodvadesettrieurajedancent)

eura

/11.475,10

(jedanaesttisućačetristosedamdesetpetkunadesetlipa) kn, nužne izdatke oštećenice, te nužne izdatke i nagradu opunomoćenika oštećenice M. P., odvjetnika iz B., a temeljem članka 145. stavak 2. točka 6. i stavak 3. ZKP/08 paušal u iznosu od 132,72 (stotridesetdvaeurasedamdesetdvacenta) eura / 1.000,00 (tisuću) kuna.

2. Protiv pobijane presude žali se optuženik M. R., putem branitelja O. K, odvjetnika iz B. zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 467. stavak 1. točka 3. u vezi članka 470. stavak 2. ZKP/08) i zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka (članak 468. stavak 1. točka 11. i članak 468. stavak 3. ZKP/08).

3. Odgovor na žalbu je podnijela oštećenica I. P., putem branitelja M. P., odvjetnika iz B., s prijedlogom da se odbije žalba optuženika i potvrdi prvostupanjska presuda.

4. O javnoj sjednici vijeća obaviješteni su državni odvjetnik, optuženik M. R. i branitelj optuženika O. K., odvjetnik iz B.

4.1. Na sjednicu vijeća drugostupanjskog suda nije pristupio uredno pozvan optuženik M. R., a pristupili su zamjenik Županijskog državnog odvjetnika u O. D. P. i braniteljica po zamjeničkoj punomoći S. J. M., odvjetnica iz O., te je sjednica vijeća održana na temelju članka 475. stavak 4. ZKP/08 u odsutnosti uredno obaviještenog optuženika.

4.2. Sjednica vijeća drugostupanjskog suda započela je izlaganjem žalbe braniteljice optuženog.

5. Žalba nije osnovana.

6. Optuženi M. R. pobija prvostupanjsku presudu zbog apsolutne bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 jer smatra da u pobijanoj presudi postoji znatna proturječnost između onog što se navodi u razlozima presude o sadržaju isprava i iskaza danih u postupku, te samih isprava i iskaza upirući na iskaze svjedoka M. Đ. i svjedoka J. T., te zaključke prvostupanjskog suda glede utvrđenog činjeničnog stanja. Iz navedenog proizlazi da optuženi M. R. sadržajno navodeći naprijed navedenu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka u suštini vidi u tome da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje.

6.1. Suprotno žalbenim navodima optuženog M. R. prvostupanjska presuda nema proturječnosti između onog što se navodi u razlozima presude, te sadržaja isprava i iskaza svjedoka danih tijekom postupka.

7. Optuženi M. R. žalbom upire da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 3. ZKP/08, a koju vidi u tome da prvostupanjski sud nije na raspravi reproducirao audio vizualnu snimku ispitivanja djeteta- žrtve I. P. sukladno odredbi članka 432. ZKP/08, te je taj propust svakako utjecao na presudu.

7.1. Suprotno žalbenim navodima optuženog M. R. prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 3. ZKP/08 jer tijekom rasprave nije reproducirao audio vizualni snimak ispitivanja djeteta žrtve I. P. u smislu da je to utjecalo na presudu. Naime, iako je prvostupanjski sud sukladno članku 432. ZKP/08 na raspravi trebao reproducirati audio vizualni snimak ispitivanja žrtve djeteta I. P. navedeni propust prvostupanjskog suda nije utjecao na presudu, s obzirom da se prvostupanjska presuda temelji na nalazu i mišljenju prometnog vještaka D. F., provedene djelomične rekonstrukcije događaja, materijalne dokumentacije u spisu, te iskaza svjedoka J. T., M. Đ.

8. Optuženi M. R. u žalbi pobija prvostupanjsku presudu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja jer smatra da je prvostupanjski sud nije utvrdio razlike u iskazu svjedoka J. T. i M. Đ., te smatra da postoje proturječnosti u iskazima svjedoka J. T. i M. Đ. glede odlučnih činjenica: smjera kretanja žrtve, mjesta dolaska žrtve po pješačkog prijelaza, je li žrtva I. P. pritisnula taster za uključivanje zelenog svjetla ili ne, tko je sve bio na mjestu prometne nesreće. Smatra da je zaključak prvostupanjskog suda glede odlučnih činjenica potpuno arbitraran, te u suštini predlaže drugačiju ocjenu izvedenih dokaza.

8.1. Suprotno žalbenim navodima optuženog M. R. zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja ovaj drugostupanjski sud ne nalazi da je u smislu članka 470. stavak 2. ZKP/08 činjenično stanje dovedeno u sumnju glede pravilnosti i stupnja pouzdanosti utvrđenja odlučnih činjenica. Nastavno navedenom, drugostupanjski sud prihvaća razloge koje o postojanju odlučnih činjenica naveo u obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud jer su razlozi jasni, argumentirani, te je prvostupanjski sud iz izvedenih dokaza i njihove savjesne ocjene svakog posebnog i u međusobnoj vezi izveo zaključak o dokazanosti pojedinih važnih činjenica. Žalbeni navodi optuženika M. R. kojima u suštini predlaže drugačiju ocjenu izvedenih dokaza ne dovode u sumnju potpunosti i pravilnost činjeničnog utvrđenja prvostupanjskog suda.

8.2. Suprotno žalbenim navodima optuženog M. R. prvostupanjski sud nakon pozorne ocjene obrane optuženog M. R. koji negira počinjenje kaznenog djela je potpuno utvrdio činjenično stanje, te je pravilno ocijenio iskaze ispitanih svjedoka J. T., M. Đ., koji su glede odlučnih činjenica suglasni potkrjepljuje ih nalaz i mišljenje sudskog vještaka prometne struke D. F. Iz iskaza naprijed navedenih svjedoka, provedenog prometnog vještačenja, djelomične rekonstrukcije prometne nesreće događaja pravilo je prvostupanjski sud utvrdio i zaključio da je oštećena žrtva djeteta I. P. prije prelaska kolnika pritisnula taster na stupu semafora, te je na taj način došlo do promjene svjetlosne signalizacije na semaforu koja regulira promet na kolniku uključivanjem crvenog svjetla. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio iz iskaza svjedoka M. Đ. koji je promatrao prometnicu ispred vozila koje je bilo zaustavljeno ispred njegovog vozila, dakle ispred pješačkog prijelaza na kojem dijelu kolnika nije bilo drugih vozila. Navedeno je u potpunosti u skladu s nalazom i mišljenjem prometnog vještaka D. F. i analizom trenutka reakcije optuženog M. R. poduzimanjem radnje kočenja osobnog automobila i položajem oštećene žrtve I. P. koja je tek stupila na lijevu stranu kolnika i pješački prijelaz gledano za pravac kretanja optuženika u kojem je položaju bila vidljiva optuženiku, jer na kolniku nije bilo radi skretanja zaustavljenog vozila. Stoga je pravilno prvostupanjski sud zaključio da je optuženi M. R. znao da vozi brzinom većom od najveće dopuštene brzine na dionici K. ceste, da se približava raskrižju koje regulira svjetlosnim signalima – semaforima, te pristao da ugrozi sudionike u prometu kada je za njegov pravac kretanja u raskrižju bilo crveno svjetlo na semaforu unatoč poduzetom intenzivnom kočenju s prednjim dijelom vozila S…. reg. oznake ……. na pješačkom prijelazu udario pješakinju ošt. I. P. koja je uslijed toga pretrpjela tešku tjelesnu ozljedu. Stoga je pravilno prvostupanjski sud djelo za koje je optuženi M. R. proglasio krivim kvalificirao kao kazneno djelo protiv sigurnosti prometa – izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 227. stavak 1. KZ/11 s obzirom da je optuženi M. R. upravljajući osobnim automobilom marke S. S. reg. oznake ….. upravljao većom brzinom od dopuštene brzine od 50 km/h te povrijedio blanketne odredbe članka 53. stavak 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine br. 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14. i 64/15.) i članka 58. stavak 1. koje nalaže vozaču da kada se približava raskrižju mora voziti s povećanim oprezom koje odgovara prometnim uvjetima na raskrižju, te članka 59. stavak 1. koje nalaže vozaču poštivanje promjene svjetala za sudionike u prometu konkretno crveno svjetlo kao zabrana prolaska. Optuženi M. R. bio je svjestan i pristao je da takvom vožnjom ugrozi druge sudionike u prometu vozio brzinom od 64 km/h (ograničenje brzine 50 km/h) koja je nedopuštena, te dolaskom do raskrižja do ceste za smjer N. P. koje raskrižje je regulirano prometnim svjetlima s obilježenim pješačkim prijelazom zbog prevelike brzine (nedopuštene) unatoč crvenom svjetlu na semaforu na njegovom smjeru kretanja nije zaustavio automobil, te je ušao u raskrižje u trenutku kada je kolnik K. ulice kod kućnog broja .., preko obilježenog pješačkog prijelaza za vrijeme trajanja zelenog svjetla za njezin smjer kretanja prelazilo dijete ošt. I. P. dolazeći mu s lijeve strane, kad je prednjim lijevim krajem osobnog automobila udario u dijete I. P. koja je pala na prednje vjetrobransko staklo osobnog automobila, potom na kolnik, te zadobila teške tjelesne ozljede.

9. S obzirom da se optuženi M. R. žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja ovaj je drugostupanjski sud ispitao prvostupanjsku presudu u smislu članka 478.

ZKP/08, glede odluke o uvjetnoj osudi.

9.1. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio i vrednovao dosadašnju neosuđivanost optuženika M. R. kao olakotnu okolnost uz nepostojanje otegotnih okolnosti, te optuženog osudio na kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci, a potom na temelju članka 56. KZ/11 izrekao uvjetnu osudu odredivši da se navedena kazna zatvora neće izvršiti ako optuženi M. R. u vrijeme provjeravanja od dvije godine po pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

10. I prema nalaženju ovog drugostupanjskog suda navedenom kaznom zatvora u odnosu na konkretnog optuženika s obzirom na protek vremena od osam godina od počinjenog kaznenog djela ostvarit će se svrha kažnjavanja izražavanjem društvene osude zbog počinjenih kaznenih djela, jačanjem povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, te utjecati na počinitelja i sve druge da ne čini kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenog djela te o pravednosti kažnjavanja uz omogućavanje optuženiku da se ponovno uključi u društvo (članak 41. KZ/11).

11. Slijedom navedenog, žalba optuženika nije osnovana, a ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio neku od povreda iz članka 476. stavka 1. ZKP/08 na koje pazi po službenoj dužnosti. Stoga je žalbu valjalo odbiti kao neosnovanu i na temelju članka 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci presude.

Osijek, 9. veljače 2024.

Predsjednik vijeća

Mario Kovač, v.r.