1              Poslovni broj: I Kž-rz-29/2022-4

Poslovni broj: I Kž-rz-29/2022-4

 

 

 

U I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Marije Balenović, Sande Janković, Maje Štampar Stipić i mr.sc. Marijana Bitange, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marine Kapikul, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog R. B., zbog kaznenog djela iz članka 120. stavka 1. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 53/91., 39/92., 91/92., 31/93., 108/95., 16/96. i 28/96.; dalje: OKZRH), odlučujući o žalbi optuženog R. B. podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Osijeku, broj K-Rz-3/2021-17 od 17. svibnja 2022, u sjednici vijeća održanoj 5. prosinca 2023.

 

 

p r e s u d i o j e

 

Odbija se žalba optuženog R. B. kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Osijeku optuženi R. B. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv čovječnosti i međunarodnog prava, ratnog zločina protiv civilnog stanovništva, iz članka 120. stavka 1. OKZRH te je na temelju istog propisa osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 12 (dvanaest) godina.

 

1.1. Na temelju članka 148. stavka 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19.; dalje: ZKP/08.) optuženi R. B. oslobođen je troškova kaznenog postupka te je odlučeno da isti padaju na teret proračunskih sredstava.

 

2. Protiv ove presude žalbu je podnio optuženi R. B., putem branitelja M. Š., odvjetnika u O., zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni. Predlaže pobijanu presudu ukinuti i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, odnosno pobijanu presudu preinačiti u odluci o kazni i optuženom R. B. izreći blažu kaznu.

 

2.2. Odgovor na žalbu optuženika podnio je državni odvjetnik, s prijedlogom odbiti žalbu optuženog R. B. kao neosnovanu.

 

3. Spis je, sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

4. Žalba optuženika nije osnovana.

 

5. Optuženi R. B. žali se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni.

 

6. Pobijajući pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja optuženi R. B. smatra da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da je optuženik počinio terećeno kazneno djelo, jer da niti jedan od ispitanih svjedoka ne tereti direktno optuženika, "...niti im je poznato da bi baš optuženik ubio K.…sva utvrđenja suda temelje se na personalnim dokazima, iskazima svjedoka, kojima je netko iz sela "plasirao" priču o inkriminiranom događaju i počinitelju, a oni isto povezali sa činjenicom da je okrivljeni B. viđan u uniformi i naoružan automatskom puškom…te prihvatili te glasine kao istinite…da je baš optuženi B. usmrtio bračni par K."

 

7. Međutim, suprotno naprijed istaknutim prigovorima, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske ocjenjuje da je prvostupanjski sud u ponovljenom postupku vrlo temeljito analizirao izvedene personalne dokaze, svaki posebno i u njihovoj međusobnoj vezi te je naveo uvjerljive i dostatne razloge zbog kojih je prihvatio kao vjerodostojne i valjane iskaze ispitanih svjedoka o okolnostima ubojstva bračnog para K. Stoga okolnosti da su svjedoci ispitivani protekom više od dvadeset godina od djela i da su njihova saznanja o počinitelju "samo glasine", ne dovode u sumnju ispravnost utvrđenog činjeničnog stanja.

 

8. Tako je prvostupanjski sud prvo pravilno obrazložio neosporene činjenice, da je u inkriminiranom vremenskom razdoblju u R. H. bio u tijeku oružani sukob dijela srpskog stanovništva koji su se pridružili tzv. JNA, četničke paravojne formacije te da je u selu S., koje je bilo privremeno zaposjednuto, bila uspostavljena okupacijska vlast sve do mirne reintegracije 1998. godine, kada je na tom području uspostavljen ustavnopravni poredak R. H.

 

8.1. Nadalje, neosporeno je i to, da su civili A. K., rođen …. i K. K., rođena …., a prema podacima Komisije za zatočene i nestale Vlade Republike Hrvatske (list 36 spisa) vođeni kao zatočene, odnosno nestale osobe sve do 20. veljače 1998., kada su njihovi posmrtni ostaci ekshumirani na Mjesnom groblju …. i da su potom identificirani. Iz provedenog sudskomedicinskog vještačenja po vještaku dr. B. D. utvrđeno je, da je njihova smrt bila nasilna, uzrokovana višestrukim prijelomima kostiju trupa i udova koji su nastali najvjerojatnije kao posljedica djelovanja projektila ispaljenih iz ručnog vatrenog oružja ili djelovanjem krhotina eksplozivne naprave.

 

9. Premda žalitelj osporava "da je upravo on ubio K. jer da niti ima neposrednih očevidaca njihovog ubojstva, a niti je razjašnjeno…koji bi motivi rukovodili B. da bi počinio to ubojstvo…", razumni su i prihvatljivi razlozi izloženi u pobijanoj presudi. Tako je, suprotno tvrdnji optuženika, prvostupanjski sud iz raspoloživih dokaza s izvjesnošću utvrdio sve okolnosti bitne za utvrđivanje svojstva i identiteta optuženika, kao počinitelja terećenog kaznenog djela.

 

10. U odnosu na prigovor optuženika "na kvalitetu iskaza svjedoka", prvostupanjski sud je ukazao na razlike koje su se pojavile, kako u iskazu svakog pojedinog svjedoka, tako i između njih te ih nije zanemario, već ih je vrednovao, imajući osnovano u vidu protek vremena od odigravanja inkriminiranih događaja do svjedočenja, individualne karakteristike svakog pojedinog svjedoka, odnosno sposobnost percipiranja i reprodukcije, uključujući i životnu dob tempore criminis i u vrijeme iskazivanja, podatak da su svjedoci višekratno ispitivani, kao i traumatičnost događanja, koja su, nužno, kako u vrijeme događaja, tako i posljedično nakon istih, djelovala na njegove sudionike, što je notorno i uobičajeno, imajući u vidu da su tijekom višemjesečnog razdoblja i boravka u okupiranom području bili izloženi širenju straha u selu S. prema stanovnicima nesrpske nacionalnosti.

 

10.1. U tom svjetlu, prvostupanjski je sud analizirao i ocijenio sve razlike u iskazu svjedoka A. L., kada je najprije iskazivao pred istražnim sucem Vojnog suda u Splitu ….. (list 10 spisa), gdje je izrijekom iskazao da je sve do napuštanja S. 19. rujna 1992. bio jako dobro informiran o tome što se događa u selu i susjednim selima N. i O. te je tada detaljno i iscrpno opisao fizički izgled optuženog R. B. za kojeg je saznao da je porijeklom iz okoline B. te da je došao kao dragovoljac u S. sa četničkim formacijama, boravio u N., a vizualno ga zapamtio kada mu je susjeda B. J. pokazala tog muškarca, rekavši da je to R. B. za kojeg se priča da je ubio supružnike K., kao i to da ih je Đ. I. sahranio. Na raspravi 2020., te u ponovljenom postupku 2022., ovaj svjedok različito je iskazivao u odnosu na svoj prvobitni iskaz, rekavši da je za smrt K. saznao od Đ. I., a nakon što mu je predočen prvi iskaz, svjedok je izjavio da se ne sjeća sadržaja svog prvog iskaza te da je imao moždani udar, pa je prvostupanjski sud ocijenio, da je životno i logično, imajući u vidu starosnu dob svjedoka (82 godine) i protek vremena od 28 godina od prvog iskaza, da se ne sjeća svog prvog iskaza.

 

10.2. Nadalje, da je optuženi R. B. u studenom 1991. godine u S. ubio civile A. i K. K. proizlazi i iz iskaza ispitanih svjedoka A. S., Lj. G. J., M. J., M. Č., A. B., B. J. i K. M., kako je to sažeto prenio i analizirao sud prvog stupnja, pri čemu se doista radi o svim svjedocima po čuvenju, kako se to i upire u žalbi optuženika. No, kako je, prvostupanjski sud potom pravilno analizirao i ocijenio prvi iskaz svjedoka L. kao vjerodostojan, a iz kojeg proizlazi da je optuženi R. B. ubio A. i K. K. te da je upravo tako rekao i njihovoj kćerki A. S., koja je potvrdila, da je baš od njega saznala, da su se R. B. i D. Đ. nakon izlaska iz gostionice dogovarali na ulici o ubojstvu njezinih roditelja i da je B. potom i ubio njene roditelje.

 

10.3. Stoga, a imajući u vidu da iz prvog iskaza A. L. proizlazi da je vidio B. i Đ. kako piju i druže se (često po noći gledao kroz tavanski prozor što se događa u selu, za B. zna da je često bio pod utjecajem alkohola, kojem je inače bio sklon) te kako je kasnije čuo da se u selu priča da je B. pitao Đ. "...ima li u nekoj od kuća još nekih ustaša jer još nije ubio ni jednog ustašu…", a Đ. mu rekao "…da imaju još supružnici K.…", a optuženi R. B. potom je došao u kuću supružnika K., te ih ubio iz vatrenog oružja, što je čuo i od Đ. I. koji je sahranio K., te od sina svoje sestre koji mu je kao ujaku o tome pričao. Iskaz svjedoka A. L. potkrepljuje i iskaz svjedokinje K. M. (točka 30. obrazloženja presude), koja je čula u selu "kako B. ide pijan poubijati ustaše te da je Đ. I. sahranio A. i K. K.", da su svjedoci M. Č. i S. Š. svjedočili, da su čuli kako su A. i K. K. ubijeni tijekom noći i da ih je ubio optuženi R. B., zvani A., koji je došao iz D. u S., da je svjedok M. J. činjenice o ubojstvu K. saznao upravo od svjedoka Č., dok je svjedokinja Lj. G. J. isto saznala od A. G. koja joj je ispričala da je pokojne A. i K. K. ubio optuženi R. B. pucanjem iz puške, tako da je došao u kuću K., pozvao ih te kada je netko otvorio vrata pucao i usmrtio ih, a da je povratkom iz B., nakon što je to sve saznala od A. G., otišla u kuću supružnika K. i uočila da je kuća prazna, stvari odnesene, a vrata spavaće sobe da su bila izbušena od metaka. Inače A. G. je pomagala njoj i njezinoj djeci, kao i svjedoku M. J., dok su bili na okupiranom području.

 

10.4. Iako je svjedokinja A. G. tijekom postupka mijenjala svoje iskaze, ipak je dozvolila u jednom od svojih iskaza, da je upravo tako ispričala svjedokinji Lj. G. J. Osim toga, iskaz svjedokinje Lj. G. J. potkrepljuje i iskaz M. J., koji je iskazao da im je u S. pomagala A. G. te ih upozoravala da pripaze na B., te se sjeća da je nakon 10 minuta nakon njezinog upozorenja u njenu kuću baš došao R. B. noseći preko ramena automatsku pušku, dok je za ubojstvo supružnika K., kao što je ranije rekao, saznao je od M. Č.

 

11. Slijedom prethodnih utvrđenja za ovaj drugostupanjski sud nema dvojbe da je posve ispravan zaključak prvostupanjskog suda kako je evidentno da su svi svjedoci suglasni glede osobe koja je ubila civile A. i K. K. i da je to upravo optuženi R. B. za kojeg svi znaju da je došao negdje iz D. u selo S. i to kao dragovoljac četničkih postrojbi. Stoga, nisu prihvatljivi žalbeni navodi optuženika, koji pokušavajući obezvrijediti svjedočke iskaze, ističe da se radi o svjedocima koji nemaju neposrednih saznanja o R. B., kao konkretnom počinitelju inkriminiranog kaznenog djela, tvrdeći da su ti svjedoci "...prihvatili samo selske glasine da je optuženi B. usmrtio bračni par K.…". Naime, činjenica da prethodno navedeni svjedoci nemaju izravnih saznanja o djelu i počinitelju, već da su svjedoci po čuvenju, ne dovodi u pitanje istinitost njihovih saznanja. Upravo neskriveno svjedočenje svih suseljana (hrvatske i srpske nacionalnosti) upućuje na vjerodostojnost njihovih kazivanja o njima proživljenim događajima u selu S., uključujući i događaj o ubojstvu bračnog para K., koji su bili stari i bolesni. Jednako tako s obzirom na znatan protek vremena od događaja koji su se k tome odvijali u ratnim okolnostima, razumljiva je nemogućnost pojedinih svjedoka da na raspravi sa sigurnošću ponove svoje prvobitno dane iskaze.

 

11.1. U tom kontekstu bitno je navesti da iz zapisnika o sekciji te pregledu i obdukciji tijela A. K., kao i iz provedenog sudskomedicinskog vještačenja po vještaku dr. sc. B. D. proizlazi da su kod njega utvrđeni prijelom desne natkoljenične kosti u donjoj trećini, prijelom lijeve lisne kosti u gornjoj trećini, a kod K. K. prijelomi lijeve lopatice, rebara, lijeve nadlaktične kosti, lijeve palčane i lakatne kosti, obje sjedne kosti, lijeve natkoljenice, desne potkoljenice, što sve ukazuje da je njihova smrt bila nasilna i da je posljedica djelovanja projektila ispaljenih iz ručnog vatrenog oružja s ozljedama nastalim rafalnim pucanjem iz automatskog oružja ili djelovanjem krhotina eksplozivne naprave. Sukladno navedenom, posve je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da sveukupni korpus dokaza s potrebnom sigurnošću ukazuje da je optuženi R. B. počinio terećeno kazneno djelo te da se radi o nizu tako međusobno povezanih činjenica koje predstavljaju nedjeljivu cjelinu, zatvoreni krug, te ne ostavljaju prostora sumnji o optuženom R. B., kao osobi, koja je za vrijeme oružanog sukoba na okupiranom području ubio civile A. i K. K.

 

12. Prema tome, na temelju opsežne i valjano analizirane dokazne građe, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica za postojanje kaznene odgovornosti optuženika. Postupci optuženika su pravilno kvalificirani ratnim zločinom protiv civilnog stanovništva iz članka 120. stavak 1. OKZRH. Ovakva kvalifikacija je suglasna zakonskoj normi koja je bila na snazi u vrijeme počinjenja zločina, međunarodnim kaznenopravnim normama i praksi međunarodnih kaznenih sudova, jer se radilo o oružanom sukobu pri čemu je pravilno trebalo primijeniti i odredbe iz Ženevske konvencije o zaštiti građanskih osoba u vrijeme rata od 12. kolovoza 1949., kao i odredbe Dopunskog protokola uz Ženevske konvencije od 12. kolovoza 1949. o zaštiti žrtava međunarodnih oružanih sukoba (Protokol I), kao i pravila običajnog međunarodnog ratnog i humanitarnog prava. Stoga nije osnovana žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

13. Optuženik se žali da mu je izrečena prestroga kazna, pa predlaže da mu se izrekne blaža kazna, zbog utvrđenih olakotnih okolnosti koje je prvostupanjski sud već ocijenio te zbog proteka vremena od počinjenja djela i zbog okolnosti da je djelo izvršeno u ratnim uvjetima koji su tada vladali.

 

14. Pri izboru vrste i mjere kazne prvostupanjski je sud cijenio stupanj kaznenopravne odgovornosti, težinu nastale štetne posljedice (dvoje ubijenih civila starije životne dobi), pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, svrhu kažnjavanja iz članka 31. OKZRH, kao i opću svrhu izricanja kaznenopravnih sankcija iz članka 4. stavka 2. OKZRH, a kao olakotno cijenio činjenicu da optuženik do sada nije osuđivan, dok od otegotnih okolnosti nije našao.

 

15. Po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske pravilno je prvostupanjski sud vrednovao sve naprijed utvrđene okolnosti te je optuženika za inkriminirano kazneno djelo ispravno osudio na kaznu zatvora u trajanju od 12 godina. Suprotno žalbenim navodima optuženika, izrečena kazna zatvora nije prestroga, već je primjerena težini počinjenog kaznenog djela, ličnosti optuženika i okolnostima djela te će se tom kaznom ostvariti svi oni zakonski ciljevi i svrhe kažnjavanja predviđene u člancima 31. i 4. OKZRH.

 

15.1. Ovako odmjerena kazna zatvora nužna je i pravedna kako bi se njome izrazio odgovarajući prijekor društva prema počiniteljima ovih teških kaznenih djela koja protekom vremena ne zastarijevaju te će utjecati na ostvarenje generalne i specijalne prevencije zbog čega ujedno nema mjesta blažem kažnjavanju, kako to predlaže optuženi.

 

16. Visoki kazneni sud Republike Hrvatske kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu u skladu s člankom 476 stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08., nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda kaznenog postupka, niti neke druge povrede kaznenog zakona na štetu optuženika a na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti pa je slijedom izloženog, primjenom odredbe članka 482. ZKP/08. trebalo odlučiti kao u izreci ove presude.

 

 

Zagreb, 5. prosinca 2023.