Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 33 Gž-4702/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Milene Frankić, kao predsjednika vijeća, te Gordane Bošković Majerović kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Marije Zrilić, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FH, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Roberta Gotwald, odvjetnica iz Zagreba, protiv tuženika Industrijska zona d.o.o. Bakar, OIB 88897073492, iz Kukuljanova 182/2, zastupanog po punomoćnicima Goranu Marjanoviću i Lani Perčić, odvjetnicima iz Rijeke, radi uznemiravanja i predaje u posjed, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude i rješenja Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-3669/2019-47 od 24. travnja 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 8. veljače 2024.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-3669/2019-47 od 24. travnja 2023.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-3669/019-47 od 24. travnja 2023.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom i rješenjem odlučeno je:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

" I. Nalaže se tuženiku ukloniti kamenje i ostali otpadni materijal koji je obložio na nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Rijeci u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], oznaka 3332/13, 3332/131, 3332/132, 3332/133, 3332/134, 3332/135, 3332/136, 3332/137, 3332/138, 3332/139, 3332/140, 3332/142, 3332/143, 3332/144, 3332/145 te uspostaviti prijašnje stanje, kako je bilo prije dolaganja navedenog materijala u roku od 15 dana.

II. Zabranjuje se tuženiku ubuduće, bez znanja i odobrenja tužiteljice, odlagati kamenje i ostali otpadni materijal na nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Rijeci u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], oznaka 3332/13, 3332/131, 3332/132, 3332/133, 3332/134, 3332/135, 3332/136, 3332/137, 3332/138, 3332/139, 3332/140, 3332/142, 3332/143, 3332/144, 3332/145.

III. Nalaže se tuženiku predati tužiteljici u suposjed nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Rijeci u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], oznaka 3332/13, 3332/131, 3332/132, 3332/133, 3332/134, 3332/135, 3332/136, 3332/137, 3332/138, 3332/139, 3332/140, 3332/142, 3332/143, 3332/144, 3332/145 te joj, uklanjanjem rampe ili predajom ključa od lokota na rampi, omogućiti neometani suposjed istih, u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućem od dana donošenja presude prvog stupnja do isplate po stopi tekućoj od donošenja presude prvog stupnja do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu svećenih za tri postotna poena sve u roku od 15 dana. "

II. Tužiteljica je dužna naknaditi tuženiku prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.725,70 EUR-a/13.002,29 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 24. svibnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena sve u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

Ne dopušta se preinaka tužbenog zahtjeva kako je to tužiteljica učinila u podnesku od 23. ožujka 2023.“

2. Protiv navedene presude i rješenja tužiteljica je podnijela žalbu kojom istu pobija u cijelosti, zbog svih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22 – dalje: ZPP). Žaliteljica predlaže da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje a tužiteljici dosude troškovi žalbe.

3. Na žalbu nije podnesen odgovor.

4. Žalba nije osnovana.

5. Pazeći na temelju čl. 365. st. 2.ZPP na bitne povrede odredaba ZPP iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9. 13. i 14., ovaj sud je utvrdio da iste nisu ostvarene, kao niti one iz čl. 354. st. 2. t. 11. i 12. ZPP, a koje se ukazuje u žalbi.

6. Prije svega nije prekoračen tužbeni zahtjev kada je sud odlučio o tužbenom zahtjevu kakav je tužiteljica postavila u tužbi, dok se tuženik, suprotno žalbenim navodima tužiteljice, protivio zahtjevu postavljenom u podnesku od 23. ožujka 2023. u cijelosti, što znači da se usprotivio kako preinaci, tako i djelomičnom povlačenju tužbe. Činjenica, da je tuženik raspravljao o „građevinskom materijalu“ kao predmet uznemiravanja, što je u preinačenoj tužbi označeno umjesto „kamenja“ o čemu je odlučeno, nije odlučna u situaciji kada je, prema utvrđenjima u postupku, pojam „građevinski materijal“ u konkretnom slučaju korišten kao otpadni građevinski materijal, a što je obuhvaćeno i prvotno postavljenim tužbenim zahtjevom.

7. U predmetnom postupku tužiteljica, kao suvlasnica 1/20 dijela nekretnina upisanih u z. k. ul. br. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina] citiranih u izreci traži od tuženika, kao suvlasnika preostalih 19/20 dijela tih nekretnina, uspostavu ranijeg stanja na tim nekretninama te zabranu daljnjeg uznemiravanja i predaju nekretnina u suposjed.

8. U historijatu tužbe navedeno je, da je tuženik posljednjih godina do podnošenja tužbe bez njezinoga znanja i suglasnosti na predmetnim nekretninama odlagao kamenje i ostali otpadni materijal iz susjednog iskopa čime ju je samovlasno smetao i uznemiravao u vršenju njezinog prava vlasništva. Smatrala je da je na opisani način ista onemogućena u vršenju faktične vlasti nad stvari, odnosno bitno ograničena u suvlasničkim ovlaštenjima.

9. Sud je tužbeni zahtjev u odluci P-3129/2016. od 27. travnja 2018., ukinutoj po ovom sudu rješenjem posl. br. Gž-512/2019. od 19. svibnja 2019. odbio uz obrazloženje, da je tuženik pasivno legitimiran u smislu čl. 46. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN br. 91/96, 137/99, 22/00,73/00, 141/06, dalje: ZV) ali da tužiteljica nije dokazala identitet nekretnine, a što je tuženik osporio.

10. U ponovljenom postupku sud je proveo očevid na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka, te je utvrđen identitet sporne površine, koja iznosi 42441m2 te je u prilogu broj 2. nalaza opisan poligonom točaka A-B-C-D-E-F-G-H-I-A. Pokazani prijepor po vještaku odgovara katastarskim česticama kč. br. [katastarska čestica], dio 3332/125, 3332/126, 3332/127, 3332/128, 3332/129, dio 3332/131, dio 3332/132, dio 3332/133, dio 3332/134, dio 3332/135, 3332/136, 3332/137, 3332/138, 3332/139, 3332/140, 3332/141, 3332/142, 3332/143, 3332/144, 3332/145, dio 3332/147, 3332/176 i dio 7504.

Iz opisa pregleda izgrađenih dijelova objekata komunalne infrastrukture te ostalog u obuhvatu površine prijepora kako je to vještak opisao u prilogu broj 4A, 4B i 4C proizlazi da se rampe nalaze na kč. br. [katastarska čestica], dok se razni građevinski materijal nalazi na čestici 3332/142.

11. Nakon provedenog vještačenja tužiteljica je djelomično preinačila tužbu, kako je to pravilno ocijenio prvostupanjski sud (iako pogrešno navodi da je preinačen tužbeni zahtjev, suprotno odredbi čl. 190. ZPP koja propisuje da tužitelj može, do zaključenja prethodnog postupka, preinačiti tužbu.).

Zakon o parničnom postupku ne poznaje, suprotno navodima žalbe, institut „promjene tužbe“ pa se tužiteljica ne može osnovano pozivati na to da bi tužba bila promijenjena time što se umjesto „kamenja“ u tužbenom zahtjevu preinačene tužbe navodi „građevinski materijal“.

12. Naime, kako ispravno obrazlaže prvostupanjski sud, tužiteljica je podnijela tužbu radi zaštite svojih vlasničkih prava u vidu zaštite od uznemiravanja i predaje u posjed suvlasničkog dijela koji joj pripada na prijeporu, te joj je kao ovlašteniku stvarnoga prava mogao odnosno morao biti poznat sadržaj prijepora već u trenutku podnošenja tužbe koji je uslijedio u studenom 2016. Kao jedan od dokaza sadržaja u prostoru koji je, prema navodima tužbe, postavio tuženik, tužiteljica se pozvala na rješenje nadležne inspekcije kao i na zaključak o izvršenju koje isprave datiraju iz 2005. Uz navedeno je sud istaknuo da je sadržaj prijepora opće vidljiv na samom licu mjesta te je stoga tužiteljica bila u mogućnosti zahtjevom obuhvatiti sve elemente kao što je to učinila u petitu preinačenog tužbenog zahtjeva, a posebno u izvršenoj preinaci proširenjem zahtjeva za točku 4. petita.

13. Nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka izrađen je na okolnosti identifikacije prijepora koju je tuženik tijekom postupka osporio i zbog čega je žalbeni sud ukazao na potrebu provođenja takvog dokaza, a predmetnim vještačenjem nisu se utvrdili segmenti obuhvaćeni preinačenim tužbenim zahtjevom u vidu objekata postavljenih i sagrađenih na prijeporu s obzirom da su isti bili vidljivi na licu mjesta.

14. Tužiteljica se pozivala prilikom utuženja na svoja vlasnička prava i ovlaštenja te je stoga ista kao nositelj stvarnoga prava sasvim sigurno bila upoznata sa sadržajem samoga prijepora već u trenutku utuženja a posebno do zaključenja prethodnog postupka do kada je bila pozvana izvršiti preinaku tužbe.

15. Radi toga tužiteljica neosnovano prigovara da bi tužbeni zahtjev, u odnosu na bespravno sagrađene objekte, mogla postaviti tek nakon provedenog vještačenja u ovom postupku, posebno imajući na umu da se već u tužbi iz 2016. godine pozvala na isprave iz 2005. godine koje se odnose na rješenje nadležne inspekcije upravo u odnosu na te objekte.

16. Pri tom je prvostupanjski sud proveo dokaze odlučne za utvrđenje osnovanosti zahtjeva za zaštitu vlasništva tužiteljice od uznemiravanja u smislu članka 37. ZV, čijim je stavkom 6. propisano da svaki suvlasnik ima pravo glede svog idealnog dijela stavljati svakome pa i svojim suvlasnicima sve zahtjeve koji proizlaze iz njegova prava vlasništva, te člankom 46. citiranog zakona kojim je propisana zaštita suvlasnika na način da svaki suvlasnik ima pravo glede cijele stvari postavljati svojim suvlasnicima one zahtjeve koji proizlaze iz njegova suvlasništva.

Dakle, isti ima pravo postavljati zahtjeve ukoliko mu je onemogućeno ostvarivanje prava posjedovanja, uporabe, korištenja i raspolaganja samom stvari.

17. Sud je saslušao svjedoke RH, koja je iskazala da je obavljala poslove voditelja općih i kadrovskih poslova kod tuženika, da joj je poznato postojanje problema odlaganja građevinskog materijala na prijeporu koji problem je trajao godinama i nije se mogao riješiti. Objasnila je da zbog veličine prostora nije moguće kontrolirati cjelokupni prostor koji je otvorenoga tipa i time dostupan svakome zbog čega se učestalo događalo odlaganje različitog građevinskog materijala od strane trećih osoba na prostoru. Da bi se na neki način smanjio postojeći problem s obzirom da su se i građani Kukuljanova žalili na nečistoću i ružan prizor na prijeporu, tuženik je postavio rampu kako bi se zaštitio prostor od eventualno dolazaka kamiona koji bi iskrcavali građevinski materijal na prostor. Izričita je bila u dokazivanju da se postavljena rampa ne nalazi pod ključem već da se ona mehanički podiže dohvatom ruke.

18. Iz iskaza svjedoka VH proizlazi da je sa svjedokom FH tuženik prije nekih 20-ak godina pokušao realizaciju određenoga projekta za što je potrebno izgraditi infrastrukturu na prijeporu koje radnje su djelomično i započete. Međutim, do realizacije projekta nije došlo i prijepor što predstavlja veliki prostor od cca 40 000 m2 otvorenoga tipa je vrlo teško zaštititi od radnji trećih osoba.

19. Kako je tijekom vremena dolazilo do učestalog odlaganja na prijeporu različitog građevinskog materijala naveo je da je tuženik pokušao otkloniti mogućnost pristupa prostoru trećim osobama na način da je prvotno postavio lanac na prijeporu, a kako se takav oblik zaštite nije pokazao efikasnim, postavljena je rampa na prostoru. Ista se ne zaključava, a na određeni način ipak onemogućuje trećim osobama da dovoze različiti otpad pa tako i građevinski materijal.

Izričit je bio u kazivanju da tuženik nikada nije odlagao građevinski materijal na prijeporu ili bilo kakav drugi otpad, već da je pokušao poduzeti radnje da taj prostor bude donekle urednog izgleda, te je istaknuo da je po prijeporu moguće prolaziti nesmetano unatoč postavljenoj rampi te da eventualno postojeći objekti infrastrukture ne omogućavaju osobama da pristupe prostoru.

20. Svjedok GH u iskazu je naveo da od 2007. do 2022. kod tuženika je zaposlen na poslovima pripreme i nadzora u izgradnji te da mu je dobro poznat sadržaj prijepora. Napomenuo je da se radi o velikoj površini koju je nemoguće u potpunosti kontrolirati na način da se bude upoznat tko zalazi u predmetni prostor. Imao je saznanja da je u razdoblju njegovog rada kod tuženika dolazilo do učestalog odlaganja građevinskog materijala i otpada na prijeporu što nije bila aktivnost tuženika već nepoznatih osoba. Upravo zbog mogućeg sprečavanja odvoza većeg sadržaja građevinskog materijala na prijepor istakao je da je tuženik postavio rampu na prijepor. Opisao je da se radi o rampi koja se ne zaključava, te da postavljanje nije utjecalo na moguće kretanje po prijeporu bilo pješice bilo vozilom s obzirom da je sa lijeve i desne strane rampe moguće prolaziti.

21. Svjedok NH, otac tužiteljice u svom je iskazu naveo da je 5% predmetnog prijepora kupio 1986. godine, da se radilo u naravi o prostoru koji je opisao izrazom smetlište. Iako je imao saznanja da se kroz razdoblje od njegove kupnje pa nadalje uvijek nešto radilo na prijeporu, nije se znao izjasniti o osobi koja bi izvodila takve radove. Pojasnio je da se radilo o jednoj „mafiji“ koju se nije moglo pratiti niti razgovarati sa rukovodećim kadrom kako tuženika tako i jedinica lokalne samouprave (Grad Rijeka i Bakar). Glede odlaganja građevinskog materijala istakao je da je isti odlagan na prijeporu još davne 1998. na 2000. -tu godinu. Iako je tuženik u vremenskom nastanku započeo gradnju različitih objekata na prijeporu bez da ga je o tome izvijestio kao vlasnika dijela prijepora, naveo je da nikada nije postupljeno po rješenju građevinske inspekcije koja je naložila tuženiku rušenje sveg izgrađenog. Pojasnio je da je pri tome mislio na zidove, pregrade, cijevi odnosno dijelove infrastrukture koji su s vremenom ugrađeni na prijeporu.

Kao suvlasnik dijela prijepora istakao je da je unazad pet do šest godina svoj udio darovao tužiteljici, svojoj kćeri.

22. Radi toga prvostupanjski sud ocjenjuje, da nije utvrđeno da bi upravo tuženik na prijeporu postavio otpadni materijal i kamenje koje se kolokvijalno isticalo kao građevinski otpadni materijal jer čak niti svjedok NH, otac tužiteljice koji je kupio navedeni suvlasnički udio nekretnine, nije isticao da bi tuženik položio navedeni sadržaj na prijeporu već je istakao zaključak da bi to mogao biti tuženik s obzirom da je isti postavio rampu na prijeporu.

23. Nadalje, uvidom u rješenje (list 30 spisa) utvrđena je naredba tuženiku da ukloni bespravno izgrađene infrastrukturne objekte industrijskog platoa B-1 sastavljen od više odvojenih cjelina i to izvedenog ravnanjem terena nasipavanjem kamenoga materijala s ukupno 322,00mar.bet.potpornih zidova kao i prometnica određene širine, nogostupa, rigola, prilaznih rampi na pojedine dijelove platoa te kompletne komunalne infrastrukturne mreže što je sve izgrađeno bez pravomoćne građevinske dozvole na prijeporu.

24. Iz Zaključka o dozvoli izvršenja proizlazi da je nadležno tijelo naredilo tuženiku da u roku od 15 dana ukloni ranije navedeni sadržaj jer će u protivnom to učiniti ugovorni izvođač nadležnog ministarstva.

Iz navedenog rješenja, odnosno zaključka, kao niti iz obrazloženja navedenih akata ne proizlazi činjenični sadržaj na koji upire tužiteljica a koji bi se odnosio na položeni otpadni materijal i kamenje na prijeporu u kritično vrijeme koje da bi tuženik bio pozvan ukloniti. Suprotno takvom sadržaju navodi se određena izgrađenost objekata i infrastrukturnih sadržaja što je protivno stihijskom postavljanju otpadnog materijala odnosno kamenja.

25. Posebno valja cijeniti da se radi o aktima iz 2005. odnosno iz 2006. godine te da tužiteljica nije dokazala da bi utuženi sadržaj bio prisutan na prijeporu u vrijeme podnošenja tužbe 2016. na način da bi ga upravo položio tuženik a što je relevantno za ocjenu da bi upravo tuženik takvim postupanjem bitno ograničio ili onemogućio tužiteljicu u obavljanju faktične vlasti odnosno njezinih suvlasničkih ovlaštenja na prijeporu.

26. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka nedvojbeno je utvrđeno da je na prijeporu prisutan u vrijeme provedbe dokaza određeni građevinski otpad. Međutim, iz takvog sadržaja ne proizlazi da ga je upravo položio tuženik, a što bi predstavljalo njegovu radnju kojom bi ometao tužiteljicu u njezinim vlasničkim ovlaštenjima.

27. S obzirom na to da iz provedenih dokaza nedvojbeno proizlazi, da su treće osobe kroz svo razdoblje polagale građevinski otpad na prijeporu što im je omogućila sama konfiguracija prijepora koja je razvedena bez čvrstih granica koje bi onemogućavale nesmetani pristup pješke i prolazom na prijepor, da se ne može zaključiti, kako to tvrdi tužiteljica, da zbog same činjenice da je tuženik suvlasnik u pretežitom dijelu prijepora, da je isti poduzeo radnje polaganja navedenog otpadnog materijala i kamenja na prijepor.

28. Radi toga je pravilnom primjenom pravila o teretu dokazivanja, tužbeni zahtjev tužiteljice usmjeren na uklanjanje sadržaja sa prijepora te uspostave prijašnjeg stanja prije odlaganja navedenog materijala uz zabranu takvog budućeg postupanja, odbijen kao neosnovanim.

29. Tuženik pri tom nije bio dužan dokazati koje bi treće osobe odlagale građevinski otpad na sporno zemljište, već je tužiteljica bila dužna dokazati da je isti odlagao tuženik.

30. Tužiteljica zahtjevom za predajom u suposjed prijepora istakla zahtjev da joj se to omogući uklanjanjem rampe ili predajom ključa od lokota na rampi kako bi bila omogućena stupiti u nesmetani suposjed prijepora.

31. Tijekom postupka utvrđeno je da je tuženik u namjeri smanjenja mogućnosti odlaganja otpada na prijeporu od strane trećih osoba koje su otpad dovozile kamionima postavio prvotno lanac, a potom rampe na prijeporu. Rampe nisu zaključavane u smislu postavljanja lokota s ključem, već je manipulacija istih moguća ručno, te da su rampe postavljene na način da omogućavaju prolaz s lijeve i desne strane, te pristup prijeporu kako pješke tako i provozom vozilom.

32. Radi toga tužiteljica neosnovano u žalbi prigovara, da bi bila uznemirena u svojim suvlasničkim ovlastima, jer se ima pravo kretati spornom česticom ne samo pješke ili osobnim vozilom, nego i teretnim vozilom, jer za isto nije potrebna predaja ključa rampe.

33. U odnosu na postupak tuženika, koji je u određenom segmentu postavio predmetne rampe, sud ocjenjuje da je takvo njegovo postupanje u skladu s odredbom članka 38. ZV-a gdje je zakonodavac propisao u stavku 1. da, ukoliko nije što drugo određeno, svaki suvlasnik smije izvršavati glede cijele stvari sve ovlasti koje ima kao nositelj dijela prava vlasništva bez suglasnosti ostalih suvlasnika, ako time ne vrijeđa prava ostalih suvlasnika.

34. U konkretnom slučaju tuženik je kao suvlasnik poduzeo radnju postavljanja rampi na prijeporu i time ispunio svoje ovlasti koje ima kao nositelj dijela prava vlasništva.

Svaki suvlasnik razmjerno veličini svog suvlasničkog dijela ima sve vlasničke ovlasti što podrazumijevaju pravo posjedovanja, uporabe, korištenja i raspolaganja svojom stvari.

35. Tužiteljica unatoč postavljenim rampama koje se ne nalaze pod ključem i koje ne priječe na način kako su postavljene nesmetanom pristupu prijeporu u cijelosti u mogućnosti ostvarivati svoje vlasničke ovlasti pa tako uporabe, korištenja, raspolaganja i posjedovanja stvari, pa nije postupanjem tuženika povrijeđena u svojim vlasničkim pravima.

36. Iz provedenih dokaza proizlazi, da je moguće pristupiti prijepornim nekretninama nesmetano unatoč postavljenim rampama.

37. Radi toga prvostupanjski sud osnovano zaključuje, da poduzetim radnjama koje su bile zakonite (postavljanje rampi) tuženik nije ni na koji način onemogućio tužiteljici u suposjedu prijepora, a posebno joj nije oduzeo suposjed.

38. Radi toga je na pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenjeno materijalno pravo citiranih odredaba ZV, kada je tužbeni zahtjev odbijen, a o istom su dani i valjani razlozi, pa nije ostvarena niti istaknuta bitna povreda ZPP iz čl. 354. st. 2. t. 11.

39. Odluka o parničnim troškovima donesena je pravilnom primjenom čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP.

40. U skladu s navedenim, na temelju odredbe čl. 368. st. 1., čl. 380. t. 2. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 8. veljače 2024.,

Predsjednik vijeća:

Milena Frankić