Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj Kž-453/2023-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, suca Miroslava Jukića, predsjednika vijeća, te suca Damira Krahuleca i suca Miroslava Rožca, članova vijeća, uz sudjelovanje Blaženke Livaja, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. ĐF, OIB: [osobni identifikacijski broj], zbog kaznenog djela iz čl. 236. st. 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 – dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu br. K- 1728/2020-28 od 10. ožujka 2023. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 8. veljače 2024. godine,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu br. K-1728/2020-28 od 10. ožujka 2023. godine, temeljem čl. 453. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 118/18, 126/19 i 80/22 – dalje u tekstu ZKP/08), opt. JF oslobođen je optužbe da bi počinio kazneno djelo protiv imovine – prijevare iz čl. 236. st. 1. i 2. KZ/11 u svezi čl. 38. i 52. KZ/11.
1.1. Temeljem čl. 149. st. 1. ZKP/08, troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 5. ZKP/08, te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada njegovog branitelja, padaju na teret proračunskih sredstava.
2. Protiv te presude žali se državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 467. st. 3. u svezi čl. 470. st. 2. ZKP/08), s prijedlogom da drugostupanjski sud ukine pobijanu presudu i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.
3. Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku svojim podneskom br. KŽ-DO-404/2023 od 17. listopada 2023. godine, vratilo je spis sudu nakon razgledavanja, na daljnji postupak.
4. Žalba državnog odvjetnika je neosnovana.
5. Žalitelj (državni odvjetnik) pobija prvostupanjsku presudu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja jer da je prvostupanjski sud iz tako utvrđenog činjeničnog stanja izveo pogrešan zaključak da optuženik nije počinio terećeno kazneno djelo iz čl. 236. st. 1. i 2. KZ/11, navedeno u izreci pobijane presude. Iz sadržaja žalbe je razvidno da državni odvjetnik u žalbi prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, daje svoju ocjenu svih izvedenih dokaza, predlažući u suštini drugačiju ocjenu izvedenih dokaza od one ocjene koju je prvostupanjski sud dao u obrazloženju presude.
5.1. Nakon analize sadržaja obrane opt. ĐF, ošt. BF, ošt. NF i ošt. HF, sadržaja iskaza svjedoka RF oca optuženika, policijskih službenika VF i ZF, te sadržaja nalaza i mišljenja vještaka za telekomunikacije, pozornom ocjenom navedenih dokaza prvostupanjski sud donosi pravilan zaključak da niti jednim izvedenim personalnim ili materijalnim dokazom nije utvrđeno da bi opt. RF bio upoznat od strane osobe prezimena Đ da odlazi na adrese oštećenica radi preuzimanja novca koji je rezultat počinjenog kaznenog djela prijevare od strane osobe koja se oštećenicama predstavljala kao policijski službenik Đ. Iz rezultata provedenih dokaza ne proizlazi da bi opt. RF ikad sa osobom, koja se njemu predstavljala prezimenom Đ, ne i da je policijski službenik, razgovarao na koji način je Đ došao do tog novca, niti je imao saznanja da je taj novac rezultat inkriminiranog postupanja Đ.
5.2. Pored toga opt. RF je kontaktirao sa Đ putem mobilnog uređaja isključivo kada je Đ njega zvao radi preuzimanja novca i to u tri navrata, a iz kojih razgovora nije bilo moguće nesumnjivo utvrditi da je opt. RF znao porijeklo novca koji prevozi Đ u [adresa].
5.3. Nadalje, osoba koja se predstavljala kao Đ nije odmah došla u kontakt sa opt. ĐF, već sa njegovim ocem RF koji je imao otvoren obrt taksi prijevoza, a koji u vrijeme tog kontakta nije više vršio službu taksi prijevoza, već njegov sin opt. JF. Tek nakon prijedloga svj. RF da Đ nazove njegovog sina opt. ĐF da se dogovore oko prijevoza robe, ostvaren je kontakt Đ i optuženika.
5.4. Dakle, u konkretnom slučaju niti jednim dokazom nije na nedvojben način utvrđeno da je opt. ĐF u predmetnom slučaju imao status pomagača ili da na bilo koji drugi način svjesno doprinosi počinjenju terećenog kaznenog djela. To posebno iz razloga što nije neuobičajeno da se taksi prijevoznici angažiraju od strane naručitelja radi prijevoza stvari od mjesta preuzimanja stvari do odredišta koje određuje naručitelj.
5.5. Stoga nije osnovana žalba državnog odvjetnika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Obzirom na navedeno proizlazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve relevantne činjenice glede kaznenog djela i odgovornosti optuženika. O tome je prvostupanjski sud u obrazloženju presude naveo jasne i iscrpne razloge i na koje se upućuje radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja. Drugostupanjski sud slijedom žalbenih navoda ne nalazi da je u smislu čl. 470. st. 2. ZKP/08, činjenično stanje dovedeno u sumnju glede pravilnosti i stupnja pouzdanosti utvrđenja odlučnih činjenica.
5.6. Naprotiv, drugostupanjski sud prihvaća razloge koje je o postojanju odlučnih činjenica naveo u obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud, jer su ti razlozi jasni i potpuni, pokazuju da je prvostupanjski sud iz sadržaja izvedenih dokaza i nakon savjesne ocjene svakog dokaza pojedinačno i u svezi s ostalim dokazima izvodio zaključke o dokazanosti pojedinih važnih činjenica. Žalbeni navodi državnog odvjetnika, kojima u suštini predlaže drugačiju ocjenu izvedenih dokaza, ne dovode u sumnju potpunost i pravilnost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda.
6. Slijedom navedenog, žalba državnog odvjetnika nije osnovana, a ne postoje povrede zakona iz čl. 476. st. 1. ZKP/08, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, tako da je žalbu valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu (čl. 482. ZKP/08).
Osijek, 8. veljače 2024.
Predsjednik vijeća
Miroslav Jukić
