Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž R-43/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Duška Abramovića, predsjednika vijeća, Dubravke Butković Brljačić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Barbare Bosner, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice K. D. iz Z., OIB: ...., zastupane po punomoćniku M.K., odvjetniku iz Z., protiv tuženika K. b. c.Z., Z., OIB: ....., zastupanog po punomoćniku Ž.S., odvjetniku iz OD S.i p. d.o.o. iz Z., radi nedopuštenosti otkaza, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj16 Pr-17229/2021-13 od 28. studenoga 2023., u sjednici vijeća održanoj 8. veljače 2024.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj 16 Pr-17229/2021-13 od 28. studenoga 2023. potvrđuje.

II Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je zahtjev tužiteljice kojim je zatražila utvrđenje da je ništav otkaz ugovora o radu sklopljen 30. listopada 2020. između stranaka, otkaz kojeg je tuženik dao tužiteljici odlukom od 11. studenog 2021. i da se tuženiku naloži vratiti tužiteljicu na radno mjesto administrator, Klinika, sukladno ugovoru o radu na neodređeno vrijeme od 30. listopada 2020., ili fakultativno da se poništava izvanredni otkaz ugovora o radu sklopljen 30. listopada 2020. između stranaka, otkaz kojeg je tuženik dao tužiteljici odlukom od 11. studenoga 2021. uz nalog tuženiku da tužiteljicu vrati na radno mjesto administrator, Klinika, sukladno ugovoru o radu na neodređeno vrijeme od 30. listopada 2020. (točka I izreke). Odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška (točka II izreke). Tužiteljica je obvezana naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 497,71 eur/3.750,00 kn[1] , sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 28. studenoga 2023. do isplate (točka III izreke).

2. Protiv citirane presude žali se tužiteljica zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91., 91/92.,112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP, predlažući da se presuda preinači, na način da se tužbeni zahtjev prihvati, uz obvezu tuženika na naknadu troška žalbenog postupka.

3. Tuženik je podnio odgovor na žalbu u kojem negira sve žalbene navode tužiteljice kao neosnovane, predlažući da se žalba odbije i presuda suda prvog stupnja potvrdi, uz obvezu tužiteljice na naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga, a pazeći po službenoj dužnosti u smislu odredbe iz čl. 365. st. 2. u vezi s čl. 354. st. 2. ZPP-a na postojanje apsolutno bitnih povreda postupka, ovaj sud nije utvrdio da bi donošenjem pobijane presude bila počinjena neka od navedenih povreda postupka.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem da je ništav izvanredni otkaz ugovora o radu sklopljen 30. listopada 2020. između stranaka, otkaz kojeg je tuženik dao tužiteljici odlukom od 11. studenoga 2021., podredno da se navedeni izvanredni otkaz ugovora o radu poništi, uz obvezu tuženika vratiti tužiteljicu na radno mjesto administratora sukladno sklopljenom ugovoru o radu.

7. U provedenom postupku je utvrđeno:

-da je tužiteljica radila kod tuženika na temelju ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljenog 30. listopada 2020., na radnom mjestu administrator u Klinici tuženika;

-da je tuženik 11. studenoga 2021. donio odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužiteljice;

-da je tužiteljica narečenu odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu primila 17. studenoga 2021., da je tuženiku preporučenom pošiljkom od 26. studenoga 2021. podnijela zahtjev za zaštitu povrijeđenog prava, koju je tuženik primio 28. studenoga 2021. i na koji je odgovorio odlukom od 14. prosinca 2021. na način da je isti odbio, nakon čega je tužiteljica 23. prosinca 2021. podnijela tužbu u ovoj pravnoj stvari, čime je postupila u zakonom propisanim rokovima iz odredbe čl. 133. st. 1. i 2. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14,127/17, 98/19, 151/22 i 64/23 - dalje: ZR);

-da je odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 11. studenoga 2021. tužiteljici otkazan ugovor o rad zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa uz obrazloženje:

- da je poslodavac 4. listopada 2021. došao do saznanja o podnesenoj prijavi ovlaštene osobe za provedbu Odluke Stožera civilne zaštite o uvođenju posebne sigurnosne mjere obveznog testiranja svih radnika zdravstvenih ustanova, trgovačkih društava koje obavljaju zdravstvenu djelatnost te privatnih zdravstvenih radnika na virus SARS-CoV-2 koja je u primjeni od 4. listopada 2021.,

-da je radnica htjela pristupiti svom radnom mjestu ali je odbila predočiti EU digitalnu COVID potvrdu ili odgovarajući dokaz o cijepljenju, preboljenju odnosno testiranju;

-da je radnica imala saznanja da mora predočiti jedan od navedenih dokaza jer je o tome usmeno i pismeno ranije obaviještena, a kako je isto odbila učiniti, nije joj dozvoljen ulaz na radno mjesto kako ne bi došlo do potencijalne ugroze pacijenata i drugih radnika s kojima dolazi u kontakt;

- da je radnica i slijedećih dana sve do donošenja pobijane odluke pokušavala ući na svoje radno mjesto i odbijala predočiti EU digitalnu COVID potvrdu ili odgovarajući dokaz o cijepljenju, preboljenju odnosno testiranju, s time da je radnica od 4. listopada 2021. do 2. studenog 2021. svaki dan dostavljala poslodavcu podneske naziva "Zahtjev za zaštitu prava radnika" u kojima je navela da je spriječena od strane ovlaštene osobe KBC-a Z. pristupiti svom radnom mjestu;

-da se stajalište radnice i njezina odluka da ne poštuje sigurnosne mjere i želi raditi bez poštivanja sigurnosnih mjera ne može okarakterizirati kao njezino pravo na osobni ili individualni izbor, jer takvim ponašanjem potencijalno ugrožava druge radnike i pacijente i njihovo pravo na zaštitu života i zdravlja, što poslodavac ne može i ne smije dopustiti, k tome nepristupanjem radnice na radno mjesto od 4. listopada 2021. do dana pisanja odluke izazvane su dodatne teškoće u poslovanju poslodavca jer se morala izvršiti reorganizacija posla ostalih radnika;

-da je poslodavac utvrdio da radnica nije obavijestila poslodavca cijelo vrijeme nedolaska na radno mjesto o privremenoj nesposobnosti za rad, nije dostavila liječničku potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad niti na koji dugi način obavijestila poslodavca o postojanju opravdanih razloga nedolaska na radno mjesto;

-da je poslodavac 7. listopada 2021. radnici izrekao upozorenje na obveze iz radnog odnosa radi kontinuiranog neopravdanog odsustva sa radnog mjesta, neispunjavanja ugovorenih obveza iz radnog odnosa, povrede propisa o sigurnosti i zaštiti na radu, čime je počinila povredu obveze iz radnog odnosa. Navedeno upozorenje radnica je zaprimila 15. listopada 2021., iz čega je razvidno da je upoznata da mora poštivati svoje obveze koje proizlaze iz ugovora o radu te će u slučaju nastavka kršenja obveze iz radnog odnosa to biti opravdan razlog za otkaz ugovora o radu;

-da je radnica nastavila kršiti obveze iz radnog odnosa;

- da sukladno odredbi čl. 119. ZR-a radnici nije pruženo dodatno pravo obrane na navedene okolnosti jer postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini;

-da je tuženik 5. studenoga 2021. uputio radničkom vijeću KBC-a Z.obavijest od 4. studenoga 2021., o namjeri izvanrednog otkazivanja ugovora o radu tužiteljici čemu se radničko vijeće usprotivilo;

-da je Odlukom Stožera Civilne zaštite Republike Hrvatske o uvođenju posebne sigurnosne mjere obveznog testiranja svih zaposlenika zdravstvenih ustanova, trgovačkih društava koje obavljaju zdravstvenu djelatnost te privatnih zdravstvenih radnika na virus SARS-CoV-2 ("Narodne novine" broj: 105/21 i 108/21), radi zaštite pučanstva od zaraze i prijenosa te suzbijanja bolesti COVID-19 ranim otkrivanjem infekcije virusom SARS-CoV-2 uvedena obveza testiranja svih zaposlenika na virus SARS-CoV-2 u zdravstvenom sustavu, odnosno u zdravstvenim ustanovama, trgovačkim društvima koja obavljaju zdravstvenu djelatnost i kod privatnih zdravstvenih radnika, a koji dolaze na posao, najmanje dva puta u sedam dana. Naime, zaposlenike u zdravstvenom sustavu, odnosno u zdravstvenim ustanovama, trgovačkim društvima koja obavljaju zdravstvenu djelatnost i kod privatnih zdravstvenih radnika uvedena je posebna sigurnosna mjera obveznog predočenja EU digitalne COVID potvrde ili drugog odgovarajućeg dokaza o testiranju, cijepljenju ili preboljenju zarazne bolesti COVID-19 radi ulaska u prostore poslodavca, kojim dokazuju da su testirane na virus SARS-CoV-2, odnosno da su cijepljene ili su preboljele bolest COVID-19. Prema toj mjeri zaposlenici su obvezni EU digitalnu COVID potvrdu ili odgovarajući drugi dokaz predočiti na uvid ovlaštenoj osobi poslodavca. Zaposlenicima koji odbiju testiranje, a odbiju predočiti EU digitalnu COVID potvrdu ili odgovarajući drugi dokaz o testiranju, cijepljenju ili preboljenju zarazne bolesti COVID-19, nije dozvoljeno ući u prostore poslodavca. Ako ne osigura provedbu posebne sigurnosne mjere obveze predočenja dokaza o testiranju, cijepljenju ili preboljenju zarazne bolesti COVID-19 radi ulaska u prostore poslodavca, odgovorna osoba podliježe prekršajnoj odgovornosti sukladno zakonu kojim se uređuje zaštita pučanstva od zaraznih bolesti. Navedena Odluka je donesena je na temelju čl. 47. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti ("Narodne novine" broj 79/07, 113/08, 43/09, 130/17, 114/18, 47/20 i 134/20);

- u konkretnom slučaju cilj obaveze testiranja zaposlenika u zdravstvenom sustavu bio je zaštita zdravlja i života pacijenata koji su ranjiviji zbog oslabljenog imunološkog odgovara uslijed životne dobi ili bolesti, te smanjiti na minimum rizik zaraze;

-da tijekom postupka tužiteljica nije osporila da je na ulazu na svoje radno mjesto odbila predočiti EU digitalnu COVID potvrdu ili drugi odgovarajući dokaz o cijepljenju, preboljenju, odnosno testiranju, kao i da se odbila testirati;

-da rješenjem Ustavnog suda Republike Hrvatske, Poslovni broj: U-II- 5417/2021 od 21. prosinca 2021., nisu prihvaćeni prijedlozi za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom i zakonom Odluke o uvođenju posebne sigurnosne mjere obveznog testiranja svih zaposlenika zdravstvenih ustanova, trgovačkih društava koje obavljaju zdravstvenu djelatnost te privatnih zdravstvenih radnika na virus SARS-CoV- 2. Pema odredbi čl. 31. st. 1. Zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (NN br. 99/99; 29/02 i 49/02 – pročišćeni tekst) odluke i rješenja Ustavnog suda obvezatni su i dužna ih je poštovati svaka fizička i pravna osoba;

-da je tužiteljica neopravdano izostajala s posla od 4. listopada 2021. sve do donošenja odluke o izvanrednom otkazu, odnosno do 11. studenoga 2021., zbog čega rok za izvanredni otkaz nije počeo teći sve dok je trajalo takvo ponašanje tužiteljice, iz kojih razloga je odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu donesena u okviru zakonom propisanog roka iz odredbe čl. 116. st. 2. ZR-a;

-da iz činjenica utvrđenih u ovom postupku proizlazi da nakon izdanog upozorenja od 7. listopada 2021. tužiteljica i nadalje nije promijenila svoje postupanje, slijedom čega nije bilo opravdano očekivati da bi joj poslodavac omogućio iznošenje obrane.

8.Navedena činjenična i pravna utvrđenja suda prvog stupnja žalbenim navodima tužiteljice nisu dovedena u dvojbu.

9. Stoga ovaj sud u cijelosti prihvaća obrazloženje prvostupanjskog suda da u okolnostima povećanog rizika od širenja i prijenosa zarazne bolesti, zbog koje su i donesene Odluke tuženika o provođenju Odluke Civilnog stožera Republike Hrvatske kako bi se smanjio rizik prijenosa zaraze, odluka zaposlenika da ne predoči i jedan od mogućih dokaza da je za svoju radnu okolinu siguran, predstavlja činjenicu koja je od utjecaja na ugovorni odnos s poslodavcem. Slijedom izloženog prvostupanjski sud pozivom i na odluku Ustavnog suda, poslovni broj: U-II-5417/2021 od 21. prosinca 2021., kojom je odlučivao o ustavnosti mjera uvedenih na temelju Odluke Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske u vezi pandemije bolesti COVID-19, kao i u vezi uporabe covid potvrde u sustavu zdravstva, opravdano prihvaća navode tuženika da onemogućavanjem takvom radniku da pristupi u službene prostorije, poslodavac štiti život i zdravlje dugih radnika i pacijenata, a što je obvezan i prema Zakonu o zaštiti na radu ("Narodne novine" broj 71/14, 118/14, 94/18 i 96/18) te da mjere koje je tuženik provodio nisu diskriminatorne, jer je radnicima tuženika ostavljena mogućnost izbora, cijepljenje koje je dostupno i besplatno ili testiranje koje se provodi prije dolaska na posao na trošak tuženika. Isto tako, zahtjev da se obavezno testiraju osobe koje nisu cijepljene i koje nisu preboljele bolest COVID-19 da ima objektivno i razumno opravdanje, odnosno legitiman cilj i razmjerno je u smislu pravilne ravnoteže između interesa zajednice i poštovanja prava i sloboda pojedinaca. Ovo sve tim više kada se ima u vidu da je tuženik bio dužan poštivati obveze propisane Odlukom Stožera, s obzirom na ubrzano širenje i povećani rizik prijenosa bolesti COVID-19, uz omogućavanje odabira tužiteljici koji od načina provjere na bolest COVID želi odabrati, a koju mogućnost je tužiteljica odbila.

10.Stoga, kada tužiteljica nije poštovala odluku tuženika o predočenju EU digitalne COVID potvrde ili drugog odgovarajućeg dokaza o cijepljenju, preboljenju odnosno testiranju, kao i da se odbila testirati, i po ocjeni ovoga suda opravdano joj je zapriječen ulazak na radno mjesto, odnosno u poslovne prostorije tuženika, kao i da su svi daljnji izostanci tužiteljice tretirani neopravdanima. Pri tome se prvostupanjski sud osnovano pozvao i na sadržaj odredbi čl. 7. st. 1. i čl. 8. ZR-a, odnosno da je temeljna obveza radnika obavljati preuzeti posao prema uputama poslodavca u skladu s naravi i vrstom rada, te da je radnik u radnom odnosu dužan pridržavati se odredbi ZR-a i drugih zakona odnosno propisa, da poslodavac nije dužan trpjeti u radnom odnosu radnika koji se grubo ne pridržava svojih obveza iz radnog odnosa, a neopravdani izostanak tužiteljice s posla u trajanju od 4. listopada 2021. pa sve do donošenja osporene odluke 11. studenoga 2021., zbog čega je nedvojbeno došlo do problema i poremećaja u procesu rada, neprihvatljivo je ponašanje u smislu odredbi ZR-a, što je u opisanim okolnostima predstavljalo opravdani razlog za donošenje pobijane odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužiteljici.

11.Za donošenje drugačije odluke nisu od utjecaja ni žalbeni navodi tužiteljice kojima ističe da poslodavac ni u jednom trenutku nije uspio dokazati da je na zakonit način prikupljao osobne podatke, kao i da se pozvala na prigovor savjesti, budući da je tuženik u spis dostavio popis radnika koji imaju posebna ovlaštenja vršiti provjeru digitalnih COVID potvrda ili drugog odgovarajućeg dokaza o cijepljenju, preboljenju, odnosno testiranju u mjesecu listopadu i studenome 2021., da je tužiteljica bila upozorena na obveze iz radnog odnosa i jasno upoznata da sukladno odluci, protokolu i uputama samo radnik koji ima valjanu EU digitalnu COVID potvrdu ili odgovarajući drugi dokaz o cijepljenju, preboljenju odnosno testiranju, može obavljati poslove preuzete ugovorom o radu iz ugovornog odnosa, kao i da je bila upoznata da u protivnom neće moći obavljati ugovorene poslove, te će se u evidenciju o radnom vremenu tom radniku evidentirati to vrijeme kao sati nenazočnosti u tijeku dnevnog rasporeda radnog vremena. Tužiteljica je u vremenskom razdoblju od 4. listopada 2021. do donošenja pobijanje odluke o otkazu ugovora o radu 11. studenoga 2021., uporno odbijala postupiti sukladno narečenoj odluci tuženika, značaj koje odluke je prvostupanjski sud pravilno ocijenio, te posljedično tome pravilno odbio tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan.

12. Iz ovih je razloga na temelju odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u izreci ove presude.

13. Tužiteljici nije dosuđen trošak sastava žalbe, budući da istom nije uspjela, dok tuženiku trošak sastava odgovora na žalbu nije dosuđen pozivom na odredbu iz čl. 155. st. 1. ZPP-a.

U Rijeci 8. veljače 2024.

Predsjednik vijeća

Duško Abramović v.r.