Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Braće Radić 2, Varaždin
Poslovni broj: 8 Kv II-67/2024-3
3 Kir-115/2024-7
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Varaždinu u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Igora Pavlica, predsjednika vijeća, te Ljiljane Kolenko i Alana Pretkovića, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog M. I., zbog kaznenih djela iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15 , 61/15, 101/17, 118/18, 126/19., 84/21., 114/22. i 114/23., dalje: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbi okrivljenog protiv rješenja sutkinje istrage Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj: 3 Kir-115/2024-4 od 1. veljače 2024., na sjednici vijeća održanoj 8. veljače 2024.,
r i j e š i o j e
Žalba okrivljenog M. I. odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem sutkinje istrage Županijskog suda u Varaždinu je, na temelju čl. 127. st. 3. u sv. čl. 130. st. 2. i čl. 123. st. 1. toč. 2. i 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22, dalje: ZKP/08), protiv okrivljenog M. I. produljen istražni zatvor, u kaznenom postupku zbog kaznenih djela iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. KZ/11, koji po tom rješenju može trajati najdulje jedan mjesec, odnosno do 5. ožujka 2024.
2. Protiv tog rješenja žali se okrivljenik M. I. putem braniteljice po službenoj dužnosti R. B., odvjetnice, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se istražni zatvor ukine.
3. Žalba okrivljenika nije osnovana.
4. Ostvarenje žalbene osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka, okrivljenik nalazi u tome da sutkinja istrage u pobijanoj odluci nije dala potpune i valjane razloge o tome zašto smatra da se svrhe istražnog zatvora u ovom slučaju ne bi mogle ostvariti drugim blažim mjerama, čime sadržajno očito upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupak iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08.
4.1. Suprotno žalitelju, sutkinja istrage je u toč. 7. u povezanosti sa toč. 6.1. i 6.2. obrazloženja pobijanog rješenja na jasan, određen, neproturječan i po ocjeni ovog žalbenog vijeća dostatan način argumentirala razlog na temelju kojih zaključuje da se ostvarenje svrhe istražnog zatvora u konkretnom slučaju ne može očekivati primjenom blažih mjera, pa tako niti mjerama opreza iz čl. 98. ZKP/08.
5. Povodom žalbe okrivljenika ovo žalbeno vijeće je sukladno ovlasti iz čl. 494. st. 4. ZKP/08 ispitalo pobijano rješenje i po službenoj dužnosti, te nije utvrdilo da bi sutkinja istrage ostvarila neku od povreda taksativno navedenih u citiranoj odredbi.
5. Žalitelj nije u pravu kada se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
6. Okrivljenik prvenstveno nije u pravu kada u žalbi, uz uopćenu tvrdnju da do sada prikupljeni dokazi nisu dostatni za zaključak o postojanju osnovane sumnje da je počinio kaznena djela za koja se tereti, pobija pravilnost utvrđenja sutkinje istrage o postojanju temeljnog uvjeta za određivanje/produljenje istražnog zatvora – osnovane sumnje da je počinio terećena kaznena djela, konkretno, kaznena djela prijetnje iz čl. 139. st. 3. KZ/11 i krađe iz čl. 228. st. 1. KZ/11.
6.1. Suprotno žalitelju, sutkinja istrage na temelju dokaza i podataka u spisu, posebice sadržaja izjave same žrtve S. H. a koju, za sada, potkrjepljuje u svojoj izjavi i presumptivna svjedokinja P. H., kao i presumptivne svjedokinje, E. M. i J. H.-N., djelatnice Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Čakovec, u povezanosti sa podacima TK operatera, a koji podupiru navode žrtve da ju je okrivljenik kritičnog dana u više navrata kontaktirao telefonskim putem, prije svega pravilno zaključuje da u ovom slučaju postoji visok stupanj vjerojatnosti, svakako na razini osnovane sumnje, da je isti počinio kaznena djela prijetnje iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. KZ11.
Što se pak tiče kaznenog djela krađe, sutkinja istrage pravilno primjećuje da je sam žalitelj u svojoj obrani priznao da je kritičnog dana otuđio bicikl, vlasništvo R. B., a koji je potom prodao D. H., a što imenovani i potvrđuje u svojoj obavijesnoj izjavi, a što sve, za sada, i po stavu ovog žalbenog vijeće, upućuje na relevantan stupanj vjerojatnosti, u svakom slučaju na razini osnovane sumnje, da je žalitelj počinio i kazneno djelo krađe iz čl. 228. st. 1. KZ/11.
Stoga žalba okrivljenika u navedenom pravcu nije osnovana.
7. Žalitelj nije u pravu niti kada u žalbi pobija pravilnost utvrđenja sutkinje istrage o postojanju osobitih okolnosti koje upućuju na opasnost da bi mogao ometati kazneni postupak utjecajem na svjedoke S. H. (žrtvu), P. H. i R. I. (istražno-zatvorska osnova iz čl. 123. st. 1. toč. 2. ZKP/08), te na opasnost da bi boravkom na slobodi mogao ponoviti ista ili istovrsna kazneno djelo (istražno-zatvorska osnova iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08).
7.1. Vezano za istražno-zatvorsku osnovu iz čl. 123. st. 1. toč. 2. ZKP/08, žalitelj ističe da je u svojoj obrani napomenuo da nema namjere utjecati na iskaz žrtve i presumptivnih svjedoka, niti na bilo koji drugi način ometati kazneni postupak, s time da je u svojoj obrani iznio sve činjenice glede kaznenih djela za koja se tereti. Uz to okrivljenik ističe da zbog toga što žrtva i presumptivne svjedokinje R. I. i P. H. još uvijek nisu ispitane on ne bi smio trpjeti štetne posljedice u vidu produljenja istražnog zatvora po citiranoj istražno-zatvorskoj osnovi.
7.2. Suprotno žalitelju, sutkinja istrage s pravom smatra da u ovom slučaju postoje osobite okolnosti koje upućuju ne realnu i objektivno predvidivu opasnost da bi isti mogao ometati kazneni postupak utjecajem na svjedokinje S. H. (žrtvu), P. H. i R. I..
Naime, riječ je o svjedokinjama koje predstavljaju vrlo važne izvore saznanja o odlučnim činjenicama glede kaznenih djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. u svezi st. 2. KZ/11 čije počinjenje okrivljenik ne priznaje, a što u povezanosti s činjenicom da je riječ o osobama iz čijih izjava proizlazi da ga se boje i s kojima je isti bio blisko povezan (tako je sa žrtvom S. H. živio u izvanbračnoj zajednici, s time da je presumptivna svjedokinja P. H. njezina sestra a R. I. majka), te da zna gdje iste trenutno žive, i po stavu ovog žalbenog vijeća, upućuje na zaključak o postojanju visokog stupanja realne i objektivno predvidive opasnosti da bi žalitelj boravkom na slobodi mogao ometati kazneni postupka pokušajem utjecaja na način njihovog iskazivanja u svoju korist, s time da prema podacima u spisu proizlazi da je ročište za njihovo ispitivanje zakazano za 9. veljače 2024.
7.3. Vezano za istražno-zatvorsku osnovu iz čl. 123. st. 3. toč. 3. ZKP/08 žalitelj prije svega smatra da je istražna sutkinja pogrešno postupila kada je kao okolnost koja upućuje na opasnost od ponavljanja djela uzela i činjenicu da je protiv njega na temelju potvrđene optužnice u tijeku kazneni postupak zbog počinjenja kaznenog djela teške krađe iz čl. 229. st. 1. toč. 1. u svezi čl. 218. st. 1. KZ/11. Naime, taj kazneni postupak nije pravomoćno dovršen, tako da je na opisani način povrijeđeno načelo nevinosti, koje predstavlja jedno od temeljnih načela kaznenog postupka.
Glede takvih žalbenih tvrdnji, prije svega valja primijetiti da se u ovoj fazi postupka činjenice relevantne za odluku o istražnom zatvoru utvrđuju na razini osnovane sumnje (tako se i postojanje temeljnog uvjeta za određivanje istražnog zatvora – počinjenje kaznenih djela za koja se okrivljenik tereti utvrđuje na razini osnovane sumnje, premda o tome još nije pravomoćno odlučeno).
Polazeći od navedenog, te imajući u vidu da je ranije spomenuta optužnica potvrđena, a što ukazuje da je optužno vijeće nadležnog suda ocijenilo da iz dokaza na kojima se ista temelji proizlazi osnovana sumnja da je žalitelj počinio kazneno djelo za koje je optužen, sutkinja istrage je, a suprotno žalitelju, tu činjenicu, dakako, na razini osnovane sumnje, s pravom uzela u obzir prilikom razmatranja pitanja postojanje istražno-zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08.
Pritom je važno napomenuti da sutkinja istrage svoj zaključak o postojanju opasnosti od ponavljanja istih ili sličnih kaznenih djela ne temelji isključivo niti u pretežitoj mjeri na činjenici da je protiv žalitelja povodom potvrđene optužnice u tijeku kazneni postupak zbog počinjenja kaznenog djela teške krađe iz čl. 229. st. 1. toč. 1. u svezi čl. 218. st. 1. KZ/11., već prvenstveno na činjenici da je okrivljenik do sada već bio u tri navrata osuđivan zbog počinjenja kaznenih djela protiv imovine, te da su mu u sva tri navrata izricane bezuvjetne kazne zatvora, koje su mu zadnjom presudom objedinjene u jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od pet godina i dva mjeseca, a što jasno ukazuje na njegovu sklonosti činjenju imovinskih delikata, te da do sada izricane kazne zatvora očito nisu polučile očekivani cilj - usklađenje njegovog ponašanja sa zakonom i odvraćanje od daljnje činjenja kaznenih djela.
Što se pak tiče žalbenih navoda kojima se upire da navedene pravomoćne presude, budući da se radi o imovinskim kaznenim djelima ne upućuju na opasnost od ponavljanja kaznenog djela prijetnje, odnosno na opasnost od ostvarenja težeg kaznenog djela kojim prijeti, žalitelj očito zanemaruje činjenicu da je do sada, između ostalog, bio pravomoćno osuđivan i zbog počinjenja razbojništva i razbojništva u pokušaju a koja kaznena djela u sebi sadrže element nasilja, kao i kazneno djelo prijetnje za koje je osnovano sumnjiv u ovom postupku.
Sve navedene okolnosti, kada se međusobno povežu i sagledaju u svojoj ukupnosti, i po stavu ovog žalbenog vijeća, a suprotno žalitelju, upućuju na vrlo visok stupanj realne i objektivno predvidive opasnosti da bi okrivljenik boravkom na slobodi mogao ponoviti ista ili slična kaznena djela, odnosno ostvariti teže kazneno djelo kojim prijeti.
8. Polazeći od brojnosti i prirode prethodno navedenih okolnosti, naročito onih koje govore o tome da žalitelja od počinjenja kaznenih djela za koje je osnovano sumnjiv u ovom postupku nisu odvratile niti ranije izricane kazne zatvora, između ostalog i zbog kaznenih djela protiv imovine s elementom nasilja, sutkinja istrage je ujedno, a suprotno žalitelju, pravilno zaključila da se ostvarenje svrha radi kojih je protiv njega određen/produljen istražni zatvor u ovom slučaju razumno ne može očekivati primjenom drugih blažih mjera, pa tako niti mjerama opreza iz čl. 98. ZKP/08, čije izricanje okrivljenik neosnovano predlaže u žalbi.
9. Budući da žalba okrivljenika nije osnovana, a kako ispitivanjem pobijanog rješenja po službenoj dužnosti u smislu čl. 494. st. 4. ZKP/08, nisu utvrđene povrede na koje sud pazi po službenoj dužnosti, te je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 valjalo odlučiti kao u izreci ove odluke.
U Varaždinu 8. veljače 2024.
Predsjednik vijeća
Igor Pavlic
