Republika Hrvatska
Županijski sud u Bjelovaru
Bjelovar, Josipa Jelačića 1
Poslovni broj: Kž-5/2024-4
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda i to Dajane Barberić-Valentić kao predsjednice vijeća, Milenke Slivar kao članice vijeća i izvjestiteljice i Sanele Horvat kao članice vijeća, u kaznenom predmetu protiv optuženika S. A., zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. Kaznenog zakona (“Narodne novine” broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Splitu, protiv presude Općinskog suda u Splitu broj K-786/2023-16 od 31. listopada 2023., u sjednici vijeća održanoj 8. veljače 2024.,
p r e s u d i o j e
Žalba državnog odvjetnika odbija se kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinski sud u Splitu proglasio je krivim optuženika S. A. zbog počinjenja kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom iz čl. 139. st. 2. KZ/11., te ga temeljem istog zakonskog propisa osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine. Primjenom čl. 56. KZ/11. optuženiku je izrečena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine neće izvršiti ako optuženik u roku od 5 (pet) godina od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.
1.1. Na temelju čl. 54. KZ/11. optuženiku se u kaznu uračunava vrijeme lišenja slobode, odnosno vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 9. srpnja 2023. do 27. listopada 2023.
1.2. Na temelju čl. 148. st. 1. u svezi čl. 145. st. 1. i st. 2. toč. 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. – u daljnjem tekstu: ZKP/08.) optuženik je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka i to u iznosu od 200,00 eura/1.506,90 kuna na ime paušala.
2. Protiv ove presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Splitu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, te zbog odluke o kaznenoj sankciji, sa prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se optuženika proglasi krivim za kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. KZ/11., te da se preinači u odluci o kaznenoj sankciji na način da se optuženik osudi na kaznu zatvora.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Temeljem čl. 474. st. 1. ZKP/08. spis predmeta je dostavljen na razgledanje Županijskom državnom odvjetništvu u Bjelovaru, koje ga je vratilo dopisom broj KŽ- DO-10/2024 od 9. siječnja 2024., na nadležni postupak.
5. Žalba nije osnovana.
6. Pobijajući prvostupanjsku presudu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja državni odvjetnik u žalbi tvrdi da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da oštećenica/žrtva M. A. nije bliska osoba optuženika. Naime, optužnicom je optuženiku stavljeno na teret da je optuženik kazneno djelo prijetnje počinio prema svojoj bivšoj partnerici oštećenici M. A., a prvostupanjski sud je u pobijanoj presudi iz činjeničnog opisa ispustio navode da je oštećenica bivša partnerica optuženika, te optuženika proglasio krivim zbog kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11.
6.1. Odredba čl. 86. st. 9. KZ/11. navodi koje osobe se smatraju bliskim osobama, pa se između ostalog govori o bivšem partneru u intimnoj vezi. Sadržaj tog pojma podrazumijeva čvršću i dugotrajniju vezu koja je temeljena između ostalog i na dobrovoljnosti partnera u toj vezi. Ako se analizira iskaz oštećenice M. A. tada se može zaključiti da se veza između oštećenice i optuženika ne može podvesti pod zakonski pojam bliske osobe. Opisujući svoj odnos s optuženikom oštećenica u iskazu navodi da je sa optuženikom bila u vezi od kraja 2022. do početka 2023., nikada nisu zajedno živjeli i bila je riječ o vezi na koju ona nije niti pristala, već je ista posljedica optuženikove ucjene. Navodi da je optuženika slučajno srela po njegovom izlasku iz zatvora i nakon dva druženja imali su intimni odnos, a za kojeg oštećenica tvrdi da je do njega došlo jer joj je optuženik nešto stavio u piće. Nadalje, oštećenica navodi da je nekoliko puta bila kod optuženika u stanu i da je tamo dovela i djecu, ali nisu nikada tamo živjeli, niti je optuženik živio kod nje. Tvrdi također da je optuženik ucjenama tražio da se ponovo viđaju. Istakla je da je nakon intimnog odnosa sa optuženikom pokušala samoubojstvo, te završila na psihijatrijskom liječenju, te joj je tada pronađena i droga u urinu. Tvrdi da je optuženiku davala novac. Izričito tvrdi da nikada nije sa optuženikom živjela. Na temelju takovog iskaza prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da se ne radi o bliskoj osobi u smislu zakonskih odredbi, te je za svoje zaključke dao dostatne razloge pod točkom 29. obrazloženja prvostupanjske presude. Stoga žalba državnog odvjetnika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.
7. Državni odvjetnik se žali i zbog odluke o kaznenoj sankciji. Smatra da prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio raniju osuđivanost optuženika. Naime, optuženik je do sada višekratno osuđivan za različita kaznena djela i to na kazne zatvora u trajanju od nekoliko godina. Suprotno stajalištu državnog odvjetnika prvostupanjski sud je utvrdio da je otegotna okolnost ranija osuđivanost optuženika, te je po ocjeni ovog drugostupanjskog suda tu okolnost i pravilno vrednovao. Naime, kaznena sankcija mora biti primjerena za ostvarivanje svrhe kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11. Dakle, ista mora izraziti društvenu osudu za počinjeno kazneno djelo, te mora imati odvračajući učinak na eventualno druge počinitelje, a djelovati na počinitelja da ubuduće ne čini kaznena djela. S obzirom na promjenu pravne kvalifikacije, te je optuženik proglašen krivim zbog blažeg kaznenog djela od onog za koje je optužen, a imajući u vidu i ličnost optuženika, opravdano je prvostupanjski sud optuženiku izrekao uvjetnu osudu, kojom je kaznu zatvora u trajanju od jedne godine uvjetovao na način da optuženik u roku provjeravanja od pet godina ne počini novo kazneno djelo. Stoga žalba državnog odvjetnika zbog odluke o kaznenoj sankciji nije osnovana.
8. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08. ovaj sud nije utvrdio da bi prvostupanjski sud počinio povrede odredaba kaznenog postupka na koje se pazi po službenoj dužnosti, odnosno da bi na štetu optuženika povrijedio kazneni zakon. Stoga je primjenom čl. 482. ZKP/08. odlučeno kao u izreci.
Bjelovar, 8. veljače 2024.
Predsjednica vijeća
Dajana Barberić-Valentić, v.r.
