Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj:Ppž-8372/2022

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog G.M., zbog prekršaja iz članka 289. stavka 1. i 4. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19.), odlučujući o žalbi okrivljenika, protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Korčuli od 23. lipnja 2022.,poslovni broj: PpP-793/2020, u sjednici vijeća održanoj 8. veljače 2024.

p r e s u d i o  j e

I

Odbija se žalba okr. G.M. kao neosnovana i potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.

II Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona okrivljenik G.M. je obvezan naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 40 EUR (četrdeset eura), u roku trideset dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Korčuli okr. G.M. proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaje iz članka 289. stavka 1. i 4. i članka 282. stavka 4. i 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama te mu je na temelju cit. propisa i uz primjenu instituta ublažavanja za svako pojedino djelo utvrđena novčana kazna u iznosu od 4.200,00 kuna, a potom izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 8.400,00 kuna.

1.1. Okrivljeniku je vrijeme oduzimanja slobode u vezi s prekršajima uračunato u izrečenu novčanu kaznu kao 600,00 kuna, pa je na ime kazne preostalo za platiti 7.800,00 kuna.

1.2. Istom odlukom, na temelju članka 58. Prekršajnog zakona, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 6 mjeseci.

1.3. Nadalje je okrivljenik obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 110,00 kuna.

2. Protiv te prvostupanjske presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu kako to iz njezinog sadržaja proizlazi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, koja u sebi sadrži, u smislu odredbe članka 202. stavka 5. Prekršajnog zakona i žalbu zbog odluke o prekršajno pravnoj sankciji.

2.1. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.

3. Žalba je neosnovana.

4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.

5. Ispitujući pobijanu presudu u pogledu navoda žalbe zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja vijeće ovog suda nalazi da je prvostupanjski sud nakon iscrpno provedenog dokaznog postupka i svih potrebnih dokaza na raspravi, suprotno tvrdnji žalitelja, pravilnom ocjenom obrane okrivljenika te cjelokupnog dokaznog materijala predmeta utvrdio sve odlučne činjenice, na temelju kojih je izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za prekršaje iz citiranih odredbi Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koji je prihvatljiv i ovom sudu.

5.1. Naime, žalitelj ne dovodi u pitanje događaj i da je mu je u inkriminirano vrijeme bila na snazi zabrana upravljanja motornim vozilom B kategorije, a bez uspjeha poriče svojstvo vozača te prilike, budući da činjenica njegovog upravljanja vozilom na cesti proizlazi iz rezultata provedenog prekršajnog postupka, odnosno pravilno cijenjenih iskaza policijskih službenika M.G. i A.C. kao vjerodostojnih dokaza, jer su svoje saznanje imali na temelju neposrednog opažanja u obavljanju nadzora prometa na cestama te prilike, koje žalitelj nije doveo u sumnju navodima žalbe. Suprotno tvrdnji žalitelja, zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu broj: 511-03-10/05-5-80-1/2020 od 12. lipnja 2020. sačinio je i potpisao policijski službenik M.G., a iz tog zapisnika proizlazi da je žalitelj u svojstvu ispitanika odbio testiranje na opojne droge i da je takav zapisnik bez primjedbi potpisao, pri čemu okolnost eventualnog pronalaska vage, na koju upire žalitelj, nije od utjecaja na pravilnost utvrđenja činjeničnog stanja u pogledu predmetnih djela prekršaja.

5.2. Slijedom navedenog, budući da žalitelj ne upire, u smislu odredbe članka 193. stavka 5. Prekršajnog zakona, na postojanje novih činjenica i dokaza, niti svojim žalbenim navodima argumentirano dovodi u sumnju činjenično utvrđenje, to žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

6. Razmatrajući odluku o kazni u povodu žalbe, sukladno odredbe članka 202. stavka 5. Prekršajnog zakona, ovaj sud smatra da je izrečena novčana u zakonom propisanim granicama i nije prestrogo odmjerena, budući da je za svako pojedino djelo novčana kazna odmjerena uz primjenu instituta ublažavanja iz članka 37. Prekršajnog zakona, u velikoj mjeri ispod posebnim zakonom minimalno propisanih novčanih kazni za predmetna djela, smatrajući da će se tako izrečenom kaznom postići svrha kažnjavanja, dok žalitelj ne ističe nikakve nove ili naročito olakotne okolnosti koje bi učinile osnovanim preinačenje, ionako već znatno ublažene kazne za počinjene prekršaje.

6.1. Ističe se da je nakon počinjenja djela, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, 1. siječnja 2023. stupio na snagu Zakon o izmjenama Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN br. 114/22.) kojim činjenično opisano postupanje okrivljenika iz izreke pobijane presude zadržava pravni kontinuitet, s time da je zbog konverzije novčane valute propisana nešto blaža novčana kazna za predmetni prekršaj u odnosu na raniji propis. Sukladno načelu primjene blažeg propisa iz članka 3. PZ-a, prema počinitelju se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, a ako se propis nakon toga, a prije donošenja pravomoćne presude, izmijeni jednom ili više puta, primijenit će se propis koji je najblaži za počinitelja. Međutim, ovaj sud nije izmijenio pravnu kvalifikaciju djela i primijenio izmijenjenu odredbu Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.) kao blažeg propisa, jer je kazna već odmjerena uz primjenu instituta ublažavanja ispod propisane novčane kazne za te prekršaje zakonom koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, a koja i prema novom zakonu predstavlja znatno ublažene novčane kazne. Stoga je stav ovog suda da u predmetnom slučaju nema mjesta primjeni novog zakona jer ne dovodi do povoljnije kazne za okrivljenika.

7. Treba istaknuti da će se, u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom, ako osuđena osoba plati dvije trećine preostalog dijela kazne za uplatu, u za to određenom roku od trideset dana.

8. Ispitujući odluku o zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 6 mjeseci u povodu žalbe, u smislu odredbe članka 202. stavka 5. Prekršajnog zakona, ovaj sud nalazi da je ista, s obzirom na težinu i značaj u stjecaju počinjenih prekršaja, opravdana i zakonita, utemeljena na odredbi članka 58. Prekršajnog zakona. Stoga je i ovaj sud mišljena da je potrebno na određeno vrijeme otkloniti uvjete koji mu omogućavaju ponovno činjenje prekršaja, s time da je zaštitna mjera izrečena u zakonom propisanom vremenu trajanja, razmjerno težini prekršaja i osobinama ličnosti počinitelja razvidnih iz stanja prvostupanjskog predmeta, odnosno naravi potrebe za ograničenjem prava u konkretnom slučaju u smislu članka 51. a Prekršajnog zakona.

9. Troškovi žalbenog postupka temelje se na odredbi čl. 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tog postupka odmjeren u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.), s obzirom na složenost i trajanje tog postupka.

10. Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 8. veljače 2024.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nada Horvatović, v. r.

Renata Popović, v. r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Dubrovniku u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.