1

Poslovni broj: 47 Gž-2846/2023-2

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 47 Gž-2846/2023-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Zagrebu kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Marijana Vugića predsjednika vijeća, Renate Đaković Vranković članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Vande Senta članice vijeća, u pravnoj stvari prvotužiteljice S. P.1, OIB: … i drugotužitelja P. P., OIB: …, oboje iz B., oboje zastupani po punomoćnici V. G., odvjetnici iz P., protiv prvotuženika Ž. P., OIB: …, i drugotuženice S. P.2, OIB: …, oboje iz S. S., oboje zastupani po punomoćniku Ž. D., odvjetniku iz P., radi utvrđenja zajedničkog dijela vlasništva i određivanja suvlasničkih dijelova na nekretnini, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Požegi, poslovni broj P-263/2020-11 od 17. veljače 2023., u sjednici vijeća održanoj 5. prosinca 2023.,

 

p r e s u d i o   j e

 

I              Preinačuje se presuda Općinskog suda u Požegi, poslovni broj P-263/2020-11 od 17. veljače 2023. i sudi:

 

1. Prihvaća se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Utvrđuje se da je nekretnina kč.br. 216/1 – kuća i dvorište od 425 čhv, upisana u zk.ul.br. 27, k.o. K., zajedničko vlasništvo tuženika Ž. P. i S. P.2, oboje iz S. S.

Utvrđuje se da su I-tuženik Ž. P. i II-tužena S. P.2, oboje iz S. S., suvlasnici svaki u ½ dijela na kč.br. 216/1, kuća i dvorište od 425 čhv, upisana u zk. ul. br. 27, k.o. K.

Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu ovoga suda da u zemljišnoj knjizi za k.o. K., u zk.ul.br. 27, a na čestici broj 216/1 – kuća i dvorište od 425 čhv kao potonje vlasnike upiše tuženike, Ž. P. u ½ dijela i S. P.2 u ½ dijela, u roku od 15 dana."

 

              2. Odbija se zahtjev tuženika Ž. P. i S. P.2 za naknadu parničnog troška u iznosu od 659,04 eura[1]/12.500,00 kuna sa zatezno kamatom od 17. veljače 2023. do isplate.

3. Nalaže se tuženicima Ž. P. i S. P.2 naknaditi tužiteljima S. P.1 i P. P. parnični trošak u iznosu od 1.650,00 eura / 12.431,92 kuna sa zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od 5. prosinca 2023. do isplate, u roku od 15 dana.

 

II.              Nalaže se tuženicima Ž. P. i S. P.2 naknaditi tužiteljima S. P.1 i P. P. troškove nastale u povodu pravnog lijeka u iznosu od 425,31 eura / 3.204,50 kuna, u roku 15 dana.

 

Obrazloženje

 

1.               Prvostupanjskom presudom suđeno je:

»I Odbijaju se tužitelji S. P.1, OIB: … i P. P., OIB: …, oboje iz B. s tužbom i tužbenim zahtjevom koji glasi:

 

"Utvrđuje se da je nekretnina kč.br. 216/1 – kuća i dvorište od 425 čhv, upisana u zk.ul.br. 27, k.o. K., zajedničko vlasništvo tuženika Ž. P. i S. P.2, oboje iz S. S.

Utvrđuje se da su I-tuženik Ž. P. i II-tužena S. P.2, oboje iz S. S., suvlasnici svaki u ½ dijela na kč.br. 216/1, kuća i dvorište od 425 čhv, upisana u zk. ul. br. 27, k.o. K.

Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu ovoga suda da u zemljišnoj knjizi za k.o. K., u zk.ul.br. 27, a na čestici broj 216/1 – kuća i dvorište od 425 čhv kao potonje vlasnike upiše tuženike, Ž. P. u ½ dijela i S. P.2 u ½ dijela, u roku od 15 dana."

 

II Nalaže se tužiteljima S. P.1, OIB: … i P. P., OIB: …, oboje iz B. naknaditi tuženima Ž. P., OIB: … i S. P.2, OIB: …, oboje iz S. S. troškove ovog postupka u iznosu od 1.659,04 eura/12.500,00 kuna1 (tisućušestopedesetdeveteuraičetiricenta/dvanaesttisućapetstokuna) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od dana donošenja ove presude (17. veljače 2023.) do isplate u visini stope određene člankom 29. ZOO-a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3%-tna poena, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.«

 

2.               Protiv ove presude žalbu su podnijeli tužitelji zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu preinačiti prvostupanjsku presudu i prihvatiti tužbeni zahtjev te naložiti tuženicima da tužiteljima naknade parnični trošak. Potražuju naknadu troška za sastav žalbe u iznosu od 429,29 eura / 3.234,41 kuna uvećano za troškove sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 112,81 euro / 800,00 kuna.

 

3.               U ovom postupku tužitelji tvrde da na temelju pravomoćne i ovršne presude imaju novčanu tražbinu prema II-tuženici, pa obzirom na to da II-tuženica nema imovine, a I-tuženik je vlasnik nekretnine zkčbr. 216/1-kuća i dvorište od 425 čhv, upisana u zkulbr. 27 k.o. K., a koju su tuženici stekli za vrijeme trajanja njihovog braka, to tužitelji predlažu da se tužbenim zahtjevom utvrdi da je ta nekretnina zajedničko vlasništvo tuženika i da su oni suvlasnici te nekretnine, svaki u ½ dijela.

 

4.               Prvostupanjski sud je postupku koji je prethodio ovom žalbenom postupku u bitnome utvrdio:

- da je nekretnina zkčbr. 216/1-kuća i dvorište od 425 čhv, upisana u zkulbr. 27 k.o. K. upisana u zemljišnim knjigama kao vlasništvu I-tuženika u 1/1,

- da na temelju pravomoćne i ovršne presude zbog ogluhe Općinskog suda u Požegi broj P-207/15 od 9. srpnja 2015. tužitelji imaju novčanu tražbinu prema II-tuženici u ukupnom iznosu od iznosu od 9.100,00 kn uvećano za zateznu kamatu kako je navedeno u toj presudi,

- da je predmetna nekretnina kupljena ugovorom od 13. travanja 2004. kada su tuženici bili u braku,

- da je u zemljišnim knjigama na temelju ugovora o namjenskom kreditu od 21. travnja 2004. na predmetnoj nekretnini upisana hipoteka u korist Z. b. na iznos od 32.000,00 eura,

- da su tužitelji pred Financijskom agencijom pokrenuli postupak prisilne naplate na temelju naprijed navedene presude,

- da II-tuženica u evidencijama Ministarstva unutarnjih poslova nije evidentirana kao vlasnica motornog vozila,

 

5.               Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je zaključio da tužitelji nisu dokazali da predmetna nekretnina predstavlja bračnu stečevinu tuženika, odbio tužbeni zahtjev.

 

5.1.              Pri tome je prvostupanjski sud ocijenio da tužitelji nemaju pravni interes za pokretanje ovog postupka, budući da novčana tražbina koju tužitelji imaju prema II-tuženici ne prelazi iznos propisan odredbom čl. 80a. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 - dalje: OZ), zbog čega prvostupanjski sud smatra da pokretanje ovršnog postupka nije moguće te da nakon stupanja na snagu izmjena Ovršnog zakona kojim je donesena odredba čl. 80a. OZ, više ne postoji pravni interes tužitelja u ovom postupku.

 

6.               Prema odredbi čl. 365. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13,  89/14, 70/19, 80/22, 114/22 – dalje: ZPP) drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

 

7.               Žalba tužitelja je osnovana.

 

8.               Prvenstveno valja navesti da je odredbom čl. 288. st. 2. ZPP propisano da osim rješenja koja je ovlašten donositi nakon prethodnog ispitivanja tužbe na pripremnom ročištu sud donosi i rješenje o odbacivanju tužbe, ako utvrdi da o tužbenom zahtjevu već teče parnica, da je stvar pravomoćno presuđena, da je o predmetu spora sklopljena sudska nagodba ili da ne postoji pravni interes tužitelja za podnošenje tužbe, sud postojanje pravnog interesa može provjeriti samo prije donošenja odluke o tužbenom zahtjevu, pa stoga, postoji li ili ne postoji pravni interes za tužbu na utvrđenje (iz čl. 187. ZPP), sud nije ovlašten ispitivati u žalbenom postupku (pravno shvaćanje izraženo u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-234/2018-6 od 16. srpnja 2019.).

 

9.               Polazeći od tvrdnji tužitelja navedenih u točki 3. ovog obrazloženja, a obzirom na istaknuti tužbeni zahtjev i činjenicu da je predmetna nekretnina stečena 2004. relevantne su zakonske odredbe:

- čl. 248. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 57/11, 61/11, 25/13, 5/15 – dalje: ObZ/03)

Bračna stečevina je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine.

- čl. 249. st. 1. Obz/03:

(1) Bračni drugovi su u jednim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini, ako nisu drukčije ugovorili.

- čl. 253. st. 2. Obz/03:

(2) Vlastita imovina je i imovina koju je bračni drug stekao tijekom bračne zajednice na pravnom temelju različitom od navedenog u čl. 248. ovog Zakona (nasljeđivanje, darovanje i sl.).

 

10.          U ovoj fazi postupka i dalje je sporno predstavlja li predmetna nekretnina bračnu stečevinu tuženika, pa s obzirom na to da je prvostupanjski sud o tužbenom zahtjevu odlučio primjenom pravila o teretu dokazivanja, izostali su razlozi o odlučnim činjenicama, tj. je li ta nekretnina stečena radom bračnih drugova za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine ili se radi o vlastitoj imovini I-tuženika koju je on stekao na temelju nasljeđivanja, darovanja ili nekog drugog pravnog temelja, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju ovaj sud na temelju čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.

 

11.          Koristeći se ovlaštenjem iz odredbe čl. 373.a. st. 1. toč. 2. i st. 3. ZPP, ovaj sud je prema stanju spisa, izvedenih dokaza saslušanjem stranaka i svjedoka te spisu priležećih zemljišnoknjižnih izvadaka za predmetnu nekretninu, utvrdio bitne činjenice:

- da je I-tuženik u vrijeme stjecanja predmetne nekretnine ostvarivao plaću kao autoprijevoznik u inozemstvu,

- da II-tuženica za vrijeme braka nije bila zaposlena ali je brinula za njihovu djecu s kojom su tuženici živjeli,

- da je ugovor o kupoprodaji predmetne nekretnine sklopljen 13. travnja 2004., a da je hipoteka na toj nekretnini u iznosu od 32.000,00 eura u korist Z. b. d.d. upisana na temelju solemniziranog ugovora o namjenskom kreditu od 21. travnja 2004. i punomoći od 13. travnja 2004.

 

11.1.              Stoga, prihvaćajući nespornu činjenicu da je predmetna nekretnina stečena za vrijeme trajanja braka I- i II-tuženika, te iskaze tuženika da je dio kupovnine plaćen od zarade I-tuženika, pri čemu suprotno iskazu tuženika da su dio kupovnine dali roditelji I-tuženika, proizlazi da je vremenski podudarno sklapanje ugovora o kupoprodaji i ugovora o namjenskom kreditu i punomoći na temelju čega je upisana hipoteka u korist banke, dakle, da je kredit sklopljen upravo za kupnju te nekretnine na kojoj je i upisana hipoteka na temelju tog ugovora o kreditu, slijedom čega predmetna nekretnina predstavlja bračnu stečevinu u smislu citirane odredbe čl. 248. ObZ/03.

 

11.2.              Pri tome valja dodati da je pogrešno shvaćanje tuženika da okolnost da je za vrijeme trajanja braka I- i II-tuženika je zarada koju je ostvarivao I-tuženik njegova vlastita imovina, jer se ne radi o imovini koju je bračni drug stekao tijekom bračne zajednice na temelju nasljeđivanja, darovanja ili nekog drugog pravnog temelja, a kako je to predviđeno citiranom odredbom čl. 253. st. 2. ObZ/03, odnosno da bi se radio o imovinu odnosno dijelu imovine roditelja I-tuženika.

 

12.          Stoga je slijedom navedenog, a budući da u ovoj fazi postupka sud nije ovlašten ispitivati postojanje pravnog interesa, na temelju čl. 373.a. st. 1. ZPP valjalo preinačiti prvostupanjsku presudu i prihvatiti tužbeni zahtjev.

 

13.          S obzirom na to da je preinačena prvostupanjska presuda, valjalo je na temelju odredbe čl. 166. st. 2. ZPP preinačiti odluku o troškovima postupka sadržanu u točki II. izreke prvostupanjske presude.

 

13.1.              Tužiteljima je na temelju čl. 154. st. 1. ZPP primjenom Tbr. 7/2 važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika „(„Narodne novine“, broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23 – dalje: OT) priznat trošak za sastav tužbe (Tbr. 8/1 OT) – 100 bodova, za sastav podnesaka od 14.ožujka 2018. i 21. siječnja 2019. (Tbr. 8/1 OT) – ukupno 200 bodova, za zastupanje na ročištima 18. siječnja 2019., 4. siječnja 2023. (Tbr. 9/1 OT) – ukupno 200 bodova, za zastupanje na ročištu 4. prosinca 2018. (Tbr. 9/2 OT) – 50 bodova, za pristup na ročište radi objave presude (Tbr.9/3 OT) – 50 bodova, ukupno 600 bodova, što prema vrijednosti boda od 2,00 eura (Tbr. 50 OT) iznosi ukupno 1.200,00 eura, koji iznos je uvećan 10% (Tbr. 36. OT) te nadalje 25% za porez na dodanu vrijednost (Tbr. 42 OT), tako da ukupno dosuđeni trošak tužiteljima iznosi 1.650,00 eura.

 

13.2.              Tužitelj je zatražio kamatu na troškove postupka te je tužitelju dosuđena kamata na troškove postupka sukladno odredbi čl. 151. st.3. ZPP po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj:  35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022).

 

14.          Tužiteljima je na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP u vezi odredbe čl. 154. st. 1. ZPP dosuđen trošak za sastav žalbe u iznosu od 312,50 eura primjenom Tbr. 10/1 OT te Tbr. 50 OT i Tbr. 42 OT te u okviru postavljenog zahtjeva trošak za plaćenu pristojbu za žalbu u iznosu od 112,81 eura, odnosno ukupno 425,31 eura.

 

U Zagrebu, 5. prosinca 2023.

 

Predsjednik vijeća:

   Marijan Vugić, v.r.