Republika Hrvatska

Općinski sud u Vinkovcima

Stalna služba u Otoku

Otok, J. J. Strossmayera 5

OIB: 77561654785

Poslovni broj: 28 Pr-69/23-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vinkovcima, Stalna služba u Otoku, po sucu Ivani Božić Pišćak kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari u pravnoj stvari tužitelja Đ. M., OIB:… O., koga zastupa punomoćnik B.K., odvjetnik u Z., protiv tuženika H. š.,d.o.o., OIB:…, Z., koga zastupa punomoćnica V.R.diplomirana pravnica, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika C.o. d.d. OIB:…, Z., koga zastupa punomoćnica A. J., odvjetnica iz OD H. i partneri Z., radi naknade štete, nakon provedene glavne javne rasprave zaključene dana 5. prosinca 2023. godine, u prisutnosti punomoćnika stranaka i punomoćnika umješača, temeljem odredbe čl. 335. st. 4. ZPP-a, dana 18. siječnja 2024. godine

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku H. š.,d.o.o., OIB:…, Z, da isplati Đ. M., OIB:… O., na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti iznos od 3.301,48 eura (slovima: tritisućetristotinejedan euro i četrdesetosam centi) sa zateznom kamatom po stopi koja je određena za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućom od podnošenja tužbe 30. listopada 2018. godine do isplate a od 01.01.2023 godine po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvoga kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, na ime naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 79,63 eura (slovima: sedamdesetdevet eura i šestdesetitri centa) sa zateznom kamatom počevši od 18. siječnja 2024. godine do isplate, po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvoga kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

II. Nalaže se tuženiku H. š.,d.o.o., OIB:…, Z, da isplati tužitelju Đ. M., OIB:… O., na ime naknade imovinske štete – izgubljene zarade za razdoblje od 1. svibnja 2016. pa do 30. travnja 2017. godine ukupan bruto iznos od 4.670,54 eura (slovima: četiritisućešestosedamdeset eura i pedesetčetiri centa) sa zateznom kamatom po stopi koja je određena za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena a od 01.01.2023 godine po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvoga kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena na iznose kako slijedi i to za:

- svibanj 2016. bruto iznos od 814,99 eura počevši od 15.06.2016. do isplate,

- lipanj 2016. bruto iznos od 405,15 eura počevši od 15.07.2016. do isplate,

- srpanj 2016. bruto iznos od 541,50 eura počevši od 15.08.2016. do isplate,

- kolovoz 2016. bruto iznos od 602,86 eura počevši od 15.09.2016. do isplate,

- rujan 2016. bruto iznos od 499,71 eura počevši od 16.10.2016. do isplate,

- listopad 2016. bruto iznos od 211,81 eura počevši od 15.11.2016. do isplate,

- studeni 2016. bruto iznos od 222,29 eura počevši od 15.12.2016. do isplate,

- prosinac 2016. bruto iznos od 355,87 eura počevši od 15.01.2017. do isplate,

- siječanj 2017. bruto iznos od 278,57 eura počevši od 15.02.2017. do isplate,

- veljača 2017. bruto iznos od 374,45 eura počevši od 15.03.2017. do isplate,

- ožujak 2017. bruto iznos od 319,39 eura počevši od 15.04.2017. do isplate,

- travanj 2017. bruto iznos od 43,95 eura počevši od 15.05.2017. do isplate, sve u roku od 15 ( petnaest) dana.

III. Nalaže se tuženiku H. š.,d.o.o., OIB:…, Z, da isplati tužitelju Đ. M., OIB:… O., na ime naknade imovinske štete – izgubljene zarade za razdoblje od 12. prosinca 2017. pa do 20. listopada 2018. godine ukupan bruto iznos od 3.525,11 (slovima: tritisućepetstodvadesetpet eura i jedanaest centi) sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena a od 01.01.2023 godine po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvoga kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena na iznose kako slijedi i to za:

- prosinac 2017. bruto iznos od 142,20 eura sa počevši od 15.01.2018. do isplate - siječanj 2018. bruto iznos od 337,79 eura počevši od 15.02.2018. do isplate - veljača 2018. bruto iznos od 389,52 eura počevši od 15.03.2018. do isplate - ožujak 2018. bruto iznos od 404,64 eura počevši od 15.04.2018. do isplate - travanj 2018. bruto iznos od 471,29 eura počevši od 15.05.2018. do isplate - svibanj 2018. bruto iznos od 566,41 eura počevši od 15.06.2018. do isplate - lipanj 2018. bruto iznos od 307,65 eura počevši od 15.07.2018. do isplate,

- srpanj 2018. bruto iznos od 392,78 eura počevši od 15.08.2018. do isplate - kolovoz 2018. bruto iznos od 231,03 eura počevši od 15.09.2018. do isplate - rujan 2018. bruto iznos od 331,32 eura počevši od 16.10.2018. do isplate - listopad 2018. bruto iznos od 49,54 eura počevši od 15.11.2018. do isplate, kao i da nadoknadi tužitelju parnične troškove u iznosu od 2.886,68 eura (slovima:dvijetisućeosamstoosamdesetišest eura i šezdestiosam centi) sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvoga kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena počevši od 18. siječnja 2024. godine do isplate, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak na dosuđeni bruto iznos naknade štete zbog izgubljene zarade iz točke II. i III. izreke ove presude kao neosnovan.

V. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa.

VI. Odbija se zahtjev umješača za naknadu parničnog troška u cijelosti.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Vukovaru posl. br. Pr-152/2018-49 od 03. rujna 2021. godine, presuđeno je da je tuženik dužan tužitelju isplatiti iznos od 24.875,00 kuna na ime neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti zajedno sa zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od podnošenja tužbe 30. listopada 2018. godine do isplate, iznos od 600,00 kuna na ime naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu zajedno sa zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 03. rujna 2021. godine, bruto iznos od 35.190,20 kuna na ime naknade imovinske štete – izgubljene zarade za razdoblje od 1. svibnja 2016. pa do 30. travnja 2017. godine sa zateznim kamatama koje na pojedine iznose teku od svakog 15. u mjesecu, bruto iznos od 26.559,91 kuna na ime naknade imovinske štete –izgubljene zarade za razdoblje od 12. prosinca 2017. pa do 20. listopada 2018. godine sa zateznim kamatama koje na pojedine iznose teku od svakog 15. u mjesecu. Nadalje tuženiku je naloženo tužitelju naknaditi parnični trošak u iznosu od 24.500,00 kn zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 03. rujna 2021. godine pa do isplate. Odbijen je zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak na dosuđeni bruto iznos naknade štete zbog izgubljene zarade iz točke II. i III. izreke presude kao neosnovan

1.1. Rješenjem Županijskog suda u Splitu od 13. veljače 2023., ukinuta je navedena presuda u točkama I., II., i III. izreke i predmet vraćen ovom sudu na ponovno odlučivanje.

U svojoj uputi viši sud između ostalog navodi:

- da bi rješenje HZZO-a od 20. srpnja 2018. moglo imati utjecaja na odlučivanje u ovom parničnom postupku potrebno je utvrditi je li isto postalo konačno (da se više ne može pobijati žalbom), budući ovu okolnost prvostupanjski sud nije utvrdio niti je to iz predmetnog spisa razvidno (na predmetnom rješenju nema potvrde konačnosti i pravomoćnosti),

-da prvostupanjski sud u pobijanoj presudi i to baš u točki 9.3. obrazloženja navodi kako u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje vještaka prof. dr. sc. R. P., dr. med. (zaprimljeno od suda 30. ožujka 2021.) U ovoj je ispravi vještak naveo kako operacijski zahvat odstranjenja stražnjeg nastavka desne gležnjačke kosti tužitelja (koji je učinjen 29. svibnja 2018.) nije u uzročno posljedičnoj vezi sa štetnim događajem od 30. travnja 2016.) No, istovremeno u točkama 9.1. i 9. 2. obrazloženja pobijane presude prvostupanjski sud navodi kako ne prihvaća nalaz i mišljenje vještaka R. P.da sporni operacijski zahvat od 29. svibnja 2018. nije u uzročno posljedičnoj vezi sa štetnim događajem od 30. travnja 2016., pa da je slijedom navedenog razvidno kako je prvostupanjski sud kontradiktoran te je na taj način počinio bitnu povredu odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a,

-da će s obzirom na navedeno prvostupanjski sud u ponovljenom postupku prije svega otkloniti uočenu bitnu povredu parničnog postupka te će vodeći računa o primjedbama ponovno ocijeniti već izvedene dokaze, a po potrebi će izvesti i nove dokaze, a posebno će utvrditi je li rješenje HZZO-a, Klasa: UP/I 502-03/18-04/6, Ur. br: 338-16-13-18-02 od 20. srpnja 2018. postalo konačno.

1.2. Tužitelj kao radnik tvrdi u tužbi da se nalazi u radnom odnosu na neodređeno vrijeme kod tuženika kao poslodavca i to na poslovima šumskog radnika sjekača u organizacijskoj jedinici tuženika Uprave š. Podružnica V., i da je dana 30. travnja 2016. godine pretrpio ozljedu na radu u vidu prijeloma donjeg dijela goljenične i lisne kosti, o čemu je donijeto rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje - Direkcija od 13. listopada 2016. godine, kao i da je tužitelju osiguravajuće društvo tuženika isplatilo naknadu neimovinske štete u iznosu od 15.000,00 kuna.

1.3. Međutim, tužitelj tvrdi da su se naknadno pojavile i daljnje posljedice oštećenja zdravlja a što je priznato posljedicom ozljede na radu, o čemu je također doneseno rješenje nadležnog tijela ali mu nije nadoknađena daljnja neimovinska šteta zbog pogoršanja zdravstvenog stanja, zbog čega tužitelj potražuje od tuženika neimovinsku štetu u daljnjem iznosu ne manjem od 10.000,00 kn, zatim imovinsku štetu zbog izgubljene zarade za vrijeme bolovanja u razdoblju od 30. travnja 2016. godine pa do 30. travnja 2017. godine i u razdoblju od 12. prosinca 2017. pa do 20. listopada 2018. godine, a čija će se visina utvrditi nakon provođenja knjigovodstveno- financijskog vještačenja.

2. U odgovoru na tužbu tuženik predlaže da se kao umješača na strani tuženika pozove C. o. d.d. Z. s kojim tuženik ima sklopljenu policu osiguranja od odgovornosti, a koji osiguravatelj je prihvatio da stupi kao umješač na strani tuženika izjavom od dana 18. prosinca 2018. godine na listu 64 spisa.

2.1. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje da je tužitelj u radnom odnosu kod tuženika temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme i da obavlja poslove šumskog radnika sjekača u Š.O. zatim priznaje da je tužitelj pretrpio ozljedu na radu 30. travnja 2016. godine opisanu u tužbi i da je tužitelju C. o. d.d. Z. isplatilo pravičnu novčanu naknadu za pretrpljenu neimovinsku štetu ali tuženik osporava svoju odgovornost za nastalu štetu i predlaže da se tužbeni zahtjev u cijelosti odbije kao neosnovan zato što priznanje prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja nije temelj za odgovornost za štetu po bilo kojoj osnovi, ističe da je tužitelj prilikom ozljeđivanja postupao na način suprotan pravilima zaštite na radu, zatim tvrdi da je tužitelj u cijelosti obeštećen isplatom naknade neimovinske štete od strane umješača i isplatom naknade plaće za vrijeme bolovanja u 100%-tnom iznosu.

3. U podnesku tužitelja zaprimljenom 14. srpnja 2021. godine tužbeni zahtjev je preciziran u skladu sa odredbom članka 186.b stavak 3. Zakona o parničnom postupku (dalje u tekstu: ZPP - „Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH., 84/08., 123/08. -ispr., 57/11., 25/13. 89/14 – Odluka USRH i 70/19), te je ponovno uređen podneskom od 30. listopada 2023. godine u odnosu na nominalnu vrijednost u eurima i izmijenjenu stopu zateznih kamata, a kako je to pobliže opisano u izreci presude.

4. U postupku su izvedeni dokazi čitanjem rješenja HZZO-a Direkcija KLASA: UP/II-502-03/16-01/528, URBROJ: 338-01-21-15-03 od 13. listopada 2016. godine, rješenja HZZO Regionalni ured Osijek, Područna služba V. KLASA: UP/I 502-03/18- 04/6, URBROJ: 338-16-13-18-02 od 20. srpnja 2018. godine, pregledom medicinske dokumentacije za tužitelja na listovima 12-31 spisa, obračuna plaća na listovima 33- 44 spisa, čitanjem zapisnika Inspektorata rada od 10. svibnja 2016. godine, zapisnika od ozljedi na radi od 2. svibnja 2016. godine, izjave K. V. od 30. travnja 2016. godine, Uvjerenja o zdravstvenoj sposobnosti radnika od 25. rujna 2018. godine, pregledom se fotografija na listovima 67, čitanjem Pravilnika o plaćanju i ostalim primanjima radnika H. š. d.o.o. od 27. prosinca 2012. godine, nalaza i mišljenja medicinskog vještaka R. P. od 8. srpnja 2019. godine, zapisnika Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pom-477/2019-3 od 28. svibnja 2020. godine, dopune nalaza i mišljenja vještaka R. P. od 6. srpnja 2020. godine i dopune nalaza i mišljenja istog vještaka od 30. ožujka 2021. godine, čitanjem nalaza i mišljenja vještaka za računovodstvo i financije Đ. D. od 2. srpnja 2021.godine, saslušanjem svjedoka K.

V., J. V., saslušanjem tužitelja kao stranke u svrhu dokazivanja, saslušanjem medicinskog vještaka R. P. pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu prilikom pružanja pravne pomoći ovom sudu dana 28. svibnja 2020. godine, pregledom obračuna plaća za tužitelja i komparativne radnike dostavljenih u spis od strane tuženika i kao prilog nalazu i mišljenju knjigovodstveno - financijskog vještaka, kao i uvidom u podnesak HZZO-a od 03. rujna 2021.

5. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka, te savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno u smislu čl. 8. ZPP-a sud je našao da su tužbeni zahtjevi tužitelja osnovani, osim u pogledu zatezne kamate na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak.

6. Između parničnih stranaka je nesporno da je tužitelj kao radnik zaposlen kod tuženika kao poslodavca na temelju ugovora o radu na neodređeno vrijeme, zatim da je 30. travnja 2016. godine tužitelj pretrpio ozljedu na radu kako je pobliže opisano u tužbi i odgovoru na tužbu uslijed čega je zadobio teške tjelesne ozljede, te je nakon provedenog bolničkog i izvanbolničkog liječenja tužitelj vraćen na posao kod tuženika odnosno na iste poslove šumskog radnika sjekača.

6.1. Nesporno je da je tužitelju po propisima zdravstvenog osiguranja priznata ozljeda na radu rješenjem Direkcije Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje od 13. listopada 2016. godine KLASA: UP/II-502-03/16-01/528, URBROJ: 338-01-21- 15-03 donesenom u upravnom postupku, a rješenjem HZZO Regionalni ured Osijek, Područna služba V., KLASA: UP/I 502-03/18-04/6, URBROJ: 338-16-13-18-02 od 20. srpnja 2018. godine je tužitelju oštećenje zdravlja po dijagnozi, šifra prema MKB-u:

M19.17 ( posttraumatska artroza nožnog zgloba) priznato posljedicom priznate ozljede na radu nastale 30. travnja 2016. godine, a koje rješenje je postalo pravomoćno dana 14. srpnja 2018 godine (list 387 spisa).

6.2. Naprotiv, između stranaka je sporna odgovornost za nastalu štetu i ozljedu na radu, naročito oštećenje zdravlja uslijed posttraumatske artroze nožnog zgloba budući da tuženik tvrdi da je šteta nastala krivnjom samog tužitelja odnosno isključivo radnjom tužitelja kao oštećenika prilikom ozljeđivanja na radu 30. travnja 2016. godine, zatim je li postoji doprinos tužitelja u nastanku štete u smislu podijeljene odgovornosti, dok tužitelj tvrdi da nema njegove krivnje i da je posao obavljao na način sukladno pravilima zaštite na radu i onako kako je trebalo u okolnostima konkretnog slučaja. Također tuženik u cijelosti otklanja svoju odgovornost za posljedičnu štetu odnosno posttraumatsku artrozu nožnog zgloba.

6.3. Također je sporna i visina štete, te je li tužitelj u cijelosti obeštećen isplatom osigurnine od strane umješača u visini od 15.000,00 kn, a što tužitelj u cijelosti poriče i navodi da se isplaćena osigurnina odnosi samo na neimovinsku štetu samo povodom ozljede na radu od 30. travnja 2016. godine.

7. Saslušanjem svjedoka očevidca J. V. koji je toga dana 30. travnja 2016. godine radio zajedno sa tužiteljem, zatim saslušanjem tužitelja kao stranke u svrhu dokazivanja i svjedoka K. V., čiji iskazi su sukladni i objektivni pa im sud poklanja vjeru nedvojbeno je utvrđeno da su tužitelj i J. V. kao šumski radnici sjekači na kritičnom mjestu događaja radili od 25. travnja 2016. godine a radi se o šumskom odjelu u Gospodarskoj jedinici J., zatim da su tužitelj i J. V. prerezivali deblo cera i nakon toga su razdvajali klade od prerezanog debla sa okretaljkama kao alatom (fotografija na listu 67 spisa), zatim da se radilo o kladi težine 1261 kg i duljine oko 5,5 m te promjera u sredini oko 45 cm, kao i da je u jednom trenutku okretaljka koju je držao tužitelj popustila vjerojatno zbog otkidanja kore sa klade a J. V. nije mogao zadržati kladu zbog njezine težine, uslijed čega se klada vratila i prikliještila tužitelju potkoljenicu desne noge, uslijed čega je tužitelj zadobio prijelom obje kosti potkoljenice desne noge odnosno goljenične kosti (tibije) i lisne kosti (fibule).

7.1. Iz iskaza ovih svjedoka i tužitelja nedvojbeno proizlazi da se o opasnom poslu i da se zbog iskliznuća okretaljke klada okrenula tužitelju na nogu, tako da nema nikakvog doprinosa tužitelja nastanku štete.

7.2. Tužitelj je bio obučen za rad na siguran način i imao je na sebi propisanu zaštitnu odjeću i obuću, a tvrdnje tuženika o tome da je postupio protivno pravilima zaštite na radu je u cijelosti bespredmetna i neosnovana, a osobito pozivanje tuženika na zapisnik inspektora zaštite na radu budući da inspektor nije očevidac događaja. Naime, tužitelj i J. V. su prilikom okretanja klade od debla cera pravilno postupali tako da su je okretali od sebe a ne prema sebi, a klada se zbog iskliznuća okretaljke oslobodila i vratila, te prignječila potkoljenicu desne noge tužitelja.

7.3. Tuženik se poziva na oslobođenje od odgovornosti za štetu u smislu čl. 1067. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (dalje u tekstu: ZOO/05 - „Narodne novine“ br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15 i 29/18) tvrdeći da se radi o šteti koja je nastala isključivo radnjom samog tužitelja kao oštećenika, a koji prigovor sud ocjenjuje u cijelosti neosnovanim.

8. Prema odredbi čl. 111. st. 1. Zakona o radu (dalje u tekstu: ZR/14 - „Narodne novine“ br. 93/14., 27/17 i 98/19) koji je stupio na snagu 7. kolovoza 2014. godine i koji se u ovom predmetu primjenjuje s obzirom na činjenicu da je do ozljede na radu došlo 30. travnja 2016. godine, ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava.

8.1. Budući da se ozljeda tužitelja na radu dogodila 30. travnja 2016. godine, ima se primijeniti u ovome sporu odredba čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu koji je stupio na snagu 19. lipnja 2014. godine (dalje u tekstu: ZZR/14 - „Nar.nov.“ br. 71/14 i dr.), prema kojoj ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti, dok je odredbom čl. 25. st. 2. ZZR/14 propisano da poslodavac može biti oslobođen od odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

8.2. Prema tome, odgovornost tuženika za štetu koju je tužitelj kao radnik pretrpio zbog ozljede na radu je objektivna i u tom slučaju se tuženik (kao osoba koja se bavi između ostalog sječom i obradom stabala kao opasnom djelatnošću) može osloboditi odgovornosti samo ukoliko postoji koji od razloga propisanih čl.25. st. 2. ZZR/14 odnosno čl.1067. st. 2. ZOO/05 tj. ako je šteta nastala isključivo radnjom samog oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći ni otkloniti ili u slučaju iz čl. 1067. st. 1. ZOO/05, ako šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti (odnosno viša sila).

8.3. Tuženik kao poslodavac je odgovoran za organiziranje i provedbu mjera zaštite na radu i dužan je osposobiti radnike za obavljanje rada na siguran način, a na temelju izvedenih dokaza nedvojbeno je utvrđeno da je do štete koju je pretrpio tužitelj došlo redovnim obavljanjem posla odmicanja klada prerezanog debla u šumi odnosno da je do štete došlo zbog tzv. profesionalnog rizika.

8.4. Ocjena je suda da je tužitelj pravilno obavljao svoj posao i ničim nije doprinio nastanku štete, zbog čega je neosnovan prigovor tuženika da nije odgovoran za štetu koju je pretrpio tužitelj, a neosnovan je i prigovor podijeljene odgovornosti propisan odredbom čl. 1067. st. 3. ZOO/05.

9. Prema odredbi čl. 1046. ZOO/05, šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta), pa kako je u provedenom postupku utvrđeno da je gore opisanom ozljedom na radu došlo do povrede prava osobnosti tužitelja, to istome pripada pravična novčana naknada u smislu odredbe čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO/05, koju je umješač za samu ozljedu na radu od 30. travnja 2016. godine već isplatio tužitelju u visini od 15.000,00 kn.

9.1. Međutim, tužitelj potražuje i pravičnu novčanu naknadu u ovom predmetu za oštećenje zdravlja odnosno artrozu nožnog zgloba desne noge kao posljedicu priznate ozljede na radu nastale 30. travnja 2016. godine, a zbog čega je tužitelju učinjena i operacija desnog skočnog zgloba 29. svibnja 2018. godine, kada je odstranjen stražnji nastavak desne kosti gležnja uslijed fragmentacije.

9.2. Iako, vještak liječnik R. P. u svom nalazu i mišljenju, koji ovaj sud djelomično prihvaća, a djelomično ne prihvaća, navodi da isto nije u uzročno posljedičnoj vezi sa prijelomom kostiju desne potkoljenice nastale u šetnom događaju 30. travnja 2016. godine, ovaj sud je mišljenja da uzročno posljedičnu vezu nije niti trebalo utvrđivati u ovom postupku, budući da iz obrazloženja rješenja HZZO Regionalni ured Osijek, Područna služba V., KLASA: UP/I 502-03/18-04/6, URBROJ: 338-16-13-18-02 od 20. srpnja 2018. godine proizlazi da se radi o oštećenju zdravlja kao posljedici već priznate ozljede na radu od 30. travnja 2016. godine, stoga nalaz i mišljenje vještaka u tom dijelu ne prihvaća.

9.3. Naime, sukladno odredbi čl. 12 ZPP-a sud je vezan pravomoćnom odlukom nadležnog upravnog tijela, a to je upravo pravomoćna odluka HZZO-a Regionalni ured Osijek, Područna služba V. KLASA: UP/I 502-03/18-04/6, URBROJ: 338-16-13-18-02 od 20. srpnja 2018. godine kojom je tužitelju oštećenje zdravlja po dijagnozi, šifra prema MKB-u: M19.17 (posttraumatska artroza nožnog zgloba) priznato posljedicom priznate ozljede na radu nastale 30. travnja 2016. godine, pa proizlazi da je navedenim rješenjem već utvrđena uročno-posljedična veza oštećenja zdravlja tužitelja, odnosno posttraumatske artroze nožnog zgloba i već priznate ozljede na radu nastale 30. travnja 2016. godine, stoga nije bilo osnove da se vještačenjem ponovno utvrđuje uzročno posljedična veza, jer se radi o pravnom pitanju o kojem je nadležno upravno tijelo pravomoćno odlučilo, pa sud ne može sam drugačije odlučiti u svezi tog pitanja. (tako i u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Revr-1131/16-2 od 19. prosinca 2017. g., Rev-1577/13-2 od 10. travnja 2018.g.). Ako je tuženik smatrao da je rješenje HZZO-a nezakonito, zbog toga što je u njemu utvrđeno da je posttraumatska artroza nožnog zgloba tužitelja posljedica priznate ozljede na radu nastale 30. travnja 2016. godine, mogao je u tom postupku koristiti pravne lijekove i dokazivati nezakonitost rješenja (tako i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Revr-425/11-2 od 15. listopada 2014.g.).

9.4. Visinu neimovinske štete u pogledu oštećenja zdravlja zbog artroze gležnja desne noge i posljedične operacije sud je utvrdio na temelju provedenog liječničkog vještačenja po vještaku medicinske struke dr. R. P., odnosno čitanjem nalaza i mišljenja tog liječničkog vještaka od 30. ožujka 2021. godine, na koji nalaz i mišljenje punomoćnici stranaka i umješača nisu imali primjedbi tako da ga sud u tom dijelu prihvaća kao objektivan i stručan.

9.5. Prema mišljenju vještaka tužitelj je trpio fizičke bolove jakog stupnja u trajanju od 2 dana nakon ozljede, fizičke bolove srednjeg stupnja u trajanju od 12 dana, fizičke bolove slabog stupnja u trajanju od 40 dana. Uzimajući u obzir okolnosti slučaja a napose težinu oštećenja zdravlja kao i utvrđenu jačinu i trajanje fizičkih bolova, sud ocjenjuje primjerenom pravičnu novčanu naknadu za pretrpljene fizičke bolove u iznosu od 1.234,32 eura koliko je i zatraženo tužbenim zahtjevom.

9.6. Za pretrpljeni strah tužitelj potražuje pravičnu novčanu naknadu u visini od 822,88 eura, a na temelju mišljenja liječničkog vještaka utvrđeno je da je tužitelj trpio tzv. primarni strah kratkotrajno, oko 1 sata trajanja a sekundarni strah jakog stupnja je trajao 2 dana, srednjeg stupnja 8 dana i slabog stupnja 20 dana, tako da sud ocjenjuje primjerenom pravičnu novčanu naknadu zbog pretrpljenog straha u zatraženom iznosu od 822,88 eura.

9.7. Sud je na temelju liječničkog vještačenja utvrdio postojanje smanjenja životnih aktivnosti tužitelja za 5 % u odnosu na osobu iste dobi, spola i zanimanja. Takve okolnosti slučaja osnova su za određivanje pravične naknade za ovaj vid štete u iznosu od 746,57 eura kao primjerene naknade, koliko je i zatraženo.

9.8. Za pretrpljenu duševnu bol zbog naruženosti tužitelj potražuje pravičnu novčanu naknadu u visini od 497,71 eura, a na temelju mišljenja liječničkog vještaka utvrđeno je da tužitelj ima naruženost lakog stupnja tako da sud ocjenjuje primjerenom pravičnu novčanu naknadu zbog naruženosti u zatraženom iznosu od 497,71 eura.

9.9. Utvrđeno je prema tome da je tužitelj pretrpio neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti (koja se sastoji u pravu na tjelesno i duševno zdravlje u smislu čl. 19. st. 2. ZOO/05) u ukupnom iznosu od 3.301,48 eura.

10. Tužitelj zahtijeva na ime naknade za tuđu pomoć i njegu kao imovinske štete iznos od 79,63 eura, a na temelju nalaza i mišljenja liječničkog vještaka je utvrđeno da je tužitelju bila potrebna 30 dana nemedicinska pomoć u trajanju od 1 sat dnevno, tako da sud zahtjev tužitelja za ovaj vid naknade u iznosu od 79,63 eura u cijelosti prihvaća kao primjeren polazeći od vrijednosti jednog sata pružanja takve pomoći i njege u visini od 2,66 eura po jednom satu, sve u smislu čl. 223. ZPP-a.

10.1. Tužitelj zahtijeva na ime naknade imovinske štete za izgubljenu zaradu za vrijeme bolovanja otvorenog nakon doživljene ozljede na radu 30. travnja 2016. godine koje je trajalo od 1. svibnja 2016. godine pa do 30. travnja 2017. godine u visini od 4.670,54 eura bruto a na temelju nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za računovodstvo i financije Đ. D. od 2. srpnja 2021. godine, koji nalaz i mišljenje sud prihvaća kao objektivan i stručan i pored primjedbi umješača utvrđeno je da je tužitelj u tom razdoblju izgubio zaradu upravo u tom iznosu, a isto se ukazuje kao razlika između prosjeka ostvarene plaće trojice komparativnih radnika D. D., J. V.i F. V. i naknade plaće koju je za to vrijeme primio tužitelj. Stoga je taj dio tužbenog zahtjeva valjalo prihvatiti u cijelosti kao osnovan na temelju članka 1095. stavak 1. ZOO/05.

10.2. Tužitelj zahtijeva na ime naknade imovinske štete za izgubljenu zaradu za vrijeme bolovanja otvorenog nakon utvrđene artroze desnog skočnog zgloba i s tim u vezi operacije učinjene 29. svibnja 2018. godine a koje je trajalo od 12. prosinca 2017. godine pa do 20. listopada 2018. godine u visini od 3.525,11 eura bruto a na temelju nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za računovodstvo i financije Đ. D. od 2. srpnja 2021. godine, koji nalaz i mišljenje sud prihvaća kao objektivan i stručan i pored primjedbi umješača utvrđeno je da je tužitelj u tom razdoblju izgubio zaradu upravo u tom iznosu, a isto se ukazuje kao razlika između prosjeka ostvarene plaće trojice komparativnih radnika Z. I., Ž. T. i I. Ž. i naknade plaće koju je za to vrijeme primio tužitelj. Stoga je taj dio tužbenog zahtjeva valjalo prihvatiti u cijelosti kao osnovan na temelju članka 1095. stavak 1. ZOO/05.

10.3. Ukupno je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete-izgubljene zarade osnovan u visini od 8.195,65 eura, koliko je valjalo naložiti tuženiku da nadoknadi tužitelju na ime imovinske štete temeljem odredbe čl. 1095. st. 1. ZOO/05.

11. Prema odredbi čl. 1103. ZOO/05 obveza pravične novčane naknade (neimovinske štete) dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga tako da je tužitelju priznata zatezna kamata na dosuđenu naknadu neimovinske štete sukladno čl. 29. st. 1. ZOO/05 počevši od dana podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari 30. listopada 2018. godine, a na naknadu imovinske štete u vidu tuđe pomoći i njege počevši od dana presuđenja 18. siječnja 2024. godine, te na naknadu imovinske štete u vidu izgubljene zarade od 15. dana u mjesecu za razliku plaće iz prethodnog mjeseca.

12. U skladu s čl. 45. st. 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak (dalje u tekstu:

ZPD-„Narodne novine" br. 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 114/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14 i 143/14) predujam poreza na dohodak obračunava, obustavlja i uplaćuje poslodavac, isplatitelj primitka iz čl. 14. ZPD-a ili sam porezni obveznik i to prilikom svake isplate prema propisima koji važe na dan isplate.

12.1. Odredbom čl. 45. st. 4. i 5. ZPD-a i čl. 61. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak (dalje u tekstu: Pravilnik - „Narodne novine“ broj 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13 i 157/14) propisano je da se predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava tijekom istog mjeseca svakog poreznog razdoblja isplaćenog primitka od nesamostalnog rada iz čl. 14. ZPD-a i čl. 11., 12. i 15. Pravilnika, umanjenog za obračunane i uplaćene doprinose za obvezna osiguranja iz primitka po posebnim propisima i umanjenog za iznos uplaćenih premija osiguranja iz čl. 12. st. 9. i čl. 16. st. 2. ZPD-a te umanjenog za osobni dobitak iz čl. 36. st. 1. i 2. ZPD-a. Obračunani predujam poreza isplatitelj obustavlja i uplaćuje istodobno s isplatom primitka od nesamostalnog rada, kao porez po odbitku.

12.2. Prema tome, porez na dohodak i prirez porezu na dohodak koji čine sastavne dijelove bruto plaće (uz neto plaće i doprinose) dospijevaju tek s isplatom, tako da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza na dohodak, pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju i u tom dijelu je zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata neosnovan i kao takav se odbija.

13. O parničnim troškovima odlučeno je na temelju odredbe čl. 154. st. 5. ZPP-a, polazeći od vrijednosti predmeta spora naznačene u podnesku tužitelja zaprimljenom 30.10.2023. g.. godine u visini od 11.576,76 eura i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje u tekstu: Tarife odvjetnika - „Nar. nov.“ br. 142/12., 103/14., 118/14 i 107/15).

13.1. Tužitelj je u pretežnom dijelu uspio u ovom sporu a zbog odbijanja dijela tužbenog zahtjeva nisu nastali posebni troškovi za tuženika, tako da su tužitelju dosuđeni zatraženi troškovi u cijelosti.

13. 2. Troškovi tužitelja se sastoje iz nagrade za sastavljanje tužbe po Tbr. 7/1 Tarife odvjetnika i obrazloženih podnesaka od 28. kolovoza 2019. godine, 1. lipnja 2020., 20. srpnja 2020. godine, 19. listopada 2020. godine, po Tbr. 8/1 Tarife odvjetnika, odnosno svaki po 132,72 eura (100 bodova), dok su mu podnesci od 9. veljače 2021. godine i 30. listopada 2023. godine, priznati po Tbr. 8/3 Tarife, podnesak od 9. veljače 2021. godine u iznosu od 66,36 eura (50 bodova) i podnesak od 30. listopada 2023. godine u iznosu od 99,54 eura (50 bodova), u povećanom iznosu zbog promjene vrijednosti boda, te za zastupanja na ročištima održanim 28. studenog 2018. godine, 4. ožujka 2019. godine, 27. svibnja 2019. godine, 28. svibnja 2020. godine, 31. kolovoza 2020. godine, 15. ožujka 2021. godine, 27. kolovoza 2021. godine i 05. prosinca 2023. godine po Tbr. 9/1 Tarife odvjetnika za svaku radnju po 132,72 eura, osim za ročište od 05. prosinca 2023. godine, za koje je tužitelju dosuđen povećani iznos od 199,08 eura, zbog promjene vrijednosti boda ili za sve radnje ukupno 1.957,62 eura, troškova liječničkog vještačenja u iznosu od 663,61 euro, troškova knjigovodstveno-financijskog vještačenja u iznosu od 265,45 eura ili sveukupno 2.886,68 eura, koliko je valjalo naložiti tuženiku da nadoknadi tužitelju. Sud nije priznao tužitelju trošak podneska od 14. srpnja 2021. godine, budući mu je priznat trošak podneska od 30. listopada 2023. godine, a radi se o istim podnescima, kojima tužitelj specificira tužbeni zahtjev, jedino što u podnesku od 30. listopada 2023. godine usklađuje svoje potraživanje u odnosu na nominalnu vrijednost u euru, stoga je u tom dijelu tužitelj odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova postupka.

13.3. Tuženik trošak nije tražio tako da sud o ovome nije odlučivao, dok je odbio umješača na strani tuženika sa zahtjevom za naknadu troška u cijelosti na temelju odredbe čl. 154. st. 1 i 5. ZPP-a.

14. Iz iznijetih razloga odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Otoku, 18. siječnja 2024. godine

S u d a c

Ivana Božić Pišćak

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se izjavljuje pismeno u 4 (četiri) istovjetna primjerka putem ovoga suda u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka otpravka presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Otpravak presude stranka može preuzeti neposredno u sudu istog dana (čl. 335. st. 9. ZPP).

U slučaju iz stavka 9. ovoga članka sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova. Presuda mora biti istaknuta na internetskoj stranici e- oglasna ploča sudova osam dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Dostaviti:

1. Punomoćnik tužitelja B. K., odvjetnik u Z.

2. Punomoćnik tuženika V. R., diplomirana pravnica

3. C. o. d.d., zastupani po punomoćnici A.J., odvjetnici u Z.