Republika Hrvatska
Općinski sud u Karlovcu
Trg hrvatskih branitelja 1
47000 Karlovac
Kzd-18/2021-24
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Karlovcu, po sucu za mladež Blaženki Lugar Vladić uz sudjelovanje Barbare Mateša kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika MC, zbog kaznenog djela iz članka 173. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. - dalje: KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Karlovcu (dalje u tekstu ODO Karlovac), broj KOz-DO-20/2021 od 18. svibnja 2021., nakon provedene javne rasprave dovršene 05. veljače 2024. u nazočnosti zamjenice ODO u Karlovcu MCB, okrivljenika MC uz braniteljicu Jasminu Brkić Kristanić, odvjetnicu iz Karlovca, dana 07. veljače 2024. uz nazočnost braniteljice okrivljenika odvjetnice Jasmine Brkić Kristanić, a u odsutnosti drugih stranaka javno je objavio i
p r e s u d i o j e
I.
Na temelju članka 544. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 - dalje u tekstu ZKP/08) stavlja se izvan snage kazneni nalog ovog suda broj 15 Kzd-18/2021-2 od 21. srpnja 2021. protiv okrivljenika MC.
II. Na temelju članka 453. točka 3. ZKP/08
okrivljenik MC, zv. " M", OIB: [osobni identifikacijski broj], sin O i OC rođene T, rođen **.**.1983. u [adresa], sa prebivalištem u [adresa], tesar, zaposlen, rastavljenog, otac troje djece, neosuđivan
o s l o b a đ a s e o p t u ž b e
da bi:
u vremenskom periodu od 2.siječnja 2020. do 1.siječnja 2021., u Karlovcu, iako mu je kao ocu djece TC, rođenog **.**.2012. i SC, rođene **.**.2015., rješenjem Centra za socijalnu skrb Karlovac, Klasa: UP/I-552- 06/19-04/65, Ur. broj: 2133-72-07-56-19-2 od 27.prosinca 2019. izrečena mjera stručne pomoći i potpore u ostvarivanju skrbi o djeci, odbijao surađivati s voditeljicom mjere, nije bio uključen u odgojne postupke djece, niti je ostvarivao susrete s djecom, zbog čega se mjera nije adekvatno provodila,
dakle, nije provodio i onemogućio provođenje odluke za zaštitu dobrobiti djece koju je odredio centar za socijalnu skrb,
III. pa da bi time počinio kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece – neprovođenjem odluke za zaštitu dobrobiti djeteta, opisano i kažnjivo po članku 173. stavku 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 – dalje u tekstu: KZ/11).
IV. Na temelju članka 149. stavak 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 5. ZKP/08, te nužni izdaci okrivljenika i nužni izdaci nagrade branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.
Obrazloženje
1. ODO u Karlovcu optužnicom broj KOz-DO-20/2021 od 18. svibnja 2021. okrivljenom MC stavlja na teret počinjenje kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – neprovođenjem odluke o zaštiti dobrobiti djeteta, opisano i kažnjivo po članku 173. stavak 1. KZ/11 uz prijedlog tužitelja da se okrivljeniku izda kazneni nalog uz prijedlog izricanja uvjetne osude.
2. Dana 21. srpnja 2021. ovaj sud je izdao kazneni nalog protiv okrivljenika kojim je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od četiri mjeseca, te mu je izrečena uvjetna osuda na rok kušnje od dvije godine, na koje je okrivljenik putem braniteljice uložio prigovor, te je navedena optužnica potvrđena rješenjem ovoga suda broj Kovm-48/2021-6, dana 15. listopada 2021.
3. Nakon što je okrivljenik pozvan da se očituje o optužbi, izjavio je da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret optužnim aktom ODO Karlovac, te je svoju obranu iznio na kraju dokaznog postupka.
4. U dokaznom postupku ispitani su svjedoci CC, prije MC, OCB, ŠC i DC, te je izvršen uvid i pročitani su: rješenje CZSS Karlovac, Klase: UP/I-552-06/19-04/65, Ur. broj: 2133-72-07-56-19-2 od 27. prosinca 2019., list 2 do 3 spisa, izvješća voditeljice mjere stručne pomoći i potpore u ostvarivanju skrbi o djeci, list 4-19 spisa, završno izvješće voditelja mjere na kraju provođenja mjere sa evaluacijom, list 20-24 spisa, zaključak CZSS Karlovac od 26.veljače 2021., Klase: 552-06/20-04/3, Ur. broja: 2133-72-07-51-21-23, list 25 spisa, zapisnik o ispitivanju osumnjičenika MC sa AV snimkom, list 29-34 spisa, spis Općinskog suda u Karlovcu broj 26 K-473/2019, te je na kraju pročitan izvadak iz KE za okrivljenika sa lista 36 spisa.
4.1. Svjedokinja CC, prije MC bivša supruga okrivljenika navodi da se sjeća, izrečene mjere i da je bila po njoj i pristupila razgovorima sa psihologom radi toga što je bila izrečena u cilju stručne pomoći i potpore u ostvarivanju skrbi zajedničke djece nje i okrivljenika. Sjeća se da je okrivljeni u to vrijeme imao i zabranu prilaska njoj, da je bio u istražnom zatvoru zbog drugog kaznenog djela koje se vodilo, ali sjeća se da to nije bilo cijelu godinu, već je u jednom dijelu ona s njim kontaktirala, vezano o saznanjima o djeci, možda u par navrata i koliko joj je poznato, okrivljenik nije prisustvovao susretima sa psihologom. Na pitanje suda da li je okrivljeni odbijao kontakt s djecom, navodi da nije, želio je kontakt, međutim bojao se tih mjera koje su bile izrečene u drugom postupku. Na pitanje tužiteljstva da li je okrivljeni van tog perioda u kojem je bila izrečena mjera zabrane ostvarivao kakav kontakt s djecom i da li joj je pomagao, navodi da nije bilo fizičkog viđanja, već telefonskog kontakta, ali joj nije pomagao u brizi. Na pitanje tužiteljstva da li je okrivljeni putem Centra pokušavao vidjeti djecu, navodi da je djecu znao vidjeti samo u prolazu, a nije pokušao preko Centra. Na pitanje tužiteljstva da li je išla više puta na sastanke sa psihologom i da li je okrivljeni došao na barem neki sastanak, navodi da okrivljeni nije prisustvovao sastancima. Na pitanje obrane kada je njezin bivši suprug ponovno počeo viđati djecu, navodi da je počeo viđati djecu nakon rastave braka, misli 2020. Na pitanje obrane nakon dovršetka kaznenog postupka, kakva je bila situacija s djecom i okrivljenikom, navodi da su se njezin bivši suprug i djeca počeli viđati malo pomalo, tako da je situacija sada razriješena na način da svaki imaju na skrbi jedno dijete, djevojčica je kod nje, a sin je kod okrivljenog.
4.2. Svjedokinja ŠC navodi da ona je bila dio stručnog tima koji je vršio nadzor nad provedbom tih mjera, a koje je neposredno obavljala kolegica koja je bila imenovana za provoditeljicu mjere, sa njom u timu su bile kolegice DC i S, ali u to nije sigurna, te koliko se sjeća okrivljeni nije sudjelovao u ostvarivanju skrbi na način kako je to bilo predviđeno tim mjerama. Dodala je kako je okrivljenik odbijao kontakt s djecom, koliko se ona sjeća, s obzirom na protek vremena, zbog toga što je trebao imati kontakt sa suprugom, a ti kontakti su imali uvijek u to vrijeme neku svađu, odnosno bojao se njezine reakcije. Svjedokinja navodi kako je ona bila samo u kontaktu kao dio tima sa okrivljenikom i upozorila ga je na ostvarivanje tih mjera koje su mu izrečene, a nije mogla točno reći, ti podaci su možda u dokumentaciji, međutim negdje pred kraj te mjere, počeo je ostvarivati neki kontakt sa djecom, ali se ne može sjetiti detalja. Na pitanje tužiteljstva u periodu 2020. da li je okrivljenik surađivao sa stručnim timom, navodi da se točno ne sjeća, sjeća se kako su imali problema s dogovorom, imali su razgovore sa okrivljenikom, ali ne zna u kojem periodu, budući je prošlo previše vremena, a inače predmetna obitelj je bila u drugim postupcima pred tada Centrom za socijalnu skrb, tako da se ne može decidirano sjetiti svih postupanja. Na pitanje obrane da li zna da li je okrivljenik ostvarivao bilo kakav kontakt s djecom, navodi da to točno ne može odgovoriti, takvi podaci postoji u spisima njihove voditeljice. Na pitanje obrane da li zna kako je ta situacija na kraju završila što se tiče kontakata s djecom, navodi da su se viđanja vršila sporadično, sjeća se da je tu bilo konfliktnih odnosa, viđanja je malo bilo, malo nije. Na pitanje obrane da li je okrivljeniku ponuđeno viđanje djece kada je bio pod nadzorom, navodi da se toga ne sjeća, ne sjeća se da bi bila izrečena sudska mjera nadzora, ali se sjeća da se okrivljenik bojao da će ga bivša supruga prijaviti. Na pitanje obrane da li su mu ponudili viđanje djece, a bez nazočnosti supruge, s obzirom da se u to vrijeme bojao ostvarivati kontakt s istom, navodi da to nije bila nadležnost tima, već je to trebalo iskoordinirati s voditeljicom provedbe te mjere. Na pitanje tužiteljstva da li je onda trebao to isto tražiti okrivljenik, navodi da je to trebao tražiti okrivljenik.
Na pitanje obrane da li je upoznata s time da je tijekom te mjere voditeljica sugerirala da se kontakti obavljaju putem telefona, a ne neposredno, navodi da se to odnosilo na susrete između roditelja, a ne djece.
4.3. Svjedokinja DC navodi da je članica predmetnog stručnog tima tada Centra za socijalnu skrb, koji su činili uz nju, psiholog i pravnik, te su obavljali nadzor nad provedbom te mjere stručne pomoći i potpore koja je bila izrečena i okrivljenom i supruzi, radi ostvarivanja skrbi o djetetu. Mjera je izrečena u trajanju od jedne godine, u odnosu na 2020., a provedbu mjere je vršila voditeljica OCB. Sjeća se da je početkom provedbe iste, okrivljeni bio u istražnom zatvoru, a po izlasku je izrazio bojazan vezano za ostvarivanje te mjere, navodeći da ne želi imati nikakav kontakt dok ne završe sudski postupci sa suprugom. Također joj je poznato da je u tijeku bio razvod braka i skrbništvo nad djecom i da se okrivljenik žalio da bi mogao biti ponovno lažno optužen od strane supruge, iako mu je bilo objašnjeno da se navedena mjera odnosi na sustav roditeljstva, odnosno brige o djeci, te mu je od strane tima i navedeno da može zatražiti privremenu mjeru u sudskom postupku da se ti osobni odnosi provode pod nadzorom treće osobe odnosno da roditelji sporazumno odrede treću osobu od povjerenja koja bi sudjelovala. Dodaje kako joj je bilo poznato da su njihovi međusobni odnosi okrivljenog i tada supruge bili narušeni, komunikacije između njih nije bilo, na snazi je bila zabrana približavanja okrivljenog supruzi. Dodala je da je negdje pod kraj 2020. okrivljeni pomalo krenuo povremeno sa provedbom te mjere, na način da je ostvarivao kontakt s djecom, tako da bi ih uzimao sa majčine adrese, proveo kratko vrijeme i vraćao ih natrag, a što se tiče supruge okrivljenika, ona je sudjelovala u provedbi te mjere, te izrazila želju da se okrivljeni uključi u taj postupak viđenja, odnosno u postupak skrbi o djeci i to je bio glavni razlog njezinog dolaska za provedbu tih mjera. Na pitanje tužiteljstva da li je okrivljenik ostvario samo jedan kontakt s djecom kako je to navedeno u završnom izvještaju, navodi da je točan podatak iz predmetnog zaključka od 26. veljače 2021. Dodala je da je nakon toga Centar nastavio pratiti prilike u obitelji, sjeća se da je okrivljeni i tada izražavao bojazan i nije želio ostvarivati kontakt s djecom do završetka sudskih postupaka koji su se odnosili na sudsku presudu vezano za povjeru djece i kontakata. Također se sjeća da je bila tada i supruga, odnosno bivša supruga okrivljenika upućena da može sama uputiti zahtjev za ostvarivanje roditeljske skrbi, međutim s praćenjem se prestalo jer je obitelj ponovno ušla u rad Centra kroz obiteljsku pravnu zaštitu.
Na pitanje suda da li ima kakvih saznanja o trenutnom stanju u obitelji, navodi da joj je završno poznato da je sin trenutno smješten kod oca, a kći kod majke i to izmjenom sudske odluke koju su nakon tužbe okrivljenika na ročištu suglasno prihvatili. Isto tako, joj je poznato da su oboje kao roditelji upućeni da se provede timska obrada djece, s obzirom da je bilo i nekih prijava od strane članova obitelji bivše supruge za zanemarivanje djeteta, odnosno kćeri, iako joj je poznato da je ovdje okrivljeni rekao da se ista dobro brine.
4.4. Svjedok OCB navodi kako s obzirom na protek vremena, a koliko se ona može sjetiti svog postupanja, misli da je to bilo negdje u vrijeme korone, da je bio lockdown, ona je tada radila u Udruzi "Korak", a kao vanjski suradnik je bila zaposlena u Centru za socijalnu skrb Karlovac, gdje je bila provoditelj njihove mjere u navedenom postupku gdje se i spominje okrivljeni MC. Potvrdila je, a koliko se sjeća da se u par navrata čula telefonom s okrivljenikom, vidjeli su se možda prije te mjere vezano za jedan drugi postupak koji se vodio u ženskoj grupi " C", misli da se nisu osobno čak niti vidjeli jer je okrivljeni selio pa adresa koja je bila u spisu, nije bila točna, trebali su se koliko se sjeća, naći negdje u kafiću, međutim misli da se nisu osobno sastali, a što se tiče gospođe, odnosno GC, sjeća se da je kod nje dolazila na adresu i da joj je ona u tim razgovorima i potvrdila da je okrivljeni dolazio po djecu, da je znao iste sačekati ispred zgrade. Isto tako, sjeća se da je upravo zbog loših odnosa između okrivljenog i supruge bilo sugerirano da se i čuju samo telefonom, da se osobno ne susreću, misli da je čak jedno dijete TC imao mobitel pa da su preko njega komunicirali i to je sve što se sjeća, a drugo je navedeno u njezinom izvještaju. Na pitanje obrane da li je okrivljeni odbio da razgovara sa njom, navodi da isti nije odbijao komunikaciju, ali nije niti pokušavao, iako je znao da je potrebno, nisu mogli nikako dogovoriti susret, nije bilo nikakve ozbiljne komunikacije, nije niti znala gdje treba doći, budući je adresa bila nepoznata, pa je tako uspostavila odnos sa suprugom okrivljenika i surađivala s njom. Na pitanje obrane da li se nisu mogli dogovoriti oko termina, navodi da se nisu mogli dogovoriti, nisu mogli ostvariti kontakt, a isti je znao da ima mjeru, te koliko se sjeća, misli da je okrivljeni radio negdje vani, a ona je rekla da se javi kad se vrati u Hrvatsku ili se čak radilo o nekom dužem poslu od mjesec dana, pa kad to odradi, da se javi, međutim s obzirom na navedeno ona se onda fokusirala na majku i djecu, što je bila prvenstveno svrha mjera, tako da je taj dio uspjela s njima odraditi. Još je pojasnila da prilikom početka provođenja mjere situacija je bila takva, a poznato joj je da je GC negdje već prema kraju te mjere znala navesti da je sam okrivljeni ostvarivao kontakt s njom, a upravo radi komunikacije sa djecom, te je i GC rekla da mu je davala djecu na viđanje. Na pitanje tužiteljstva da li je GC tražila pomoć od nje kako bi se ostvarili susreti s ocem, navodi da nije tražila, međutim poznato joj je da je upravo i savjetovala GC da se komunikacija i susreti između nje i okrivljenika svedu na najmanju moguću mjeru zbog njihovih međusobnih odnosa jer joj je poznato da su u to vrijeme imali zaštitnu mjeru zabrane prilaska, a da svoju komunikaciju prvenstveno fokusiraju na djecu i odluku o odgoju istih, a ne zna da li je okrivljenik donosio kakve odluke u vezi djece jer nije uspjela s njim kontaktirati, već je sva saznanja dobivala od GC sa kojom je surađivala i kod koje su bila djeca.
Na posebno pitanje tužiteljstva vezano za završni izvještaj od 15. siječnja 2021., list 23 do 24 spisa, navodi da nije sudjelovala u izradi istog i davanja mišljenja, s obzirom je kao voditelj mjere sačinjavala samo izvještaje i to mjesečni i završni. Na pitanje tužiteljstva da navede da li je predmetna svrha mjere postignuta, navodi da je svrha bila bolja komunikacija sa djecom, da je bio vidljiv napredak kod GC koja je u prvu ruku pružala otpor zbog straha, međutim kasnije je uspostavljena bolja komunikacija, ista je poslušala upute, pitala je vezano za djecu, javljala se, dok u odnosu na okrivljenika to ne može reći, s obzirom da nisu u principu ostvarili neposrednu komunikaciju, iako je posebno putem GC dobila saznanje da bi želio vidjeti se sa djecom.
4.5. Nadalje, iz rješenja Centra za socijalnu skrb Karlovac, Klasa: UP/I-552-06/19- 04/65, Ur. broj: 2133-72-07-56-19-2 od 27. prosinca 2019., list 2-3 spisa vidljivo je da se istim roditeljima GC i MC izriče mjera stručne pomoći i potpore u ostvarivanju skrbi o djeci mlt. TC i mlt. SC. Svrha mjere je uspostavljanje narušene komunikacije među roditeljima, postizanje usklađenosti oko odluka o odgoju vezanih za djecu, postizanje dogovora roditelja vezano za ostvarivanje osobnih odnosa mlt. djece s ocem, kao i ostvarivanje prava djece na uzdržavanje, a mjera se određuje u trajanju do godinu dana, počevši od 2.siječnja 2020.godine. Za voditelja mjere imenuje se LC.
4.6. Iz izvješća voditeljice OCB, a vezano za praćenje provedbe mjere stručne pomoći i potpore u ostvarivanju skrbi o djeci proizlazi da sa MC teško stupa u kontakt, da je plan poticati MC da vidi djecu i da počne skrbiti o njima, da MC ne odgovara na pozive i poruke, a da ga zove jedan do dva puta mjesečno, a iz završnog izvješća proizlazi da mjera nije dovela do značajnijeg napretka, da nije došlo do promjene u ponašanju oca MC, gotovo ni u jednom od općih i specifičnih ciljeva, izuzev napretka u specifičnom cilju dva, sa ocem nije ostvaren kontakt osim telefonski, čemu je pridonijela pandemija Covid 19, te se nikada sam nije javio.
4.7. Iz zaključka Centra za socijalnu skrb Karlovac, Klase: 552-06/20-04/3, Ur. broja: 0133-72-07-51-21-23, od 26.veljače 2021., list 25 spisa proizlazi da je mjera stručne pomoći i potpore u ostvarivanju skrbi o djeci prestala 1.siječnja 2021., a iz izvješća voditeljice mjere vidljivo je da je MC odbijao suradnju i svako postupanje smatrao je nepotrebnim te je postignut mali pomak koji je vidljiv u uspostavljanja kontakta MC sa djecom, te da je ostvaren jedan susret s djecom. Tijekom provođenja mjere MC i GC nisu ostvarivali nikakvu komunikaciju i dalje su u visoko konfliktnom odnosu, MC je odbijao kontakte s djecom, a GC je tražila da se kontakti ostvaruju.
4.8. Potom, iz spisa Općinskog suda u Karlovcu broj 26 K-473/2019 vidljivo je da je protiv ovdje okrivljenika MC vođen kazneni postupak zbog kaznenog djela prijetnje na štetu upravo bivše supruge, tada GC, sada ZC, da je tijekom navedenog postupka okrivljenik bio u istražnom zatvoru u periodu od 03. studenog 2019. do 03. veljače 2020., nakon čega su mu određene mjere opreza zabrane približavanja supruzi GC na razdaljinu ne bližu od 50 metara, te zabrana uspostavljanja i održavanja veze s istom, a koje su ukinute rješenjem Općinskog suda u Karlovcu od 04. ožujka 2020. Nadalje, okrivljenik je u odnosu na kazneno djelo prijetnje oslobođen optužbe, a predmetna presuda postala je pravomoćna 18. kolovoza 2020.
5. Okrivljenik MC u svojoj obrani navodi da je on u Centru za socijalnu skrb rekao da ne želi viđati djecu dok je GC prisutna zato što ima postupak u kojem je njemu izrečena mjera zabrane približavanja njoj. Sve dok je ona prisutna on ne želi uzimati djecu da ga GC ne prijavi da krši mjeru. Dodao je kako po djecu dođe kada može zbog svojih obveza, ali samo kada ima uza sebe nekoga kao svjedoka. Poznato mu je da mu je bila izrečena mjera stručne pomoći, a nije ju provodio jer je morao tražiti posao, stan, bio je zaposlen. Mjera je trajala od 1.siječnja 2020. do 1.siječnja 2021. Čuo se sa voditeljicom mjere četiri do pet puta u toj godini, a kada se on mogao naći sa njom, ona nije mogla, ili on nije mogao kada je ona mogla, te nikada nije vidio voditeljicu. U tih godinu dana djecu je viđao, ali ne zna koliko puta. Voditeljica mu je ponudila da će ona biti prisutna kod primopredaje djece, ali kada ju je zvao ona nije mogla. Bilo je i situacija da se ona ponudila, a da on nije mogao, te se nikada nije našao sa djecom u njezinoj prisutnosti. Nije imao propuštenih poziva od voditeljice u mobitelu. Na neke pozive voditeljice je odgovarao, a na neke i nije. Na raspravi okrivljenik dodaje na pitanje braniteljice koji je bio razlog da u tom nekom periodu nije mogao komunicirati, odnosno vidjeti djecu, navodi da je najveći razlog bila bojazan da ga ponovno sada bivša supruga GC prijaviti policiji. Naime, jednom prilikom je ostvario kontakt s djecom, išao im je kupiti Happy Meal, bio je ispred stana, a ona je zvala policiju da se njoj približava. Isto tako u Centru za socijalnu skrb prilikom razgovora pozvali bi njega i bivšu suprugu i stavili u istu prostoriju, iako je imao zabranu približavanja, te se bojao da ga opet ne prijavi i automatski završi u istražnom zatvoru, tako da je kontakte s djecom ostvarivao periodično, izbjegavajući bilo kakav kontakt sa suprugom, odnosno komunicirao je sa njezinom majkom ili je znao otići u školu vidjeti se sa djecom jer je i tu pokušavala bivša supruga zatajiti činjenicu da ima skrbništvo nad djecom nakon razvoda. Okrivljenik na pitanje braniteljice kada su svi postupci završili i mjere ukinute, kakvo je stanje bilo, navodi da su se počeli viđati, sin je na sudu pripao njemu, a kćer bivšoj supruzi.
6. Prema tome, ovako provedenim postupkom, cijeneći sve izvedene dokaze pojedinačno, te sve izvedene dokaze zajedno, ovaj sud je utvrdio da niti jedan od izvedenih dokaza nije u dovoljnoj mjeri nedvojben da bi na temelju istog bila utvrđena odgovornost okrivljenika za počinjenje kaznenog djela koje mu se stavlja na teret. Dakle, u ovom postupku nije sporno da su međusobni odnosi okrivljenika MC i njegove sada bivše supruge bili teško narušeni zbog međusobnih neriješenih osobnih i obiteljskih odnosa, te da je zbog izrečene mjere zabrane u odnosu na bivšu suprugu, okrivljenik bojeći se tih mjera, postupao vrlo oprezno. Naime, na pitanje suda upravo u tom dijelu ZC, bivša supruga okrivljenika potvrđuje da je u navedeno vrijeme okrivljenik imao zabranu prilaska njoj, da je bio u istražnom zatvoru zbog drugog kaznenog djela koje se vodilo, ali da je ona s njim kontaktirala vezano o saznanjima o djeci u par navrata, a na pitanje suda da li je okrivljenik odbijao kontakt s djecom, ističe da nije, da je on želio kontakt, ali da se bojao tih mjera koje su bile izrečene u drugom postupku, te potvrđuje da je kontakt bio telefonski, a da je djecu počeo viđati nakon rastave braka, te da su se nakon dovršetka predmetnog kaznenog postupka, njen bivši suprug, odnosno okrivljenik i djeca počeli viđati malo- pomalo, tako da aktualno svatko od njih na skrbi ima jedno dijete.
7. Naime i svjedokinja provoditeljica mjere OCB u svom iskazu navodi da je navedeno postupanje u odnosu na predmetni slučaj bilo u vrijeme korone, da je bila vanjski suradnik Centra za socijalnu skrb Karlovac, da se čula s okrivljenikom u par navrata, a da su prije mjere imali jedan drugi postupak koji se vodio u Ženskoj grupi "Korak", gdje je prethodno radila. Potvrđuje da joj je GC potvrdila da je okrivljenik dolazio po djecu, da je iste znao sačekati ispred zgrade i da im je bilo sugerirano da se zbog međusobnih loših odnosa čuo samo telefonom, osobno ne susreću, a da su preko djeteta koje je imalo mobitel, komunicirali. Još dodaje da okrivljenik nije odbio razgovarati s njom, odnosno komunikaciju, ali da nisu mogli uspostaviti ozbiljnu komunikaciju, odnosno ostvariti kontakt jer je okrivljenik negdje vani radio u to vrijeme i da je ona se fokusirala na majku i djecu, što je bila i prvenstvena svrha mjere. Pred kraj mjere navodi da joj je GC znala navesti da je okrivljenik ostvarivao kontakt s njom radi komunikacije s djecom i da mu je davala djecu na viđanje i da joj je poznato da je u to vrijeme bila na snazi zaštitna mjera zabrane prilaska okrivljenika bivšoj supruzi. U odnosu na završni izvještaj navodi da osobno nije sudjelovala u izradi istog i davanja mišljenja, a što se tiče svrhe navedene mjere, smatra da je kod GC bio vidljiv napredak, iako je ona u prvu ruku pružala otpor zbog straha, dok u odnosu na okrivljenika nije ostvarila neposrednu komunikaciju, ali je posredno putem GC dobila saznanje da se želi vidjeti sa djecom. Dakle, također i svjedokinja ŠC navodi da joj je poznato da okrivljenik nije imao kontakt s djecom zbog sukoba sa suprugom te bojazni zbog njezine reakcije, te potvrđuje da je pred kraj mjere okrivljenik počeo ostvarivati kontakt s djecom, te potvrđuje da je navedena obitelj bila i u drugim postupcima pred tada Centrom za socijalnu skrb, da je ta obiteljska situacija na kraju završila na način da su bila sporadična viđanja, konfliktni odnosi, ali da se sjeća da se okrivljenik bojao da će ga bivša supruga prijaviti. Također i svjedokinja DC potvrđuje da je početkom provedbe mjere okrivljenik bio u istražnom zatvoru, te po izlasku izrazio bojazan vezano za ostvarivanje mjere, da je u tijeku bio i brakorazvodni postupak, te postupak skrbništva nad djecom i da se okrivljenik žalio da bi mogao biti ponovno lažno optužen od strane supruge, te da su odnosi okrivljenika i njegove tada supruge bili narušeni, komunikacije nije bilo, a na snazi je bila i zabrana približavanja okrivljenika supruzi, ali da je potkraj okrivljenik krenuo povremeno s provedbom mjere, ostvarujući kontakt s djecom na način da bi ih uzimao s majčine adrese, provodio kratko vrijeme i vraćao natrag, dok je supruga sudjelovala u provedbi mjere i izrazila želju da se okrivljenik uključi u taj postupak viđanja. Svjedokinja je o aktualnim saznanjima u obitelji navela da je Centar nastavio pratiti prilike u obitelji, te da joj je poznato kako je sin smješten kod oca, a kći kod majke i to nakon izmjene sudske odluke, nakon tužbe okrivljenika na ročištu, što su suglasno prihvatili.
8. S obzirom na sve naprijed navedeno, ovaj sud je prihvatio iskaze ispitanih svjedokinja, smatrajući da su isti u bitnom suglasni, kako međusobno, tako i s obranom okrivljenika, posebno na okolnost tada međusobno osobnih i obiteljskih prilika u obitelji GC, a što je i potvrđeno materijalnom dokumentacijom koja je prihvaćena kao vjerodostojna, a s obzirom su svjedokinje propisno upozorene na posljedice lažnog iskazivanja, ovaj sud nema razloga sumnjati u njihovu vjerodostojnost. Stoga kad se čitav inkriminirani događaj sagleda u cjelini, uzimajući u obzir tada međusobne odnose okrivljenika sa sada bivšom suprugom, posebno okolnost da je u odnosu na isto prethodno zbog kaznenog djela prijetnje na njenu štetu, bio određen istražni zatvor, a potom mu je kao blaža mjera određena mjeru opreza zabrane približavanja, odnosno uspostavljanja ili održavanja veze sa tadašnjom suprugom, da bi u konačnici bio oslobođen pravomoćnom odlukom za počinjenje kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. i 4. KZ/11. na njenu štetu, cijeneći pri tom i iskaz koji je iznijela u ovom postupku sada bivša supruga CC, prije GC, te provoditeljica mjere OCB koja je i neposredno bila upoznata sa navedenim okolnostima, te u kontaktu sa oboje roditelja, dakle okrivljenikom i njegovom suprugom, proizlazi da u djelu okrivljenika nisu ostvarena bitna obilježja kaznenog djela koje mu se stavlja na teret jer nije utvrđena namjera na strani okrivljenika da je odbijao provođenje predmetne odluke, odnosno istu nije provodio ili sprječavao, odnosno onemogućavao provođenje iste, s obzirom da u tom dijelu nema niti jednog nespornog dokaza, bilo personalnog ili materijalnog. Naime, aktualno bivša supruga okrivljenika, a isto tako i neposredno provoditeljica predmetne mjere u svojim iskazima nisu navele da je isti odbijao s namjerom provođenje te mjere, već je istoj prilazio vrlo oprezno s obzirom na prethodno neriješene kako osobne odnose sa bivšom suprugom, te trajno i teško poremećene obiteljske odnose uz činjenicu da se dio mjere provodio i u vrijeme Covida, zbog čega su bile i objektivne poteškoće u realizaciji iste.
9. Stoga je slijedom navedenog okrivljenik i oslobođen od optužbe koja mu se stavlja na teret, a to je počinjenje iz kaznenog djela iz članka 173. stavak 1. KZ/11. jer nije dokazano da bi počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret.
10. Na temelju članka 149. stavak 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 5. ZKP/08, te nužni izdaci okrivljenika i nužni izdaci nagrade branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.
U Karlovcu 07. veljače 2024.
Sudac za mladež
Blaženka Lugar Vladić
Pouka o pravnom lijeku:
Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od primitka pismenog otpravka presude. Žalba se podnosi pismeno u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu ovome sudu. O žalbi odlučuje županijski sud.
Dostavljeno:
1.ODO u Karlovcu na broj KOz-DO-20/2021
2.Okrivljenik MC, [adresa]
3. Braniteljica okrivljenika, odvjetnica Jasmina Brkić Kristanić, iz Karlovca
