REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1034/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. S. K. iz Z., OIB: …, koju zastupa punomoćnik D. B., odvjetnik u Z., protiv tuženika Hrvatske gospodarske komore, Z., OIB: …, koju zastupa punomoćnik J. P., odvjetnik u Odvjetničkom društvu O., P. & p. d.o.o Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž R-373/2022-3 od 5. travnja 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr- 8354/2020-23 od 28. siječnja 2022., na sjednici održanoj 7. veljače 2024.,
p r e s u d i o j e :
I. Odbija se revizija tuženika.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova sastava odgovora na reviziju.
Obrazloženje
1. Presudom Županijskog suda u Splitu broj Gž R-373/2022-3 od 5. travnja 2022. potvrđena je presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-8354/2020-23 od 28. siječnja 2022. u pobijanom dijelu pod točkom I., II, IV. i V. izreke, a kojom je suđeno:
„I. Utvrđuje se da Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu, Klasa: …, URBROJ: … od 17. kolovoza 2020. nije dopuštena te da radni odnos tužiteljice i tuženika temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme broj … od 1. kolovoza 2016. nije prestao.
II. Nalaže se tuženiku vratiti tužiteljicu na poslove radnog mjesta Samostalne savjetnice, u roku od 15 dana.
III. Odbija se zahtjev tužiteljice za vraćanjem na poslove Glavne tajnice ICC-a Hrvatske za Hrvatski nacionalni odbor Međunarodne trgovačke komore - ICC pri tuženiku.
IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 28. siječnja 2022. pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
V. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka u cijelosti.“
2. Protiv drugostupanjske presude tuženik je reviziju podnio pozivom na odredbu čl. 382.a st. 1. toč 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 149/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da ovaj sud ukine nižestupanjske odluke i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. U odgovoru na reviziju tužiteljica predlaže istu odbiti, te traži naknadu troškova sastava odgovora na reviziju.
4. Revizija nije osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev za utvrđenjem nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu te zahtjev za vraćanjem na rad.
6. Pošavši od utvrđenja da je tužiteljica od 1. kolovoza 2016. bila zaposlena na neodređeno vrijeme na radnom mjestu Samostalne savjetnice kod tuženika, da iz Odluke o otkazu od 17. kolovoza 2020. proizlazi da je tuženik ugovor o radu tužiteljici otkazao zbog gospodarskih, tehnoloških i organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz), međutim da tuženik bez obzira što je došlo do pada planiranih prihoda, digitalizacije poslovnih procesa i organizacijskih promjena u pogledu sektora, odjela i stručnih službi, nije ustrojio koja radna mjesta i koliki broj izvršitelja potpadaju pod određeni sektor, odjel ili stručnu službu, nižestupanjski su sudovi zaključili kako nije moguće utvrditi da je došlo do smanjenja obujma poslova radnog mjesta tužiteljice ili cjelokupni prestanak potrebe za njihovim obavljanjem, pa da tuženik nije dokazao da je imao opravdani razlog za donošenje odluke o otkazu ugovora o radu tužiteljici u smislu čl. 115. st. 1. toč.1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14, 127/17 i 98/19, dalje ZR). Nadalje, nižestupanjski sudovi su ocijenili da je u situaciji kada je na radnom mjestu Samostalnog savjetnika bilo zaposleno više radnika, tuženik trebao prilikom izbora radnika kojeg će utvrditi viškom, tužiteljicu usporediti sa svim radnicima koji su bili zaposleni na radnom mjestu Samostalnog savjetnika, i to kako po zakonom propisanim kriterijima, tako i po ocjeni rukovoditelja kao dodatnom kriteriju u smislu čl. 115. st. 2. ZR. Zaključno, kako je tužiteljica u trenutku donošenja odluke o otkazu imala … godine života, to su nižestupanjski sudovi istaknuli da je u odnosu na tužiteljicu kao zaštićenu kategoriju radnika izostao pojedinačni postupak suodlučivanja sindikalnog povjerenika u smislu čl. 151. st. 1. toč. 4. ZR. Slijedom navedenog, nižestupanjski sudovi prihvaćaju zahtjev tužiteljice na utvrđenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu nedopuštenom te zahtjev tužiteljice za vraćanjem na rad na radno mjesto Samostalne savjetnice.
7. Prema odredbi čl. 391. st. 2. ZPP, u povodu revizije iz čl. 382.a ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
8. U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 391. st. 3. ZPP).
9. Revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP tuženik obrazlaže tvrdnjom da je tužiteljica u sklopu svog radnog mjesta samostalnog savjetnika obavljala isključivo poslove vezane uz mandat Glavnog tajnika ICC Hrvatska, koji mandat je bio pred istekom, pa obujam takvih poslova nije iziskivao potrebu posebnog radnog mjesta za njihovo obavljanje.
10. Suprotno tvrdnji revidenta, drugostupanjski sud je dao logične, dostatne i uvjerljive razloge da je tužiteljica na temelju ugovora o radu od 1. kolovoza 2016. bila zaposlena na neodređeno vrijeme upravo na radnom mjestu Samostalne savjetnice kod tuženika, dok je u skladu s Odlukom o imenovanju od 3. svibnja 2016. obavljala i poslove Glavne tajnice ICC-a Hrvatska za Hrvatski nacionalni odbor Međunarodne trgovačke komore - ICC pri tuženiku na mandatno razdoblje od 2016.-2020., pri čemu se odluka o otkazu odnosi upravo na Ugovora o radu od 1. kolovoza 2016., pa je tuženik trebao upravo u odnosu na radno mjesto Samostalne savjetnice dokazati da je imao opravdani razlog za donošenje odluke o otkazu ugovora o radu tužiteljici.
11. Stoga pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati niti je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.
12. S time u vezi, pretežnim revizijskim navodima tuženik osporava pravilnost ocjene izvedenih dokaza, čime sadržajno ukazuje na postojanje bitne povrede iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP, a ujedno osporava i pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja.
13. Suprotno tvrdnji revidenta prvostupanjski sud ocjenu dokazao izveo je na način propisan odredbom čl. 8. ZPP i za svoju ocjenu dokaza i utvrđeno činjenično stanje dao je logične, dostatne i uvjerljive razloge.
14. Nije stoga počinjena ni bitne povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP.
15. Prema odredbama čl. 386. ZPP revizija se ne može podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja pa revizijski navodi kojima osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja kao nedopušteni nisu ocjenjivani.
16. Revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava tuženik temelji na tvrdnji da je tužiteljica bila jedini samostalni savjetnik u organizacijskoj jedinici ICC Hrvatska za Hrvatski nacionalni odbor Međunarodne trgovačke komore - ICC pri tuženiku pa da ju tuženik nije imao s kim usporediti u smislu odredbe čl. 115. st. 2. ZR, da je autonomno pravo poslodavca da se prilikom odluke o otkazu vodi ocjenom uspješnosti radnika, te da je tuženik u odnosu na tužiteljicu prije donošenja odluke o poslovno uvjetovanom otkazu od sindikalnog povjerenika pribavio suglasnost iz čl. 151. st. 1. toč. 4. ZR.
17. Međutim, nižestupanjski sudovi su pravilno naveli da je u situaciji kada je na radnom mjestu Samostalnog savjetnika (za koje je tužiteljica imala sklopljen ugovor o radu i koji joj je otkazan) bilo zaposleno više radnika, tuženik trebao prilikom izbora radnika kojeg će utvrditi viškom, tužiteljicu usporediti sa svim radnicima koji su bili zaposleni na radnom mjestu Samostalnog savjetnika, i to kako po socijalnim kriterijima, tako i po ocjeni rukovoditelja kao dodatnom kriteriju. Budući da to tuženik nije učinio, već je tužiteljicu usporedio samo s radnicom A. M. T. koja je bila zaposlena na radnom mjestu Više stručne suradnice i kojoj je na temelju očitovanja svjedokinje M. R. dana prednost u odnosu na tužiteljicu, to su pravilno nižestupanjski sudovi zaključili da opisana usporedba i opisana primjena kriterija nije u skladu s odredbom čl. 115. st. 2. ZR, kojom je propisano da pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu, poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika, osim ako zapošljava manje od dvadeset radnika prema stavku 3. toga članka, a o čemu nije riječ u ovom slučaju jer tuženik nesporno zapošljava više od dvadeset radnika. Znači, da poslodavac kada otkazuje ugovore o radu više od dvadeset zaposlenih radnika zbog poslovno uvjetovanih razloga mora utvrditi koji radnici, imenom i prezimenom, na kojim radnim mjestima, čine usporednu skupinu radnika i među njima treba izvršiti usporedbu, vodeći se kriterijima koje nalaže zakon i uz to, onima koje je sam odredio, tako da provedena usporedba mora biti izvršena na način da se njezina pravilnost može provjeriti u sudskom postupku koji će eventualno određeni radnik pokrenuti protiv odluke o poslovno uvjetovanom otkazu.
18. Na revizijske navode tuženika treba istaknuti da osim zakonom propisanih kriterija, poslodavac može uvesti dodatne kriterije poput uspješnosti u izvršavanju radnih zadataka, međutim sudska praksa je zauzela stav da mogućnost poslodavca da prilikom otkazivanja, uz zakonske kriterije u obzir uzmu i dodatni kriterij, primjerice uspješnosti na poslu, istovremeno ne znači da poslodavac taj kriterij može koristiti u mjeri kojom isključuje primjenu zakonskih kriterija (tako u Revr 426/2018-2 od 17. prosinca 2019. i Revd 3915/2023 od 4. siječnja 2024.).
19. Konačno, kako je tužiteljica je u trenutku donošenja odluke o otkazu imala … (…) godine života, pravilno su nižestupanjski sudovi naveli da je tuženik u skladu s odredbom čl. 151. st. 1. toč. 4. ZR prije donošenja odluke o otkazu bio dužan pribaviti suglasnost radničkog vijeća, odnosno sindikalnog povjerenika, i da očitovanje od 30. srpnja 2020. sindikalnog povjerenika u kojem je navedeno da je za osobe koje su starije od šezdeset godina, a čiji su podaci navedeni u priloženoj tablici, prihvatljivo predloženo rješenje i to ne samo zbog otpremnine, već i zbog nemogućnosti tuženika da na drugi način razriješi njihov status i da je suglasan s odlukom poslodavca slijedom čega nema primjedbi i prijedloga na njegove odluke, ne predstavlja postupak suodlučivanja kojeg u slučaju tužiteljice kao zaštićene kategorije radnika propisuje odredba čl. 151. st. 1. toč. 4. ZR, iz razloga što je u odnosu na tužiteljicu izostao pojedinačni postupak suodlučivanja. Prema shvaćanju ovog suda, iz formulacije odredaba članka 151. ZR u cjelini potpuno je razvidno da se tim odredbama suodlučivanje (a ne samo savjetovanje u smislu članka 150. ZR) poslodavca i radničkog vijeća (sindikalnog povjerenika) nalaže upravo prema individualnom načelu, s obzirom na specifičnosti pravnog položaja pojedinih radnika, bilo da se radi o osobama koje obnašaju određene funkcije ili o osobama određenog zdravstvenog odnosno socijalnog statusa (s obzirom na dob, invalidnost, i sl.) Podudarno pravno shvaćanje izraženo je i u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske U-III/5/2007 od 29. listopada 2009.
20. Nije stoga osnovan ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.
21. Slijedom iznesenog, budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena valjalo je na temelju odredbe čl. 393. st. 2. ZPP reviziju tuženika protiv pobijane presude odbiti.
22. Tužiteljici nisu priznati zatraženi troškovi sastava odgovora na reviziju na temelju odredbe čl. 155. st. 1. ZPP jer to nije bila radnja potrebna za vođenje ovog postupka.
Zagreb, 7. veljače 2024.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa, v.r.
