REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 188/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Josipa Turkalja člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. B., OIB … iz S., kojeg zastupa punomoćnica S. R. K., odvjetnica u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB … Ministarstvo obrane, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Velikoj Gorici, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovnog broja Gž R-704/2021-2 od 21. rujna 2021., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalne službe u Ivanić-Gradu poslovni broj Pr-82/2017-38 od 19. ožujka 2021. u sjednici održanoj 7. veljače 2024.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovnog broja Gž R-704/2021-2 od 21. rujna 2021., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalne službe u Ivanić-Gradu poslovni broj Pr-82/2017-38 od 19. ožujka 2021. navodeći u prijedlogu pravna pitanja koja glase:
„1. Da li je ispravno rad tužitelja u aktivnom dežurstvu priznati kao višednevni rad u dežurstvu unutarnje službe odnosno kao 24 sata nazočnosti na radnom mjestu (izdvojenom vojnom objektu), uz odbijanje 8 sati na ime odmora, kada je sukladno tada važećim propisima koji se primjenjuju kao lex specialis, i to Odlukom o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, državnih službenika i namještenika (Narodne novine broj: 118/09 i 118/02) i Pravilnikom o dodatku na plaću i načinu isplate plaće (Narodne novine, broj:118/09) propisano da se dežurstvo kao rad dulji od punog radnog vremena ne smatra prekovremenim radom, a dijeli se na aktivno dežurstvo i dežurstvo unutarnje službe te da pripadnici Oružanih snaga Republike Hrvatske koji zbog potrebe službe provode 24 sata na radnom mjestu u tijeku 24 sata mogu raditi najviše 12 sati, a preostalo vrijeme im se računa kao aktivno dežurstvo i isplaćuje im se pripadajući dodatak?
Da li je osnovano potraživanje tužitelja, kao djelatne vojne osobe, na ime naknade za neiskorištene slobodne dane uključujući i subote i nedjelje koji su mu bilježeni kao slobodni dani nakon dežurstva odnosno nakon rada na izdvojenom objektu obzirom da se u konkretnom slučaju radi o posebnoj organizaciji rada u turnusima, sukladno odredbi članka III. stavak 1. i 2. Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika (Narodne novine broj 118/09 i 118/12), a koja organizacija rada podrazumijeva sedam dana rada na izdvojenom objektu i izoliranoj lokaciji i sedam dana odmora?“
2. U odnosu na postavljena pitanja tuženica kao razloge važnosti postavljenih pitanja navodi da je shvaćanje drugostupanjskog suda u pobijanoj odluci u suprotnosti sa odlukama Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-775/2018 od 11. prosinca 2019, presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-332/2017-2 od 24. rujna 2019., presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-600/2020 od 1. prosinca 2020., presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž R-350/2018 od 31. siječnja 2019., presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R- 135/2020 od 22. travnja 2021. i presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1445/2019 od 21. travnja 2020.
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4. Polazeći od odredbe članka 385. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP-a), a postupajući sukladno odredbi članka 385. a i članka 387. ZPP-a revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
5. Naime, u odnosu na prvo postavljeno pravno pitanje (pripada li djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme aktivnog dežurstva pravo na naknadu plaće i prekovremeni rad prema općim propisima ili pravo na dodatke propisano Pravilnikom o dodatku na plaću i isplate plaće-„Narodne novine“ broj 118/09) treba navesti kako je o tom pitanju ovaj sud već izrazio pravno shvaćanje, a pobijana odluka je u skladu s tom praksom, odnosno već izraženim pravnim shvaćanjem revizijskog suda (primjerice Rev-1751/2019 od 3. rujna 2019., Revr-408/2017 od 12. veljače 2019., Revr- 1845/2012 od 29. travnja 2014.)
6. U odnosu na drugo postavljeno pravno pitanje, valja reći da je po ocjeni ovog suda, nije riječ o pitanju u pogledu kojega bi praksa viših sudova bila nejedinstvena, s obzirom na to da u odlukama na koje se tuženica poziva u opravdanju postavljenih pitanja nije izraženo shvaćanje glede tog pitanja, odnosno nije zauzeto suprotno shvaćanje. Naime u presudi Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R- 775/2018 od 11. prosinca 2019. prihvaćen je tužbeni zahtjev na ime naknade za neiskorištene i neplaćene slobodne dane, što je u skladu sa pobijanom presudom, rješenjem Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-135/2020 od 22. travnja 2021. ukinuta je prvostupanjska presuda (radi utvrđenja odlučnih činjenica), a u kojem rješenju nije zauzeto pravno shvaćanje u pogledu postavljenih pitanja, dok su odluke Županijskog suda u Rijeci broj Gž R-332/2017-2 od 24. rujna 2019. i Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž R-350/2018 od 31. siječnja 2019. (u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev) donesene u predmetima u kojima je u pitanju bilo borbeno dežurstvo , a u odluci Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-600/2020-2 od 1. prosinca 2020. u pitanju je bilo dežurstvo snaga brzog odgovora, dakle drukčija činjenična i pravna situacija, zbog čega navedene odluke nisu primjenjive u ovom slučaju. Konačno, niti u presudi Županijskog suda u Zagrebu Gž R-1445/2019 od 21. travnja 2020. nije zauzimano shvaćanje u vezi prava na naknade za neiskorištene slobodne dane uključujući subote i nedjelje koji su bilježeni kao slobodni dani nakon dežurstva, već se odluka odnosi na pravo na isplatu plaće za odrađene, a neplaćene radne dane, odnosno na pravo na naknadu za neiskorišteni godišnji odmor u slučaju prestanka ugovora o radu (tako i Revd- 4485/2022-2 od 14. prosinca 2022.).
7. Slijedom toga, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz članka 385. a stavka 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe članka 392. stavka 1. u vezi s člankom 387. stavkom 5. ZPP-a, riješeno kao u izreci.
Zagreb, 7. veljače 2024.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa, v.r.
