REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 282/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. Č. iz S., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik M. L., odvjetnik u Z., protiv tuženika Z. e. t., Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik Z. K., odvjetnik u Odvjetničkom društvu K. i p. u Z., radi nedopuštenosti otkaza, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž R-743/2020-2 od 8. listopada 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-1399/19-12 od 31. siječnja 2020. ispravljena rješenjem istoga suda broj Pr- 1399/19-17 od 7. svibnja 2020., u sjednici održanoj 7. veljače 2024.,

p r e s u d i o  j e:

I. Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

II. Zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na reviziju odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda drugog stupnja je odbijena žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja ispravljena rješenjem istoga suda od 7. svibnja 2020. kojom je suđeno:

"I. Odbija se tužitelj sa tužbenim zahtjevom koji glasi:

"I. Utvrđuje se da Odluka tuženika o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 14. ožujka 2019., kao i Odluka kojom se odbija Zahtjev za zaštitu prava radnika od 15. travnja 2019. od strane tuženiku Z. E. T. d.o.o., Z., ..., OIB: ..., nisu dopuštene.

II. Nalaže se tuženiku Z. E. T. d.o.o., Z., ...., OIB: ..., da tužitelja I. Č. iz S., ..., OIB:..., vrati na posao vozača autobusa u Autobusnom prometu D., ruku od osam dana pod prijetnjom ovrhe.

III. Nalaže se tuženiku Z. E. T. d.o.o., Z., ..., OIB: ..., da tužitelju I. Č. iz S., ..., OIB: ..., nadoknadi trošak parničnog postupka uvećan za zatezne kamate tekuće od dana podnošenja prvostupanjske presude pa do isplate, se u roku od 8 dana, pod prijetnjom ovrhe.", kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn, u roku od 15 dana.„

2. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju na temelju odredbe 382.a st. 1. točka 1. Zakona o parničnom postupku zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske reviziju prihvatiti i preinačiti drugostupanjsku presudu u smislu revizijskih navoda ili je ukinuti i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a njemu dosuditi parnični trošak i trošak sastava revizije.

3. U odgovoru na reviziju tuženik je osporio tužiteljeve revizijske navode i predložio reviziju odbiti, uz dosudu zatraženog troška sastava odgovora na reviziju.

4. Revizija je neosnovana.

5. Sukladno odredbi čl. 391. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11, 24/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) ovaj sud je povodom tužiteljeve revizije ispitao pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

6. Tužitelj je u reviziji, u okviru revizijskog razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka naveo da je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP jer je drugostupanjska presuda nerazumljiva, proturječi sama sebi i razlozima prvostupanjske presude. Također tvrdi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 213. ZPP jer prvostupanjski sud nije postupio sukladno odredbi čl. 213. ZPP. Osim toga, tužitelj u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka osporava zaključak sudova o neosnovanosti tužbenog zahtjeva.

7. Suprotno navodima revizije pobijana drugostupanjska i prvostupanjska presuda su jasne, razumljive i sadrže razloge o odlučnim činjenicama koje imaju podlogu u činjeničnom stanju utvrđenom provedenim dokazima. Stoga nije osnovan tužiteljev revizijski navod da su nižestupanjski sudovi tijekom postupka počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP.

8. Neosnovan je tužiteljev revizijski navod da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 213. ZPP jer odluka o tužbenom zahtjevu u ovoj pravnoj stvari ne ovisi o odluci suda donesenoj u parničnom postupku vođenom između istih stranaka radi utvrđenja nedopuštenosti tuženikove odluke o redovitom otkazu ugovora o radu tužitelju zbog skrivljenog ponašanja.

9. U odnosu na tužiteljeve revizijske navode kojima u reviziji u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i zaključke nižestupanjskih sudova o neosnovanosti tužbenog zahtjeva, dajući pritom vlastitu ocjenu provedenih dokaza treba navesti da takvi prigovori po svojoj naravi predstavljaju činjenične prigovore, koje revizijski sud ne može uzeti u razmatranje s obzirom da prema odredbi čl. 386. ZPP reviziju protiv drugostupanjske presude nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Zbog navedenog nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojeg je tužitelj podnio reviziju u ovom postupku.

10. Predmet spora u ovom postupku jest zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenosti tuženikove odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 14. ožujka 2019. i tuženikove odluke kojom je odbijen tužiteljev zahtjev za zaštitu prava te zahtjev da ga tuženik vrati na posao vozača u Autobusnom prometu D.

11. Na temelju činjeničnih utvrđenja:

- da je između tužitelja i prednika tuženika Z. h. d.o.o. Podružnica Z. e. t. u rujnu 2007. bio sklopljen ugovor o radu za radno mjesto vozača autobusa u Autobusnom pogonu D.,

- da je tuženikovom odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 14. ožujka 2019. tužitelju otkazan ugovor o radu zbog teškog kršenja radne obveze iz čl. 122 st. 1 točke 1, i 4. Temeljenog kolektivnog ugovora, protiv koje odluke je tužitelj podnio zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa,

- da je tuženik 21. veljače 2019. uputio tužitelju poziv za iznošenje obrane prije izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem ili radom radnika,

- da se je tuženik dopisom od 22. veljače 2019. obratio sindikatima, odnosno sindikalnim povjerenicima sindikata vezano za postupak provođenja savjetovanja o namjeravanoj odluci o otkazu govora o radu tužitelju,

- da je tuženikovom odlukom od 15. travnja 2019.. odbijen tužiteljev zahtjev za zaštitu prava tužitelja,

- da je prema izviješću o privremenoj nesposobnosti za rad tužitelju trajanje privremene nesposobnosti i spriječenosti za rad trajalo u razdoblju od 1. veljače 2019. do 15. veljače 2019.,

- da je tužitelj 15. veljače 2019. donio doznake za bolovanje sa zaključnim datumom 15. veljače 2019., kojom prigodom mu je disponent M. K. priopćio da se treba javiti rukovoditelju Ž. P. radi daljnjeg rasporeda rada, što je tužitelj odbacio sa obrazloženjem da nema potrebe da se javlja jer vodi postupak sa tuženikom oko daljnjeg rada, što je razvidno iz izvješća disponenta M. K.;

- da je rukovoditelj Prometa autobusa D. Ž. P. dopisom od 20. veljače 2019. dostavio voditeljici Službe pravnih poslova i ljudskih resursa, Lj. S., prijedlog za izvanredni otkaz Ugovora o radu tužitelju,

- da je prema Uvjerenju o zdravstvenoj sposobnosti za upravljanje vozilima od 23. studenoga 2017.g. tužitelj sposoban za vozača bez ograničenja i to na vremenski rok od 5 godina (C1, C, D1, D kategorije),

- da je Sindikat autobusnog prometa Z. Z. i Novi sindikat dostavio tuženiku očitovanje u kojem se protivi donošenju odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju,

- da je tužitelj poslodavcu 28. studenoga 2016.. dostavio zamolbu za suglasnost temeljem koje će ostvariti pravo na sklapanje Ugovora o radu za dodatni rad od 8 sati tjedno kod drugog poslodavca M. T. j.d.o.o., koji zahtjev tuženiku nije bio prihvatljiv;

- da je tužitelj zasnovao novi radni odnos kod poslodavca M. T. j.d.o.o. u trajanju od 1,5 sati dnevno, što je tuženik saznao nakon što je došlo do statusne podjele tuženikovog prednika Z. h. d.o.o. Z.,

- da se pred istim sudom vodio spor broj Pr-3944/18 po tužbi tužitelja radi nedopuštenosti tuženikove odluke o redovitim otkazu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem tužitelja,

- da je za vrijeme otkaznog roka, tužitelj bio na bolovanju od 4. listopada 2018. do 15.veljače 2019. i nadalje, te da je tuženiku donio Izviješće o privremenoj nesposobnosti za rad za razdoblje od 1. veljače 2019.. do 15. veljače 2019.,

- da je 18. veljače 2019.. rukovoditelj telefonom kontaktirao tužitelja i objasnio mu da za dan, 18. veljače 2019. ima neopravdani izostanak te da dana 19. veljače 2019. dođe raditi u srednju pričuvu u garažu od 10:00 do 18:00 sati na što je tužitelj negodovao uz obrazloženje da ne može raditi i da je samoinicijativno uz konzultacije sa svojim liječnikom zatvorio bolovanje,

- da je zbog nedolaska na radno mjesto i neobavljanja preuzetih poslova, tužitelju 21. veljače 2019.. upućen poziv na iznošenje obrane, na koji poziv je tužitelj odgovorio 28. veljače 2019. dostavivši i dopis (datiran 15. veljače 2019.) u kojem tvrdi kako nije sposoban obavljati poslove vozača autobusa.

12. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sudovi su odbili tužiteljev zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti tuženikove odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu jer su ocijenili utvrđenim da je tužitelj počinio tešku povredu radnog odnosa na način da nije dolazio na radno mjesto i obavljao radne zadatke bez posebnog ili opravdanog razloga, koje tužiteljevo ponašanje je protivno čl. 122 st. 1. točka 1. i čl. 123. st. 1. Temeljnog kolektivnog ugovora i po ocjeni sudova predstavlja opravdani razlog za otkaz sukladno odredbi čl. 116. Zakona o radu ("Narodne novine“, broj 93/14, 127/17 i 98/19 - dalje: ZR), jer je tuženik, na kojem je bio teret dokaza u smislu odredbe čl. 135. st. 1. ZR, tijekom postupka dokazao postojanje opravdanog razloga za donošenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju.

13. Tužitelj u reviziji u okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava ističe da su sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo odbivši tužbeni zahtjev u ovoj pravnoj stvari kao neosnovan jer je predmetnom odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu tuženik tužitelju otkazao ugovor o radu koji je već bio raskinut sudskom odlukom donesenom u parničnom postupku vođenim pred istim prvostupanjskim sudom pod brojem Pr-3944/18.

14. Prema ocjeni vijeća tužitelj u reviziji neosnovano navodi da su sudovi, odlučujući o dopuštenosti predmetnog izvanrednog otkaza ugovora o radu pogrešno primijenili materijalno pravo. Naime, prema pravnom shvaćanju ovoga suda izraženom u odluci broj Revr-1077/13 od 7. listopada 2014. poslodavac može donijeti odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu radniku sve dok traje radni odnos, pa tako i tijekom trajanja otkaznog roka određenog u poslodavčevoj ranije donesenoj odluci o redovitom otkazu ugovora o radu. Budući da prvostupanjski postupak u kojem je predmet tužbenog zahtjeva bio utvrđenje nedopuštenosti tuženikove odluke o redovitom otkazu ugovora o radu tužitelju (uvjetovanom skrivljenim ponašanjem tužitelja) u vrijeme zaključenja glavne rasprave i donošenja odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva u ovoj pravnoj stvari nije bio pravomoćno okončan to su sudovi pravilno primijenili materijalno pravo iz odredbe čl. 116. ZR kada su odlučili o neosnovanosti tužbenog zahtjeva u ovoj pravnoj stvari.

15. Zbog navedenog je na temelju čl. 393. ZPP revizija tužitelja odbijena kao neosnovana pa je odlučeno kao u izreci ove presude.

16. Tuženiku nije dosuđen trošak odgovora na reviziju jer isti nije bio potreban za vođenje parnice u smislu čl. 155. st. 1. ZPP.

Zagreb, 7. veljače 2024.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ante Perkušić, v.r.