REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 150/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Pajalića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Šarića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. P. iz K., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnik Ž. L., odvjetnik u Odvjetničkom društvu L. i Č. u S., protiv prvotuženika S. V. iz S., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnik A. K., odvjetnik u S., drugotuženika V. G. d.o.o. S., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnik D. R., odvjetnik u S. i trećetuženika I. U. iz S., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnik F. I. Ž., odvjetnik u S., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv rješenja Županijskog suda u Zadru broj Gž-1122/17-2 od 5. srpnja 2018., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Splitu broj Pi-759/13 od 6. listopada 2017., u sjednici održanoj 7. veljače 2024.,
r i j e š i o j e:
Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Drugostupanjskim rješenjem je odbijena žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje kojim je odlučeno: "Smatra se da je tužba u ovom predmetu povučena."
2. Tužitelj je protiv drugostupanjskog rješenja podnio reviziju pozivajući se na odredbe čl. 400. st. 1. Zakona o parničnom postupku te čl. 382. st. 1. točka 1. i st. 2. Zakona o parničnom postupku. U reviziji je naveo da je podnosi zbog razloga navedenih u odredbi čl. 385. st. 1. točka 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku.
3. Odgovor na reviziju nije podnesen.
4. Revizija je neosnovana.
5. Prema odredbi čl. 400. st 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) stranke mogu izjaviti reviziju i protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak pravomoćno završen u sporovima u kojima bi revizija bila dopuštena protiv drugostupanjske presude (čl. 382.).
6. Revizijom pobijanim drugostupanjskim rješenjem postupak u ovoj pravnoj stvari je pravomoćno završen.
7. Tužbenim zahtjevom postavljenim u tužbi tužitelj je od tuženika zahtijevao da mu solidarno isplate iznos 640.409,54 kune s pripadajućom zateznom kamatom pa su u ovoj pravnoj stvari ispunjene pretpostavke za podnošenje redovne revizije na temelju vrijednosnog kriterija iz čl. 382. st. 1. točka 1. ZPP u vezi s čl. 400. st. 1. i 3. ZPP. Stoga je o tužiteljevoj reviziji odlučeno kao o redovnoj reviziji podnesenoj protiv drugostupanjskog rješenja.
8. Na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP u vezi s čl. 400. st. 3. ZPP pobijano drugostupanjsko rješenje ispitano je samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
9. Pobijanim drugostupanjskim rješenjem potvrđeno je prvostupanjsko rješenje o presumiranom povlačenju tužbe doneseno na temelju odredbe čl. 295. st. 2. ZPP jer je s ročišta određenog za dan 6. listopada 2017. izostao uredno pozvani tužitelj koji svoj izostanak nije opravdao, a punomoćnici tuženika su na ročištu izjavili da se ne žele upustiti u raspravljanje.
10. U revizijskom stadiju postupka sporno je jesu li sudovi, donoseći pobijano rješenje, pravilno primijenili odredbu čl. 295. st. 2. ZPP.
11. Odredbom čl. 295. ZPP propisano je da ako s ročišta za glavnu raspravu izostane tužitelj, ili ako na to ročište ne dođe tuženik, a uredno su pozvani, rasprava će se održati s prisutnom strankom (st. 1). Odredbom st. 2. istoga članka propisano je da ako s ročišta za glavnu raspravu neopravdano izostanu obje stranke ili ako dođu na ročište, ali se neće upustiti u raspravljanje, ili se udalje s ročišta, smatrat će se da je tužitelj povukao tužbu.
12. Polazeći od utvrđenja da tužitelj, iako uredno pozvan, nije pristupio na ročište održano 6. listopada 2017., da svoj izostanak nije opravdao te da su tuženici i njihovi punomoćnici, koji su pristupili na ročište, na ročištu izjavili da se neće upustiti u raspravljanje vijeće je ocijenilo da su sudovi pravilno zaključili da su u ovoj pravnoj stvari bile ispunjene zakonske pretpostavke za primjenu odredbe čl. 295. st. 2. ZPP kada su donijeli pobijano rješenje o presumiranom povlačenju tužbe.
13. Naime, u datim okolnostima za zaključiti je da su stranke svojim postupanjem zapravo izrazile volju da ne raspravljaju pred sudom; tužitelj time što, iako uredno pozvan, nije pristupio na ročište, a svoj izostanak nije opravdao, a tuženici time što se na ročištu nisu htjeli upustiti u raspravljanje. Sud u takvoj situaciji nema uvjeta za održavanje ročišta niti za raspravljanje jer nema s kim raspravljati, pa posljedično dolazi do presumiranog povlačenja tužbe, sukladno odredbi čl. 295. st. 2. ZPP, što je sud dužan utvrditi deklaratornim rješenjem.
14. Zbog navedenog je na temelju čl. 393. ZPP u vezi s čl. 400. st. 3. ZPP tužiteljeva revizija odbijena kao neosnovana pa je odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 7. veljače 2024.
Predsjednik vijeća:
Željko Pajalić, v.r.
