REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1018/2020-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. V., Z., OIB ..., koju zastupa punomoćnik D. L., odvjetnik u Z., protiv tuženika A. L. o. d.d., Z., OIB ..., kojega zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkome društvu G. & P., Z., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-586/2019-2 od 27. studenoga 2019. kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-3887/2018-26 od 30. svibnja 2019., ispravljena rješenjem istoga suda poslovnog broj od 4. veljače 2020. u sjednici održanoj 7. veljače 2024.,

p r e s u d i o  j e:

Revizija se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Drugostupanjskom je presudom odbijena žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je:

- utvrđeno da je nedopuštena i nezakonita tuženikova Odluka o osobno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 26. travnja 2018. izmijenjena Odlukom o izmjeni odluke o osobno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 16. srpnja 2018. te da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao (t. I. izreke),

- naloženo tuženiku da tužiteljicu vrati na radno mjesto likvidatora (t. II. izreke) i - naloženo tuženiku da tužiteljici nadoknadi parnične troškove (t. III. izreke).

2. Tuženik je protiv drugostupanjske presude podnio reviziju prema čl. 382.a st. 1. al. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 dalje: ZPP) zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnoga prava i predložio je ovome sudu da preinači nižestupanjske presude ili da ih ukine.

3. Tužiteljica na reviziju nije odgovorila.

4. Ovaj sud je drugostupanjsku presudu ispitao u cijelosti, kako je tuženik revizijom i pobija, a samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, u skladu s odredbom čl. 391 st. 1. i 2. ZPP, uzevši u obzir da je odredbom st. 3. toga članka propisano da stranka u reviziji treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava, a razlozi koji nisu tako obrazloženi da se neće uzeti u obzir.

5. Revizija je neosnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje nedopuštenosti i nezakonitosti odluke tuženika o otkazu ugovora o radu s tužiteljicom i da radni odnos prema ugovoru o radu nije prestao te za vraćanje tužiteljice na radno mjesto.

7. U postupku je utvrđeno:

- da je tuženik, poslodavac, donio odluku o osobno uvjetovanom otkazu ugovora o radu s tužiteljicom, radnicom,

- da je ta odluka utemeljena na tuženikovome zaključku kako tužiteljica zbog određenih svojih trajnih osobina uvjetovanim njenom bolešću ne može izvršavati obveze iz radnoga odnosa,

- da tužiteljica, što je utvrđeno na temelju u postupku izvedenoga dokaza medicinskim vještačenjem, zbog bolesti koju je tuženik uzeo u obzir pri donošenju sporne odluke, nije nesposobna za obavljanje poslova svoga radnog mjesta, već da se radi o privremenoj nesposobnosti zbog koje je tužiteljica povremeno na bolovanju.

8. Tuženik se u reviziji izričito poziva na revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnoga postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. i čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 375. st. 1. ZPP u odnosu na drugostupanjsku presudu.

9. Neosnovano tuženik smatra da nižestupanjskim presudama nedostaju razlozi za ocjenu osnovanosti predmetnih tužbenih zahtjeva, odnosno da drugostupanjska presuda sadrži „šture razloge“ jer da njome nije odgovoreno na žalbene navode. Naime, prvostupanjska presuda sadrži jasne i neproturječne razloge utemeljene na logičnoj ocjeni izvedenih dokaza, a drugostupanjskom je presudom odgovoreno na tuženikove odlučne žalbene navode. Iz revizijskih razloga proizlazi da tuženik zapravo nije zadovoljan sudskom ocjenom izvedenoga dokaza medicinskim vještačenjem te u reviziji iznosi svoju ocjenu toga dokaza, apostrofirajući samo dijelove nalaza i mišljenja vještaka te tako prikazujući činjenično stanje drukčijim od utvrđenoga.

10. Tuženik se u reviziji ne poziva izričito na revizijski razlog iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP, no tvrdi kako mu je uskraćeno pravo očitovati se na dopunu nalaza i mišljenja vještaka, dakle da mu nije omogućeno raspravljati pred sudom. Ova tvrdnja u nastavku revizije nije posebno obrazložena, no već iz tuženikove tvrdnje da je vještak nalaz i mišljenje dopunio na ročištu za glavnu raspravu, a tuženik ne osporava da je na to ročište uredno pozvan i da mu je prisustvovao, proizlazi suprotno onome što tuženik tvrdi glede ovoga revizijskoga razloga.

11. Zato nije osnovan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnoga postupka.

12. Prema čl. 115. st. 1. t. 2. Zakona o radu (Narodne novine br. 93/14 i 127/17) poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz) ako radnik nije u mogućnosti uredno izvršavati svoje obveze iz radnoga odnosa zbog određenih trajnih osobina ili sposobnosti (osobno uvjetovani otkaz). Kako je u postupku utvrđeno da takav razlog na strani tužiteljice na koji se tuženik pozvao u spornoj odluci o otkazu ne postoji, pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo kada su ocijenili da je odluka o otkazu nezakonita. Zato je neosnovan i revizijski razlog pogrešne primjene materijalnoga prava.

13. Kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena valjalo ju je na temelju odredbe čl. 393. st. 2. ZPP odbiti kao neosnovanu te je presuđeno kao u izreci.

Zagreb, 7. veljače 2024.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek, v.r.