REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 3795/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. B., OIB…, iz V., …, kojeg zastupa punomoćnik J. K., odvjetnik u O. društvu K. & R. u V., protiv 1. tuženika M. M., OIB … i 2. tuženice V. M., OIB…, oboje iz I., …, koje zastupa punomoćnica Ž. P., odvjetnica u Odvjetničkom društvu K., H. i V. u V., radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, odlučujući o prijedlogu 1. i 2. tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-152/2023-2 od 13. veljače 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu broj P- 112/2022-12 od 14. prosinca 2022., u sjednici održanoj 7. veljače 2024.,
r i j e š i o j e :
Prijedlog 1. i 2. tuženika za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Tuženici su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-152/2023-2 od 13. veljače 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu broj P-112/2022-12 od 14. prosinca 2022., u kojem postavljaju sljedeća pitanja:
„Je li u slučaju naplate tražbine temeljem bjanko zadužnice vjerovnik na kojeg je temeljem cesije preneseno potraživanje, dužan dokazati svoju aktivnu legitimaciju odnosno osnovu prijenosa potraživanja ili je dovoljna činjenice da je zadužnica popunjena na ime novog vjerovnika?
Može li se zadužnica predana vjerovniku kao osiguranje točno određenog potraživanja iz jednog pravnog posla koristiti kao osiguranje drugih potraživanja iz drugih pravnih poslova?
Je li u postupku pobijanja pravnih radnji tužitelj dužan dokazati svoju tražbinu i dospjelost iste, a ako se tražbina temelji na zadužnici?“.
2. U odnosu na postavljena pitanja tuženici, kao razloge zbog kojih pitanja smatraju važnim za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, navode da je o postavljenim pitanjima drugostupanjski sud u pobijanoj odluci zauzeo suprotno shvaćanje od pravnog shvaćanja iznesenog u odluci revizijskog suda broj Rev- 1890/2015 od 26. svibnja 2021., te odlukama Županijskog suda u Osijeku broj Gž- 71/2019 od 4. travnja 2019., Županijskog suda u Rijeci broj Gž Ovr-976/2017 od 4. lipnja 2019. i odluci Trgovačkog suda u Splitu broj P-385/2022 od 27. veljače 2023.
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4. Postupajući u skladu s odredbama članka 385.a stavak 1. i članka 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da postavljena pitanja u prijedlogu nisu važna u smislu odredbe članka 385.a stavak 1. ZPP za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
5. Naime, u situaciji kada je nižestupanjski sud utvrdio da je pravomoćnom presudom odbijen tužbeni zahtjev M. M. (ovdje 1. tuženika) prema S. B. (ovdje tužitelju) za utvrđenjem da predmetne zadužnice nisu pravno valjane (…), da je tražbina tužitelja prema 1. tuženiku iz bjanko zadužnice postojala u trenutku sklapanja Ugovora o darovanju, sklopljenog između 1. i 2. tuženika i da se u konkretnom slučaju radi o tražbini koja je dospjela (…). Tuženici postavljenim pitanjima problematiziraju valjanost bjanko zadužnice i dospjelost tražbine proizašle iz bjanko zadužnice, stoga se ne radi o pitanjima koja bi bila važna u smislu odredbe članka 385.a stavak 1. ZPP jer se postavljena pitanja odnose na osporavanje činjeničnih utvrđenja.
6. K tomu, iako već obzirom na navedeno nije odlučno, odluke na koje se poziva podnositelj prijedloga u smislu razloga važnosti, ne odgovaraju činjeničnim utvrđenjima, a slijedom toga niti pravnom shvaćanju na kojem je utemeljena odluka drugostupanjskog suda.
7. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz odredbe članka 385.a stavak 1. ZPP i dopuštenje revizije, valjalo je na temelju odredbe članka 389.b stavak 1. i 2. ZPP riješiti kao u izreci rješenja.
Zagreb, 7. veljače 2024.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa, v.r.
