REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-4213/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. G. d.o.o., K., OIB: …, zastupan po punomoćniku N. S.-R., odvjetniku u Odvjetničkom društvu S.-R. i p. d.o.o., Z., protiv 1. tuženice B. K. iz K., OIB: …, i 2. tuženika B. K. iz K., OIB: …, oboje zastupani po punomoćniku A. V., odvjetniku u Z., a drugotuženik i po punomoćniku A. J., odvjetniku u Z., radi isplate, odlučujući o tužiteljevom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2628/2021-4 od 7. ožujka 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini poslovni broj Pn-37/2015-42 od 30. prosinca 2015., na sjednici održanoj 7. veljače 2024.,

r i j e š i o  j e :

I. Odbacuje se tužiteljev prijedlog za dopuštenje revizije.

II. Odbija se zahtjev prvo i drugotuženika za naknadu troškova odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom odbijen tužbeni zahtjev da se tuženicima naloži solidarno isplatiti tužitelju iznos od 294.853,98 Eur/ 2.221.577,29 kn te još i prvotuženici iznos od 7.736,44 Eur/55.510,00 kn, a 2. tuženiku iznos od 17.594,40 Eur/132.565,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama, pobliže opisanima u izreci presude.

2. Drugostupanjskom je presudom potvrđena prvostupanjska presuda te su odbijeni zahtjevi tužitelja i tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Tužitelj je protiv drugostupanjske presude podnio prijedlog za dopuštenje revizije tvrdeći da mu je donošenjem pobijane presude povrijeđeno ustavno i konvencijsko temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje time što je drugostupanjski sud u pobijanoj presudi ignorirao prethodnu ukidnu revizijsku odluku donesenu u ovom predmetu, ponovivši identičan sadržaj drugostupanjske odluke koju je ovaj revizijski sud već jednom ukinuo i čime mu je, po njegovom mišljenju povrijeđeno pravo na jednakost oružja i procesnu ravnopravnost stranaka kao elementa ustavnih i konvencijskih jamstava iz čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 8/98 - službeni pročišćeni tekst, 113/00, 124/00 - službeni pročišćeni tekst, 28/01, 41/01 - službeni pročišćeni tekst, 76/10, 85/10 - službeni pročišćeni tekst, 5/14 i 69/17) i čl. 6.1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99 - proč. tekst, 8/99

- ispr., 14/02, 1/06 i 13/17, dalje: EKLJP).

4. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tuženici su predložili isti prijedlog odbaciti. Traže troškove za sastav odgovora na prijedlog.

5. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), prije svega se ukazuje da predlagatelj nije postupio u skladu s odredbom čl. 387. st. 3. ZPP (kojom je propisano što je sve potrebno priložiti prijedlogu za dopuštenje revizije) pa tako svom prijedlogu nije priložio ni žalbu protiv prvostupanjske presude u kojoj je, prema tvrdnjama iz svog prijedloga za dopuštenje revizije, isticao povrede prethodno navedenih temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom i EKLJP pa već stoga tužitelj nije učinio vjerojatnim svoje navode o povredi temeljenog prava zbog nedostataka u sadržaju pobijane presude u tom dijelu.

6. Također, ističe se da čl. 6. st. 1. EKLJP i čl. 29. st. 1. Ustava sadrže, uz rijetke iznimke, samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede navedenoga prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj. Naime, u postupku pred nižestupanjskim sudovima tužitelju je bilo omogućeno da iznese i obrazloži svoj zahtjev, da se izjasni o prigovorima i navodima oboje tuženika, iznosi činjenice i predlaže dokaze, izjavljuje pravni lijek te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. Odluke nižestupanjskih sudova donesene su u skladu s mjerodavnim pravom Republike Hrvatske, a pravno shvaćanje i primjena zakona u nižestupanjskim odlukama obrazloženi su na valjan i prihvatljiv način, pri čemu se tužitelju ukazuje da drugostupanjski sud u smislu čl. 375. ZPP treba ocijeniti one žalbene navode koji su od odlučnog značenja i označiti razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti. U konkretnom slučaju drugostupanjski sud je detaljno obrazložio svoju presudu, tako da se ista ne može smatrati arbitrarnom ili očito nerazumnom.

7. Kako predlagatelj nije učinio vjerojatnim da su mu u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđena temeljna ljudska u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, valjalo je prijedlog za dopuštenje revizije odbaciti na osnovi odredbe čl. 389.a st. 3. i st. 4. ZPP te riješiti kao u toč. I izreke.

8. Tuženicima nisu priznati troškovi odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije iz razloga što isti nije bio potreban (čl. 155. st. 1. ZPP) pa je riješeno kao u toč. II. izreke.

9. Na temelju odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", broj 57/22, 88/22) ovaj sud je dvojno iskazao dosuđene iznose, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovoga Zakona (1 EUR=7.53450 kn).

Zagreb, 7. veljače 2024.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa, v.r.