REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 3997/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Josipa Turkalja člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. L. iz V. P., OIB ..., zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva B. & L. odvjetnicima iz Z., protiv tuženika Grada B., B., OIB ..., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-377/2022-3 od 10. svibnja 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Pn-161/2019- 36 od 19. studenog 2021. na sjednici održanoj 7. veljače 2024.
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pravna pitanja se odbija.
II. U odnosu na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske, te na povredu prava zajamčenih Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda prijedlog tužene za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužitelj je predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-377/2022-3 od 10. svibnja 2023. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Pn-161/2019- 36 od 19. studenog 2021., postavljajući slijedeća pravna pitanja:
„1) Je li sud ovlašten, u predmetu u kojem se tužitelj poziva na kršenje prava na zaštitu osobnih podataka, budući da je podatak o njegovom zdravstvenom stanju bez njegovog pristanka otkriven njegovom poslodavcu, utvrditi da se navedeno postupanje ne smatra povredom prava na zaštitu osobnih podataka bez jasno navedenog pravnog temelja otkrivanja osobnog podatka o zdravstvenom stanju?
2) Dovodi li otkrivanje poslodavcu podatka o zdravstvenom stanju radnika, bez postojanja neke od osnova iz članka 8. st. 2. Zakona o zaštiti osobnih podataka (Na- rodne novine br. 103/2003, 118/2006, 41/2008, 130/2011, 42/2018), do povrede prava na zaštitu osobnih podataka?“ navodeći da su postavljena pravna pitanja važna za odluku u sporu a da pobijana odluka odstupa od pravnih shvaćanja viših sudova (Županijski sud u Zagrebu, Gžn-748/13-7 od 28. ožujka 2017. te Županijski sud u Splitu, Gž-1521/19-2.) upućujući na razloge iz čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP). Ujedno podnosi i prijedlog za dopuštenje revizije pozivom na čl. 385.a st. 2. ZPP navodeći da su mu pobijanom odlukom povrijeđena temeljna ljudska prava i to pravo na zaštitu osobnih podataka (čl. 37. Ustava "Narodne novine" br. 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10, 5/14, dalje: Ustav), te pravo na zaštitu osobnog i obiteljskog života zajamčeno čl. 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj: 18/1997, 6/1999, 14/2002, 13/2003, 9/2005, 1/2006, 2/2010, i 13/2017.; dalje: Konvencija) pozivajući se na pravna shvaćanja iznijeta u odlukama Europskog suda za ljudska prava (dalje: ESLJP) – predmeti Satakunnan Markkinapörs-si Oy i Satamedia Oy protiv Finske, zahtjev broj 931/13 te predmetu M.L. i W.W. protiv Njemačke zahtjevi br. 60798/10, 65599/10, Surikov protiv Ukrajine, zahtjev broj: br. 42788/06, 26. siječnja 2017., M.S. protiv Švedske, zahtjev broj: 74/1996 od 27. kolovoza 1997., Mockutė protiv Litve ESLJP, br. 66490/09 od 27. veljače 2018., Z protiv Finske, stavak 96., zahtjev broj: 22009/93; C.C. protiv Španjolske, stavak 33. zahtjev broj; 1425/06 od 6. listopada 2009., Y protiv Turske, stavak 68. zahtjev broj: 648/10. pozivajući se na razloge propisane čl. 385.a st. 1. i 2.).
2. Na prijedlog nije odgovoreno.
3. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, 80/22 i 114/22. - dalje: ZPP), ovaj revizijski sud je zaključio da postavljena pravna pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
4. Ovo iz razloga što se postavljena pravna pitanja temelje na činjeničnim utvrđenjima i pravnom pristupu koji u bitnome odstupaju od činjeničnih utvrđenja nižestupanjskih sudova na kojima se temelji pobijana presuda.
4.1. Tužitelj u ovom postupku od tuženika potražuje naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti – prava na privatnost za koju tvrdi da je pretrpio time što je tuženik bez njegovog odobrenja iznio njegovom poslodavcu podatak o njegovom zdravstvenom stanju (pozitivnom HIV statusu).
4.2. Nižestupanjski sudovi su u svojim odlukama iznijeli pravno shvaćanja zbog kojeg smatraju postupanje tuženika nije predstavljalo štetnu radnju, kao i da nije imalo elemente protupravnosti kao pretpostavke odgovornosti za naknadu štete, a pritom su i naveli razloge zbog kojih smatraju da tužitelj nije dokazao da bi uslijed postupanja tuženika pretrpio štetu.
4.3. Sadržaj postavljenih pravnih pitanja odnosi se na odgovornost u situaciji kršenja zabrane obrade i iznošenja osobnih podataka prema odredbama Zakona o zaštiti osobnih podataka (kako je i citirano u drugom postavljenom pravnom pitanju pod brojem 2.), međutim to nije predmet spora u ovoj parnici. Pritom valja primijetiti da su nižestupanjski sudovi u obrazloženju svojih odluka naveli da je zahtjev tužitelja protiv tuženika zbog povrede prava na zaštitu osobnih podataka od strane Agencije za zaštitu osobnih podataka odbijen, kao i da je pravomoćnom presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske odbijena i tužba tužitelja protiv tog rješenja Agencije za zaštitu osobnih podataka (Usž-1827/18-3 od 12. studenog 2020.). Dakle u odnosu na povredu prava na zaštitu osobnih podataka tužitelj ima zakonom predviđen način ostvarivanja pravne zaštite koji je i koristio, dok se u ovom postupku o iznošenju osobnih podatka tužitelja raspravlja samo u okviru predstavlja li isto štetnu radnju, kao i jesu li ostvarene ostale pretpostavke odgovornosti za štetu, a na koji način su nižestupanjski sudovi i postupili.
5. Stoga je temeljem čl. 389.b st. 1. ZPP odlučeno kao pod toč. I. izreke.
6. U odnosu na navode tužitelja da je do došlo povrede prava na zaštitu osobnih podataka ponavlja se da zaštita osobnih podataka nije predmet spora u ovom postupku, a da je o tom zahtjevu tužitelja već pravomoćno odlučeno u upravnom postupku.
7. Prijedlogom za dopuštenje revizije tužitelj nije učinio vjerojatnim niti da bi mu pobijanom presudom bilo povrijeđeno pravo na poštovanje osobnog i obiteljskog života (čl. 8. Konvencije) jer osim što su nižestupanjski sudovi iznijeli razloge zbog kojih smatraju da postupanje tuženika nije sadržavalo elemente protupravnosti kao pretpostavke odgovornosti za štetu, također su naveli i da tužitelj nije dokazao da bi uslijed postupanja tuženika doista pretrpio štetu na način kako je to opisao u tužbi, pa sadržajem prijedloga za dopuštenje revizije tužitelj polazi od drugačijih (vlastitih) činjeničnih utvrđenja koja ne odgovaraju onima na kojima se temelji pobijana odluka.
8. Stoga je temeljem čl. 389.a st. 4. ZPP odlučeno je kao pod II. izreke.
Zagreb, 7. veljače 2024.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa, v.r.
