Poslovni broj Gž-1104/2021-3
Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivanke Maričić- Orešković predsjednice vijeća, Branke Ježek Mjedenjak članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Lidije Oštarić Pogarčić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H. E. P. d.o.o. iz Z., OIB: ..., zastupan po punomoćnici J. Š., odvjetnici u S., protiv tuženice J. K. O. iz S., OIB: ..., zastupane po punomoćniku D. M., odvjetniku u S., radi isplate, rješavajući žalbu tuženice, izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-1576/2019 od 10. studenog 2020., u sjednici vijeća održanoj 7. veljače 2024.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženice kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-1576/2019 od 10. studenog 2020.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja u točki I izreke naloženo je tuženici da tužitelju isplati iznos od 2.077,74 eur / 15.654,76 kn[1] zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1. siječnja 2018. pa do isplate, po kamatnoj stopi preciziranoj u izreci presude dok je u točki II izreke naloženo tuženici da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 508,66 eur / 3.832,50 kn[1] zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, sve naprijed u roku od 15 dana.
2. Protiv presude žalbu podnosi tuženica pozivajući se na sve žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 111/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje te potražuju troškove sastava žalbe.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba tuženice nije osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 2.077,74 eur / 15.654,76 kn[1] na temelju sporazuma o priznanju duga.
6. U postupku pred sudom prvog stupnja je utvrđeno da su stranke 29. ožujka 2017. sklopile Sporazum o priznanju duga, i to tužitelj kao vjerovnik a tuženica kao dužnika (dalje Sporazum), da je tim Sporazumom utvrđena visina duga za električnu energiju u jednokratnom iznosu od 7.871,17 eur / 59.305,33 kn[1] vezano uz obračunsko mjesto broj 0276235 kupca pok. K. O. T., na adresi u S. te da je kao jedina nasljednica iza pok. potrošača K. O. T. proglašena njegova supruga - ovdje tuženica.
6.1. U članku 3. Sporazuma je ugovoreno da će tuženica kao dužnik isplatiti predmetnu tražbinu u cijelosti i jednokratno nakon što bude realizirana prodaja nekretnine oznake čest. zem 2581 k.o S., a najkasnije do 31. prosinca 2017.
6.2. Nije sporno da je tuženica dio preuzetog duga isplatila tužitelju te nije sporna preostala visina duga od 2.077,74 eur / 15.654,76 kn[1] .
7. Sud prvog stupnja je otklonio kao neosnovana dva osnovna prigovora koja je tuženica istaknula tijekom postupka - da je tužba preuranjena jer nije realizirana prodaja nekretnine iz Sporazuma te da je u pogledu preostalog dugovanja nastupila zastara.
7.1. Kad utvrđuje neosnovanim prigovor preuranjenosti tužbe, prvostupanjski sud ističe da je u članku 3. Sporazuma ugovoreno da će tuženica predmetni dug platiti najkasnije do 31. prosinca 2017., te utvrđuje da je tada tražbina dospjela na naplatu. Budući da tuženica do toga datuma dugovanje nije isplatila u cijelosti, sud smatra da je primjenom odredbi članka 9. i članka 29. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22. - dalje ZOO), dužna platiti tužitelju utuženu tražbinu sa zateznom kamatom od 1. siječnja 2018. (idući dan od dana dospijeća).
7.2. Vezano za prigovor zastare, prvostupanjski sud utvrđuje da se u konkretnom slučaju na tražbinu tužitelja ne može primijeniti jednogodišnji zastarni rok za isporučenu električnu energiju, a to stoga što se tražbina tužitelja temelji na Sporazumu pa se primjenjuje odredba članka 225. ZOO-a, prema kojoj tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen drugi rok. Nadalje, sud prvog stupnja smatra da sve i da je nastupila zastara za iznose obuhvaćene predmetnim Sporazumom do dana podnošenja ove tužbe, priznanjem učinjenim unutar zastarnog roka prekida se zastara te ista počinje teći iznova, slijedom čega da je u svakom slučaju neosnovan prigovor zastare.
8. Stoga, prvostupanjski sud obvezuje tuženicu na isplatu utuženog iznosa dok o troškovima postupka odlučuje primjenom članka 154. stavak 1. ZPP-a u vezi s člankom 155. ZPP-a.
9. U donošenju pobijane presude nije počinjena niti jedna od bitnih procesnih povreda iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a, pa tako niti apsolutno bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju se neosnovano upire u žalbi tuženice obzirom da pobijana presuda nije nerazumljiva, u istoj su izneseni jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama koji ne proturječe stanju u spisu te ih je moguće valjano pravno ispitati.
10. Protivno žalbenim navodima tuženice, pravilno je i potpuno sud prvog stupnja utvrdio činjenično stanje, cijeneći pri tome izvedene dokaze na način kako je to propisano člankom 8. ZPP-a, te je materijalno pravo pravilno primijenjeno.
11. Tuženica u žalbi ponavlja tvrdnje iznesene tijekom postupka kako je člankom 3. Sporazuma ugovoreno da će isplatiti predmetnu tražbinu u cijelosti i jednokratno nakon što bude realizirana prodaja nekretnine oznake čest. zem 2581 k.o S., pa kako do realizacije prodaje nekretnine nije došlo ista nije bila u financijskoj mogućnosti platiti dugovanje tužitelju, koje nije niti dospjelo odnosno i dalje tvrdi da je u zastari.
12. Neosnovani su izneseni žalbeni navodi. Sklapanjem predmetnog Sporazuma, tuženica se u članku 3. istog obvezala isplatiti predmetnu tražbinu u cijelosti i jednokratno nakon što bude realizirana prodaja nekretnine oznake čest. zem 2581 k.o S., a najkasnije do 31. prosinca 2017. Dakle, ugovoren je krajnji rok isplate sa 31. prosinca 2017., koji nije uvjetovan prodajom nekretnine. Stoga je pravilno sud prvog stupnja zaključio da je sa 31. prosinca 2017. tražbina tužitelja dospjela jer ju tuženica do tada nije u cijelosti podmirila, a tek u slučaju da je nekretnina ranije prodana, tada bi dospijeće bilo ranije.
12.1. Jednako tako, uvažavajući činjenicu da je tuženica u zakašnjenju od 1. siječnja 2018. te da je tužba u ovome predmetu podnesena 9. travnja 2019., tada je pravilnom primjenom materijalnog prava iz članka 225. ZOO-a i općeg zastranog roka od pet godina, pravilno sud prvog stupnja zaključio da tražbina tužitelja nije u zastari.
13. Odluka o troškovima postupka temelji se na pravilnoj primijeni članka 154. stavak 1. ZPP-a u svezi s člankom 155. ZPP-a te relevantnih odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15., 37/22. i 126/22.).
14. Slijedom izloženog, žalbu tuženice je trebalo odbiti kao neosnovanu te je odlučeno kao u izreci ove presude pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a.
U Rijeci 7. veljače 2024.
Predsjednica vijeća
Ivanka Maričić-Orešković, v.r.
