Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-331/2023-2

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Đorđa Benussi, kao predsjednika vijeća, Josite Begović, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Kate Brajković, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Ž. M., OIB: …, H., …, kojeg zastupa M. B., odvjetnik u H., te N. M., OIB: …, H., …, kao preuzimatelja postupka iza pok. tužiteljice N. A. iz H., …, OIB: …, protiv tuženog A. T., iz H., …, OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica P. D., odvjetnica iz S., radi predaje u posjed, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu, poslovni broj P-5407/2018 od 9. veljače 2021., u sjednici održanoj 7. veljače 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika se u pretežitom dijelu odbija kao neosnovana i presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu, poslovni broj P-5407/2018 od 9. veljače 2021. se:

a) potvrđuje u dijelu pod točkom I. izreke,

b) preinačuje u dijelu pod točkom II. izreke tako da glasi:

" Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljima parnične troškove u iznosu od 3.588,27 eura sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje: za razdoblje od 9. veljače 2021. do 31.12.2022., za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena; za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena; za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u toku od 15 dana“.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

" 1. Nalaže se tuženiku: A. T., H., …, OIB: …, u roku od 15 dana od pravomoćnosti ove presude, tužiteljici: N. A., H., …, OIB: …, predati u posjed stan, koji se nalazi u zgradi anagrafske oznake H., …, odnosno u zgradi izgrađenoj na kčbr. … zgr, z.ul. … k.o. H., položenom na prvom katu ove zgrade, a sastoji se od 3 sobe, kuhinje, izbe, kupaonice i predsoblja, ukupne površine … m².

2. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 33.285,80 kn (tridesettritisućedvjestoosamdesetpetkunaiosamdesetlipa), sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom od donošenja prvostupanjske presude do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana".

2. Ovu presudu, pravovremenom i dopuštenom žalbom, pobija tuženik, zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - u daljnjem tekstu: ZPP), predlaže pobijanu presudu preinačiti, podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovno odlučivanje. Žalitelj traži i naknadu troškova žalbe.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora reivindikacijski je zahtjev u pogledu stana točno opisanog u izreci presude, kojeg je tužiteljica naslijedila od svoje sestre R. M..

5.1. Tuženik je osporavao da na bilo koji način koristi sporni stan, jer da od njega nema ključ, a da je zbog dotrajalosti i potreba sigurnosti promijenio vrata u stambenoj zgradi koja je u suvlasništvu tuženika i trećih osoba, te da su ključevi dostupni svim suvlasnicima, pa tako i tužiteljici za koju je tek na temelju priloženog rješenja o nasljeđivanju saznao da je postala vlasnicom stana, pa je tužbu smatrao preuranjenom navodeći da tužiteljica u svako doba može preuzeti ključeve vrata na zajedničkim dijelovima stambene zgrade.

5.2. Kako tuženik nije tužiteljici predao predmetne ključeve to je tijekom postupka bila zatražena i donesena privremena mjera kojom je naložena tuženiku predaja ključa od vrata koja je postavio, a koje je rješenje povodom žalbe ukinuto.

6. Prvostupanjski je sud utvrdio:

- da se sporni stan nalazi na I katu zgrade koja je nacionalizirana 1959. godine,

- da je sporni stan Ugovorom o kupoprodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo R. H. prodala R. M., sestri tužiteljice,

- da je R. M. umrla, a naslijedila ju je tužiteljica,

- da je pok. R. M. bila prijavljena s prebivalištem na adresi predmetnog stana,

- da iz z.k. izvatka proizlazi upis društvenog vlasništva za sve udjele u B listu (vlastovnici) za navedenu zgradu, točnije za tri zabilježbe etažnog vlasništva – stana na III katu, koji se sastoji od 4 sobe, predsoblja s kuhinjom i nužnikom (bez naznake površine) u korist T. I. A. iz M., za stan na I katu koji se sastoji od 1 sobe, dnevne sobe s kuhinjom i nužnikom, površine …m2, u korist tuženika, te stana na II katu, koji se sastoji od tri sobe, ulaza i sporednih prostorija (bez naznake površine) u korist tuženika, pa je zaključio da je izvadak nepotpun jer ne postoje podaci za stan ili prostor u prizemlju, a površina stana na I katu od …m2 čini samo 1/3 tlocrtne površine zgrade, te jer etažiranje zabilježbama nije u skladu s odredbom članka 53 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 – u daljnjem tekstu: ZVDSP)

- da je tuženik pravomoćno izgubio spor kojeg je pokrenuo radi utvrđenja ništetnosti Ugovora o kupoprodaji spornog stana,

- da je tuženik na očevidu odbio otključati ulazna vrata za pristup na I kat zgrade.

6.1. Tužiteljica je u svom iskazu navela da je njezina sestra umrla 2017., da je ona u stan dolazila zajedno s mužem koji je umro 2018., da nakon smrti muža nije dolazila dok se od njegove smrti nije oporavila, a tada kad je došla u pratnji dvojice prijatelja, zatekla je dvoja nova vrata, jedna na ulazu u zgradu, a druga na kraju stepenica a prije podesta i ulaza u njezin stan, koja su bila otključana pa je došla do stana ali nije mogla otključati vrata stana, pa se spustila do stana tuženika gdje joj je tuženikova supruga rekla da ju ne pozna, potom je pozvala policiju, a prije dolaska policije tuženik je izbacio njezina kolica koja je bila ostavila pred ulazom u stan i zaključao vrata kuće.

6.2. Tuženik je u svom iskazu naveo da se u predmetnoj zgradi u prizemlju nalazi restoran s vrtom, a da se na I., II i III katu nalaze tri stana, od kojih je najgornji njegovog sina Ivana, a sve ostalo da je njegovo.

7. Prvostupanjski je sud ocjenom svih provedenih dokaza zaključio da je tužiteljica dokazala da je vlasnica spornog stana, a da je tuženik u njegovom posjedu, radi čega je, na temelju odredbe članka 162. stavak 1. ZVDSP-a, prihvatio tužbeni zahtjev.

7.1. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski je sud donio na temelju odredbe članka 154. stavak 1. u vezi članka 155. ZPP-a.

8. Ispitujući pobijanu presudu na temelju članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda parničnog postupka na koju tako pazi po službenoj dužnosti.

9. Žalitelj na neku bitnu povredu konkretno ne ukazuje, ali se iz sadržaja žalbenih navoda može iščitati da bi jedina bitna povreda koju žalitelj ima u vidu mogla biti ona iz članka 354. stavak 1. u vezi članka 8. ZPP-a, budući žalitelj tvrdi da tužiteljica nije dokazala svoju aktivnu legitimaciju, te da iz provedenih dokaza ne proizlazi da je tuženik u posjedu spornog stana, a na tome se dalje temelje žalbene tvrdnje o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i to činjenici posjeda spornog stana, te pogrešnoj primjeni materijalnog prava, točnije tvrdnji da bi, s obzirom na takvo činjenično stanje, odnosno činjenicu da nije dokazano da bi tuženik bio u posjedu spornog stana, tužiteljica mogla eventualno tražiti predaju u suposjed zajedničkih dijelova zgrade, a kako to nije tražila to da je tužbeni zahtjev trebalo odbiti.

10. Ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud brižljivo i savjesno ocijenio sve provedene dokaze i za takvu ocjenu dao dostatne, logične i za ovaj drugostupanjski sud u svemu prihvatljive razloge, pa je zaključiti da nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede parničnog postupka.

12. Takvom ocjenom dokaza pravilno je utvrđeno činjenično stanje, točnije činjenica da je tužiteljica vlasnica stana, a tuženik da je u posjedu spornog stana. Činjenica je da je tuženik poduzeo sve da tužiteljica u stan ne može ući, pa sve i da joj je dao ključeve zajedničkih dijelova zgrade, kako je u odgovoru na tužbu tvrdio da je bio spreman učiniti na tužiteljičino traženje i da bi zbog toga što to tužiteljica nije zatražila tužba bila preuranjena, a potom i sudu odbio pristup do spornog stana, osporavajući tužiteljici vlasništvo stana, i tvrdeći da je upravo on vlasnik stana, dovoljan su temelj za utvrđenje da tuženik jest u posjedu spornog stana.

13. S obzirom na navedeno pravilno utvrđeno činjenično stanje, prihvaćanjem tužbenog zahtjeva pravilno je primijenjeno materijalno pravo, točnije odredba članka 162. stavak 1. ZVDSP-a, kojom je propisano da vlasnik stvari, da bi ostvario svoje pravo na predaju stvari u posjed od osobe koja tu stvar posjeduje, mora dokazati da je stvar njegovo vlasništvo a da je tuženik u posjedu.

14. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom I.a) izreke ove drugostupanjske presude na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.

15. Djelomično je osnovana žalba u pogledu odluke o troškovima i to samo u pogledu navoda da u spisu ne postoje dva obrazložena podneska za koja je, u smislu članka 155. stavak 1. ZPP-a, trebalo tužiteljici priznati troškove, pa je za priznati trošak ta dva podneska (ukupno 6.250,00 kuna) valjalo smanjiti dosuđene troškove. Neosnovan je žalbeni navod da ročište održano 9.6.2020. nema karakter ročišta na kojem se raspravljalo o glavnoj stvari, a netočno je i da je tužiteljica zatražila i sud joj dosudio dodatnu naknadu po Tbr.35. za sudjelovanje na očevidu, jer je za očevid zatražena i dosuđena samo naknada prema Tbr.9. točka 7. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

16. Slijedom navedenog, te s obzirom da je od donošenja prvostupanjske presude službeno sredstvo plaćanja u Republici Hrvatskoj prestala biti hrvatska kuna, a to je postao euro, to je o troškovima postupka odlučeno pod točkom I.b) izreke ove presude na temelju odredbe članka 373. točka 3. ZPP-a prema fiksnom tečaju konverzije od 1 euro = 7,5345 kuna u skladu sa Zakonom o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" 57/22, 88/22)

17. U pogledu žalbenih navoda o propustu suda da odluči o troškovima tuženika povodom žalbe na privremenu mjeru i s tim u vezi prijedloga za donošenjem dopunskog rješenja, valja reći da odluka povodom žalbe na presudu ne ovisi o ishodu prijedloga za donošenje dopunskog rješenja, radi čega je o žalbi odlučeno i prije nego je o prijedlogu za donošenje dopunskog rješenja odlučeno.

18. Kako tuženik sa žalbom nije uspio u pogledu glavne stvari, već samo sporednih traženja (troškova), a uspjeh se stranaka mjeri prema uspjehu o glavnoj stvari, to je o njegovom zahtjevu za naknadu troškova žalbe odlučeno kao pod točkom II. izreke na temelju članka 166. u vezi članka 154. stavak 1. ZPP-a.

U Dubrovniku, 7. veljače 2024.

Predsjednik vijeća:

Đorđo Benussi,v.r.