REPUBLIKA HRVATSKA
REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Zagreb
Broj: IR-41/2024
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivanke Mašić kao predsjednice vijeća te Anđe Ćorluka i Mirjane Medić kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudskog savjetnika Mladena Budiše kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog P. Č., kojeg brani Z. M., odvjetnik u Z., zbog prekršaja iz članka 22. stavka 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17., 126/19., 84/21. i 114/22.) odlučujući o žalbi okrivljenog P. Č. podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Zadru, broj: Pp-6365/2023 od 22. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 7. veljače 2024.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba okrivljenog P. Č. kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem Općinskog suda u Zadru, broj: Pp- 6365/2023 od 22. siječnja 2024. na temelju članka 130. stavka 1. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) okrivljenom P. Č. određena je mjera opreza, i to mjera opreza zabrane približavanja i uspostavljanja ili održavanja izravne ili neizravne veze i bilo kakvih kontakata sa suprugom M. Č., OIB: xxxxx, s tim da se istoj ne smije približiti na razdaljinu manju od deset metara. Predmetnim rješenjem također je određeno da će navedena mjera opreza trajati do pravomoćnosti presude te da istu izvršava Policijska uprava zadarska.
2. Protiv navedenog rješenja putem branitelja žalbu je podnio okrivljenik. U žalbi tvrdi kako je prvostupanjski sud već utvrdio kako je okrivljenik počinio prekršaj, budući je mjera opreza određena u cilju da se okrivljenika spriječi da čini nove prekršaje, iako okrivljenik poriče da bi počinio bilo kakav prekršaj. Osim toga, ističe da nije jasno kako bi okrivljenik trebao postupiti u situaciji kada se žrtva približi okrivljeniku na udaljenost manju od 10 metara.
3. Žalba nije osnovana.
4. Rješavajući o žalbi okrivljenika, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, nalazi da je odluka prvostupanjskog suda u cijelosti pravilna i zakonita.
5. Imajući u vidu protupravnu količinu u okrivljenikovom ponašanju koja čini inkriminirani prekršaj koji mu se prema podignutom optužnom prijedlogu ovlaštenog tužitelja stavlja na teret zbog osnovane sumnje da je počinio prekršaj iz članka 22. stavka 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji te iskaz svjedokinje-žrtve M. Č., a iz kojeg proizlazi da su odnosi između nje i okrivljenika narušeni kao i da se ista osjeća uznemirenom i ugroženom nesporno predstavljaju okolnosti koje opravdavaju određivanje mjere opreza zabrane približavanja žrtvi, zabrane uspostavljanja ili održavanja veze sa žrtvom. Stoga, i po ocjeni ovog suda, opravdano je protiv okrivljenika određena mjera opreza iz članka 130. stavak 2. točke 3. Prekršajnog zakona, odnosno stanovište je i ovog suda da postoje opravdani razlozi da se odredi predmetna mjera opreza, a sve u cilju da se okrivljenika spriječi da čini nove prekršaje.
6. U odnosu na žalbene navode kojima se osporava počinjenje prekršaja nasilja u obitelji koji se okrivljeniku stavlja na teret, ističe se da u ovoj fazi postupka, sama činjenica da je podignut optužni prijedlog, za ovaj sud pruža dovoljan stupanj osnovane sumnje da je prekršaj i počinjen od strane okrivljenika, a što je dostatan opći zakonski uvjet da bi se protiv okrivljenika mjera opreza uopće mogla odrediti. Naime, člankom 130. stavkom 1. Prekršajnog zakona, jasno su propisani zakonski uvjeti za određivanje mjera opreza: da je prekršaj propisan zakonom, da je podnesen optužni prijedlog te da postoje okolnosti koje upućuju da je neka od mjera opreza potrebna radi osiguranja nazočnosti okrivljenika u postupku, sprječavanja okrivljenika da čini nove prekršaje ili da spriječi ili oteža dokazivanje u postupku. Navedeni zakonski uvjeti, i po stanovištu ovog suda, u konkretnom slučaju postoje. Je li okrivljenik doista i počinio inkriminirani prekršaj ne može biti predmetom ocjene u preispitivanju odluke o određivanju mjere opreza pa su u tom smislu neosnovani žalbeni navodi kojima se osporava krivnja za počinjenje prekršaja koji mu je stavljen na teret.
7. Isto tako, nisu osnovani niti žalbeni navodi okrivljenika kojima se ukazuje na nepovredivost predmetne mjere jer već iz samih žalbenih navoda okrivljenika proizlazi da okrivljenik i žrtva nasilja u obitelji ne žive u istom kućanstvu, a iz čega je jasno da je izrečena mjera u dijelu koji se odnosi na zabranu približavanja na udaljenost manju od 10 metara provediva. Također, potpuno je nejasno zašto bi se žrtva približavala okrivljeniku, budući je ista izjavila kako je upravo zbog ponašanja okrivljenika odselila iz zajedničkog kućanstva i da se istoga boji.
8. Slijedom navedenog, žalbu okrivljenika je trebalo odbiti kao neosnovanu pa je, na temelju članka 211. stavak 2. točke 2. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu 7. veljače 2024.
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Mladen Budiša, v.r.
Ivanka Mašić, v.r.
Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Zadru u 5 otpravka: za spis, okrivljenika, branitelja, žrtvu i tužitelja
