- 1 -             

 

 

 

 

 

 

Broj: III Kr 91/2023-6

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kosa kao predsjednika vijeća te Perice Rosandića i dr. sc. Marina Mrčele, izv. prof. kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenika I. Š. zbog kaznenog djela iz članka 110. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21; - dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Županijskog suda u Velikoj Gorici od 31. siječnja 2023. broj K-4/2022. i presuda Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske od 2. svibnja 2023. broj Kž-114/2023-9, u sjednici vijeća održanoj 5. prosinca 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđenika I. Š. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom Županijskog suda u Velikoj Gorici od 31. siječnja 2023. broj K-4/2022. osuđenik I. Š. proglašen je krivim zbog kaznenog djela ubojstva iz članka 110. KZ/11. i osuđen na kaznu zatvora od devet godina.

 

1.1. Na temelju članka 69. KZ/11. osuđeniku je izrečena i sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o drogi u trajanju od tri godine.

 

1.2. Na temelju članka 148. stavka 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14.. 70/17., 126/19. i 80/22; - dalje: ZKP/08.) osuđenik je u cijelosti oslobođen obveze da naknadi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točaka 1. do 6. ZKP/08.

 

2. Presudom Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske od 2. svibnja 2023. broj Kž-114/2023-9 prihvaćena je žalba državnog odvjetnika i preinačena prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da je osuđenik za kazneno djelo iz članka 110. KZ/11. za koje je proglašen krivim osuđen na kaznu zatvora od jedanaest godina. U kaznu zatvora mu je, na temelju članka 54. KZ/11. uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 23. kolovoza 2021. pa nadalje. Žalba osuđenika je odbijena kao neosnovana te je u ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđena prvostupanjska presuda.

 

3. Osuđenik I. Š. je pravovremeno po branitelju Č. P., odvjetniku u Z., podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude i to zbog povreda odredaba kaznenog postupka (čl. 468. st. 2. ZKP-a), povreda prava okrivljenika na obranu na raspravi (čl. 29. Ustava RH i čl. 6. Konvencije), povreda odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku (čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP-a), kršenja temeljnih ljudskih prava i sloboda zajamčenih Ustavom, međunarodnim pravom ili zakonom (čl. 29. Ustava RH i čl. 6. Konvencije). Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske da ukine prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

4. Prvostupanjski sud je po zaprimanju zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude postupio u skladu s člankom 518. stavkom 4. ZKP/08.

 

5. Zahtjev nije osnovan.

 

6. Obrazlažući zbog čega smatra da je počinjena povreda odredaba kaznenog postupka predviđena u članku 468. stavka 2. ZKP/08., osuđenik tvrdi da su odluke sudova arbitrarne, odnosno da nisu valjano obrazložene pa da je osuđenik bio uskraćen u pravu na obrazloženu sudsku odluku koje pravo je sastavnica prava na pravično suđenje. Međutim, osuđenik u tome nije u pravu jer su i prvostupanjski i drugostupanjski sud iznijeli jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama, a taj zaključak posredno potvrđuje i osuđenik kada u zahtjevu na više mjesta, uz osvrt na obrazloženje prvostupanjskog suda, citira i dijelove obrazloženja iz drugostupanjske odluke, s kojim zaključcima sudova se očigledno ne slaže, ali neslaganje sa obrazloženjem sudskih odluka ne čini odluku nezakonitom.

 

6.1. U nastavku osuđenik navodi da „sudovi ne vjeruju obrani osuđenika da je kritične zgode nakon njegovog izlaska iz stana treća njemu nepoznata osoba usmrtila žrtvu S. R.“, da je „sporno gdje se za vrijeme ubojstva nalazio osuđenik“, ukazuje na mogućnost da je prilikom naguravanja i otimanja o nož žrtva pala i ozlijedila se, ukazuje na podatke sadržane u mobilnom uređaju žrtve koje ukazuju na komunikaciju s drugim osobama, analizira sadržaj vještačkih nalaza, analizira iskaze pojedinih svjedoka (L. S., B. B., K. Č. H.). Na takav način osuđenik zapravo preocjenjuje dokaze izvedene u tijeku prvostupanjskog postupka, a posebice nalaze i mišljenja vještaka te iskaze ispitanih svjedoka, odnosno ističe prigovore činjenične naravi, smatrajući da je u konkretnoj situaciji činjenično stanje pogrešno utvrđeno. Međutim, u skladu s člankom 517. ZKP/08., pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje ne predstavlja osnovu za podnošenje ovog pravnog lijeka.

 

6.2. Osim toga, osuđenik navodi da je u prilogu žalbi protiv prvostupanjske presude dostavio i presliku izjave M. J., sa saznanjima do kojih je obrana došla nakon donošenja presude, a o kojoj izjavi se drugostupanjski sud „nije očitovao niti jednom riječju“. Na takav način je drugostupanjski sud, po mišljenju osuđenika, postupio suprotno odredbi članka 474. stavka 2. ZKP/08. kojom je propisano da sudac izvjestitelj može prema potrebi preko prvostupanjskog suda ili suca istrage na čijem se području radnja ima obaviti ili na drugi način provjeriti navode žalbe u svezi s novim dokazima i novim činjenicama. Smatra da je „potpuno ignoriranje tog novog dokaza od strane drugostupanjskog suda grubo kršenje podnositeljeva prava na obranu, prava na obrazloženu sudsku odluku, odnosno njegovog prava na pravično suđenje“.

 

6.3. Navedene tvrdnje osuđenika zapravo upućuju na povredu odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku, ako je ta povreda mogla utjecati na presudu iz članka 517. stavka 1. točke 3. ZKP/08., koja povreda, međutim, nije ostvarena.

 

6.4. Prije svega treba reći da zakonska odredba iz članka 474. stavka 2. ZKP/08., na koju se osuđenik poziva, za drugostupanjski sud nije obvezujuća, već je fakultativne prirode pa nepostupanje po toj odredbi ne dovodi do povrede odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku.

 

6.5. Točno je, međutim, da se drugostupanjski sud očitovao na sadržaj izjave M. J. koja je uz žalbu priložena u preslici, iako je to bio dužan učiniti. No, izostankom razloga o toj činjenici u žalbenom postupku u konkretnom slučaju nije ostvarena povreda odredaba kaznenog postupka jer nije od utjecaja na presudu.

 

6.6. Naime, iz sadržaja predmetne izjave je vidljivo da M. J. spominje izvjesnog G. R. koji mu je ispričao da je kritičnog dana bio u stanu žrtve S. R., ta okolnost, u odnosu prema ostalim izvedenim dokazima, ocjenom kojih su sudovi izvodili zaključke da je osuđenik počinitelj terećenog kaznenog djela, a ne neka treća osoba, nije ni od kakvog značaja za pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja u konkretnom slučaju pa iz tog razloga nije od utjecaja na presudu.

 

7. Slijedom iznijetoga, trebalo je odbiti zahtjev osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude kao neosnovan i odlučiti kao u izreci, na temelju članka 519. u vezi s člankom 512. ZKP/08.

 

Zagreb, 5. prosinca 2023.

 

Predsjednik vijeća:

Damir Kos, v.r.