- 1 -              Rev 384/2023-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 384/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G. R. iz S., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik Z. B., odvjetnik u S., protiv tuženika A. d.d. (prije: J. d.d.), Z., OIB: …, kojeg zastupaju punomoćnici D. G. i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu G. & partneri iz Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-924/2018-2 od 10. veljače 2021. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pnš-178/11 od 26. lipnja 2018., u sjednici održanoj 5. prosinca 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

              Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1.              Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 120.000,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 20. veljače 2017. do isplate, dok je odbijen zahtjev za isplatu iznosa od 100.000,00 kuna s pripadajućim zateznim kamatama te zahtjev za isplatu zateznih kamata tekućih na dosuđeni iznos glavnice od 4. veljače 2011. do 20. veljače 2017. kao neosnovan, pod točkom II. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju na ime imovinske štete (tuđe pomoći i njege te troškova liječenja) iznos od 4.983,61 kuna sa zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose kako je to pobliže opisano u točki II. izreke prvostupanjske presude, pod točkom III. presude naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju na ime izgubljene zarade iznos od 7.248,91 kuna sa zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose kako je to pobliže opisano u točki II. izreke prvostupanjske presude, a pod točkom IV. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 14.733,30 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 26. lipnja 2018. do isplate.

 

2.              Drugostupanjskom presudom pod točkom 1. izreke djelomično je prihvaćena žalba tuženika te je prvostupanjska presuda preinačena u dijelu pod točkom 2. i pod A) odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu naknade imovinske štete u iznosu od 1.278,61 kuna sa zateznim kamatama na pojedinačne iznose kako je to pobliže opisano u točki 1.A) drugostupanjske presude, pod točkom B) u odnosu na početak tijeka zatezne kamate na ime naknade za tuđu pomoć i njegu je na iznos od 2.205,00 kuna zatezna kamata dosuđena od 26. lipnja 2018., pod točkom 2. djelomično je odbijena žalba tuženika kao neosnovana te je u preostalom dijelu prvostupanjska presuda potvrđena. Pod točkom 3. izreke je odbijena žalba tužitelja u pobijanom dijelu kao neosnovana te je u pobijanom dijelu po žalbi tužitelja u odnosu na odbijajući dio tužbenog zahtjeva, prvostupanjska presuda potvrđena, pod točkom 4. izreke određeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka, a pod točkom 5. izreke odbijeni su zahtjevi tužitelja i tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.

 

3.              Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-2209/2021-2 od 19. listopada 2022., tužitelju je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-924/2018-2 od 10. veljače 2021. zbog sljedećeg pravnog pitanja:

 

              „Da li je sud obvezan pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeto na drugoj sjednici Građanskog odjela održanoj 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. broj Su-IV-47/2020-5 primijeniti na sve parnične postupke za naknadu neimovinske štete u svim stupnjevima suđenja (ubuduće) tj. od dana prihvaćanja na sjednici Građanskog odjela VSRH (15. lipnja 2020.)?“.

 

4.              Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene presude tužitelj je podnio reviziju zbog pravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena. Predlaže da ovaj sud preinači drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu tako da tužitelju dosudi pravičnu novčanu naknadu u daljnjem iznosu.

 

5.              Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

6.              Revizija nije osnovana.

 

7.              U skladu s odredbom čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP) revizijski sud ispitao je pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

 

8.              Predmet spora u revizijskom stadiju postupka je visina pravične novčane naknade neimovinske štete zbog ozljeda koje je tužitelj pretrpio u prometnoj nesreći.

 

9.              U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

 

- da je tužitelj 28. ožujka 2010. u dobi od 32 godine stradao kao vozač u prometnoj nesreći za koju je isključivo odgovoran osiguranik tuženika,

 

- da je tužitelj u nesreći zadobio sljedeće ozljede: nagnječenje mozga, prijelom desne podlaktice, udarnu razderotinu lijeve uške i prijelom čeljusne kosti,

 

- da su kod tužitelja nastupile sljedeće trajne posljedice: zatajivanje kognitivnih funkcija od blagog do značajnog, pojačana impulzivnost, afektivna labilnost, blaža agresivna reakcija i zaboravljivost, depresija, poremećaj prilagodbe i specifični i trajni poremećaj ličnosti, nemogućnost izvršavanja kretnja u desnom laktu bez ulaganja dodatnih napora, nemogućnost podizanja tereta radi manje snage u desnoj podlaktici gdje je došlo do prekida mišića te poremećenost funkcije desne šake,

 

- da je ukupno smanjenje životnih aktivnosti tužitelja procijenjeno u visini od 32,5%,

 

- da je tužitelj trpio bolove jakog intenziteta dva dana, srednjeg intenziteta 12 dana i slabog još 2 mjeseca,

 

- da je tužitelj pretrpio strah jakog intenziteta u trajanju jednog sata, koji se nije mogao razlučiti na primarni i sekundarni oblik jer u spisu nisu pronađeni sigurni podaci o stanju svijesti tužitelja u trenutku nezgode, da je nakon toga trpio sekundarni strah srednjeg intenziteta u trajanju od dva tjedna te strah lakog intenziteta u trajanju od slijedeća dva tjedna,

 

- da je zbog postoperacijskih ožiljaka na desnoj podlaktici, koji su vidljivi kad tužitelj nosi odjeću kratkih rukava, prisutna naruženost u lakom stupnju,

 

- da je tužitelju bila potrebna tuđa njega i pomoć u trajanju od ukupno 63 sata prema cijeni od 35,00 kuna po satu.

 

10.              Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi su primjenom čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje: ZOO) te čl. 1100. ZOO u vezi s čl. 19. ZOO dosudili tužitelju pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 120.000,00 kuna, dok su odbili tužbeni zahtjev za više zatraženih 100.000,00 kuna kao neosnovan, a dosudili su primjenom čl. 1095. st. 1. ZOO i imovinsku štetu na ime tuđe pomoći i njege, troškova liječenja i izgubljene zarade. Pri tome je prvostupanjski sud tužitelju dosudio zatezne kamate na tuđu pomoć i njegu od dana kad mu je prestala potreba za tom pomoći tj. od 25. svibnja 2010. do isplate, a drugostupanjski sud je dosudio kamate na ovaj vid štete od presuđenja, a preinačio je prvostupanjsku presudu tako da je odbio pojedine troškove liječenja koje je ocijenio neosnovanima.

 

11.              Prema odredbi članka 1100. st. 1. ZOO u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojem služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom (članak 1100. stavak 2. ZOO).

 

12.              Na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/20) održane 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. zauzeto je sljedeće pravo shvaćanje:

 

              "Mijenjaju se Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete VSRH od 29. studenog 2002., br. Su-1331-VI/02 i 1372-11/02, u primjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01.), na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50%.

 

              Navedeni kriteriji i tako povećani iznosi (za 50%) u primjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. - dalje: ZOO/05) kada sudovi odlučuju o visini pravične novčane naknade neimovinske štete u slučaju povrede prava osobnosti, primjenjivat će se i na obvezne odnose nastale nakon 1. siječnja 2006. i stupanja na snagu ZOO/05."

 

13.              U obrazloženju zauzetog pravnog shvaćanja navedeno je da se izmjena Orijentacijskih kriterija primjenjuje na sve parnične postupke za naknadu neimovinske štete u svim stupnjevima suđenja (ubuduće), tj. od dana prihvaćanja na sjednici Građanskog odjela VSRH (15. lipnja 2020.).

 

14.              Pobijana drugostupanjska presuda donesena je 10. veljače 2021., dakle, nakon pravnog shvaćanja s druge sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/20) održane 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020.

 

15.              Budući da je u konkretnom slučaju riječ o parnici za naknadu neimovinske štete u kojoj su primijenjene odredbe čl. 1100. u vezi s čl. 19. ZOO, a pobijana drugostupanjska presuda je donesena nakon izraženog pravnog shvaćanja Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, prema shvaćanju ovog revizijskog suda, u ovom konkretnom slučaju se primjenjuje pravno shvaćanje s druge sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/20) održane 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020.

 

16.              Prema tome, odgovor na pitanje koje je tužitelj postavio u prijedlogu za dopuštenje revizije glasi: Pravno shvaćanje revizijskog suda zauzeto na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/20) održane 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. o promjeni orijentacijskih kriterija primjenjuje se na sve parnične postupke za naknadu neimovinske štete u svim stupnjevima suđenja od dana prihvaćanja na sjednici Građanskog odjela VSRH.

 

17.              Međutim, kod primjene odredbe čl. 1100. ZOO-a i dosude pravične novčane naknade s osnove neimovinske štete, visina štete ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja i stoga Orijentacijski kriteriji nisu matematička formula koja mora uvijek dati jednak rezultat, upravo zato što visina dosuđene štete ovisi o specifičnim okolnostima svakog pojedinog slučaja.

 

18.              Prema tome Orijentacijski kriteriji upravo se stoga i nazivaju orijentacijskim, dakle upućujućima, a ne takvim koji se mogu ili smiju striktno i egzaktno matematički primjenjivati neovisno o okolnostima konkretnog slučaja.

 

19.              Pri tome se ukazuje i na stavak 2. članka 1100. ZOO prema kojem sud treba voditi računa i o tome da se tom naknadom ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

 

20.              Slijedom navedenog, prema shvaćanju ovog suda i primjenom povećanih Orijentacijskih kriterija koji su utvrđeni na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/20) održane 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. uzimajući u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja, pravilno je primijenjeno materijalno pravo iz čl. 1100. u vezi s čl. 19. ZOO kada je tužitelju u konkretnom slučaju dosuđena pravična novčana naknada u iznosu od 120.000,00 kuna.

 

21.              Vezano za revizijske navode tužitelja kojima on sadržajno ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava u odnosu na tijek zateznih kamata valja reći da revizija nije dopuštena zbog pravnog pitanja koje se odnosi tijek zateznih kamata pa sud ovakve revizijske navode nije niti mogao razmatrati sukladno čl. 391. st. 1. ZPP prema kojem se revizija ispituje samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

 

22.              Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju odredbe članka 393. st. 1. ZPP-a reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu te odlučiti kao u izreci ove presude.

 

Zagreb, 5. prosinca 2023.