REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 171/2021-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Josipa Turkalja, Goranke Barać-Ručević i Mirjane Magud, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja O. i l. d.o.o., iz Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik A. K., odvjetnik u Odvjetničkom društvu K. & P. d.o.o. u Z., protiv tuženika J. K., iz Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik M. B., odvjetnik u Odvjetničkom društvu B. & P. u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2025/2019-3 od 10. prosinca 2019., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj Povrv-554/18 od 19. ožujka 2019., u sjednici održanoj 7. veljače 2024.,

p r e s u d i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tuženika i preinačuje se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2025/2019-3 od 10. prosinca 2019. u dijelu pod točkom I. izreke kojim je preinačena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj Povrv- 554/18 od 19. ožujka 2019. u dijelu pod točkom II. i III. izreke i sudi:

Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru broj Povrv-554/18 od 19. ožujka 2019. u dijelu pod toč. II. i III. izreke.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava odgovora na reviziju.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika S. H. u Z., poslovni broj Ovrv – 2050/15 od 23. prosinca 2015., u dijelu kojim je naloženo ovršeniku sada tuženiku J. K. iz Z., ..., OIB: ..., da ovrhovoditelju sada tužitelju O. i l. d.o.o. iz Z., ..., OIB: ..., isplati iznos od 2.948,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od

- 64,00 kuna od 16. svibnja 2015.,

- 112,00 kuna od 16. lipnja 2015.,

- 252,00 kuna od 16. srpnja 2015.,

- 672,00 kuna od 16. kolovoza 2015.,

- 672,00 kuna od 16. rujna 2015.,

- 1.176,00 kuna od 16. listopada 2015.,

do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 (pet) postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 8 (osam) dana.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika S. H. u Z., poslovni broj Ovrv – 2050/15 od 23. prosinca 2015., za iznos glavnice od 4.224,00 kuna s pripadajućim kamatama, te se tužbeni zahtjev u tom dijelu odbija.

III. Nalaže se tužitelju da naknadi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 942,88 kuna, sve u roku od 8 (osam) dana, dok se u preostalom dijelu za iznos koji predstavlja razliku preko dosuđenog do zatraženog iznosa, zahtjev tužitelja odbija.“.

2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj Povrv-554/18 od 19. ožujka 2019. u dijelu pod točkom II. i III. izreke kojom odbijen zahtjev za naknadu troška preko iznosa od 942,88 kuna i sudi:

Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika S. H. u Z., poslovni broj Ovrv – 2050/15 od 23. prosinca 2015., u dijelu kojim je naloženo tuženiku J. K. isplatiti tužitelju iznos od 4.128,00 kuna sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koja teče:

- na iznos od 48,00 kn od 16. siječnja 2013.,

- na iznos od 144,00 kn od 16. veljače 2013.,

- na iznos od 96,00 kn od 16. ožujka 2013.,

- na iznos od 48,00 kn od 16.travnja 2013.,

- na iznos od 144,00 kn od 16. svibnja 2013.,

- na iznos od 48,00 kn od 16. lipnja 2013.,

- na iznos od 336,00 kn od srpnja 2013.,

- na iznos od 84,00 kn od 16. kolovoza 2013.,

- na iznos od 504,00 kn od 16. rujna 2013.,

- naiznos od 168,00 kn od 16. listopada 2013.,

- na iznos od 84,00 kn od 16. studenog 2013.,

- na iznos od 96,00 kn od 16. prosinca 2013.,

- na iznos od 32,00 kn od 16. prosinca 2013.,

- na iznos od 96,00 kn od 16. siječnja 2014.,

- na iznos od 240,00 kn od 16. veljače 2014.,

- na iznos od 96,00 kn od 16. ožujka 2014.,

- na iznos od 192,00 kn od 16. travnja 2014.,

- na iznos od 96,00 od 16. svibnja 2014.,

- na iznos od 96,00 kn od 16. lipnja 2014.,

- na iznos od 336,00 od 16. srpnja 2014.,

- na iznos od 84,00 kn od 16. kolovoza 2014.,

- na iznos od 672,00 kn od 16. rujna 2014.,

- na iznos od 84,00 kn od 16. studenog 2014.,

- na iznos od 144,00 kn od 16. prosinca 2014.,

- na iznos od od 64,00 kn od 16. ožujka 2015.,

do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od osam dana.

Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 6.735,22 kuna, u roku osam dana.

II. Smatra se da je tužba povučena u dijelu za iznos od 180,00 kuna.“.

3. Tuženik protiv pobijane presude suda drugog stupnja pod točkom I. izreke podnosi reviziju dopuštenu rješenjem ovog suda Revd-1594/2020-2 od 8. srpnja 2020., zbog pitanja koje glasi:

„Je li zakonito primijeniti odredbe odluke o organizaciji i načinu naplate parkiranja u gradu Z. (Glasnik Grada Zadra broj 4/11) koja u vrijeme donošenja predmetne prvostupanjske i drugostupanjske presude nije bila na snazi jer je ukinuta odlukom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Us Oz 103/14 od 27. veljače 2015.?“.

3.1. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske usvoji reviziju tuženika te preinači pobijanu drugostupanjsku presudu na način da odbije žalbu tužitelja protiv prvostupanjske presude.

4. Tužitelj u odgovoru na reviziju tuženika predlaže da se revizija odbije kao neosnovana, te traži trošak sastava odgovora na reviziju.

5. Revizija je osnovana.

6. Sukladno odredbi čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11- proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) ovaj sud pobijanu presudu ispituje samo u onom dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

7. Predmet spora u revizijskom stupnju postupka je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa 4.128,00 kuna s osnova neplaćenih dnevnih parkirališnih karata za vozila registarskih oznaka ZD-673-EE (HR) I ZD-586-FP (HR) koju tražbinu tužitelj temelji na izvatku iz ovjerovljenih poslovnih knjiga, a prema računima za plaćanje dnevnih parkirališnih karata za razdoblje od 14. studenoga 2012. do 12. ožujka 2015., na temelju čl. 13. Odluke o organizaciji i načinu naplate parkiranja u Gradu Z. (Glasnik Grada Zadra broj: 4/11.).

8. U revizijskom stupnju postupka sporne su posljedice ukidanja općeg akta jedinice lokalne samouprave, u konkretnom slučaju Odluke o organizaciji i načinu naplate parkiranja u Gradu Z. („Glasnika Grada Zadra“ broj 4/11.), a koja je ukinuta presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usoz-103/14 od 27. veljače 2015., koja je objavljena u „Narodnim novinama“, broj 38/15 od 3. travnja 2015.

9. Prvostupanjski sud je glede osnovanosti potraživanja tužitelja za razdoblje od 14. studenoga 2012. do 12. ožujka 2015., utvrdio da se predmetno potraživanje tužitelja odnosi na dnevne parkirališne karte izdane u razdoblju nakon stupanja na snagu Odluke Grada Z. o organizaciji i načinu naplate parkiranja u Gradu Z. („Glasnik Grada Zadra“ broj: 4/11 - dalje: Odluka) kojom je tijelo lokalne samouprave uredilo pitanje parkiranja na području Grada Z. u razdoblju od 24. travnja 2011. pa nadalje, a za koju Odluku je Visoki upravni sud Republike Hrvatske presudom poslovni broj Usoz-103/14 od 27. veljače 2015. (objavljenom u „Narodnim novinama“ broj 38/15 dana 3. travnja 2015.) utvrdio da je nezakonita, jer je donesena od strane Gradskog vijeća Grada Z. na sjednici održanoj 7. travnja 2011. pozivom na članak 27. Statuta Grada Zadra („Glasnik Grada Zadra“ br. 9/09, 28/10) i članak 3. točka 15.a Odluke o komunalnim djelatnostima („Glasnik Grada Zadra“ broj: 16/09), a bez prethodno pribavljene suglasnosti ministarstva nadležnog za unutarnje poslove, slijedom čega je istu odluku ukinuo navedenom presudom.

9.1. Polazeći od navedenih utvrđenja, a s obzirom da je tužitelj temeljem navedene (nezakonite) Odluke izdao dnevne parkirališne karte u razdoblju od 14. studenoga 2012. do 12. ožujka 2015., prvostupanjski sud je zaključio da tužitelj ne može na toj Odluci temeljiti potraživanje prema tuženiku jer je ista Odluka nezakonita već od samog trenutka njezina donošenja, zbog čega je potraživanje tužitelja temeljem računa izdanih u razdoblju od 30. studenoga 2012. do 14. ožujka 2015. ocijenio neosnovanim, te je djelomično odbio tužbeni zahtjev za iznos 4.224,00 kn. 10. Drugostupanjski sud je u pobijanom dijelu (za iznos 4.128,00 kn) preinačio prvostupanjsku presudu uz obrazloženje da je stajalište prvostupanjskog suda u suprotnosti s odredbom čl. 86. st. 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14 - dalje: ZUS) kojom je propisano da ukinuti opći akt prestaje važiti odnosno ukinute odredbe općeg akta prestaju važiti, danom objave presude Visokog upravnog suda u „Narodnim novinama“, slijedom čega da presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske kojom je ukinuta navedena Odluka ima pravni učinak tek od objave iste u „Narodnim novinama“, pa da je stoga do dana objave presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske (3. travnja 2015.) Odluka bila na snazi, zbog čega da je tuženik pravilno izdao dnevne parkirne karte u razdoblju od kolovoza 2012. do ožujka 2015., te da tužitelj osnovano od tuženika potražuje iznos 4.128,00 kn.

11. Prije svega treba reći da pravno shvaćanje koje iznosi sud drugog stupnja odstupa od pravnog shvaćanja ovog suda izraženog u bitno istovrsnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji koje je izraženo u odluci Rev-2486/2017-2 od 13. travnja 2021., u kojoj je navedeno kako slijedi:

"...14. Nema spora da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena nakon što je presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj USoz-103/14 od 27. veljače 2015., kao nezakonita ukinuta Odluka o organizaciji i načinu naplate parkiranja u Gradu Z. (Glasnik Grada Zadra br. 4/11-dalje: Odluka) te da je ta presuda prije podnošenja tužbe i objavljena u Narodnim novima.

15. Prema odredbi čl. 58. st. 5. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu („Narodne novine“ broj 49/02-proč. tekst) u postupcima u kojima u pravnoj stvari do dana stupanja na snagu odluke Ustavnog suda kojom se ukida zakon odnosno pojedina njihova odredba, nije pravomoćno odlučeno, a taj se zakon, odnosno drugi propis, neposredno primjenjuje u toj pravnoj stvari, ukinuti zakon ili njihova ukinuta ili poništena odredba neće se primjenjivati od dana stupanja na snagu odluke Ustavnog suda.

16. Navedenu odredbu valja na odgovarajući način primijeniti i u situaciji ukidanja općeg akta jedinice lokalne samouprave presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske te treba zaključiti da se ukinuta odredba neće primijeniti u pravnoj stvari nakon ukidanja te odredbe.

17. O nemogućnosti primjene općeg akta nakon njegovog ukidanja na odnose nastale prije ukidanja akta izraženo je shvaćanje i u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-1673/2015 od 25. svibnja 2017. prema kojem, s obzirom da ukinuti zakon ili drugi propis prestaju važiti danom objave odluke u "Narodnim novinama", sve sudske odluke donesene na temelju takvog propisa, nakon objave presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske kojom se ukida osporeni opći akt, nisu valjane.

18. S obzirom da su u konkretnom predmetu odluke donesene nakon što je Visoki upravni sud ukinuo Odluku o organizaciji i načinu naplate i kontrole parkiranja Gradu Z., to je drugostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev temeljen na ukinutom općem aktu...“.

12. Stoga prema ocjeni ovog suda odgovor na postavljeno pitanje zbog kojeg je revizija dopuštena glasi:

S obzirom da ukinuti zakon ili drugi propis, odnosno opći akt prestaje važiti danom objave odluke u „Narodnim novinama“, to nije moguće primijeniti odredbe Odluke o organizaciji i načinu naplate parkiranja u Gradu Z. („Glasnik Grada Zadra“, broj 4/11) koja u vrijeme donošenja sudskih odluka više nije bila na snazi jer je ukinuta odlukom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usoz 103/14 od 27. veljače 2015., koja je objavljena u „Narodnim novinama“, broj 38/15 3. travnja 2015., s obzirom da sve sudske odluke donesene na temelju takvog (ukinutog) propisa, nakon objave odluke kojom se ukida osporeni opći akt nisu valjane (u tom smislu i revizijski sud u odlukama broj Rev 2486/2017-2 od 13. travnja 2021., Rev 230/17-2 od 28. lipnja 2017., kao i Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj U-III- 1673/2015 od 25. svibnja 2017.).

13. S obzirom na sve izloženo, a uzimajući u obzir nespornu činjenicu da su u ovom predmetu obje nižestupanjske odluke donesene nakon što je u „Narodnim novinama“

3. travnja 2015. objavljena presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usoz-103/14 kojom je taj sud 27. veljače 2015. ukinuo Odluku o organizaciji i načinu naplate i kontrole parkiranja Gradu Zadru (odluka suda prvog stupnja donesena je 19. ožujka 2019., odluka suda drugog stupnja donesena je 10. prosinca 2019.), ovaj sud je ocijenio da je drugostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je preinačujući prvostupanjsku presudu prihvatio i dio tužbenog zahtjeva temeljen na ukinutom općem aktu.

14. Stoga je valjalo na temelju odredbi čl. 395. st. 1. ZPP odlučiti kao pod točkom I. izreke ove presude.

15. Tužitelju nisu priznati troškovi sastava odgovora na reviziju tuženika jer ta parnična radnja nije bila potrebna prilikom donošenja odluke o reviziji (čl. 155. st. 1. ZPP u vezi sa čl. 166. ZPP), slijedom čega je valjalo odlučiti kao pod točkom II. izreke ove presude.

Zagreb, 7. veljače 2024.

Predsjednik vijeća:

mr. sc. Dražen Jakovina, v.r.