Pr-510/2019-38

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Katici Bojčić Vidović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja I. M. iz G., O.:

… kojeg zastupa punomoćnica D. I., dipl.iur., pravnica

NHS, RU S., protiv tužene R.

H., Ministarstva financija, OIB: … S., radi isplate, nakon održane usmene i javne glavne rasprave,

zaključene dana 11. prosinca 2023. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i zakonskog zastupnika tuženika M. G., dne 7. veljače 2024.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev, a koji glasi:

" I. Dužan je tuženik da u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju na ime razlike plaće koju je primao sukladno Rješenju tužene, K.: U./I-112-02/17- 01/1025, U.: 513-02-8009/8-17-1, od 01. rujna 2017. godine u odnosu na R. tužene K.: U./-112-02/17-01/1025, U.: 513-02-8009/22-19-3, od 07. lipnja 2019. godine iznos od 470,62 E.-a / 3.545,92 kn bruto to je :

- za mjesec lipanj 2019. godine 259,43 EUR-a / 1.954,64 kn sa zakonskom zateznom kamatom počev od 15. srpnja 2019. godine pa do dana isplate

- za mjesec kolovoz 2019. 147,38 EUR-a/ 1.110,43 kn bruto sa zakonskom zateznom kamatom počev od 15. rujna 2019. do dana isplate,

- za mjesec rujan 2019. 111,60 eura/840,85 kn bruto sa zakonskom zateznom kamatom od 15. listopada 2019. do isplate po stopi propisanoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima, koja se od 31. 07. 2015. godine određuje uvećanjem eskontne stope HNB-a, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za 5 postotnih poena, a od 01.08.2015. godine za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje duge od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II. Dužan je tuženik nadoknaditi tužitelju troškove ovog postupka."

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj povukao tužbu u točki I., III., IV. i V. tužbenog zahtjeva.

II. Odbija se tužiteljev prijedlog za određivanje privremene mjere.

III. Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana naknaditi tuženici troškove parničnog postupka u iznosu od 1.200 eura.

Obrazloženje

1.Tužitelj je dne 25. srpnja 2019. podnio ovom sudu tužbu protiv tužene radi utvrđenja nedopuštenosti rješenja i zaštite dostojanstva radnika, te isplate. U tužbi se navodi kako je tužitelj radio kod poslodavca na mjestu carinika III. vrste u Ministarstvu financija, CU, PCU S, CU P, S. za robno – granične procedure ( red. broj 119.

Sistematizacije radnih mjesta u CU, PUS), a na to

radno mjesto raspoređen je rješenjem R. H. – Ministarstvo financija,

CU, PCU S., K.: UP/I-112-02/17-01/1025, Urbr:

513-02-8009/8-17-01 od 1. rujna 2017., te je ostvarivao uvećanje plaće za rad u turnusu i beneficirani radni staž. Dana 7. lipnja 2019. tužena je tužitelju izdala novo rješenje, Klasa: UP/I-112-02/17-01/1025, Urbr: 513-02-8009/22-19-3, te mu je ukinula rad u turnusu i beneficirani radni staž, i to zato što predstavnici carinika III vrste u službi za RGP P., 29. svibnja 2019. pokušali su razgovarati s voditeljem A. M. i riješiti problematiku radnog vremena, te je isti dan voditelj službe, kako bi sebe opravdao za nezakonito postupanje, napisao dopis u ime svih carinskih službenika III vrste koji dopis su trebali potpisati svi carinski službenici III vrste te koji je napisan tako kao da ispada da su ga carinici III vrste uputili voditelju na temu organizacije rada i radnog vremena u S. za R. P., za carinike I. vrste. Tužitelj jedini (i kolega I. B.) nije htio potpisati navedi dopis jer bi na taj način podržao nezakonito postupanje u planiranju i organizaciji rada poslodavca u S. za R. P., a onda je od strane voditelja A. M. i

predstojnice CU P., I. B. uslijedila odluka o promjeni radnog vremena na način da je tužitelju određeno rasporedom ( planom rada ) da radi 8-satno vrijeme umjesto rada u turnusu iako to nije bilo moguće, sukladno Rješenju koje je tužitelju bilo na snazi. Ta odluka donesena je 31. 5. 2019. po Zakonu o državnim službenicima i KU za državne službenike i namještenike, raspored rada mora biti objavljen najmanje 8 dana ranije. Tužitelj se zbog navedenog obratio spomenutim rukovoditeljima, ali kako nije dobio od njih adekvatno objašnjenje za opisano postupanje, tada je pisanim putem, e-mailom zajedno s kolegom I. M.

e-mailom dana 6. 6. 2019., sukladno Zakonu o državnim službenicima čl. 27., obratio nadređenom N. B., pomoćniku pročelnika P. S., zaduženom

za nadzor poslovanja CU P., umjesto odgovora ili pokretanja postupka utvrđenja osnovanosti navedenog u dopisu Rješenjem, K.: UP/I-112- 07/17-01/1025, Urbr: 513-02-8009/22-19-3 od 7. 6. 2019. tužitelju se ukinuo rad u turnusu i beneficirani radni staž. Takovo ponašanje nadređenih tužitelj smatra uvredljivim, te vrijeđa njegovo dostojanstvo i čast i stvara mu strah u daljnjem radu u takvom okruženju i negativno se odražava na njegovo zdravlje, fizičko i duševno. Navedeno ponašanje nadređenih primjenjuje se samo prema tužitelju i njegovom kolegi B., čime ih se stavlja u nepovoljan položaj u odnosu na ostale carinike I. vrste u službi za R. P.. Takva organizacija radnog vremena već duže vrijeme, u suprotnosti je s odredbama Zakona o carinskoj službi i KU za državne službenike i namještenike, a na štetu zaposlenika – carinskih službenika III vrste. Iako tužitelj i dalje ostaje na radnom mjestu broj 119. sistematizacije radnih mjesta u CU, PCU S., CU P., pobijanim rješenjem plaća

mu je osjetno manja i ukinut mu je beneficirani radni staž. Napominje kako je Zakonom o zaštiti prijavitelja nepravilnosti, čl. 6.st.1., propisano da poslodavac ne smije prijavitelja nepravilnosti zbog prijave staviti u nepovoljan položaj, a istim čl.st.2. izričito je propisano da se stavljanjem u nepovoljan položaj smatra i promjena radnog vremena. Donošenjem rješenja od 7. 6. 2019. od strane nadređenih, osim što je tužitelj izgubio i beneficirani radni staž, plaća mu je osjetno manja ( oko 1500 kn mjesečno ) što smatra napadom na svoj privatni život, tužitelj se zbog toga osjetio poniženim te ima zdravstvene smetnje zbog čega je zatražio liječničku pomoć. Stavljen je u nepovoljniji položaj u odnosu na kolege i to nakon 34 godine rada u carinskoj službi. Ujedno je i samohrani otac 9 godišnjeg djeteta i skrbnik 55-godišnje sestre koja boluje od sindroma Down te se brine o 89-godišnjoj majci. Tužitelj, iako je sada raspoređen s kolegom I. B. određeno mu je da radi na tzv. K. 2,

koja predstavlja ulaz/izlaz u R. H. morskim putem, isti trenutno koristi bolovanje kao i kolega B., a na K. 2 ne radi nitko. Dakle, očito je da nije bilo nužno takvo premještanje od strane poslodavca, već se radi o samovolji rukovoditelja poslodavca, zbog koje se tužitelj osjeća uznemireno i povrijeđeno. Rukovoditelji nemaju ovlasti samovoljno mijenjati radno vrijeme službenika koje je utvrđeno rješenjem za pojedinog službenika, a tužitelj je upravo na to ukazivao tako da novo rješenje koje mu je izdano ( pobijano ) smatra kažnjavanjem od strane nadređenih.

1.1.Temeljem prednjeg, a nakon preciziranja tužbenog zahtjeva u podnesku od 15. listopada 2019., tužitelj predlaže donošenje presude kojom će se utvrditi da je nedopušteno i ne proizvodi pravne učinke rješenje R. H. – Ministarstvo financija CU, PCU S., K.: UP/I-112-02/17-

01/1025, Urbr: 513-02-8009/22-19-3 od 7. lipnja 2019. (točka I. tužbenog zahtjeva); da se naloži tuženici tužitelju isplatiti na ime razlike plaće koju je dobivao sukladno ranijem rješenju R. H. – Ministarstvo financija CUP, CU S., K.: UP/I-112-02/17-01/71025, 17-1 od 1. rujna 2017. u odnosu na plaću koju dobiva prema rješenju iz točke I. tužbenog zahtjeva, iznos od 1.500,00 kn mjesečno, počevši od 15. srpnja 2019. godine ( plaća za lipanj ) pa nadalje zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na svaki mjesečni obrok koja teče od 15-tog u mjesecu za tekući mjesec do isplate (točka II. tužbenog zahtjeva); da se utvrdi da je tužitelj u razdoblju od lipnja 2019. pa nadalje uznemiravan na poslu kod tužene od strane rukovoditelja tužene – predstojnice CU P. I. B. i voditelja S. za R. P.

A. M., te da je u tom razdoblju tužitelju povrijeđeno dostojanstvo (točka III. tužbenog zahtjeva); da se naloži tuženici da zaštiti dostojanstvo tužitelja na način da poduzme mjere sprječavanja svakog daljnjeg CU P. I. B. i voditelja S. za R. P. A. M. (točka I.. tužbenog zahtjeva); da se naloži

tuženici tužitelju isplatiti s osnove povreda prava osobnosti neimovinsku štetu u iznosu od 50.000,00 kuna s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja do isplate (točka V. tužbenog zahtjeva), sve uz potraživanje troškova postupka (točka VI. tužbenog zahtjeva).

1.2. Tužitelj je stavio i prijedlog za izdavanje privremene mjere kojom će se ukinuti Rješenje R. H. – Ministarstva financija, CU, PCU S., K.: UP/I-112-02/17-01/1025, Urbr: 513- 02-8009/22-19-3 od 7.

lipnja 2019. danom donošenja rješenja o privremenoj mjeri, koja privremena mjera traje do pravomoćnog okončanja ovog parničnog postupka ili do drukčije odluke suda, uz naknadu troškova tužitelju kao predlagatelju osiguranja.

2. U odgovoru na tužbu od dana 4. listopada 2019. prije upuštanja u raspravljanje u ovoj pravnoj stvari, tužena ističe da se I. i II. točka tužbenog zahtjeva odnose na rješavanje spora koji ne bi išao u sudsku nadležnost. Stoga se ističe prigovor sudske nadležnosti u ovoj pravnoj stvari i predlaže se sudu sukladno čl.16. Zakona o parničnom postupku ( NN 148/11, 25/13, 70/19) oglasiti nenadležnim i odbaciti tužbu. Podredno, protivi se svim točkama tužbenog zahtjeva te predlaže tužbeni zahtjev odbiti uz osudu tužitelja na plaćanje parničnog troška. Navodi kako je od 1. svibnja 2019. CU uvela uporabu nove carinske plombe pa je iz tih razloga tehniku poslovanja u postupcima izvoza i provoza ( koji postupci čine 95 % carinskih postupaka u RGP P. ) također bilo potrebno promijeniti. Stoga je po izvršenoj analizi opterećenost službenika i obima posla na pojedinim područjima, CU P. donio odluku o promjeni organizacije rada za djelatnike koje rade na radnim mjestima carinik III ( SSS ), a koje poslove obavljaju u kontrolnoj točki U. u L. I. ( tzv. K. 2 ) ( I. B., I. M., M. M. ) na način da rade isključivo u smjenama ( dva djelatnika od 6:00-14:00 i 14:00-22:00). Rad u dvije smjene organiziran je na predmetnoj lokaciji iz razloga što se preko navedene točke odvija ulaz/izlaz lučkih radnika u vremenu od 06:00 do 22:00 sata, nema prometa roba, obim posla je manji, te si na imenovanoj kontrolnoj točki 24:00 sata službujući policijski službenici i lučka sigurnost, koje službe kontroliraju ulaz i izlaz putnik i radnika u luku SZ. Dakle, promjena organizacije rada uvjetovana je isključivo potrebama službe te je u cijelosti u skladu sa zakonom i drugim propisima. Stoga nema mjesta tvrdnjama iz narativnog dijela tužbe da bi se u konkretnom slučaju radilo o nezakonitim postupcima nadređenih kojima bi isti tužitelja stavili u nepovoljniji položaj spram drugih zaposlenika i koji bi predstavljali uznemiravanje na radnom mjestu. Isto tako, tužbeni zahtjev u točki V. na isplatu naknade štete s osnove povrede prava osobnosti nije utemeljen iz gornjih razloga, a sami iznos postavljen je paušalno. Dokumentacija priložena uz tužbu ne opravdava ovakav zahtjev. Tužena se protivi i donošenju rješenja o osiguranju privremenom mjerom kako predlaže tužitelj, jer isti nije učinio vjerojatnim postojanje svoje tražbine, s obzirom da u sudskom parničnom postupku traži ukidanje rješenja upravnog tijela Ministarstva financija, CU.

3. Podneskom od 15. prosinca 2022., odnosno 8. rujna 2023. tužitelj je povukao tužbu u točki I., III., IV. i V. tužbenog zahtjeva, dok i nadalje ustraje u točki II. tužbenog zahtjeva za isplatu razlike manje isplaćene plaće, te je uredio tužbeni zahtjev sukladno dostavljenim platnim podatcima od strane tužene i uvođenjem eura, tako da potražuje od tužene na ime razlike plaće za lipanj, kolovoz i rujan 2019. isplatu iznosa od 470,62 eura/3.545,92 kn s pripadajućim kamatama koje na iznos od 259,43 eura/1.954,64 kn teku od 15. srpnja 2019. do isplate, na iznos od 147,38 eura/1.110,43 kn teku od 15. rujna 2019. i na iznos od 111,60 eura/840,85 kn teku od 15. listopada 2019. do isplate, uz potraživanje troškova postupka.

3.1. Tužena izjavljuje kako se ne protivi povlačenju tužbenog zahtjeva u odnosu na točku I., III., IV. i V., ali popisuje troškove postupka u odnosu na povučeni tužbeni zahtjev. Ističe kako i dalje osporava tužbeni zahtjev u točki II. u pogledu osnova tužbenog zahtjeva, dok ne osporava njegovu visinu.

4. Tijekom postupka sud je proveo dokaze pregledom e maila od 29. 5. 2019., rješenja Ministarstva financija, CU, PCU S. K.:

UP/I-112-02/17-01/1025, Urbr: 513-02-8009/22-19-3 od 7. 6. 2019., rješenja Ministarstva financija, CU, PCU S. K.: UP/I-112-

02/17-01/1025, Urbr: 513-02-8009/8-17-1 od 1. 9. 2017., dopisa tužitelja upućenih tuženici 6. 6. 2019., 2. 7. 2019. i 22. 6. 2019., obavijesti CSH od 24. 6. 2019., dopisa tužene upućenog CSH i

PCU S. od 8. 7. 2019., obračunskih isprava za isplatu

plaće, kartona pacijenta, odluke o radnom vremenu od 16. 11. 2017., prijamne knjige, dostavnice, e mailova od 2. i 3. srpnja 2019., povratnice od 22. 7. 2019., dopisa tužene upućenog ODS od 18. srpnja 2019., žalbe

tužitelja od 8. srpnja 2019., medicinske dokumentacije za tužitelja, obračunskih isprava za isplatu plaće, evidencije o korištenju radnog vremena, rješenja Ministarstva financija, CU, PCU S. K.: UP/I-

112-02/17-01/1025, Urbroj: 513-02-8009/1-19-8 od 23. rujna 2019., dopisa Ministarstva financija od 26. 1. 2023. uz simulaciju plaće, obračunskih isprava za isplatu plaće, obračuna naknade plaće izrađenog od strane tužene, saslušanjem svjedoka R. Š., V. J., S. M., I. B., A.

M., A. S. R., saslušanjem tužitelja kao parnične stranke, dok je tužena odustala od prijedloga za izvođenje dokaza saslušanjem svjedokinje V. Č., pa je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka donio odluku kao u izreci iz sljedećih razloga.

5. Neprijeporno je između parničnih stranaka:

- da je tužitelj rješenjem Ministarstva financija, CU, PCU

S., klasa: UP/I-112-02/17-01/1025, Urbroj: 513-02-8009/8-17-1 od 1. rujna 2017. raspoređen s tim danom na radno mjesto carinika III. vrste u Ministarstvu financija, CU, PCU S., CU P., S.

za robno granične procedure P. (redni broj 119. Sistematizacije radnih mjesta u CU, PCU S.),

- da je gore navedenim rješenjem određeno kako će mu se plaća obračunavati na osnovi koeficijenta 0,873 uvećanog za 8 % za 32 godine radnog staža ostvarenog u državnim tijelima, a koja se uvećava za 16,5 % za navršenih 33 godina radnog staža, kao i da tužitelj ostvaruje pravo na dodatak na osnovnu plaću u visini od 22 % na posebne uvjete rada i da će mu se osnovna plaća uvećati za 5 % za rad u turnusu, a koja plaća će se isplaćivati od 1. rujna 2017.,

- da je rješenjem Ministarstva financija, CU, PCU S.,

klasa: UP/I-112-02/17-01/1025, Urbroj: 513-02-8009/22-19-3 od 7. lipnja 2019. određeno kako će se tužitelju, koji je rješenjem Ministarstva financija klasa: UP/I- 112-02/17-01/1025, Urbroj: 513-02-8009/8-17-1 od 1. rujna 2017. raspoređen na radno mjesto carinika III. vrste Ministarstvu financija, CU, PCU S., CU P., S. za robno granične procedure P.

(redni broj 119. Sistematizacije radnih mjesta u CU, PCU S., plaća obračunavati na osnovi koeficijenta 0,873 uvećanog za

8 % za 34 godina radnog staža uz uvećanje za 17 % za navršenih 34 godina radnog staža, te da ostvaruje pravo na dodatak na osnovnu plaću u visini od 22 % za posebne uvjete rada, koja plaća će se isplaćivati od 1. lipnja 2019.,

- da je tužitelj protiv rješenja Ministarstva financija, CU, PCU S., klasa: UP/I-112-02/17- 01/1025, U.: 513-02-8009/22-19-3 od

7. lipnja 2019. podnio žalbu ODS,

- da je tužitelju rješenjem Ministarstva financija, CU, PCU S. K.: U./I-112-02/17-01/1025, Urbroj: 513-02-8009/1-19-8 od

23. rujna 2019. određeno pravo na uvećanje osnovne plaće za 5 % za rad u turnusu od 1. listopada 2019. , a koja plaća će se po tom rješenju isplaćivati od 1. listopada 2019.

6. Prijeporna je između parbenih stranaka osnovanost tužbenog zahtjeva.

7. Ovaj sud smatra tužbeni zahtjev neosnovanim.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom razlike plaće za rad u turnusu i to za lipanj, kolovoz i rujan 2019. u iznosu od 470,62 eura/3.545,92 kn.

9. Prema odredbi iz čl. 63. st. 1. Zakona o državnim službenicima („NN“ broj 92/05, 140/05, 142/06, 77/07, 107/07, 27/08, 34/11, 49/11, 150/11, 34/12, 49/12, 37/13, 38/13, 01/15,138/15, 61/17 – dalje: ZDS), a koji Zakon uređuje radno pravni status državnih službenika, odlučivanje o prijmu u državnu službu, rasporedu na radno mjesto, plaći, premještaju, stavljanju na raspolaganje, ocjenjivanju, te prestanku državne službe upravna je stvar o kojoj odlučuje rješenjem čelnik tijela ili službena osoba u čijem je opisu poslova rješavanje o upravnoj stvari; st.3. istog članka određeno je kako protiv rješenja iz st.1. ovog članka službenik može izjaviti žalbu ODS u roku od 15 dana od dana dostave rješenja; st. 5. citiranog članka određeno je kako protiv rješenja ODS državno

tijelo i državni službenik mogu pokrenuti upravni spor.

9.1. Prema odredbi čl. 67. st.1 ZDS-a, ODS odlučuje o žalbama

protiv rješenja iz čl. 63.st.1. ovoga Zakona, a stavkom 3. citiranog članka protiv rješenja ODS državno tijelo i državni službenik imaju

pravo pokretanja upravnog spora u roku od 30 dana od dana primitka rješenja.

10. U konkretnom slučaju, tužitelj je rješenjem CU, PCU S. od 1. rujna 2017. s danom 1. rujna 2017. raspoređen na radno mjesto

carinika III. vrste u Ministarstvu financija, CU, PCU

S., CU P., S. za robno granične procedure P. (redni broj 119.

Sistematizacije radnih mjesta u CU, PCU S..

te mu je istim utvrđena plaća i pravo na isplatu plaće i dodataka na plaću (dodatak na osnovnu plaću u visini od 22 % na posebne uvjete rada i uvećanje za 5 % za rad u turnusu), a koja plaća će mu se po tom rješenju isplaćivati od 1. rujna 2017., dok je rješenjem Ministarstva financija od 7. lipnja 2019. utvrđena plaća i pravo na dodatke na posebne uvjete rada, ali ne i pravo na dodatak za rad u turnusu počevši od 1. lipnja 2019. Tužitelj je dne 8. srpnja 2019., putem svog punomoćnika, uložio žalbu ODS (kako stoji i u naputku o pravnom lijeku) protiv rješenja

Ministarstva financija, CU, PCU S. od 7. lipnja

2019., međutim, ODS nije odlučio o žalbi tužitelja.

11. Naime, pravo na isplatu plaće državnog službenika rješenjem utvrđuje nadležno tijelo, a dospijeće iznosa plaće nastupa donošenjem rješenja o pravu na plaću i visini plaće, te se tim rješenjem određuje i dan početka isplate plaće na temelju priznatog prava. Dakle, rješenje o plaći tužitelja kao službenika – carinika III. vrste, sukladno gore navedenim odredbama, predstavlja upravni akt (kojim je odlučeno o njegovom pravu na plaću i načinu njezina obračuna i protiv takvog rješenja je tužitelj bio ovlašten podnijeti pravni lijek - žalbu ODS u roku od 15

dana od dana dostave rješenja (s čime je tužitelj upoznat zaprimanjem tog rješenja i danom mu uputom o pravnom lijeku).

11.1. Tužitelj je podnio žalbu ODS, u roku 15 dana od dana

dostave rješenja, a ODS nije odlučio o žalbi tužitelja /niti je

ukinuo rješenje o plaći niti ga je potvrdio, jer o tome nema dokaza/), pa se o istome ne može odlučivati u ovome postupku, jer sud nije ovlašten ocjenjivati zakonitost rješenja tužene (bez obzira na eventualnu nezakonitost navedenog upravnog akta). Naime, u upravnom postupku odlučuje se o rasporedu na radno mjesto i drugim pravima i obvezama državnih službenika, pa tako i o plaći, a protiv rješenja o rasporedu na radno mjesto i rješenja o plaći može se podnijeti žalba ODS, a protiv rješenja ODS može se

pokrenuti upravni spor u roku od 30 dana od dana dostave rješenja. Kako tužitelj nije do kraja iscrpio pravni put zaštite, o zahtjevu za isplatom razlike plaće između plaće koju je primao po rješenju tužene od 17. rujna 2017. i po rješenju od 7. lipnja 2019. sud nije ovlašten o istome odlučivati. Naime, protiv rješenja O. ne može se izjaviti žalba, ali se može pokrenuti upravni spor tužbom nadležnom upravnom sudu u roku od 30 dana od dana dostave rješenja koja se podnosi izravno nadležnom upravnom sudu, a tužba se može podnijeti i ako O. u zakonskom roku ne donese odluku o žalbi, a što tužitelj nije učinio.

12. Imajući u vidu prednje, valjalo je tužbeni zahtjev kao neosnovan odbiti u cijelosti i odlučiti kao u izreci presude.

13. Kako je tužitelj podneskom od 8. rujna 2023. povukao tužbu u točki I., III., IV. i V. tužbenog zahtjeva, kojem povlačenju se tužena nije protivila, ali je zahtijevala naknadu troškova postupka, to je sud temeljem odredbi čl.193. st. 2. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22; dalje: ZPP) donio odluku kao u točki I. izreke rješenja.

14. Prijedlog za izdavanje privremene mjere sud je odbio, jer smatra da isti nije osnovan zato što tužitelj nije učinio vjerojatnim opasnost da će, bez izdavanja predložene privremene mjere, nastati za njega nenadoknadiva šteta odnosno da će se njegovo potraživanje spriječiti ili znatno otežati, a što je uz činjenje vjerojatnim samog potraživanja, kumulativno postavljen uvjet izdavanju predložene privremene mjere pa je odlučeno kao u točki II. izreke rješenja.

15. Zahtjev tužene za naknadom troškova postupka glede povučenog dijela tužbenog zahtjeva je osnovan. Naime, prema odredbi čl. 158. čl. 1. ZPP-a određeno je da tužitelj koji povuče tužbu dužan je protivnoj stranci nadoknaditi parnične troškove, osim ako je povlačenje tužbe uslijedilo odmah nakon udovoljavanja zahtjevu od strane tuženika. Dakle, imajući u vidu prednju odredbu svatko tko povuče tužbu, neovisno od toga zašto je to učinio i je li njegov zahtjev inače bio osnovan (osim ako je povlačenje tužbe uslijedilo odmah nakon udovoljavanja zahtjevu od strane tuženika, što ovdje nije slučaj) mora protivnoj stranci naknaditi parnične troškove. Ovo procesno pravilo nema iznimaka i svaki se tužitelj u parnici izvrgava tom riziku. Temeljem prednjeg, tuženici, a u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22; dalje: Tarifa), te popisu troška, priznat je sljedeći trošak: za sastav odgovora na tužbu 100 bodova, za pristup na ročište od 29. 10.2019., 24. 5. 2021., 11.10. 2021., 9. 5. 2022. i 26. 9. 2022. po 100 bodova, ukupno 600 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda od 2 eura daje iznos od 1.200 eura. Tuženici nisu priznati troškovi sastava podneska od 23.10.2019. jer tog podneska nema u spisu.

U Splitu 7. veljače 2024.

S u t k i n j a

Katica Bojčić Vidović v.r.

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika