REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-502/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Josipa Turkalja člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R. O., OIB … iz V. G., kojeg zastupa punomoćnica L. H., odvjetnica u Z., protiv tuženika E. o. d.d., OIB … iz Z., kojeg zastupa punomoćnik D. S., odvjetnik u Z., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž- 1428/2022-3 od 25. listopada 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Dugom Selu poslovni broj Pn-47/2020-22 od 25. srpnja 2022., na sjednici održanoj 7. veljače 2024.,

r i j e š i o  j e:

Odbacuje se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1428/2022-3 od 25. listopada 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Dugom Selu poslovni broj Pn-47/2020-22 od 25. srpnja 2022.

1.1. U prijedlogu postavlja pitanje koje glasi:

Može li u konkretnom predmetu drugostupanjski sud odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti upravljen na naknadu štete iz prometne nesreće i za pretrpljeni strah ukoliko su tuženiku pristrani vještaci koji nisu cijenili strah dokinuli uzročno- posljedičnu vezu drugih posljedica ozljeđivanja zbog navodno premale promjene u brzini iako je u konkretnom predmetu tužitelju nedvojbeno pravo na pravičnu novčanu naknadu zbog povrede prava osobnosti zbog pretrpljenog straha, a tuženik je priznao visinu tužbenog zahtjeva?

Navodi i da mu je u drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. toč. 11. ZPP-a i pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, i to pravo na obrazloženu odluku kao neizostavni aspekt prava na pravično suđenje zajamčeno čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

2. Odgovor na prijedlog nije podnesen.

3. Postupajući prema odredbama čl. 385.a, čl. 387. i čl. 389.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/18, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP), revizijski sud je u odnosu na postavljeno pravno pitanje ocijenio slijedeće. Prije svega postavljenim pitanjem tužitelj iznosi svoje viđenje kvalitete nalaza i mišljenja vještaka u smislu njihove pristranosti tuženiku, polazi od toga da bi u postupku bilo nedvojbeno pravo na pravičnu novčanu naknadu zbog povrede prava osobnosti i da je tuženik priznao visinu tužbenog zahtjeva što ne odgovara utvrđenjima iz obrazloženja presuda. Sudovi su odbili tužbeni zahtjev jer su utvrdili da između ozljeda tužitelja i štetnog događaja nema uzročno-posljedične veze pa se samo pitanje ne odnosi na pravno shvaćanje iz pobijane odluke. Takvo pitanje nema onaj stupanj univerzalnosti koji je nužan u smislu odredbe čl. 385.a ZPP-a koji bi doveo do dopuštanja podnošenja revizije i odluke ovog suda u kojoj bi se povodom dopuštenih pitanja iznjedrilo pravno shvaćanje kojim bi se ujednačila sudska praksa, osigurala jedinstvena primjena zakona ili razvilo pravo kroz sudsku praksu i koje bi u budućnosti riješilo svaki takav isti procesnopravni ili materijalnopravni prijepor. Osim toga, u odnosu na postavljeno pitanje nisu izneseni razlozi važnosti u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP-a.

4. Tužitelj navodi i da mu je u drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. toč. 11. ZPP-a i pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, i to pravo na obrazloženu odluku kao neizostavni aspekt prava na pravično suđenje zajamčeno čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Međutim, suprotno ovakvom stajalištu tužitelja valja mu ukazati da je pobijana odluka sasvim jasno obrazložena i sa jasno izraženim zaključkom o nepostojanju uzročne veze kao jedne od pretpostavki odgovornosti za štetu. Stoga tužitelj nije učinio vjerojatnim postojanje razloga iz čl. 385. a st. 2. ZPP-a.

5. Slijedom navedenoga valjalo je na temelju čl. 389.a st. 2., 3. i 4. ZPP-a odlučiti kao u izreci.

Zagreb, 7. veljače 2024.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa, v.r.