REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1998/2019-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Josipa Turkalja člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari I-tužitelja Z. Č., OIB ..., II-tužiteljice A. Č. OIB ..., III- tužiteljice K. R. OIB ... i IV-tužitelja D. Č. OIB ..., svih iz H. T., zastupanih po punomoćniku K. Š., odvjetniku u Z., protiv tuženika H.-O. d. s. d.o.o. OIB ... iz Z., zastupanog po punomoćnicima M. M. i D. V., zaposlenicima tuženika, radi naknade šteteodlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-134/18-3 od 19. veljače 2019. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zlataru poslovni broj Pr-77/15-55 od 28. studenoga 2017., u sjednici održanoj 7.veljače 2024.,

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tuženice te se ukidaju presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-134/18-3 od 19. veljače 2019. u dijelu pod točkom II. izreke u dijelu kojim je odbijena žalba tuženice i potvrđena presuda Općinskog suda u Zlataru poslovni broj Pr-77/15-55 od 28. studenoga 2017. pod točkom I. i pod točkom II.a izreke kao i u dijelu odluke o troškovima parničnog postupka pod točkom IV. izreke presude suda prvog stupnja u kojem je tuženiku naloženo nadoknaditi tužiteljima parnični trošak u iznosu od 333.787,44 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, te točka IV. izreke presude suda drugog stupnja, kao i presuda Općinskog suda u Zlataru poslovni broj Pr-77/15-55 od 28. studenoga 2017. u dijelu pod točkom I. i pod točkom II.a izreke te pod točkom IV. izreke u dijelu u kojem je tuženiku naloženo naknaditi tužiteljima parnični trošak u iznosu 333.787,44 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, te se predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Odbacuje se revizija tuženice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-134/18-3 od 19. veljače 2019. u dijelu pod točkom II. izreke u dijelu kojim je odbijena žalba tuženice i potvrđena presuda Općinskog suda u Zlataru poslovni broj Pr-77/15-55 od 28. studenoga 2017. pod točkom II.b i II.c izreke presude suda prvog stupnja.

Obrazloženje:

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je :

I. N a l a ž e s e tuženiku H. – O. d. s. d.o.o. da tuženiku Z. Č.:

a) plati iznos od 895.000,00 kn (osamstodevedesetipetisuća kuna) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 07. 05. 2015. godine do 31. 07. 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. 08. 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,

b) plati iznos od 17.040,00 kn (sedamnaesettisućaičetardeset kuna) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28. 11. 2017. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,

c) plati iznos od 230.576,25 kn (dvijestotridesettisućapetstosedamdesetišest kuna i dvadesetipet lipa) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28. 11. 2017. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,

d) plaćati mjesečnu rentu počevši od 07. 05. 2015. pa ubuduće, u iznosu od 13.590,00 kn (trinaesettisućapetstodevedeset kuna), do svakog 10-tog u mjesecu, dospjele obroke odjednom, sa zakonskom zateznom kamatom na dospjele, a neisplaćene obroke tekućom od 28. 11. 2017. godine pa do isplate, a dalje od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,

sve to u roku od 15 dana.

II. N a l a ž e s e tuženiku H. – O. d. s. d.o.o. da plati:

a) tužiteljici A. Č. iznos od 220.000,00 kn (dvijestodvadesettisuća kuna) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 07. 05. 2015. godine do 31. 07. 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. 08. 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana,

b) tužiteljici K. R. iznos od 150.000,00 kn (stopedesettisuća kuna) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 07. 05. 2015. godine do 31. 07. 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. 08. 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana,

c) tužitelju D. Č. iznos od 150.000,00 kn (stopedesettisuća kuna) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 07. 05. 2015. godine do 31. 07. 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. 08. 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III. O d b i j a s e, kao neosnovan, preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja Z. Č. u iznosu od 200.000,00 kn (dvijestotisuća kuna) kao i njegov zahtjev za isplatom zakonske zatezne kamate na mjesečne iznose rente dospjele od 10. 05. 2015. godine pa do 27. 11. 2017. godine.

IV. N a l a ž e s e tuženiku H. – O. d. s. d.o.o. da tužiteljima Z. Č., A. Č., K. R. i D. Č. nadoknadi parnični troška u iznosu od 333.787,44 kn (tristotridesetitritisućeseda mstoosamdesetisedam kuna i četardesetičetiri lipe) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28. 11. 2017. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana, a o d b i j a s e preostali dio zahtjeva tužitelja za naknadu troškova u iznosu od 182.395,45 kn (stoosamdeseti dvijetisućetristodevedesetipet kuna i četardesetipet lipa.

2. Presudom suda drugog stupnja potvrđena presuda suda prvog stupnja tako da je presuđeno:

I Odbija se žalba I-tužitelja Z. Č. kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Zlataru poslovni broj Pr-77/2015-55 od 28. studenog 2017. godine u pobijanom dijelu iz stavka III izreke u dijelu u kojem je I-tužitelj odbijen sa preostalim zahtjevom u iznosu od 200.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 10. svibnja 2015. do 27. studenog 2017. godine.

II Odbija se žalba tuženika H. - O. d. s. d.o.o. kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Zlataru poslovni broj Pr-77/2015-55 od 28. studenog 2017. godine u pobijanom dijelu iz stavka I i II izreke te u dijelu odluke o parničnom trošku iz stavka IV izreke u kojem je tuženiku naloženo da I-IV-tužiteljima nadoknadi parnični trošak u iznosu od 333.787,44 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 28. studenog 2017. do isplate.

III Odbija se zahtjev I-tužitelja Z. Č. za naknadu troška sastava žalbe.

IV Odbija se zahtjev tuženika H. - O. d. s. d.o.o. za naknadu troška žalbenog postupka.

V Odbija se zahtjev I-tužitelja Z. Č., II-tužiteljice A. Č., III-tužiteljice K. R. i IV-tužitelja D. Č. za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

3. Protiv presude suda drugog stupnja u dijelu u kojem nije uspjela u sporu tuženica podnosi reviziju na temelju odredbe čl. 382. i 385. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - službeni pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - dalje ZPP) zbog bitne povrede parničnog postupka iz čl. 354. st. 1., 354. st. 2. t. 6. i 11. ZPP-a te zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

4. Na reviziju nije odgovoreno.

5. Sukladno odredbi čl.382. st. 1. t. 1. ZPP-a stranke mogu podnijeti reviziju u imovinskopravnom sporu ako vrijednost predmeta spora prelazi iznos od 200.000,00 kuna.

6. Prema odredbi čl. 385. st. 2. ZPP-a u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija u smislu odredbe st.1. ovog članka (vrijednost predmeta spora prelazi iznos od 200.000,00 kuna.) može se podnijeti revizija protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice:

- ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

- ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskoga suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem,

- ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi - osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenoga postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Europskog suda - trebalo preispitati sudsku praksu.

7. U takvoj reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP-a stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

8. Prema stanju spisa, tražbina K. R. i D. Č. ne prelaze iznos od 200.000 kuna, a kako glede tog dijela presude tuženica nije u reviziji određeno istaknula pravno pitanje zbog kojeg bi trebalo odlučivati o reviziji protiv tog dijela presude, pa uzimajući to u obzir kao i činjenicu da su ovo dvoje tužitelja samostalni tužitelji glede njihova odštetnog zahtjeva to je njihova vrijednost predmeta spora za svakog po 150.000,00 kuna to revizija tužene protiv ovog dijela presude suda drugog stupnja kojom je odlučeno o žalbi tuženice glede dosude K. R. i D. Č. nije dopuštena, pa je odlučeno kao pod II. izreke primjenom odredbe čl. 392.b st. 1 i 2. ZPP-a.

9. Suprotno navodima tuženice presuda suda drugog stupnja nije opterećena bitnom povredom postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer presuda sadrži jasne i razumljive razloge koji se temelje na pravnom pristupu suda drugog stupnja glede pitanja osnovanosti odštetnog zahtjeva tužitelja, pa stoga ona nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, osim u dijelu koji se odnosi na dio tužbenog zahtjeva kao pod točkom 10. ovog obrazloženja.

10. Pravilno ističe tuženica da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP-a, a sud drugog stupnja time što tu povredu nije utvrdio i pravilno ocijenio.

10.1. Naime, radi utvrđivanja činjenica odlučnih za utvrđivanje dijela tužbenog zahtjeva koji se odnosi na naknadu imovinske štete radi troškova prilagodbe kuće tužitelja njegovoj invalidnosti do koje je došlo uslijed štetnog događaja sud prvog stupnja odredio je ročište na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka građevinske struke za dan 17. prosinca 2015.

10.2. Iz stanja spisa (list 260 spisa) slijedi da punomoćnica tuženice nije uredno pozvana na to ročište, na kojem su se razgledanjem stambenog prostora trebalo utvrditi stvarno stanje objekta tužitelja, pa time tuženica nije mogla kontrolirati utvrđenja stvarnog stanja vještaka iz njegovog nalaza i mišljenja, čime je glede tog dijela zahtjeva onemogućena u raspravljanju, do koje povrede dolazi uvijek kada jednoj od stranka zbog propusta u urednoj dostavi nije dana mogućnost da na ročištu iznese svoje argumente, oponira argumentima druge strane ili vlastitim osjetilima utvrđuje i stječe vlastiti dojam o činjenicama koje su po odluci suda odlučne za ocjenjivanje osnovanosti zahtjeva stranaka .

10.3. Stoga glede dijela presude o zahtjevu I-tužitelja koji se odnosi na troškove preinake stambenog prostora u iznosu od 230.576,25 kuna (točka I. c. presude suda prvog stupnja) postoji bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP-a uz napomenu da se sud drugog stupnja o tom dijelu žalbe tuženice na taj dio presude nije uopće očitovao , čime je počinjena bitna povreda odredba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer presudu suda drugog stupnja nije niti moguće ispitati, makar je presudom suda drugog stupnja i glede tog dijela presuda suda prvog stupnja potvrđena.

11. U ovoj pravnoj stvari odštetni zahtjev tužitelja bazira se na utvrđenim činjenicama da je tužitelj 2. travnja 2014. ozlijeđen na radu kod tuženika pri zamjeni vodiča na dalekovodu Krapina-Straža kod stupnog mjesta 54 kada je pri obavljanju posla podizanja popravljenog vodiča pao s visine od 4,80 m dok je rukom oslobađao prolaz žici odmičući je od stupa uz kopčanje i otkapčanje užeta uz konstrukciju stupa, a pri tom je bio osiguran kombiniranim pojasom s jednostrukim umjesto kao što je propisano, s dvostrukim karikama.

12. Sudovi nižeg stupnja primjenjujući odredbu čl. 15. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine" br. 59/96, 94/96, 114/03, 100/04, 86/08, 116/08, 75/09, 143/12, 71/14 - dalje ZZR) koja glasi:

„Poslodavac odgovara radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu, profesionalnom bolešću ili bolešću u svezi s radom po načelu objektivne odgovornosti, na koju ne utječu propisane obveze radnika u području sigurnosti i zdravlja na radu. Iznimno od stavka 1. ovoga članka, prema stavku 2. poslodavac se može osloboditi odgovornosti ili se njegova odgovornost može ograničiti prema općim propisima obveznog prava, ako se radi o događajima nastalim zbog izvanrednih i nepredvidivih okolnosti, odnosno više sile, a na koje poslodavac unatoč njegovoj dužnoj pažnji nije mogao utjecati.“.

izvode zaključak da je odgovornost za štetu poslodavca koju trpi radnik na radu i u svezi s radom objektivna i da se poslodavac te odgovornosti može osloboditi samo ako je uzrok štete viša sila, na koju poslodavac nije mogao utjecati.

13. Takvo pravno shvaćanje suda drugog stupnja je pogrešno, i slijedom toga preuranjeni su i zaključci suda drugog stupnja o odgovornosti tuženice, te posljedično su i preuranjeni zaključci o opsegu i visini štete.

14. Naime prema pravnom shvaćanju ovog suda sadržanim u odluci Revr-794/16 od 30.svibnja 2017. navodi se:

„……….člankom 15. stavkom 1. ZID ZZR propisano je da poslodavac odgovara radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu, profesionalnom bolešću ili bolešću u svezi s radom po načelu objektivne odgovornosti, na koju ne utječu propisane obveze radnika u području sigurnosti i zdravlja na radu. Stavak 2. propisuje da iznimno od stavka 1., poslodavac se može osloboditi odgovornosti ili se njegova odgovornost može ograničiti prema općim propisima obveznog prava, ako se radi o događajima nastalim zbog izvanrednih i nepredvidivih okolnosti, odnosno više sile, a na koje poslodavac unatoč njegovoj dužnoj pažnji nije mogao utjecati. Odredbom članka 103. ZR propisano je da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznoga prava.

Prema tome, navedenim zakonskim odredbama, koje su u odnosu na opći obveznopravni propis specijalne prirode, ni u kojem slučaju nije isključena primjena općih propisa obveznog prava. Naprotiv, kada naznačeni propisi nisu potpuno riješili pitanje objektivne odgovornosti poslodavca i kada ne sadrže cjelovita pravila o oslobođenju poslodavca od objektivne odgovornosti, već u tom dijelu izrijekom upućuju na primjenu općih propisa obveznoga prava, tada se u slučaju naknade štete koju pretrpi radnik na radu i u svezi radom, moraju primijeniti opće odredbe o oslobođenju od odgovornosti iz članka 1067. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08 i 125/11 - u daljnjem tekstu: ZOO). Međutim, koje odredbe ZOO-a valja primijeniti, ovisi od činjenice je li šteta nastala kao posljedica skrivljenog ponašanja ili djelovanja opasne stvari odnosno opasne djelatnosti, što znači da se odgovornost može temeljiti na presumiranoj krivnji ili na objektivnom kriteriju uzročnosti.

Tako članak 1063. ZOO propisuje da šteta nastala u vezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću smatra se da potječe od te stvari, odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete.

Prema odredbi članka 1067. stavak 3. ZOO vlasnik se oslobađa odgovornosti djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete.

Stoga u konkretnom slučaju za štetu od opasne stvari odgovara tuženik, ali bi se trebao djelomično osloboditi odgovornosti jer je tužitelj po utvrđenjima nižestupanjskih sudova pridonio nastanku štete, budući je, iako osposobljen za rad na siguran način, protivno pravilima zaštite na radu, popravljao stroj bez da ga je isključio iz struje i bez da je koristio zaštitnu rukavicu.

Ocjena je ovog revizijskog suda da radnik koji je osposobljen za rad na siguran način, mora biti u svakom trenutku svjestan posljedica obavljanja poslova suprotno pravilima zaštite na radu, što je od utjecaja na oslobađanje poslodavca od objektivne odgovornosti za štetu.

Stoga su pogrešno primijenili materijalno prava kada nisu cijenili odgovornost tuženika po odredbi članka 1067. stavak 3. ZOO, te nisu tuženika oslobodili odgovornosti u dijelu u kojem je tužitelj pridonio nastanku štete.“.

14. Dakle, primjenjujući izraženo pravno shvaćanje na konkretan spor, pogrešno sudovi nižeg stupnja smatraju da kada je do štete došlo zbog opasne djelatnosti, a rad na kablovima dalekovoda na visini, to svakako jest, nema mjesta utvrđivanju i ocjenjivanju postoje li na strani štetnika, ovdje tuženice ekskulpaciski razlozi ili postoje li radnje oštećenog koje se mogu cijeniti doprinosom u nastanku štete.

15. Slijedom iznesenog, a kako nižestupanjski sudovi zbog pogrešnog pravnog pristupa nisu se bavili doprinosom tužitelja, pa tako nema uvjeta za preinaku presude, valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP nižestupanjske presude ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

16. Valjalo je stoga i ukinuti odluku o troškovima postupka zbog za sada neizvjesnog uspjeha u sporu glede zahtjeva I-tužitelja i II-tužitelja, a u izreci suda o troškovima postupka nije navedeno koji omjer u pravu na naknadu troškova pripada svakom od tužitelja s obzirom na ukupno dosuđeni trošak.

17. Stoga je i glede odluke o troškovima odluku valjalo ukinuti i odlučiti kao u izreci.

Zagreb, 7. veljače 2024.

Predsjednik vijeća:

mr.sc. Dražen Jakovina, v.r.