REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 181/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice E. P., OIB ..., iz Z., koju zastupa punomoćnica D. B., odvjetnica u Z., protiv prvotuženice Z. B., OIB ..., iz Z., i drugotuženice B. B., OIB ..., iz Z., obje zastupane po punomoćnici I. M., odvjetnici u Z., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji prvo i drugotuženica, protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, posl. br. Gž-1099/2019-2 od 18. veljače 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl. br. P-5986/2016-21 od 19. ožujka 2019., u sjednici održanoj 7. veljače 2024.
p r e s u d i o j e :
Revizija prvo i drugotuženica odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
„I. Utvrđuje se da je dvosobni komforni stan na I katu desno obiteljske stambene zgrade u Z., ..., sagrađene na z.k. č. br. 56/1, upisane u zk.ul.br. 2934 k.o. Š., zajedno s terasom i garažom u dvorištu vlasništvo tužiteljice E. P., OIB: ..., iz Z., ..., što su I-tuženica Z. B., OIB: ..., iz Z., ..., i II-tuženica B. B., OIB ..., iz Z., ..., kao zakonske nasljednice pokojne E. P. dužne priznati te se nalaže I-II tuženici solidarno naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 7.362,50 kuna u roku 15 dana.
II. Odbija se dio tužbenog zahtjeva za izdavanje tabularne isprave kao neosnovan.
III. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troška parničnog postupka preko dosuđenog iznosa kao neosnovan.
IV. Odbija se zahtjev I-II tuženice za naknadom troška parničnog postupka kao neosnovan.“.
2. Protiv navedene prvostupanjske presude prvo i drugotuženice su podnijele žalbu koja je drugostupanjskom presudom odbijena.
3. Protiv navedene drugostupanjske presude reviziju su podnijele tuženice na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), s prijedlogom da se presude nižestupanjskih sudova preinače ili ukinu.
4. U odgovoru na reviziju tužiteljica osporava osnovanost revizije.
5. Revizija nije osnovana.
6. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je da je tužiteljica na temelju dosjelosti stekla pravo vlasništva stana, terase i garaže (opisano u tužbenom zahtjevu), te je prvostupanjskom presudom, koja je potvrđena drugostupanjskom presudom, utvrđeno da je tužiteljica vlasnik navedene nekretnine.
7. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Revd 2834/20-2 od 20. listopada 2020. tuženicama je dopušteno podnošenje revizije protiv navedene drugostupanjske presude zbog pravnog pitanja koje glasi:
„Je li sud u postupcima radi utvrđenja prava vlasništva vezan načelom jedinstva nekretnine u svim slučajevima ili se načelo jedinstva nekretnine primjenjuje samo u slučajevima kada se istovremeno sa stvarnopravnim zahtjevom nalaže i izdavanje tabularne isprave?“.
8. Dakle, utvrđeno je vlasništvo posebnog dijela nekretnine (stan, garaža i terasa), što je u skladu s odredbama čl. 67. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96 i dr. - dalje: ZVDSP).
9. Prema odredbi čl. 69. st. 1. ZVDSP, vlasništvo posebnog dijela nekretnine nedjeljivo je povezano s odgovarajućim suvlasničkim dijelom nekretnine, pa ga se može samo zajedno s njime ograničiti, opteretiti, otuđiti, prenijeti za slučaj smrti i podvrgnuti ovrsi.
10. Prema pravnom shvaćanju ovog revizijskog suda, iako je vlasništvo posebnih dijelova nekretnine nedjeljivo povezano s odgovarajućim suvlasničkim dijelom nekretnine, time što je presudom utvrđeno vlasništvo posebnog dijela, bez da je naznačeno da je vlasništvo posebnog dijela neodvojivo povezano s odgovarajućim suvlasničkim dijelom nekretnine, nije postupljeno suprotno navedenim odredbama.
11. Naime, povezanost vlasništva posebnog dijela s odgovarajućim suvlasničkim dijelom nekretnine postoji na temelju zakona, pa bi samo odluka kojom se ta povezanost negira bila u suprotnosti s navedenim odredbama, prvenstveno prema odredbi čl. 69. st. 1. ZVDSP.
12. Prema tome, u postupcima radi utvrđivanja prava vlasništva (odlučivanja o deklaratornom zahtjevu), nije isključena primjena načela jedinstvenosti nekretnine, međutim, odluka kojom se utvrđuje pravo vlasništva posebnog dijela nekretnine, bez naznake da je posebni dio neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom nekretnine, ali i bez sadržaja kojim bi se ta povezanost negirala, nije u suprotnosti s tim načelom, jer se takvom odlukom ta povezanost ne isključuje, dakle, ostaje važeća povezanost vlasništva posebnog dijela s odgovarajućim suvlasničkim dijelom nekretnine.
13. Na ovaj način odgovoreno je na pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, a iz svega izloženog proizlazi da su nižestupanjski sudovi pravilno primijenili materijalno pravo na koje se odnosi pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, pa je na temelju odredbe čl. 393. st. 1. ZPP presuđeno kao u izreci.
Zagreb, 7. veljače 2024.
Predsjednica vijeća
Renata Šantek, v.r.
