REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1083/2022-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. d.o.o., S., OIB … , kao upravitelja stambene zgrade … u S., kojega zastupa punomoćnik M. J., odvjetnik u S., protiv tuženika V. B., Z., OIB … , radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-551/2021-2 od 27. prosinca 2021., kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv- 1130/2019-11 od 21. prosinca 2020., u sjednici održanoj 7. veljače 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Uvažava se revizija tužitelja, ukida presuda Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-551/2021-2 od 27. prosinca 2021. u t. I. njene izreke i predmet u tome dijelu vraća drugostupanjskome sudu na ponovno suđenje.
II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom je održan na snazi platni nalog sadržan u javnobilježničkome rješenju o ovrsi u dijelu kojim je tuženiku naloženo da tužitelju plati 4.015,44 kn sa zateznim kamatama (t. I. izreke), ukinut je taj platni nalog u dijelu kojim je tuženiku naloženo da tužitelju nadoknadi troškove ovršnoga postupka u iznosu od 906,00 kn (t. II. izreke) i naloženo je tuženiku da tužitelju nadoknadi parnične troškove u iznosu od 3.525,00 kn sa zateznim kamatama (t. III. izreke).
2. Drugostupanjskom presudom je odlučeno:
„I Žalba tuženika uvažava se kao osnovana, te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 21. prosinca 2020., poslovni broj Povrv-1130/2019- 11:
a) preinačava točki I. i II. izreke tako da preinačena sada glasi:
„I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika iz Splita, T. K.-M. pod poslovnim brojem Ovrv-2205/17 od dana 30. studenog 2017.g. u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju u roku od 8 dana iznos od 6.101,90 kuna sa zakonskim zateznim kamatama sa zakonskim zateznim kamatama, te se tužbeni zahtjev u tom dijelu odbija."
„II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka“. II Odbija se tuženik s zahtjevom za naknadu parničnog troška.“
3. Protiv drugostupanjske presude, u dijelu u kojem nije uspio u sporu (t. I. izreke drugostupanjske presude) tužitelj je podnio reviziju iz čl. 382. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje: ZPP), dopuštenu mu rješenjem ovoga suda poslovni broj Revd 1387/2022-2 od 13. travnja 2022. zbog pravnih pitanja:
„1. Je li upravitelj ovlašten pokretati sudske postupke u ime i za račun suvlasnika zgrade radi naplate zajedničke pričuve od suvlasnika koji tu pričuvu ne plaćaju? i
2. Je li upravitelj ovlašten pokretati sudske postupke u ime i za račun suvlasnika zgrade radi naplate zajedničke pričuve od suvlasnika koji tu pričuvu ne plaćaju na način da u prijedlogu za ovrhu/tužbi kao ovrhovoditelji/tužitelji nisu označeni svi suvlasnici zgrade već da je kao ovrhovoditelj/tužitelj označen upravitelj koji upravlja tom zgradom?“
S obzirom na sadržaj dopuštenih i u reviziji naznačenih pitanja, proizlazi da se revizija može odnositi samo na t. I. izreke drugostupanjske presude, dio u kojem tužitelj nije uspio u sporu.
4. U odgovoru na reviziju tuženik je predložio ovome sudu da ju odbije.
5. Ovaj je sud, na temelju čl. 391. st. 3. ZPP, drugostupanjsku presudu ispitao samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz čl. 385.a toga Zakona zbog kojega je dopuštena.
6. Revizija je osnovana.
7. Predmet spora zahtjev je tužitelja, upravitelja stambene zgrade u S., … , za isplatu od tuženika, vlasnika poslovnoga prostora u toj zgradi, po osnovi zajedničke pričuve za razdoblje od siječnja 2018. do rujna 2018.
8. Prvostupanjski je sud nakon provedenoga dokaznog postupka uvidom u tužiteljeve kartice dužnika, Ugovor o upravljanju stambenom zgradom, Međuvlasnički ugovor, Aneks međuvlasničkoga ugovora, izvadak iz zemljišne knjige i popis suvlasnika prihvatio tužbeni zahtjev, zauzevši pozivom na čl. 378. st. 5. i čl. 379. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00,114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 153/14, dalje: ZV) stajalište da je tužitelj kao upravitelj predmetne stambene zgrade kojoj je tuženik jedan od suvlasnika aktivno legitimiran zahtijevati isplatu putem suda s osnove dužne pričuve, obrazloživši i da su suvlasnici predmetne zgrade s tužiteljem 29. prosinca 2017. sklopili Ugovor o upravljanju stambenom zgradom te Međuvlasnički ugovor 1. studenoga 2013. temeljem kojih su povjerili tužitelju kao upravitelju zgrade i ovlast da ih zastupa pred sudom i drugim tijelima državne vlasti u postupcima koji proizlaze iz upravljanja.
9. Pozvavši se na čl. 44., čl. 45. čl. 93. st. 2., čl. 378. i čl. 379. ZV te čl. 763. do 784. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08 i 125/11, 78/15 i 29/18) drugostupanjski sud smatra da upravitelj ima poziciju zakonskog zastupnika suvlasnika zgrade čiji je upravitelj pa se ne može javljati kao stranka u sporu, već stranke mogu biti samo suvlasnici zgrade zastupani po upravitelju, pa zaključuje da je predmetni tužbeni zahtjev neosnovan zbog nedostatka aktivne legitimacije tužitelja, odnosno, da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo zbog čega je na temelju čl. 373. t. 3. ZPP prvostupanjsku presudu preinačio odbivši tužbeni zahtjev kao neosnovan.
10. Obrazlažući reviziju, tužitelj zaključuje da ga ZV ovlašćuje da kao upravitelj, u svoje ime a za račun suvlasnika stambene zgrade, pri čemu je u prijedlogu za ovrhu i predložio isplatu na račun zgrade, podnese predmetni prijedlog za ovrhu, te se glede toga poziva na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske U-III-1656/2004 od 10. listopada 2006., i na pravna shvaćanja iznesena u odlukama određenih županijskih sudova i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske.
11. U odluci ovoga suda Rev 735/2022-2 od 5. travnja 2023. navedeno je:
„Naime, upravitelj zgrade ovlašten je ex lege pokretati sudske postupke, u ime i za račun suvlasnika zgrade, radi naplate zajedničke pričuve od suvlasnika koji tu pričuvu ne plaćaju, osim ako međuvlasničkim ugovorom nije što drugo određeno. Ovo ovlaštenje proizlazi iz čl. 90. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06 – dalje: ZVDSP) kojim je propisano je da je zajednička pričuva namjenska imovina svih suvlasnika nekretnine, koja je namijenjena za pokriće troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine, kao i za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova. Zajedničkom pričuvom upravljaju suvlasnici, odnosno upravitelj zgrade kojeg oni imenuju međuvlasničkim ugovorom ili ga imenuje nadležno tijelo jedinice lokalne samouprave (prinudni upravitelj), ukoliko suvlasnici u zakonskom roku ne sklope međuvlasnički ugovor, kao imovinom odvojenom od imovine bilo kojeg od suvlasnika.
Nadalje, čl. 378. ZVDSP propisane su ovlasti upravitelja prema kojima upravitelj upravlja nekretninom u ime i za račun suvlasnika u granicama ovlasti utvrđenih ugovorom, pa osim što raspolaže zajedničkom pričuvom, upravitelj zastupa suvlasnike u svezi s upravljanjem nekretninom u postupcima pred državnim tijelima, ako ugovorom nije drukčije određeno.
Smislenim tumačenjem svih gore navedenih odredbi ZVDSP, pod pojmom zastupanja iz čl. 378. st. 5. ZVDSP ima se podrazumijevati ovlasti u poduzimanju svih onih radnji, pa i pokretanje sudskih postupaka kako bi se ostvarili i zaštitili interesi suvlasnika zgrade u održavanju zgrade. To podrazumijeva dobivenu i zakonom propisanu ovlast da kao stranka u postupku utužuje nekog od suvlasnika radi naplate dugujuće pričuve, koja se sredstva polažu na poseban račun, koji je u tu svrhu otvoren, jer je to imovina koja je odvojena od imovine bilo kojeg od suvlasnika, a i od imovine upravitelja zgrade. Ovo pravno shvaćanje iznijeto je u više odluka ovoga suda (Rev-x 325/10-2 od 3. ožujka 2011., Rev 101/2012 od 23. srpnja 2013., Rev 154/12 od 13. siječnja 2016.), te odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske (U- III-3695/10 od 10. studenog 2011.)“
Konačno, u navedenoj odluci ovaj sud iznosi shvaćanje: „Ukoliko upravitelj zgrade tužbenim zahtjevom potražuje isplatu troškova zajedničke pričuve na poseban račun zajedničke pričuve suvlasnika zgrade isti je aktivno legitimiran za podnošenje tužbe i nije mu potrebna posebna suglasnost / ovlaštenje suvlasnika zgrade za pokretanje sudskih postupaka radi naplate dugovanja s osnove zajedničke pričuve.“
U navedenome je pravnome shvaćanju sadržan odgovor i na pravna pitanja naznačena u predmetnoj reviziji.
12. S obzirom na navedeno revizija je osnovana. Kako se drugostupanjski sud zbog pogrešnoga pravnog pristupa nije izjasnio o činjenici koja se odnosi na visinu tražbine (glede toga, u obrazloženju pobijane presude naveo je: „Obzirom na nedostatak aktivne legitimacije upravitelja odnosno tužitelja, ovaj sud nije utvrđivao je li tužitelj i na koji način dokazao visinu tužbenog zahtjeva, jer se navedeno u ovom trenutku smatra bespredmetno“) to je na temelju čl. 395. st. 2. ZPP valjalo drugostupanjsku presudu ukinuti u pobijanome dijelu i predmet vratiti drugostupanjskome sudu na ponovno suđenje (t. I. izreke ovoga rješenja).
13. U nastavku postupka drugostupanjski će sud u povodu tuženikove žalbe ponovno ispitati pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude uvažavajući, glede tužiteljeve aktivne legitimacije, pravno shvaćanje izraženo u odgovoru na pravno pitanje iz obrazloženja ovoga rješenja.
14. Odlučivanje o troškovima revizije ostavljeno je za konačnu odluku na temelju čl. 166. st. 3. ZPP (t. II. izreke).
Zagreb, 7. veljače 2024.
Predsjednica vijeća
Renata Šantek, v.r.
