Baza je ažurirana 22.08.2025. 

zaključno sa NN 85/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              Rev 763/2023-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

 

Broj: Rev 763/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Branka Medančića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. M. iz N. M., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku K. R., odvjetniku u V., protiv tuženika E. o. d.d. Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima - odvjetnicima u Odvjetničkom društvu G. & p. Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku broj Gž-19/2022-2 od 29. lipnja 2022., kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Dubrovniku broj Pn-59/2019 od 24. studenoga 2021., u sjednici održanoj 5. prosinca 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Prihvaća se revizija tuženika, preinačava se presuda Županijskog suda u Dubrovniku broj Gž-19/2022-2 od 29. lipnja 2022. u pobijanom dijelu kojim je preinačena prvostupanjska presuda u odnosu na iznos od 4.021,30 kn sa zateznim kamatama kao i u odluci o troškovima parničnog postupka, i sudi:

 

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku broj Pn-59/2019 od 24. studenog 2021. u pobijanom dijelu toč. I. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja na isplatu iznosa od 4.021,30 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 7. studenog 2019. do isplate, kao i u toč. II. izreke u cijelosti.

 

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 425,00 kn.

 

III. Nalaže se tužitelju da, u roku od 15 dana, naknadi tuženiku na ime troškova revizijskog postupka iznos od 428,09 eura/3.225,44 kn.

 

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava odgovora na reviziju u iznosu od 159,25 eura.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev na isplatu naknade štete u iznosu od 12.000,00 kn sa zateznom kamatom od 7. lipnja 2019. do isplate, kao i zahtjev za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos od 12.499,20 kn od 7. lipnja 2019. do 8. kolovoza 2019. i na iznos od 15.179,20 kn od 7. lipnja 2019. do 17. listopada 2019.  (toč. I. izreke). Ujedno je tužitelj obvezan naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 3.437,50 kn (toč. II. izreke).

 

2. Drugostupanjskom presudom preinačena je djelomično prvostupanjska odluka i prihvaćen tužbeni zahtjev za iznos od 4.021,60 kn sa zateznom kamatom od 7. studenoga 2019. do isplate; nadalje, za zakonske zatezne kamate na iznos od 15.179,20 kn od 18. srpnja 2019. do 17. listopada 2019., te je naloženo tužitelju da tuženiku na ime troškova parničnog postupka naknadi iznos od 1.100,00 kn; dok je u preostalom dijelu potvrđena toč. I. izreke. Tuženiku je naloženo i naknaditi tužitelju troškove žalbenog postupka u iznosu od 425,00 kn.

 

3. Rješenjem ovog suda broj Revd-4282/2022-2 od 19. travnja 2023., dopuštena je revizija tuženiku protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku broj Gž-19/2022-2 od 29. lipnja 2022. zbog nesuglasnosti s odlukom Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-414/2022-2 od 10. svibnja 2022., u odnosu na pravno pitanje koje glasi:

 

"Može li sud stavove, mišljenja i ponude koje su stranke izvansudski iznijele radi pokušaja sklapanja nagodbe tretirati kao nesporne činjenice unutar parničnog postupka?".

 

4. Postupajući po navedenom dopuštenju tuženik je podnio reviziju sukladno odredbi čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja u odnosu na koje je revizija dopuštena. Predlaže da ovaj sud pobijanu presudu preinači. Potražuje trošak sastava revizije.

 

5. U odgovoru na reviziju tužitelj je osporio navode iste i predložio reviziju odbiti, uz naknadu troškova sastava odgovora na reviziju.

 

6. Revizija tuženika je osnovana.

 

7. Predmet spora u ovom stadiju postupka predstavlja zahtjev na isplatu iznosa od 4.021,60 kn s naslova dijela imovinske štete nastale na vozilu tužitelja u prometnoj nesreći koja se dogodila 7. lipnja 2019.

 

8. Prema odredbi čl. 391. st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

 

9. Iz relevantnih utvrđenja sudova proizlazi:

 

- da je tuženik tužitelju na ime štete na njegovom vozilu, nastale kao posljedica prometne nesreće koja se dogodila 7. lipnja 2019. i u kojoj je sudjelovao i osiguranik tuženika, isplatio u mirnom postupku, po njegovom zahtjevu za mirno rješenje spora, iznos od 12.499,20 kn dana 8. kolovoza 2019. i iznos od 15.719,20 kn dana 17. listopada 2019. odnosno, sveukupno iznos od 28.218,40 kn,

 

- da je tužitelj svoj zahtjev u mirnom postupku specificirao na iznos od 35.273,00 kn i da mu je tuženik isplatio 80% navedenog iznosa smatrajući, kako to proizlazi iz e-mail prijepiske, da je doprinos tužitelja u nastanku prometne nesreće i njenim posljedicama 20% a njegovog osiguranika 80%,

 

- da je tuženik tijekom parničnog postupka osporavao isključivu odgovornost svog osiguranika ne precizirajući stupanj suodgovornosti,

 

- da je tuženik tijekom parničnog postupka učinio nespornom visinu štete na vozilu tužitelja u iznosu od 40.300,00 kn.

 

10. Prvostupanjski sud odbio je tužbeni zahtjev navodeći da tužitelj nije dokazao osnov odgovornosti odnosno, isključivu odgovornost osiguranika tuženika za nastalu prometnu nesreću jer nije predujmio troškove na njegov prijedlog određenog prometnog vještačenja.

 

11. Drugostupanjski sud preinačava prvostupanjsku odluku smatrajući da tuženik ne osporava da je njegov osiguranik pridonio nastanku štete 80%, pa da tužitelju pripada 80% (32.240,00 kn) od nespornog iznosa visine štete (40.300,00 kn), dosuđujući tužitelju daljnji iznos naknade štete od 4.021,60 kn (obzirom na nesporno isplaćenih 28.218,40 kn).

 

12. Pravilno revident smatra da drugostupanjski sud nije mogao svoju odluku temeljiti na stavovima, mišljenjima i ponudama koje su stranke izvansudski iznijele radi pokušaja sklapanja nagodbe niti ih tretirati kao nesporne činjenice unutar parničnog postupka. Prije svega, u konkretnom slučaju radilo se o pokušaju sklapanja nagodbe a ne o izvansudskoj nagodbi.

 

12.1. Nadalje, u postupcima mirnog rješavanja spora, stranke u cilju sklapanja izvansudske nagodbe i izbjegavanja dodatnih troškova vođenjem sudskog postupka, mogu slobodno iznositi prijedloge, mišljenja i stavove bez opasnosti da bi se to moglo upotrijebiti u eventualnom sudskom postupku i time možebitno otegotno reflektirati na njihovu procesnu poziciju.

 

12.2. Ovdje posebice jer tužitelj nije pristao na takvu ponudu tuženika (o omjeru suodgovornosti 20:80), pa uopće nema mjesta mnijenju da bi se radilo o izvansudskoj nagodbi u kojoj tek situaciji bi se moglo, pod određenim okolnostima, imati u vidu što su stranke razumijevale kada su sklapale izvansudsku nagodbu. Suprotno pravno shvaćanje znatno bi otežavalo pozicije stranaka u kasnijim postupcima i narušavalo bi načelo slobode ugovaranja i međusobnog povjerenja u postupcima pregovora oko mirnog rješenja spora.

 

12.3. Slijedom navedenog, budući među strankama nije sklopljena izvansudska nagodba (čl. 150. i dr. Zakona o obveznim odnosima – "Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO), to tuženik oko pitanja omjera suodgovornosti nije vezan sadržajem dane ponude ni isplaćenim iznosom (čl. 9. ZOO), kao što ni tužitelj time nije bio vezan pa je mogao u ovoj parnici zahtijevati ostvarenje cjelokupnog iznosa naknade štete, u opsegu većem od ponuđenog i isplaćenog u mirnom postupku.

 

12.4. Međutim, kako to pravilno navodi prvostupanjski sud, tužitelj to svoje traženje nije dostatno dokazao jer, prije svega nije predujmio troškove potrebnog prometnog vještačenja na okolnosti o kojima sud nema stručno znanje. Pritom, ovaj sud ne misli na to da je vještak prometne struke trebao dati odgovor na pitanje o stupnju odgovornosti svakog od sudionika prometne nesreće, ali je trebao dati parametre (brzina kojom se kretao tužitelj svojim vozilom pred i u trenutku sraza, točnu poziciju vozila osiguranika tuženika, brzinu izbjegavanja, mogućnost uočavanja i druge eventualne parametre tehničke naravi) temeljem kojih bi sud, uz ocjenu tog i ostalih dokaza, mogao donijeti pravnu ocjenu o postojanju ili nepostojanju suodgovornosti tužitelja za nastanak prometne nesreće i opseg njenih posljedica.

 

13. Slijedom navedenog, pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo je prihvatiti reviziju i preinačiti presudu nižestupanjskog suda te potvrditi prvostupanjsku odluku u dijelu iznosa od 4.021,60 kn, temeljem odredbe čl. 395. st. 1. ZPP.

 

14. Budući da je tužbeni zahtjev gotovo u cijelosti odbijen, odnosno tužitelj je uspio u neznatnom dijelu svog zahtjeva, to je valjalo potvrditi i prvostupanjsku odluku o troškovima postupka, kao i odbiti zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka, sve pozivom na odredbu čl. 154. st. 5. ZPP.

 

15. Tuženiku, imajući u vidu vrijednost pobijanog dijela od 533,76 eura/4.021,00 kn, kao i popis troška, na ime troškova revizijskog postupka, prema čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP, i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14 i 117/15 - dalje: OT), pripada na ime sastava prijedloga za dopuštenje revizije i sastava revizije po 75 bodova (prema Tbr. 10. toč. 5. OT), što s paušalom i PDV-om, sveukupno iznosi 375 eura/2.825,44 kn, te na ime sudske pristojbe na reviziju 53,09 eura/400,00 kn, ili sveukupno 428,09 eura/3.225,44 kn.

 

16. Stoga je, temeljem odredbe čl. 166. st. 2. ZPP odlučeno kao u toč. III. izreke odluke.

 

17. Preračunavanje i zaokruživanje svih iznosa (primjenom fiksnog tečaja 1 euro = 7,53450 kn) izvršeno je prema odredbama čl. 14., 43. i 48. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", broj 57/22 i 88/22).

 

18. Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava odgovora na reviziju u iznosu od 159,25 eura jer isti nije bio potreban za rješenje spora, pozivom na odredbu čl. 155. ZPP.

 

Zagreb, 5. prosinca 2023.

 

 

Predsjednik vijeća:

Branko Medančić, v.r.

 

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu