REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 462/2020-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljica: 1. M. M., OIB …, iz S., i 2. R. K., OIB …, iz Australije, obje zastupane po punomoćnici P. B., odvjetnici u S., protiv tuženika: 1. I. M., OIB …, i 2. R. M., OIB …, oboje iz S., zastupanih po punomoćniku T. K., odvjetniku u S., radi raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju, odlučujući o revizijama 1. i 2. tužiteljica protiv presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž-2293/2017-2 od 24. svibnja 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-3933/2016 od 14. srpnja 2017., na sjednici održanoj 7. veljače 2024.,

p r e s u d i o  j e:

I. Revizija 1. tužiteljice M. M. se odbija.

II. Revizija 2. tužiteljice R. K. se odbija.

Obrazloženje

1. Presudom Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž-2293/2017-2 od 24. svibnja 2018., potvrđena je presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-3933/2016 od 14. srpnja 2017. kojom je odbijen tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Raskida se Ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen 14. rujna 2006. između prednika tužiteljica, sada pok. I. K., kao primatelja uzdržavanja i tuženika I. M. i R. M. kao davatelja uzdržavanja, ovjerovljen pred sucem Općinskog suda u Splitu, pod brojem IR-567/06 od 14. rujna 2006.

II. Nalaže se Odjelu za zemljišne knjige Općinskog suda u Splitu u odnosu na nekretninu označenu kao čest. zem. 1267/6 Z.U. 14703, broj poduloška 109, K.O. S. da izvrši brisanje zabilježbe postojanja Ugovora o doživotnom uzdržavanju "U S., 14.09.2006.g." sklopljenog između I. i R. M., kao davatelja uzdržavanja i K. I., kao primatelja uzdržavanja, a glede stana na II. (drugom) katu, označen brojem 61, a koja zabilježba se vodi pod poslovnim brojem Z-12222/06, odnosno nalaže se Odjelu za zemljišne knjige Općinskog suda u Splitu da u odnosu na nekretninu označenu kao čest. zem. 1267/6, Z. U. 14703, broj poduloška 109, K.O. S., uspostavi ranije zemljišnoknjižno stanje kakvo je postojalo prije provedbe zabilježbe postojanja ugovora o doživotnom uzdržavanju "U S., 14.09.2006.g." sklopljenog između I. i R. M., kao davatelja uzdržavanja i K. I., kao primatelja uzdržavanja, a glede stana na II. (drugom) katu, označen brojem 61, a koja zabilježba se vodi pod poslovnim brojem Z-12222/06, uz istovremeno brisanje tog prava na opisanoj nekretnini sa imena tuženika, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

III. Dužni su tužitelji u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženima trošak ovog postupka u iznosu od 35.875,13 kn. zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja ove presude do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3%-tna poena."

2. Protiv navedene drugostupanjske presude 1. tužiteljica i 2. tužiteljica su podnijele revizije istovjetnog sadržaja, ističući revizijske razloge počinjenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu da se pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti ili da se ukinu obje nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Traže i naknadu troškova revizije.

3. Na reviziju 1. i 2. tuženici nisu odgovorili.

4. Revizija nije osnovana.

5. U skladu s odredbom čl. 392. a. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijama i samo u granicama razloga određeno navedenih u revizijama.

5.1. Neosnovano 1. i 2. tužiteljice (dalje: tužiteljice) u revizijama prigovaraju bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, u smislu da prvostupanjska presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, a što da drugostupanjski sud nije sankcionirao pobijanom presudom, budući da obje nižestupanjske presude sadrže razloge o svim činjenicama odlučnim za ovaj spor, a ti razlozi su jasni i međusobno ne proturječje, baš kao što o odlučnim razlozima nema proturječnosti između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i iskaza danih pred sudom i samih tih isprava odnosno iskaza, zbog čega nema bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

5.2. Prvostupanjski je sud iznio jasne i neproturječne navode (koje prihvaća i drugostupanjski sud) o tome na temelju kojih je nespornih utvrđenja i na temelju sadržaja kojih dokaza (posebice izjave sada pok. primatelja uzdržavanja dane na zapisnik pred nadležnim Centrom za socijalni rad) su utvrđene odlučne činjenice za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari, ali i jasno naveo koje dokaze nije prihvatio i iz kojih razloga, te posljedični zaključak da tužiteljice nisu dokazale razloge za raskid predmetnog ugovora o doživotnom uzdržavanju. Revidentice zapravo navodima revizije tumače izvedene dokaze na način kako im to odgovara te prigovaraju činjeničnim zaključcima suda u ovom postupku u pogledu okolnosti je li volja pok. primatelja uzdržavanja bila da raskine ugovor s tuženicima. Međutim, nižestupanjski su sudovi obrazložili iz kojih razloga ne prihvaćaju da bi podnošenje tužbe u prethodno pokrenutom postupku jasno ukazivalo na stvarnu, slobodnu volju pok. I. K., u utvrđenim okolnostima ovog slučaja, a posebice kada upravo suprotno toj raspoložbi sam primatelj uzdržavanja iskazuje pred nadležnim Centrom za socijalnu skrb.

6. Iz stanja spisa ovog predmeta i tijeka njegovog postupka proizlazi da je prvostupanjski sud, a koju ocjenu prihvaća i drugostupanjski sud, upravo polazeći od činjenica iznesenih tijekom postupka od strane obje parnične stranke te izvođenjem predloženih dokaze i pravilnom ocjenom tako izvedenih dokaza (čl. 8. ZPP) utvrdio činjenice relevantne za odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva, a tužiteljice revizijskim navodima zapravo sugeriraju vlastitu ocjenu dokaza i posljedično drugačije utvrđivanje činjeničnog stanja. S obzirom da prema odredbi čl. 385. ZPP pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje nije dopušten revizijski razlog, to navedeni revizijski prigovori nemaju utjecaja na ocjenu pravilnosti pobijane odluke.

7. I materijalno pravo iz odredbi čl. 583. st. 2. i 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, dalje: ZOO) prilikom donošenja pobijane presude pravilno je primijenjeno.

8. Odredbom čl. 583. st. 2. ZOO je propisano da ako prema ugovoru o doživotnom uzdržavanju strane žive zajedno, pa se njihovi odnosi toliko poremete da zajednički život postane nepodnošljiv, svaka strana može zahtijevati od suda da raskine ugovor, dok je odredbom čl. 583. st. 3. ZOO određeno da svaka strana može zahtijevati raskid ugovora ako druga strana ne ispunjava svoje obveze.

9. U postupku koji je prethodio revizijskom utvrđeno je:

- da je 1. tužiteljica sklopila sa I. i K. K. Ugovor o doživotnom uzdržavanju 22. veljače 2006.;

- da I. K. nije bio zadovoljan načinom na koji je 1. tužiteljica ispunjavala svoje obveze iz Ugovora od 22. veljače 2006., pa da su se odnosi između I. K. i njegove kćeri (1. tužiteljice) poremetili u ljeto 2006. te je on poduzeo određene radnje, a između ostaloga podnio i tužbu koju je kasnije povukao, te zvao unuka (1. tuženika) da dođe po njega u P. gdje je boravio kod svoje kćerke (1. tužiteljice) i odvede ga u S.;

- da su tuženici i I. K. (otac tužiteljica, a djed 1. tuženika) 14. rujna 2006. sklopili Ugovor o doživotnom uzdržavanju, ovjeren kod toga suda pod poslovnim brojem IR-567/06;

- da su se navedenim Ugovorom tuženici obvezali da će se brinuti o uzdržavanju sada pok. I. K., a zauzvrat će steći stan primatelja uzdržavanja u S., …, izgrađen na čes. zgr. 1267/6 Z.U. 14703 K.O. S.;

- da su se u razdoblju nakon dolaska sada pok. I. K. iz P. u S. tuženici brinuli o njemu i da je upravo on zatražio da tuženici s njim sklope sporni ugovor;

- da su se tuženici nakon sklapanja navedenog ugovora preselili kod sada pok. I. K. u stan u S., … te ispunjavali svoje ugovorne obveze;

- da su tuženici živjeli s I. K., međutim da je 1. tužiteljica također uselila u navedeni stan, smjestila se u jednu od soba i odbila iz istog izaći, zahtijevajući pritom da njezin otac raskine ovdje sporni ugovor zaključen sa njenim sinom i njegovom suprugom;

- da je 11. prosinca 2007. primatelj uzdržavanja sad pok. I. K., pred Općinskim sudom u Splitu ustao tužbom zaprimljenom pod brojem P2-374/10 (ranije II P- 2248/07) protiv I. i R. M. (ovdje tuženici), radi raskida istog Ugovora o doživotnom uzdržavanju;

- da je tijekom tog postupka I. K. preminuo, i da su postupak preuzele njegove zakonske nasljednice kćerka M. M. i R. K. (tužiteljice i u ovom postupku);

- da je navedeni postupak P2-374/10 pravomoćno dovršen na način da je presudom Županijskog suda u Splitu broj Gžo-186/12 od 17. siječnja 2013. potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj P2-374/10 od 6. prosinca 2011., kojom je odbijen tužbeni zahtjev na utvrđenje da je Ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen između tužitelja i sada pok. I. K. dana 14. rujna 2006. raskinut;

- da su tužiteljice podnijele ovu tužbu (Po-39/13 odnosno P-3933/16) protiv I. M. i M. M., kao tuženika, u kojoj su istakle konstitutivni zahtjev na raskid Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 14. rujna 2006.;

- da je I. K. na zapisnik kod Centra za socijalnu skrb S. K.: UP-I-551-05-06 od 7. prosinca 2006. opisao događaj iz rujna 2006. tako da je izjavio da je predmetni stan ostavio 2. tuženiku na način što su zaključili ugovor, što …moja kćer to nikako ne može prihvatiti, te je u rujnu ove godine došla u stan iz kojeg nije htjela izaći… Za to je vrijeme njezin muž, neprekidno bio oko naše zgrade, te je uz pomoć sića i konopa snabdijevao svoju suprugu s potrebnim namirnicama i preko susjede je meni uputio niz ozbiljnih prijetnji, među kojima i pištoljem. To je kulminiralo dana 6. listopada 2006. kad sam ja zamolio svoju kćer da ona napusti stan, pogotovo jer sam bio zabrinut za svoja tri praunuka, koje smo nakon prijetnje pištoljem odveli na sigurno mjesto, kod druge bake…". Pok. I. K. nadalje je izjavio da njegova kćeraka nije htjela napustiti stan, da je došlo do verbalne svađe, da je on nju uhvatio za ruku i da je došlo do naguravanja i čupanja između njih dvoje, a 2. tuženica ga je pokušala zaštiti. Vidjevši da je svađa uzela maha zvala je policiju, koja je došla i udaljila njegovu kćer iz stana i o svemu napravila očevid. On je bio krvav i pozvana je prva pomoć koja mu je pružila potrebnu pomoć;

- da je 1. tužiteljica bila upoznata sa sadržajem te izjave I. K.;

- da je I. K. zatražio od tuženika, upravo uslijed već opisanog ponašanja tužiteljice da se isele iz stana u … ulici;

- da su tuženici i nakon što su na zamolbu pok. I. K. iselili iz stana i nadalje ispunjavali svoje obveze iz ugovora prema izmijenjenim okolnostima, pozivali su ga da dođe živjeti s njima te da ih je pok. I. K. izričito obavijestio kako neće raskidati ugovor;

- da je I. K. u trenutku podnošenja tužbe sud u predmetu P2-374/10 bio star i bolestan čovjek, a očito pod utjecajem svoje kćerke (ovdje 1. tužiteljice), koja se nije mirila s činjenicom da je predmetni stan njezin otac ostavio svojem unuku, a njenom sinu i njegovoj supruzi;

- da iz ugovora od 22. veljače 2006. koje je 1. tužiteljica sklopila sa sada pok. I. i pok. K. K., kako i iz Ugovora od 11. prosinca 2007. (ovjerenog 01. veljače 2008.), sklopljenog s I. K., proizlazi obveza 1. tužiteljice snositi troškove pogreba.

10. Na temelju navedenih utvrđenja nižestupanjski su sudovi zaključili da činjenica da je sada pok. I. K. sudu 11. prosinca 2007. podnio tužbu protiv 1. i 2. tuženika na utvrđenje da je raskinut ovopredmetni Ugovor ne može biti pravno odlučna, a posebice jer je utvrđeno da je u to vrijeme o I. K. brigu preuzela 1. tužiteljica, da je on bio star i bolestan, a 1. tužiteljica je uvjetovala svoj odnos i brigu raskidom Ugovora s tuženicima čijem se zaključenju protivila od samog početka, a sama je s njim sklopila i novi Ugovor, predmet kojeg je bio isti stan. Nadalje, budući da su ugovorne stranke živjele u zajednici života te da su tuženici ispunjavali svoje obveze prema zaključenom Ugovoru sve dok 1. tužiteljica nije nepozvana uselila u isti stan i odbila iz njega izaći dok sada pok. I. K. ne raskine ovdje sporni Ugovor, te su tuženici iselili na zahtjev primatelja uzdržavanja i, postupivši u skladu sa svojim obvezama prema sklopljenom Ugovoru, pozivali I. K. da dođe živjeti s njima, međutim da im je bilo onemogućeno ispunjavati ugovorne obveze zbog odbijanja samog primatelja uzdržavanja, dok su oni bili spremni ispunjavati sve ugovorne obveze i nadalje. Stoga sudovi ocjenjuju da nisu ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 583. ZOO za raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju jer tužiteljice nisu dokazale da tuženici nisu ispunjavali svoje ugovorne obveze, već da su u tome bili spriječeni voljom samog primatelja uzdržavanja.

11. Odluku suda drugog stupnja tužiteljice revizijskim navodima nisu dovele u sumnju. I prema stavu ovog suda, u situaciji kada iz utvrđenja nižestupanjskih sudova (kojima je ovaj sud vezan) proizlazi da su tuženici ispunjavali u svemu svoje ugovorne obveze, a nastavak njihovog ispunjavanja u punom obimu je onemogućen radnjama samog primatelja uzdržavanja, iniciranih radnjama i željama ovdje 1. tužiteljice o kojoj je primatelj uzdržavanja ovisio, nisu ispunjene pretpostavke za raskid ugovora iz čl. 583. st. 2. i 3. ZOO.

12. Na navode revizija valja još odgovoriti da činjenica da je sam primatelj uzdržavanja ranije podnio deklaratornu tužbu iniciravši postupak protiv istih tuženika radi utvrđenja da je ugovor o doživotnom uzdržavanju raskinut (u kojem je postupku pravomoćno obijen tužbeni zahtjev) sama po sebi ne utječe na pravilnost presude o konstitutivnom zahtjevu za raskid tog ugovora o doživotnom uzdržavanju zbog neispunjenja ugovornih obveza, kada su sudovi utvrdili da su tuženici ispunjavali preuzete ugovorne obveze dok u tome nisu bili objektivno spriječeni krivnjom primatelja uzdržavanja. Nadalje, raskid zbog neispunjenja ugovornih obveza ne može tražiti primatelj uzdržavanja koji bez opravdanog razloga odbija primiti uzdržavanje koje su davatelji spremni i voljni pružiti. Ovaj je sud u nizu svojih odluka izrazio podudarno shvaćanja, ističući da nema mjesta raskidanju ugovora kada je tužitelj nesavjesna stranka ugovora, koja je odgovorna za poremećenost odnosa i koja svjesno sprječava tuženike u daljnjem izvršenju obveza iz ugovora, a sve s namjerom raskidanja tog ugovora. Nadalje, prema shvaćanju ovog suda samo subjektivno nezadovoljstvo jedne ugovorene stranke ne može biti razlog za raskid, već je potrebno dokazati postojanje objektivnih okolnosti neispunjenja preuzetih obveza iz ugovora bez krivnje suprotne strane (u tom smislu Rev-961/01, Rev- 1390/08). Stoga, a kako postojanje tih objektivnih okolnosti neispunjenja ugovorom preuzetih obveza tužiteljice nisu dokazale to je pravilnom primjenom odredaba iz čl. 583. st. 2. i 3. ZOO, u vezi s čl. 4. i 6. ZOO, tužbeni zahtjev za raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju odbijen.

13. Zbog svih navedenih razloga ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena pa je, na temelju odredbe čl. 393. ZPP, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 7. veljače 2024.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa, v.r.