1              Poslovni broj: 11 Kž-799/2023-3

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 11 Kž-799/2023-3

 

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E 

 

P R E S U D A 

 

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Lidije Vidjak kao predsjednice vijeća te Siniše Pleše i Jasne Smiljanić kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vere Šinogl, u kaznenom predmetu protiv 1. optuženog D. G. i drugih, zbog kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnja – iz članka 139. stavak 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 - u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi koju je protiv presude Općinskog suda u Šibeniku broj 15 K-169/2017 od 29. listopada 2021. podnio 3. optuženi M. B., u sjednici vijeća održanoj 5. prosinca 2023.,

 

p r e s u d i o   j e

 

 

Odbija se žalba 3. optuženog M. B. kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Šibeniku proglasio je krivim 1. optuženog D. G., 2. optuženog H. B. i 3. optuženog M. B. zbog počinjenja dva kaznena djela protiv osobne slobode – protupravno oduzimanje slobode – iz članka 136. stavak 2. KZ/11 i – prijetnja – iz članka 139. stavak 2. KZ/11 činjenično pobliže opisana u izreci presude. Na temelju članka 136. stavak 2. KZ/11 1. optuženom D. G., 2. optuženom H. B. i 3. optuženom M. B. utvrđena je kazna zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci svakom optuženiku, a na temelju članka 139. stavak 2. KZ/11 svakom optuženiku je utvrđena kazna zatvora u trajanju 5 (pet) mjeseci i primjenom članka 51. KZ/11 svaki optuženik osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 8 (osam) mjeseci, te im je na temelju članka 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda na način da je svakom optuženiku određeno da kazna zatvora na koju su osuđeni neće biti izvršena ako u roku 2 (dvije) godine ne počine novo kazneno djelo.

 

1.1. Na temelju članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17, 118/18 i 126/19 – dalje u tekstu: ZKP/08) u svezi članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08 1. optuženi D. G., 2. optuženi H. B. i 3. optuženi M. B. obvezani su naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu 2.100,00 kuna (dvije tisuće sto), u roku 30 dana od dana pravomoćnosti presude.

 

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio 3. optuženi M. B. po braniteljici B. B. N., odvjetnici iz Š., a žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni te predlaže da drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, podredno predlaže presudu preinačiti u odluci o kazni na način da se 3. optuženom M. B. izrekne blaža kazna.

 

2.1. Odgovor na žalbu podnio je državni odvjetnik, s prijedlogom da se žalba 3. optuženog M. B. odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.

 

2.2. Spis je, u skladu s odredbom članka 474. stavak 1. ZKP/08, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

 

3. Žalbe 3. optuženog M. B. nije osnovana.

 

4. Optuženik se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i povrede kaznenog zakona, međutim, navedene žalbene osnove sadržajno ne obrazlaže. Prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je u razlozima presude, shodno odredbi članka 459. stavak 5. ZKP/08, jasno, valjano i dostatno, bez proturječja, izložio iz kojeg razloga je sporne činjenice našao dokazanim, dajući pri tome ocjenu vjerodostojnosti proturječnih dokaza, a te razloge u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud pa imajući na umu navedeno, a i ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, tako da u tom dijelu kada se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i povrede kaznenog zakona žalba optuženika nije osnovana.

 

4.1. Iz sadržaja žalbe 3. optuženog M. B. u kojoj analizira iskaz oštećenika iz prethodnog postupka i s rasprave te ističe da oštećenika nije udarao već je smirivao cijelu situaciju, a što u svom iskazu tvrde i 1. optuženi D. G. i 2. optuženi H. B. proizlazi da se 3. optuženi M. B. žali iz žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je iznio jasne i potpune razloge za svoja utvrđenja na temelju kojih je izveo pravilan zaključak o kaznenoj odgovornosti 3. optuženog M. B.. 3. optuženi M. B. ispušta iz vida sve dokaze u svojoj ukupnosti, a kada se isti analiziraju u međusobnoj povezanosti, kako je to pravilno učinio prvostupanjski sud, proizlazi zaključak da je počinio inkriminirano mu kazneno djelo. Naime, prilikom ocjene vjerodostojnosti iskaza oštećenika treba imati na umu i činjeničnu inkriminaciju i okolnosti koje su se u bitnome izmijenile u trenutku kada je oštećenik iskazivao na raspravi. Optuženicima je inkriminirano postupanje kojem je svrha bila da oštećenik prekine ljubavnu vezu s kćerkom 1. optuženog D. G.. U međuvremenu se oštećenik, kako tvrdi u iskazu, oženio s kćerkom 1. optuženog D. G. i istaknuo je da se sada radi o obiteljskoj stvari i rodbinskim vezama i da se ne želi vući po sudu. Upravo kada se navedene činjenice imaju na umu, uz protok vremena od počinjenja kaznenog djela, sve to u svom zbiru dovodi do zaključka do oštećenik na raspravi znatno „ublažava“ sve okolnosti navedenog događaja i ulogu svakog od optuženika u tom događaju. Međutim, unatoč navedenom oštećenik i dalje tvrdi da su sva trojica optuženika sudjelovala u inkriminiranom događaju i kada se ima na umu njegov iskaz iz prethodnog postupka u kojem je on vrlo iscrpno i detaljno opisao ulogu svakog od optuženika, pa tako i 3. optuženog M. B. te kada se uz navedeno ima na umu da niti 3. optuženi M. B. ne osporava da je sudjelovao u tom događaju onda je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je 3. optuženi M. B. počinio inkriminirana mu kaznena djela na način kako je to činjenično proglašen krivim. Prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je iskaze ispitanih svjedoka, oštećenika te optuženika detaljno analizirao i pravilno ih je ocijenio kako same za sebe tako i međusobnoj povezanosti te u svezi s drugim provedenim dokazima i dao je pravilnu ocjenu svih izvedenih dokaza na temelju kojih je ispravno analizirao i utvrdio činjenično stanje. Navedena utvrđenja prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, slijedom čega žalba optuženika u tom dijelu nije osnovana.

 

4.2. 3. optuženi M. B. se žali i zbog odluke o kazni tvrdeći da prvostupanjski sud prilikom odluke o kazni nije uzeo u obzir da je on smirivao cijelu situaciju, da nije prijetio oštećeniku i nije prema njemu primijenio silu pa smatra da ga treba blaže kazniti.

 

4.3. Određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti sud mora uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenog djela zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela i usklađenost njegovog ponašanja sa zakonima, okolnosti u kojima živi i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela, te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju konkretnog kaznenog djela.

 

4.4. Prilikom odluke o okolnostima koje utječu na vrstu i mjeru kazne prvostupanjski sud je ispravno optuženiku cijenio da je neosuđivan, izmijenjenu situaciju na način da je oštećenik sada u rodbinskoj vezi s 1. optuženim D. G., a kao otegotno mu je cijenjena težina počinjenih kaznenih djela. Imajući na umu sve ovako utvrđene okolnosti, a vodeći računa o svrsi kažnjavanja (članak 41. KZ/11), ovaj drugostupanjski sud smatra da će se izrečenom uvjetnom osudom i to jedinstvenom kaznom zatvora u trajanju 8 (osam) mjeseci s rokom provjeravanja u trajanju 2 (dvije) godine, a kako je to optuženik osuđen po prvostupanjskom sudu, u cijelosti postići svrha kažnjavanja i tom kaznom će se ispuniti svi zahtjevi specijalne i generalne prevencije, odnosno ta kazna će u dovoljnoj mjeri utjecati kako na optuženika tako i na sve druge da shvate štetnost i pogibeljnost činjenja kaznenih djela. Slijedom navedenog žalba optuženika niti u tom dijelu nije osnovana.

 

5. Drugostupanjski sud ispituje presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i iz osnova iz kojih se pobija (članak 476. stavak 1. ZKP/08 u svezi članka 467. ZKP/08).

 

 

 

 

 

6. S obzirom na navedeno trebalo je primjenom članka 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci.

 

U Zagrebu 5. prosinca 2023.