Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 12 Gž-1119/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, mr. sc. Iris Gović Penić, predsjednice vijeća, Sanje Joke Umićević, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Ines Kovačević, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice PV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Borislavu Planincu, odvjetniku iz Varaždinskih Toplica, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupanog po punomoćniku Josipu Grošeti, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Glamuzina & Grošeta d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P-7/2021-29 od 17. siječnja 2023., u sjednici vijeća 6. veljače 2024.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P-7/2021-29 od 17. siječnja 2023. u točki II. izreke, u dijelu točke III. izreke kojim je naloženo tuženiku platiti tužiteljici iznos od 1589,80 eura[1] /11.978,36 kuna, te u dijelu točke IV. izreke kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1358,84 eura/10.238,20 kuna.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P-7/2021-29 od 17. siječnja 2023.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom i rješenjem odlučeno je:

″I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"Utvrđuje se ništetnim Ugovor o [broj kredita] od 29. prosinca 2005. g. sklopljen između tuženika Raiffeseinbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB 53056966535, Podružnica Varaždin, kao kreditora i tužiteljice PV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita."

II. Utvrđuje se da su ništetni cijela odredba toč. 3/treće/ i dijelovi odredaba toč. 2./drugo/, i toč. 7./sedmo/ Ugovora o kreditu broj 320-50-3213010 od 29. prosinca 2005. sklopljenog između tuženika Raiffeseinbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB 53056966535, Podružnica Varaždin kao kreditora i tužiteljice PV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita, kojima je ugovorena naknada od 3,30% od iznosa kredita koja se naplaćuje jednokratno prilikom prvog korištenja kredita, redovna godišnja kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva na osnovu jednostrane Odluke banke kreditora o kamatnim stopama, te otplata kredita u kunskim iznosima anuiteta visina kojih se određuje po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća.

III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, da tužiteljici PV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 1.589,80 eur/11.978,36 kn (tisuću petsto osamdeset devet eura i osamdeset centi/jedanaest tisuća devetsto sedamdeset osam kuna i trideset šest lipa, fiksni tečaj konverzije 1 eur = 7,53450 kuna) sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 15% do 31. prosinca 2007., od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, te od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, tekućom

- na iznos od 3,49 eur/26,26 kn od 31.03.06.

- na iznos od 3,49 eur/26,26 kn od 30.04.06.

- na iznos od 3,49 eur/26,26 kn od 31.05.06.

- na iznos od 2,44 eur/18,40 kn od 28.02.07.

- na iznos od 2,50 eur/18,83 kn od 30.03.07.

- na iznos od 2,50 eur/18,83 kn od 30.04.07.

- na iznos od 2,50 eur/18,83 kn od 31.05.07.

- na iznos od 2,50 eur/18,83 kn od 30.06.07.

- na iznos od 2,50 eur/18,83 kn od 31.07.07.

- na iznos od 2,50 eur/18,83 kn od 31.08.07.

- na iznos od 2,50 eur/18,83 kn od 30.09.07.

- na iznos od 2,50 eur/18,83 kn od 31.10.07.

- na iznos od 10,71 eur/80,72 kn od 31.08.10.

- na iznos od 13,65 eur/102,83 kn od 30.09.10.

- na iznos od 13,65 eur/102,83 kn od 29.10.10.

- na iznos od 13,65 eur/102,83 kn od 30.11.10.

- na iznos od 28,83 eur/217,19 kn od 31.12.10.

- na iznos od 28,83 eur/217,19 kn od 31.01.11.

- na iznos od 28,83 eur/217,19 kn od 28.02.11.

- na iznos od 28,83 eur/217,19 kn od 31.03.11.

- na iznos od 28,83 eur/217,19 kn od 29.04.11.

- na iznos od 33,44 eur/251,99 kn od 31.05.11.

- na iznos od 33,44 eur/251,99 kn od 30.06.11.

- na iznos od 50,28 eur/378,85 kn od 29.07.11.

- na iznos od 50,28 eur/378,85 kn od 31.08.11.

- na iznos od 50,28 eur/378,85 kn od 30.09.11.

- na iznos od 36,19 eur/272,68 kn od 31.10.11.

- na iznos od 36,19 eur/272,68 kn od 30.11.11.

- na iznos od 38,96 eur/293,57 kn od 30.12.11.

- na iznos od 43,12 eur/324,89 kn od 31.01.12.

- na iznos od 43,12 eur/324,89 kn od 29.02.12.

- na iznos od 51,59 eur/388,73 kn od 22.03.12.

- na iznos od 53,76 eur/405,03 kn od 30.03.12.

- na iznos od 53,74 eur/404,88 kn od 31.05.12.

- na iznos od 56,10 eur/422,69 kn od 21.06.12.

- na iznos od 65,69 eur/494,91 kn od 29.06.12.

- na iznos od 55,66 eur/419,40 kn od 31.07.12.

- na iznos od 55,66 eur/419,40 kn od 03.08.12.

- na iznos od 55,66 eur/419,40 kn od 31.08.12.

- na iznos od 55,66 eur/419,40 kn od 30.10.12.

- na iznos od 55,66 eur/419,40 kn od 31.12.12.

- na iznos od 23,63 eur/178,07 kn od 31.01.13.

do isplate, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu odbija tužiteljičin tužbeni zahtjev za isplatu preko dosuđenog iznosa od 1.589,80 eur/11.978,36 kn do utuženog iznosa od 2.016,47 eur/15.193,11 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, kao neosnovan.

IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 1.358,84 eur/10.238,20 kn (tisuću tristo pedeset osam eura i osamdeset četiri centa/deset tisuća dvjesto trideset osam kuna i dvadeset lipa, fiksni tečaj konverzije 1 eur = 7,53450 kn) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 17. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu tužiteljičin zahtjev za naknadu troškova odbija, kao neosnovan.″

1.1. Prvostupanjskim rješenjem riješeno je:

"Dopušta se preinaka tužbe sadržana u podnesku tužitelja od 8. studenog 2022."

2. Protiv te presude u točki II. izreke, dijela točke III. izreke, kojim je naloženo tuženiku platiti tužiteljici iznos od 1589,80 eura i dijela točke IV. izreke kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1358,84 eura, kao i protiv rješenja žali se tuženik iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22 - dalje: ZPP) uz prijedlog da se prvostupanjska presuda preinači prema žalbenim navodima odnosno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Žalba je neosnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnim dijelova odredbi u točkama 3., 2. i 7. ugovora o kreditu od 29. prosinca 2005. zaključenog između tuženika i tužiteljice, kojim je ugovorena naknada od 3,30 % od iznosa kredita, koja se naplaćuje jednokratno prilikom prvog korištenja kredita, kamatna stopa promjenjiva na osnovi jednostrane odluke banke kreditora o kamatnim stopama, otplata kredita u kunskim iznosima anuiteta, visina koje se određuje po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća, te zahtjev da joj tuženik plati iznos od 1589,80 eura/11.978,36 kuna (a na ime povrata preplaćenih iznosa zbog ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i jednokratnoj naknadi).

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu te rješenje i postupak koji im je prethodio, nije utvrđeno da su ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, a nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, koju žalitelj ističe u žalbi, jer su u prvostupanjskoj presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni, pa prvostupanjska presuda i rješenje nemaju nedostataka zbog kojih se ne mogu ispitati.

5.1. Nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u svezi sa čl. 186. i čl. 187. ZPP, a koju žalitelj navodi u žalbi ističući da je sud propustio primijeniti navedene odredbe ZPP u odnosu na zahtjev za utvrđenje jer da nije naveo u kojem konkretnom dijelu smatra ništetnim odredbe ugovora o kreditu. Naime, prvostupanjski sud je u točki II. izreke prvostupanjske presude naveo u kojem dijelu odredbe točaka 2. i 7. ugovora o kreditu, utvrđuje ništetnim.

5.2. Isto tako, prvostupanjski sud pravilno je primijenio odredbu čl. 338. st. 4. ZPP, pa ni u tom smislu nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP.

6. Prvostupanjski sud pravilno je postupio kada je donio pobijano prvostupanjsko rješenje kojim je dopustio preinaku tužbe sadržanu u podnesku tužiteljice od 8. studenog 2022. te u tom smislu nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju se žalitelj poziva, iz čl. 354. st. 1. ZPP u svezi s čl. 190. ZPP. Naime, tužiteljica je podneskom od 8. studenog 2022., a nakon što je u postupku provedeno financijsko vještačenje, preinačila tužbu i povisila tužbeni zahtjev, te je takva preinaka dopuštena s obzirom na to da tužiteljica bez svoje krivnje nije mogla postaviti konačno specificirani tužbeni zahtjev do zaključenja prethodnog postupka, a bez provedenog financijskog vještačenja.

7. U provedenom postupku utvrđene su sve činjenice odlučne za donošenje zakonite i pravilne presude te je na osnovi izvedenih dokaza i njihove ocjene u potpunosti i pravilno utvrđeno činjenično stanje.

8. Tako je prvostupanjski sud utvrdio:

- da su tužiteljica kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor – banka zaključili ugovor o [broj kredita] dana 29. prosinca 2005., te je u točki 3. ugovora ugovorena naknada u iznosu od 3,30 % od iznosa kredita, jednokratna, a koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita, u dijelu točke 2. ugovora ugovoreno je da je kamata promjenjiva u skladu s odlukom o kamatnim stopama kreditora te da je u dijelu točke 7. ugovora ugovorena otplata kredita u kunskim iznosima anuiteta, visina koje se određuje po srednjem tečaju kreditora za CHF važećim na dan dospijeća;

- da je tužiteljica preplatila razliku po osnovi tečajne razlike u kunama (valutna klauzula) kao i zbog naknade za prvo korištenje kredita iznos od 1589,80 eura/11.978,36 kuna;

- da je kredit odobren za kupnju novog vozila.

9. Predmet spora je restitucijski zahtjev kao posljedica zaštite potrošača od nepoštene odredbe.

10. Pravilno se prvostupanjski sud pozvao na učinke presude iz spora za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. (kao i presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015.), kojom je potvrđeno i u odnosu na tuženika da je u vrijeme sklapanja spornog ugovora, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa da je time postupljeno suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje, i protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

11. Odredbom članka 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", br.: 41/14., 110/15. i 14/19.), kao procesnom odredbom, određene su posljedice odluke po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa u odnosu na postupke po individualnim tužbama. Taj učinak je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Stoga su bez utjecaja na pravilnost pobijane odluke žalbeni navodi kojima se tvrdi suprotno.

12. Jednako tako, identične posljedice su u pogledu odluke iz istog spora koji se odnosi na zaštitu kolektivnih interesa potrošača vezano za valutnu klauzulu u švicarskim francima (dalje: CHF). Naime, odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. potvrđena je odluka prvostupanjskog suda kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev na utvrđenje da su banke, u pojedinim utuženim razdobljima za svaku banku, povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a koja odluka je potvrđena odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev 2221/2018 povodom revizije.

13. Neodlučni su i ostali žalbeni prigovori jer je relevantno - je li je ugovor sklopljen u razdoblju za koji je odlukom iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa utvrđeno (u izreci) razdoblje u kojem su povrijeđeni kolektivni interesi, a što predmetni ugovor je, pa s obzirom na posljedice takvog utvrđenja potrošač uživa zaštitu od nepoštene odredbe, i to sukladno posebnim odredbama potrošačkog prava. Pogrešno žalitelj ističe da se zaštita u postupcima kolektivnih interesa iscrpljuje u utvrđenju povrede koju je potrebno otkloniti. To stoga jer nakon odluke iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošač ima pravo zahtijevati od suda da se urede posljedice nepoštenih ugovornih odredbi. U tome se sastoji, između ostalog, otklanjanje posljedica utvrđene povrede. Tako je i u ovom predmetu tužiteljica zahtijevala, a sud pružio pravnu zaštitu. Naime, jedna od posljedica neobvezujuće prirode nepoštene odredbe je pravo potrošača za naknadu svih iznosa koje je platio trgovcu na temelju nepoštene odredbe. Isplatom neosnovano plaćenih iznosa uspostavlja se ravnoteža između prava i obveza strana iz ugovora. U hrvatskom pravnom sustavu ne postoje posebne norme koje reguliraju postupak restitucije i samu restituciju kod pružanja zaštite potrošaču od nepoštenih odredbi, pa se primjenjuju opća pravila Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 78/15., 29/18. – dalje u tekstu: ZOO/05). U slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Pri vraćanju se primjenjuju pravila o stjecanju bez osnove, sukladno odredbama članaka 1111. do 1120. ZOO/05. Vraća se sve ono što je neosnovano stečeno, ako je predmet obveze u novcu, vraća se isti broj novčanih jedinica u istoj valuti u kojoj je nastalo stjecanje bez osnove te se plaćaju zatezne kamate od dana stjecanja.

14. Pravilno je određena isplata, sukladno cilju i zaštiti koja se pruža prema Direktivi 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (dalje: Direktiva 93/13) te prema načelima izraženim u odlukama Suda Europske unije, a prema kojima se potrošača dovodi u položaj koji je imao pri sklapanju ugovora, kao da nije bilo nepoštene odredbe. To s obzirom na to da je cilj zaštite koja se pruža, a to je uspostaviti pravičnu ravnotežu između prava i obveza stranaka te održati ugovor na snazi tako da nepoštena odredba ima neobvezujući učinak. Tako i u predmetu C-421/14 Banco Primus, sud je protumačio odredbu članka 6. stavak 1. Direktive 93/13 na način da kada sud utvrdi nepoštenom odredbu, on ju je obavezan izuzeti iz primjene, ali nije ovlašten izmijeniti njen sadržaj, a sam ugovor mora nastaviti postojati u načelu bez ikakve izmjene, osim one koja proizlazi iz ništetnosti navedene odredbe, ako je takav kontinuitet ugovora pravno moguć prema pravilima nacionalnog prava. U tom tumačenju je izraženo načelo i zabrane revizije nepoštene odredbe. To znači da sud ne može kreirati sadržaj odredbe smanjenjem na neku prihvatljivu razinu iznosa koji treba platiti na temelju neobvezujuće odredbe, već sud treba u potpunosti izuzeti tu odredbu iz primjene.

15. Na žalbene navode treba reći da je sud prvog stupnja u skladu s odredbom čl. 8. ZPP odlučio koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju i to na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Kako žalitelj u žalbi ocjeni prvostupanjskog suda suprotstavlja samo vlastitu ocjenu, a koja je bez realne podloge u rezultatima postupka, žalbeni prigovori ne mogu se prihvatiti.

16. Na žalbene prigovore kojima se prigovara dosuđenoj zateznoj kamati tekućoj od dana izvršene svake mjesečne preplate, valja reći da je ista dosuđena u skladu s odredbom čl. 1115. ZOO te s obzirom na to se ovdje radi o povratu onoga što je tuženik stekao temeljem ništetnih ugovornih odredbi, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je tuženik zbog toga nesavjestan stjecatelj (radi se o odredbama koje je u ugovor unio sam tuženik) te da je stoga temeljem iste odredbe dužan tužiteljici platiti zateznu kamatu na svaki iznos preplate i to od dana plaćanja svakog pojedinog iznosa.

17. Neosnovan je tuženikov prigovor zastare, a to stoga jer je tužba u ovom predmetu podnesena 8. siječnja 2021., a u situaciji kad je ništetnost ustanovljena u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok (opći zastarni rok – 5 godina) počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača (presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.), a iz čega proizlazi da u ovom predmetu nije protekao zastarni rok te nije nastupila zastara potraživanja tužiteljice u odnosu na zahtjev za isplatu temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli zastara je nastupila 14. lipnja 2023. godine (presuda Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. godine).

18. U odnosu na prigovor zastare koji se odnosi na naknadu u iznosu od 3,30 % od iznosa kredita, koja se naplaćuje jednokratno prilikom prvog korištenja kredita, treba reći da u odnosu na taj dio tužbenog zahtjeva zastarni rok počinje teći tek od dana pravomoćnosti sudske odluke kojim je utvrđena ništetnost takve ugovorne odredbe, znači u konkretnom slučaju počinje teći tek pravomoćnošću ove prvostupanjske presude.

19. U odnosu na žalbene prigovore koji se odnose na zastaru u svezi kamatne stope, treba reći da je u tom dijelu (dio točke III. izreke) odbijen tužiteljičin zahtjev za isplatu utuženog iznosa.

20. Na žalbene prigovore provedenom financijskom vještačenju u postupku, valja reći da su isti pravne prirode te ne utječu na pravilnost ocjene prvostupanjskog suda koji svoju odluku temelji na provedenom financijskom vještačenju.

21. U odnosu na žalbene prigovore kojima tuženik tvrdi da se u konkretnom slučaju pojedinačno pregovaralo o spornom ugovoru o kreditu te da je u tom smislu predložio saslušanje tužiteljice, valja reći da je tužiteljica u postupku saslušana te isto tako treba reći da je tuženik odustao od saslušanja svjedokinje JV, djelatnice tuženika. Pritom se ukazuje na odredbu čl. 7. st. 1. ZPP kojom je propisano da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, dok je čl. 219. st. 1. ZPP propisano da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoje zahtjeve ili kojima pobija navode i dokaze protivnika.

22. Iz provedenog postupka proizlazi da tuženik nije dokazao da se o osporenim ugovornim odredbama pojedinačno pregovaralo (a to mu je u postupku bilo omogućeno).

23. Iz svega iznesenog proizlazi da je prvostupanjski sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je odlučio kao u točki II. izreke prvostupanjske presude, te u dijelu točke III. izreke prvostupanjske presude kojom je naložio tuženiku platiti tužiteljici iznos od 1589,80 eura/11.978,36 kuna.

24. Također je prvostupanjski sud pravilno utvrdio ništetnim dio odredbe čl. 3. ugovora o kreditu kojim je ugovorena naknada 3,30 % od iznosa kredita koja se naplaćuje jednokratno prilikom prvog korištenja kredita, ocijenivši istu ugovornu odredbu nepoštenom te posljedično ništetnom sukladno odredbama ZZP (čl. 81. i čl. 87. ZZP) jer je utvrdio da tuženik nije dokazao da se o toj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo s tužiteljicom, da tužiteljici nije bilo obrazloženo na što se konkretno odnosi ta naknada te da takva ugovorna odredba suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a na štetu tužiteljice kao potrošača, cijeneći pri tome da je tužiteljica isplatila na ime naknade za korištenje kredita iznos od 2.708,57 kuna, te s druge strane tuženik temeljem iste ugovorne odredbe nije imao obvezu prema tužiteljici, kao i da tuženik nije niti obrazložio koji mu je i u kojem iznosu trošak nastao, a koji bi trebao biti eventualno namiren ugovorenom naknadom.

25. I odluka o parničnom trošku donesena je pravilnom primjenom materijalnog prava pa valja reći da je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je dosudio tužiteljici trošak financijskog vještačenja u cijelosti, jer je isti bio potreban u postupku, te kada je primijenio vrijednost boda od 15,00 kuna sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22 i 126/22 – dalje: Tarifa), a to stoga jer se vrijednost boda od 15,00 kuna primjenjuje na sve postupke u tijeku (Tbr. 52. Tarife).

26. Također je prvostupanjski sud pravilno utvrdio trošak sudske pristojbe na presudu i na tužbu te neosnovano prigovara žalitelj da bi istu trebalo obrediti sukladno uspjehu u postupku, te u odnosu na sudsku pristojbu na presudu valja dodati da ju je tužiteljica platila (list 221 spisa) i to u cijelosti, sukladno rješenju prvostupanjskog suda (list 217 spisa). Prvostupanjski sud pravilno je dosudio tužiteljici trošak zastupanja po punomoćniku – odvjetniku za pristup pripremnom ročištu 14. lipnja 2022., sukladno Tbr. 9. t. 1. Tarife.

27. Iz iznesenih razloga valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu (čl. 368. st. 1. ZPP) te odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje (čl. 380. toč. 2. ZPP).

U Zagrebu 6. veljače 2024.

Predsjednica vijeća:

mr. sc. Iris Gović Penić