Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj 8. Gž-4328/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dubravke Penić Lukač, predsjednice vijeća, Ivice Veselića, suca izvjestitelja i člana vijeća te Tihane Marije Miladin, članice vijeća u pravnoj stvari 1. tužiteljice M. A., ud. Š. iz T., OIB: …, 2. tužiteljice A. A., ud. S. iz T., OIB: … i 3. tužiteljice S. Š. iz T., OIB: …, koje sve zastupa punomoćnik T. V., odvjetnik u S., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u S., Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru poslovni broj P-4043/22-8 od 8. rujna 2023., u sjednici vijeća održanoj 6. veljače 2023.,
p r e s u d i o j e
I. Prihvaća se žalba tužiteljica kao osnovana pa se presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru poslovni broj P-4043/22-8 od 8. rujna 2023. preinačuje i sudi:
Dužna je tuženica Republika Hrvatska u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe na ime manje zaprimljenog iznosa mjesečne najamnine četverosobnog stana u S., na adresi …, ukupne korisne površine 82,68 m2, smještenog u zgradi položenoj na čest. zgr. 3608, Z. U. 6115 k.o. S., tužiteljici pod 1.) M. A. ud. Š. iz T., OIB:…, na ime njenih 2/4 suvlasničkog dijela isplatiti iznos od 8.364,67 EUR- a/63023,64 kuna[1] , a tužiteljici pod 2.) A. A. ud. S. iz T., OIB: …, na ime njenih 1/4 suvlasničkog dijela isplatiti iznos od 4.478,68 EUR-a/33744,58 kuna, a tužiteljici pod 3.) S. Š. iz T., OIB:…, na ime njenih 1/4 suvlasničkog dijela isplatiti iznos od 4.478,68 EUR-a/33744,58 kuna,
a koja na iznos od: 209,15 EUR-a/ 1.576,15 kuna za razdoblje od mjeseca:
-rujan 2011. godine teku od 5. listopada 2011. godine pa do isplate,
-listopad 2011. godine teku od 5. studenoga 2011. godine pa do isplate,
-studeni 2011. godine teku od 5. prosinca 2011. godine pa do isplate,
-prosinac 2011. godine teku od 5. siječnja 2012. godine pa do isplate,
-siječanj 2012. godine teku od 5. veljače 2012. godine pa do isplate,
-veljaču 2012. godine teku od 5. ožujka 2012. godine pa do isplate,
-ožujak 2012. godine teku od 5. travnja 2012. godine pa do isplate,
-travanj 2012. godine teku od 5. svibnja 2012. godine pa do isplate,
-svibanj 2012. godine teku od 5. lipnja 2012. godine pa do isplate,
-lipanj 2012. godine teku od 5. srpnja 2012. godine pa do isplate,
-srpanj 2012. godine teku od 5. kolovoza 2012. godine pa do isplate,
-kolovoz 2012. godine teku od 5. rujna 2012. godine pa do isplate,
-rujan 2012. godine teku od 5. listopada 2012. godine pa do isplate,
-listopad 2012. godine teku od 5. studenog 2012. godine pa do isplate,
-studeni 2012. godine teku od 5. prosinca 2012. godine pa do isplate,
-prosinac 2012. godine teku od 5. siječnja 2012. godine pa do isplate,
-siječanj 2013. godine teku od 5. veljače 2013. godine pa do isplate,
-veljaču 2013. godine teku od 5. ožujka 2013. godine pa do isplate,
-ožujak 2013. godine teku od 5. travnja 2013. godine pa do isplate,
-travanj 2013. godine teku od 5. svibnja 2013. godine pa do isplate,
a koja na iznos od 193,88 EUR-a/ 1.460,76 kuna za razdoblje od mjeseca:
-svibanj 2013. godine teku od 5. lipnja 2013. godine pa do isplate,
-lipanj 2013. godine teku od 5. srpnja 2013. godine pa do isplate,
-srpanj 2013. godine teku od 5. kolovoza 2013. godine pa do isplate,
-kolovoz 2013. godine teku od 5. rujna 2013. godine pa do isplate,
-rujan 2013. godine teku od 5. listopada 2013. godine pa do isplate,
-listopad 2013. godine teku od 5. studenoga 2013. godine pa do isplate,
-studeni 2013. godine teku od 5. prosinca 2013. godine pa do isplate,
-prosinac 2013. godine teku od 5. siječnja 2014. godine pa do isplate,
-siječanj 2014. godine teku od 5. veljače 2014. godine pa do isplate,
-veljaču 2014. godine teku od 5. ožujka 2014. godine pa do isplate,
-ožujak 2014. godine teku od 5. travnja 2014. godine pa do isplate,
-travanj 2014. godine teku od 5. svibnja 2014. godine pa do isplate,
-svibanj 2014. godine teku od 5. lipnja 2014. godine pa do isplate,
-lipanj 2014. godine teku od 5. srpnja 2014. godine pa do isplate,
-srpanj 2014. godine teku od 5. kolovoza 2014. godine pa do isplate,
-kolovoz 2014. godine teku od 5. rujna 2014. godine pa do isplate,
-rujan 2014. godine teku od 5. listopada 2014. godine pa do isplate,
-listopad 2014. godine teku od 5. studenoga 2014. godine pa do isplate,
-studeni 2014. godine teku od 5. prosinca 2014. godine pa do isplate,
-prosinac 2014. godine teku od 5. siječnja 2015. godine pa do isplate,
-siječanj 2015. godine teku od 5. veljače 2015. godine pa do isplate,
-veljaču 2015. godine teku od 5. ožujka 2015. godine pa do isplate,
-ožujak 2015. godine teku od 5. travnja 2015. godine pa do isplate,
-travanj 2015. godine teku od 5. svibnja 2015. godine pa do isplate,
-svibanj 2015. godine teku od 5. lipnja 2015. godine pa do isplate,
a koja na iznos od 197,60 EUR-a/ 1.488,79 kuna za razdoblje od mjeseca:
-lipanj 2015. godine teku od 5. srpnja 2015. godine pa do isplate,
-srpanj 2015. godine teku od 5. kolovoza 2015. godine pa do isplate,
-kolovoz 2015. godine teku od 5. rujna 2015. godine pa do isplate,
-rujan 2015. godine teku od 5. listopada 2015. godine pa do isplate,
-listopad 2015. godine teku od 5. studenoga 2015. godine pa do isplate,
-studeni 2015. godine teku od 5. prosinca 2015. godine pa do isplate,
-prosinac 2015. godine teku od 5. siječnja 2016. godine pa do isplate,
-siječanj 2016. godine teku od 5. veljače 2016. godine pa do isplate,
-veljaču 2016. godine teku od 5. ožujka 2016. godine pa do isplate,
-ožujak 2016. godine teku od 5. travnja 2016. godine pa do isplate,
-travanj 2016. godine teku od 5. svibnja 2016. godine pa do isplate,
-svibanj 2016. godine teku od 5. lipnja 2016. godine pa do isplate,
-lipanj 2016. godine teku od 5. srpnja 2016. godine pa do isplate,
-srpanj 2016. godine teku od 5. kolovoza 2016. godine pa do isplate,
-kolovoz 2016. godine teku od 5. rujna 2016. godine pa do isplate,
-rujan 2016. godine teku od 5. listopada 2016. godine pa do isplate,
-listopad 2016. godine teku od 5. studenoga 2016. godine pa do isplate,
-studeni 2016. godine teku od 5. prosinca 2016. godine pa do isplate,
-prosinac 2016. godine teku od 5. siječnja 2017. godine pa do isplate,
-siječanj 2017. godine teku od 5. veljače 2017. godine pa do isplate,
-veljaču 2017. godine teku od 5. ožujka 2017. godine pa do isplate,
-ožujak 2017. godine teku od 5. travnja 2017. godine pa do isplate,
-travanj 2017. godine teku od 5. svibnja 2017. godine pa do isplate,
-svibanj 2017. godine teku od 5. lipnja 2017. godine pa do isplate,
-lipanj 2017. godine teku od 5. srpnja 2017. godine pa do isplate,
-srpanj 2017. godine teku od 5. kolovoza 2017. godine pa do isplate,
-kolovoz 2017. godine teku od 5. rujna 2017. godine pa do isplate,
-rujan 2017. godine teku od 5. listopada 2017. godine pa do isplate,
-listopad 2017. godine teku od 5. studenoga 2017. godine pa do isplate,
-studeni 2017. godine teku od 5. prosinca 2017. godine pa do isplate,
-prosinac 2017. godine teku od 5. siječnja 2018. godine pa do isplate,
-siječanj 2018. godine teku od 5. veljače 2018. godine pa do isplate,
-veljaču 2018. godine teku od 5. ožujka 2018. godine pa do isplate,
-ožujak 2018. godine teku od 5. travnja 2018. godine pa do isplate,
-travanj 2018. godine teku od 5. svibnja 2018. godine pa do isplate,
-svibanj 2018. godine teku od 5. lipnja 2018. godine pa do isplate,
-lipanj 2018. godine teku od 5. srpnja 2018. godine pa do isplate,
-srpanj 2018. godine teku od 5. kolovoza 2018. godine pa do isplate,
-kolovoz 2018. godine teku od 5. rujna 2018. godine pa do isplate,
sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća pojedinog obroka do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
II. Nalaže se tuženici da tužiteljicama naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 3.109,37 eura i trošak žalbe u iznosu od 777,33 eur, sveukupno iznos od 3.886,70 eura, u roku 15 dana.
III. Odbija se tuženica sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.542,90 eura.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:
"I: Odbija se preostali tužbeni zahtjev koji glasi:
Dužna je tuženica Republika Hrvatska u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe na ime manje zaprimljenog iznosa mjesečne najamnine četverosobnog stana u S., na adresi …, ukupne korisne površine 82,68 m2, smještenog u zgradi položenoj na čest. zgr. 3608, Z. U. 6115 k.o. S., tužiteljici pod 1.) M. A. ud. Š. iz T., OIB:…, na ime njenih 2/4 suvlasničkog dijela isplatiti iznos od 8.364,67 EUR- a/63023,64 kuna, a tužiteljici pod 2.) A. A. ud. S. iz T., OIB: …, na ime njenih 1/4 suvlasničkog dijela isplatiti iznos od 4.478,68 EUR-a/33744,58 kuna, a tužiteljici pod 3.) S. Š. iz T., OIB:…, na ime njenih 1/4 suvlasničkog dijela isplatiti iznos od 4.478,68 EUR-a/33744,58 kuna,
a koja na iznos od: 209,15 EUR-a/ 1.576,15 kuna za razdoblje od mjeseca:
-rujan 2011. godine teku od 5. listopada 2011. godine pa do isplate,
-listopad 2011. godine teku od 5. studenoga 2011. godine pa do isplate,
-studeni 2011. godine teku od 5. prosinca 2011. godine pa do isplate,
-prosinac 2011. godine teku od 5. siječnja 2012. godine pa do isplate,
-siječanj 2012. godine teku od 5. veljače 2012. godine pa do isplate,
-veljaču 2012. godine teku od 5. ožujka 2012. godine pa do isplate,
-ožujak 2012. godine teku od 5. travnja 2012. godine pa do isplate,
-travanj 2012. godine teku od 5. svibnja 2012. godine pa do isplate,
-svibanj 2012. godine teku od 5. lipnja 2012. godine pa do isplate,
-lipanj 2012. godine teku od 5. srpnja 2012. godine pa do isplate,
-srpanj 2012. godine teku od 5. kolovoza 2012. godine pa do isplate,
-kolovoz 2012. godine teku od 5. rujna 2012. godine pa do isplate,
-rujan 2012. godine teku od 5. listopada 2012. godine pa do isplate,
-listopad 2012. godine teku od 5. studenog 2012. godine pa do isplate,
-studeni 2012. godine teku od 5. prosinca 2012. godine pa do isplate,
-prosinac 2012. godine teku od 5. siječnja 2012. godine pa do isplate,
-siječanj 2013. godine teku od 5. veljače 2013. godine pa do isplate,
-veljaču 2013. godine teku od 5. ožujka 2013. godine pa do isplate,
-ožujak 2013. godine teku od 5. travnja 2013. godine pa do isplate,
-travanj 2013. godine teku od 5. svibnja 2013. godine pa do isplate,
a koja na iznos od 193,88 EUR-a/ 1.460,76 kuna za razdoblje od mjeseca:
-svibanj 2013. godine teku od 5. lipnja 2013. godine pa do isplate,
-lipanj 2013. godine teku od 5. srpnja 2013. godine pa do isplate,
-srpanj 2013. godine teku od 5. kolovoza 2013. godine pa do isplate,
-kolovoz 2013. godine teku od 5. rujna 2013. godine pa do isplate,
-rujan 2013. godine teku od 5. listopada 2013. godine pa do isplate,
-listopad 2013. godine teku od 5. studenoga 2013. godine pa do isplate,
-studeni 2013. godine teku od 5. prosinca 2013. godine pa do isplate,
-prosinac 2013. godine teku od 5. siječnja 2014. godine pa do isplate,
-siječanj 2014. godine teku od 5. veljače 2014. godine pa do isplate,
-veljaču 2014. godine teku od 5. ožujka 2014. godine pa do isplate,
-ožujak 2014. godine teku od 5. travnja 2014. godine pa do isplate,
-travanj 2014. godine teku od 5. svibnja 2014. godine pa do isplate,
-svibanj 2014. godine teku od 5. lipnja 2014. godine pa do isplate,
-lipanj 2014. godine teku od 5. srpnja 2014. godine pa do isplate,
-srpanj 2014. godine teku od 5. kolovoza 2014. godine pa do isplate,
-kolovoz 2014. godine teku od 5. rujna 2014. godine pa do isplate,
-rujan 2014. godine teku od 5. listopada 2014. godine pa do isplate,
-listopad 2014. godine teku od 5. studenoga 2014. godine pa do isplate,
-studeni 2014. godine teku od 5. prosinca 2014. godine pa do isplate,
-prosinac 2014. godine teku od 5. siječnja 2015. godine pa do isplate,
-siječanj 2015. godine teku od 5. veljače 2015. godine pa do isplate,
-veljaču 2015. godine teku od 5. ožujka 2015. godine pa do isplate,
-ožujak 2015. godine teku od 5. travnja 2015. godine pa do isplate,
-travanj 2015. godine teku od 5. svibnja 2015. godine pa do isplate,
-svibanj 2015. godine teku od 5. lipnja 2015. godine pa do isplate,
a koja na iznos od 197,60 EUR-a/ 1.488,79 kuna za razdoblje od mjeseca:
-lipanj 2015. godine teku od 5. srpnja 2015. godine pa do isplate,
-srpanj 2015. godine teku od 5. kolovoza 2015. godine pa do isplate,
-kolovoz 2015. godine teku od 5. rujna 2015. godine pa do isplate,
-rujan 2015. godine teku od 5. listopada 2015. godine pa do isplate,
-listopad 2015. godine teku od 5. studenoga 2015. godine pa do isplate,
-studeni 2015. godine teku od 5. prosinca 2015. godine pa do isplate,
-prosinac 2015. godine teku od 5. siječnja 2016. godine pa do isplate,
-siječanj 2016. godine teku od 5. veljače 2016. godine pa do isplate,
-veljaču 2016. godine teku od 5. ožujka 2016. godine pa do isplate,
-ožujak 2016. godine teku od 5. travnja 2016. godine pa do isplate,
-travanj 2016. godine teku od 5. svibnja 2016. godine pa do isplate,
-svibanj 2016. godine teku od 5. lipnja 2016. godine pa do isplate,
-lipanj 2016. godine teku od 5. srpnja 2016. godine pa do isplate,
-srpanj 2016. godine teku od 5. kolovoza 2016. godine pa do isplate,
-kolovoz 2016. godine teku od 5. rujna 2016. godine pa do isplate,
-rujan 2016. godine teku od 5. listopada 2016. godine pa do isplate,
-listopad 2016. godine teku od 5. studenoga 2016. godine pa do isplate,
-studeni 2016. godine teku od 5. prosinca 2016. godine pa do isplate,
-prosinac 2016. godine teku od 5. siječnja 2017. godine pa do isplate,
-siječanj 2017. godine teku od 5. veljače 2017. godine pa do isplate,
-veljaču 2017. godine teku od 5. ožujka 2017. godine pa do isplate,
-ožujak 2017. godine teku od 5. travnja 2017. godine pa do isplate,
-travanj 2017. godine teku od 5. svibnja 2017. godine pa do isplate,
-svibanj 2017. godine teku od 5. lipnja 2017. godine pa do isplate,
-lipanj 2017. godine teku od 5. srpnja 2017. godine pa do isplate,
-srpanj 2017. godine teku od 5. kolovoza 2017. godine pa do isplate,
-kolovoz 2017. godine teku od 5. rujna 2017. godine pa do isplate,
-rujan 2017. godine teku od 5. listopada 2017. godine pa do isplate,
-listopad 2017. godine teku od 5. studenoga 2017. godine pa do isplate,
-studeni 2017. godine teku od 5. prosinca 2017. godine pa do isplate,
-prosinac 2017. godine teku od 5. siječnja 2018. godine pa do isplate,
-siječanj 2018. godine teku od 5. veljače 2018. godine pa do isplate,
-veljaču 2018. godine teku od 5. ožujka 2018. godine pa do isplate,
-ožujak 2018. godine teku od 5. travnja 2018. godine pa do isplate,
-travanj 2018. godine teku od 5. svibnja 2018. godine pa do isplate,
-svibanj 2018. godine teku od 5. lipnja 2018. godine pa do isplate,
-lipanj 2018. godine teku od 5. srpnja 2018. godine pa do isplate,
-srpanj 2018. godine teku od 5. kolovoza 2018. godine pa do isplate,
-kolovoz 2018. godine teku od 5. rujna 2018. godine pa do isplate,
zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća pojedinog obroka do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine do isplate, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.
II. Nalaže se tužiteljicama pod 1) M. A., OIB:…, pod 2) A. A., OIB: … i pod 3) S. Š., OIB: …, u roku od 15 (petnaest) dana nadoknaditi tuženici Republici Hrvatskoj, OIB:52634238587, parnični trošak u iznosu od 1.542,90 EUR-a."
2. Protiv te presude žale se tužiteljice zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava te odluke o trošku, s prijedlogom da se presudu preinači u smislu žalbenih navoda ili ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje, uz naknadu troška žalbe
3. Žalba je osnovana.
4. Suprotno iznijetim žalbenim navodima, ne predleži bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 12/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP), jer pobijana presuda sadrži sasvim jasne i neproturječne razloge o svim odlučnim činjenicama, a za što postoji podloga u izvedenim dokazima.
5. Pri donošenju pobijane presude, nisu počinjene niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točki 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, a na koje ovaj viši sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.
6. Slijedom navedenoga, neosnovani su žalbeni navodi glede počinjenja bitnih povreda odredaba parničnog postupka.
7. U prvostupanjskom postupku su na temelju ocijene rezultata izvedenih dokaza (članak 8. ZPP-a) utvrđene sve okolnosti koje su temeljem mjerodavnih zakonskih odredbi odlučne za donošenje zakonite i pravilne odluke glede obveze i visine obveze tuženika.
8. Predmet spora je zahtjev tužiteljica za isplatu štete kao razlike između tržišne i zaštićene najamnine za stan u vlasništvu tužiteljica, koji je u najmu zaštićenih stanarki na temelju presude koja zamjenjuje ugovor o najmu stana sa zaštićenom stanarinom.
9. Odmah valja istaknuti, da je sud prvog stupnja donio presudu poslovni broj P- 679/17 dana 6. prosinca 2018. kojom je usvojio zahtjev tužiteljica za iznose mjesečne najamnine predmetnog stana (točka I. izreke), da je tuženica izjavila žalbu na taj dio presude, u bitnome zbog prigovora zastare samog prava predmetne tražbine, u kojoj žalbi niti na koji način nije isticala prigovor visine tražbine, a da je ovaj viši sud ukinuo pobijani dio navedene presude zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka.
10. U žalbenom tijeku postupka prijeporan je istaknuti prigovor zastare samog prava predmetne tražbine.
11. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi shvaćanje suda prvog stupnja da je u konkretnom slučaju "došlo do gubitka prava iz kojeg proistječu predmetne povremene tražbine koje se odnose na pravo potraživanja razlike primjerene naknade najma stana u posebnom pravnom režimu i najamnine koja je određena posebnim propisom, bez obzira što su tužiteljice saznale za štetu od dana donošenja odluke Europskog suda za ljudska prava u predmetu Statileo protiv Republike Hrvatske koja je donesena 10. srpnja 2014. godine i što su unutar roka od tri godine od toga saznanja postavile predmetni zahtjev za isplatu izmakle koristi u vidu razlike primjerene vrijednosti najamnine i onog iznosa koji im se isplaćuje s osnova zaštićene najamnine jer je od najstarije dospjele, a neispunjene tražbine do podnošenja zahtjeva proteklo više od pet godina, zbog čega tužiteljice sukladno odredbi čl. 227. st. 1 i st. 2. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15-dalje ZOO), gube pravo na zahtjev ne samo budućih povremenih davanja, nego i onih povremenih davanja koja su dospjela prije te zastare."
12. Navedeno pravno shvaćanje ovaj viši sud ne može prihvatiti.
13. Prije svega valja imati na, umu pravno shvaćanje Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženo u odlukama U-III-1348/2006 od 2. prosinca 2006. i U-III- 2646/2007 od 18. lipnja 2008. da se sudski postupci moraju provesti sukladno ustavnom načelu vladavine prava kao najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske te da se njihovo provođenje ne smije izjednačiti samo sa zahtjevom za zakonitošću postupanja suda, već mora uključiti i zahtjev da zakonske posljedice moraju biti primjerene legitimnim očekivanjima stranaka u svakom konkretnom slučaju.
14. Tužiteljice su podnijele tužbu radi naknade za povredu prava vlasništva uzrokovanog, od strane tuženice, nametnutim joj nerazmjernim ograničenjem iskazanim u neodgovarajućoj visini (u odnosu na tržišnu) zaštićene najamnine koju im je zaštićeni najmoprimac obvezan plaćati na temelju članka 7. Zakona o najmu stanova ("Narodne novine", broj: 91/96, 48/98-odluka i rješenje USRH broj: U-I- 762/1996 i dr., 66/98-ispravak odluke i rješenja USRH broj: U-I-762/1996 i dr., 22/06- članak 20. Zakona o prodaji stanova namijenjenih za nadstojnika stambene zgrade, 68/18 i 105/20-odluka i rješenje USRH broj: U-I-3242/2018 i dr.) i Uredbe o uvjetima i mjerilima za utvrđivanje zaštićene najamnine ("Narodne novine", broj: 40/97 i 117/05).
15. Tužbenim zahtjevom potražuje naknadu od rujna 2011. do kolovoza 2018. godine.
15.1. U konkretnom slučaju nije prijeporno da je visinom zaštićene najamnine tužiteljicama nametnut nerazmjeran teret, iako je status najmoprimca sa zaštićenom najamninom u stanu tužiteljica ostvaren na temelju zakona i navedeno ograničenje je bilo i sada jest, u općem interesu.
15.2. Ovaj viši sud prihvaća utvrđenu visinu tržišne najamnine za stan tužiteljica i razliku između ostvarene zaštićene najamnine i tržišne najamnine sudovi na temelju dokaza provedenih u postupku te imajući na umu načelo tereta dokaza sadržano u članku 7. stavku 1. ZPP-a, smatra da, u okolnostima konkretnog slučaja, utvrđena visina tržišne najamnine i pripadajuća razlika između ostvarene zaštićene najamnine i tržišne najamnine nije nerazumna i predstavlja odgovarajuću naknadu za ograničenje prava vlasništva tužiteljica.
16. Kako je naprijed navedeno, Zakona o najmu stanova donesen je 1996. godine, a Konvencija o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine- Međunarodni ugovori", broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10-dalje u tekstu: Konvencija) u odnosu na Republiku Hrvatsku stupila je na snagu 5. studenoga 1997. godine.
16.1. Prvostupanjski je sud ocijenio da su tužiteljice za štetu i štetnika saznala donošenjem presude Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: ESLJP) u predmetu Statileo protiv Hrvatske (br. 12027/10, presuda od 10. srpnja 2014.) te da im ne pripada utužena tražbina, budući je od najstarije dospjele (listopada 2011.), a neispunjene tražbine do podnošenja tužbe (10. veljače 2017.) proteklo više od pet godina, zbog čega su izgubile pravo na zahtjev ne samo budućih povremenih davanja, nego i onih povremenih davanja koja su dospjela prije te zastare.
17. Prilikom donošenja ove odluke valja imati na umu, osim navedene presude ESLJP u predmetu Statileo protiv Hrvatske i druge presude toga suda. Primjerice u predmetu Mirošević-Anzulović protiv Hrvatske (br. 25815/14, § 30., presuda od 4. listopada 2016.) ESLJP iznio je sljedeće načelno pravno stajalište: "30. Sud je već naveo u predmetu Statileo (prethodno citirano, odlomak 157.) da bi naknada za takvu imovinsku štetu trebala pokriti razliku između zaštićene najamnine, koju Sud smatra neodgovarajućom, i odgovarajuće najamnine, te da stoga ne može sadržavati iznos zaštićene najamnine na koju bi podnositelj u svakom slučaju imao pravo." Jednako je stajalište ESLJP iznio u predmetu Bego i drugi protiv Hrvatske (br. 35444/12, 35576/12, 41555/12, 41558/12 i 48914/12, § 38., presuda od 15. studenoga 2016.) i u predmetu Gošović protiv Hrvatske (br. 37006/13, § 32., presuda od 4. travnja 20217.). U presudi Bego i drugi protiv Hrvatske (navedeno) ESLJP je iznio: "2. Ocjena Suda (a) Imovinska šteta 38. Sud smatra da su podnositelji zahtjeva sigurno pretrpjeli određenu imovinsku štetu kao rezultat nemogućnosti naplate odgovarajuće najamnine za svoje stanove počevši od 5. studenoga 1997. godine (dan kada je Konvencija stupila na snagu u odnosu na Republiku Hrvatsku). Sud je već naveo u predmetu Statileo (naprijed citiran, odlomak 157.) da bi naknada za takvu imovinsku štetu trebala pokriti razliku između zaštićene najamnine, koju Sud smatra neodgovarajućom, i odgovarajuće najamnine." U presudi Gošović protiv Hrvatske (navedeno) ESLJP je istaknuo: "32. Sud je već naveo u predmetu Statileo (ibid, odlomak 157.) da bi naknada za takvu imovinsku štetu trebala pokriti razliku između zaštićene najamnine, koju Sud smatra neodgovarajućom, i odgovarajuće najamnine te stoga ne može sadržavati iznos zaštićene najamnine na koju bi podnositelj u svakom slučaju imao pravo." U predmetu Arambašin protiv Hrvatske (br. 48981/17 i 49727/17, §§ 12., 13., 14., 15., 26., 27., 28. i 29., presuda od 23. lipnja 2022.) ESLJP je iznio sljedeća stajališta: "12. Odgovarajući na slične tvrdnje u ranijim predmetima, Sud je smatrao da navodne povrede proizlaze iz samog nacionalnog zakonodavstva i da podnositelji stoga nisu mogli djelotvorno osporavati iznos zaštićene najamnine (vidi Statileo protiv Hrvatske, broj: 12027/10, stavci 96. i 165., 10. srpnja 2014., i Skelin-Hrvoj i Đuričić protiv Hrvatske [Odbor], broj: 23414/15 i 52161/15, stavci 50.-53., 10. lipnja 2021.). 13. Sud prima na znanje tvrdnju Vlade da se domaća sudska praksa u međuvremenu razvila i da najmodavci sada mogu tražiti naknadu za razliku između zaštićene i tržišne najamnine pred građanskim sudovima. Međutim, relevantni dokazi o tom razvoju sudske prakse nisu dvije presude drugostupanjskih sudova iz studenoga 2017. i siječnja 2018. na koje se Vlada pozvala, već presuda Vrhovnog suda od 19. prosinca 2018. na koju se Vlada pozvala u svojem revidiranom akcijskom planu od 30. rujna 2021. dostavljenom Odboru ministara u procesu izvršenja presuda u skupini predmeta Statileo. To je stoga, što se ne može reći da je doista došlo do pomaka u postojećoj sudskoj praksi sve dok Vrhovni sud ili Ustavni sud nije potvrdio stajališta nižih sudova. 14. Nadalje, u predmetima kao što je ovaj, ako je predmetno pravno sredstvo rezultat tumačenja od strane sudova, u pravilu je potrebno šest mjeseci da takav razvoj sudske prakse dosegne dovoljan stupanj pravne sigurnosti prije nego što se može smatrati da je javnost zaista postala svjesna domaće odluke kojom je utvrđeno to pravno sredstvo i prije nego što dotične osobe imaju mogućnost i obvezu iskoristiti ga (vidi, primjerice, Kirinčić i drugi protiv Hrvatske, broj: 31386/17, stavak 115., 30. srpnja 2020.). 15. Budući da su podnositeljice zahtjeva podnijele zahtjev Sudu 5. srpnja 2017., a da je sudska praksa kojom se utvrđuje kompenzacijsko pravno sredstvo na koju se Vlada pozvala stekla dovoljan stupanj pravne sigurnosti šest mjeseci nakon presude Vrhovnog suda od 19. prosinca 2018. (vidi stavak 13. ove presude), podnositeljice zahtjeva nisu mogle iskoristiti to sredstvo." U predmetu Skelin-Hrvoj i Đuričić protiv Hrvatske (br. 23414/15 i 52161/15, §§ 50., 51. i 52., presuda od 10. lipnja 2021.) ESLJP je iznio sljedeća stajališta: "50. Sud primjećuje da je već u predmetu Statileo utvrdio da nerazmjeran i prekomjeran teret nametnut vlasnicima stanova koji je posljedica primjene sustava kontrole najamnine proizlazi iz samog nacionalnog zakonodavstva (vidi Statileo protiv Hrvatske, broj: 12027/10, stavak 165., 10. srpnja 2014.). U takvim okolnostima Sud smatra da prva podnositeljica zahtjeva nije mogla djelotvorno osporiti iznos zaštićene najamnine ni svoju nemogućnost da bezuvjetno povrati posjed svog stana u kontekstu parničnog postupka koji je protivna stranka pokrenula tražeći presudu umjesto ugovora kojim se ugovara zaštićena najamnina. Prva podnositeljica zahtjeva nije imala na raspolaganju ni bilo koji drugi pravni put za djelotvorno rješavanje takvih pritužbi. 51. Iz toga slijedi da je navodna povreda predstavljala trajnu situaciju, u kojem slučaju šestomjesečni rok počinje teći od završetka predmetne situacije (vidi Bitto i drugi protiv Slovačke, broj: 30255/09, stavak 75., 28. siječnja 2014.). Budući da nisu uvedene nikakve zakonske promjene u sustavu zaštićenog najma (vidi stavke 37.-38. ove presude), situacija kojoj se prigovara još uvijek postoji te šestomjesečni rok nikada nije počeo teći. Sud stoga odbija prigovor Vlade u tom pogledu. 52. Iz istog razloga Sud odbija i prigovor Vlade o neiscrpljenosti domaćih pravnih sredstava u odnosu na prvu podnositeljicu zahtjeva. Nadalje, Sud potvrđuje svoja utvrđenja da vlasnik ne može prigovoriti neodgovarajućem iznosu zaštićene najamnine prije nego što domaći sud utvrdi da stanar ima pravo sklopiti s njim ili njom ugovor o najmu kojim se ugovara zaštićena najamnina (vidi gore citirani predmet Statileo, stavak 96.)."
17.1. Dalje, valja istaknuti da je Ustavni sud Republike Hrvatske prihvatio, glede zaštite prava vlasnika stanova u kojima se nalaze zaštićeni najmoprimci, načelna stajališta ESLJP-a iznesena u predmetu Statileo protiv Hrvatske u svojim odlukama broj: U-III-3849/2011 od 30. siječnja 2018., točka 10. ("Narodne novine", broj: 27/18) i broj: U-III-7173/2010 od 10. srpnja 2018., točka 8.1., i drugim odlukama donesenim nakon navedenih.
17.2. Tek je za istaknuti, da je odredbom čl. 31. st. 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj: 99/99, 29/02 i 49/02) propisano:
Odluke i rješenja Ustavnog suda obvezatni su i dužna ih je poštivati svaka fizička i pravna osoba, dok je odredbom čl. 73. st. 2. propisano da se "odlukom tužba usvaja ili odbija kao neosnovana", iz čega slijedi obvezatnost odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske te dužnost poštivanja i vezanosti za te odluke.
18. Posebno valja istaknuti, da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju broj:
Rev 2364/2016-3 od 19. prosinca 2018. prihvatio stajališta ESLJP-a iznesena u predmetu Statileo protiv Hrvatske. U svojem rješenju Vrhovni sud istaknuo je: "Naime, sustav zaštićenog najma, uveden Zakonom o najmu stanova kojim se vlasnicima stanova u kojima žive zaštićeni najmoprimci nameće teret stambenog zbrinjavanja zaštićenih najmoprimaca, predstavlja miješanje u pravo na mirno uživanje vlasništva koje vlasnicima nameće nerazmjeran i pretjeran teret, protivno odredbi čl. 1. Protokola 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (presuda Europskog suda za ljudska prava u predmetu Statileo protiv Hrvatske od 10. srpnja 2014.). Prema pravnom shvaćanju ovog suda zbog povrede Ustavom i Konvencijom zajamčenog prava vlasništva, Republika Hrvatska je dužna vlasnicima stanova u kojima žive zaštićeni najmoprimci naknaditi štetu. Vlasnici stanova imaju pravo na naknadu imovinske štete u visini razlike između tržišne najamnine i zaštićene najamnine, a i pravo na pravičnu novčanu naknadu za neimovinsku štetu. Suprotno stajalištu nižestupanjskih sudova, vlasnik stana ne treba dokazati da bi predmetnu nekretninu iznajmio i to za iznos tržišne najamnine jer se na taj način traži od vlasnika da dokaže nemoguće s obzirom na to da vlasnik zbog nametnutih ograničenja prava vlasništva nije ni mogao iznajmljivati predmetnu nekretninu, već je dovoljno dokazati visinu tržišne najamnine na istoj ili sličnoj lokaciji u utuženom razdoblju i visinu zaštićene najamnine na koju vlasnik ima pravo."
19. Također je za istaknuti, da je Vrhovni sud Republike Hrvatske do donošenja navedenog rješenja poslovni broj Rev 2364/2016-3 od 19. prosinca 2018. u predmetima istovjetne činjenične i pravne naravi kao u konkretnoj pravnoj stvari, otklanjao odgovornost države glede ostvarivanja prava vlasnika stanova u kojima se nalaze zaštićeni najmoprimci na naknadu razlike između visine tržišne najamnine i zaštićene najamnine. Tako je u presudi poslovni broj Rev 207/08-2 od 23. rujna 2009. istaknuo: "Tužiteljica temeljem odredbi Zakona o najmu, koje nisu proglašene neustavnima, nema pravo slobodno ugovarati najamninu za stan koji je u njezinom vlasništvu već joj pripada pravo na zaštićenu najamninu koju i ostvaruje. Zato nisu osnovani revizijski razlozi da bi tužiteljica kao vlasnik stana imala pravo na naknadu tržišne vrijednosti koja se sastoji u razlici između zaštićene i slobodno ugovorene najamnine, a koju bi joj po njezinom mišljenju bila dužna isplatiti Republika Hrvatska." Nadalje, u presudi broj: Rev 467/08-2 od 2. veljače 2010. istaknuo je: "Materijalnopravno pitanje zbog kojeg je revizija dopuštena radi jedinstvene primjene materijalnog prava i ravnopravnosti građana glasi: 'Jesu li odredbama Zakona o najmu stanova ('Narodne novine' br. 91/96 i 48/98-dalje: ZNS) za vlasnike stanova nad kojima su temeljem ovog Zakona zasnovana prava i obveze zaštićenog najmoprimca uspostavljena ograničenja u kojima vlasnici ostvaruju pravo na naknadu u smislu odredbe čl. 33. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ('Narodne novine' br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06-dalje: ZV).' Predmet spora je zahtjev tužitelja na isplatu s osnove ograničenja koja trpe kao suvlasnici stana po osnovi zaštićenog najma zasnovanog nad predmetnim stanom. (.) Obzirom na izloženo, proizlazi da odredbama ZNS za vlasnike stanova na kojima su temeljem ZNS zasnovana prava i obveze zaštićenog najmoprimca, nisu uspostavljena ograničenja u smislu naprijed navedene zakonske odredbe, a to je ujedno i odgovor na materijalnopravno pitanje zbog kojeg je dopuštena revizija."
20. Iz naprijed navedenog može se zaključiti, da do donošenja presude ESLJP-a u predmetu Statileo protiv Hrvatske i njome uzrokovane promjene pravnih stajališta sudova u Republici Hrvatskoj, vlasnici stanova u kojima se nalaze zaštićeni najmoprimci nisu imali na raspolaganju efikasno pravno sredstvo kojim bi na teret države ostvarili pravo na naknadu štete uzrokovane zakonom propisanim ograničenjem visine mjesečne zaštićene najamnine koja pripada vlasnicima, jer su uz prevladavajuću sudsku praksu mogli predvidjeti negativan ishod sudskog postupaka pokrenutog protiv Republike Hrvatske radi naknade za zakonom propisano ograničenje prava vlasništva, te stoga pravo vlasnika stanova na pristup sudu-sastavni dio prava na pravično suđenje zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava nije bilo stvarno i učinkovito nego iluzorno i teorijsko.
21. Stoga, ovaj sud, imajući na umu naprijed citirane predmete ESLJP-a, prihvaća obrazloženje Ustavnog suda Republike Hrvatske iz odluke broj: U-III-3482/2021 od 3. listopada 2023. u kojem je jasno navedeno shvaćanja da se vlasnicima stanova, a glede "računanja početka tijeka zastarnog roka i nastupa zastare, ne može staviti na teret kao njihov propust činjenica da prije odluke Statileo protiv Hrvatske, odnosno prije promjene pravnog stajališta Vrhovnog suda izraženog u rješenju Vrhovnog suda broj: Rev 2364/2016-3 od 19. prosinca 2018. nisu pred sudovima u Republici Hrvatskoj pokretali postupke protiv države radi naknade štete uzrokovane navedenim zakonom nametnutim ograničenjem prava vlasništva. Također, prema ocjeni Ustavnog suda vlasnicima stanova ne može se staviti na teret niti činjenica da su ih, kao u konkretnom slučaju, pokrenuli prije promjene pravnog stajališta Vrhovnog suda od 19. prosinca 2018., a nakon odluke Statileo protiv Hrvatske, navedeno (vidi predmete ESLJP-a Skelin-Hrvoj i Đuričić protiv Hrvatske, navedeno i Aranbašin protiv Hrvatske, navedeno)."
21.1. Ustavni sud Republike Hrvatske u toj je odluci potpuno jasno izrazio pravno shvaćanje, koje prihvaća i ovaj sud, da je "potrebno šest mjeseci kako bi nakon promjene određenog pravnog stajališta razvoj sudske prakse dosegnuo takav (dovoljan) stupanj pravne sigurnosti da bi se moglo smatrati kako je javnost zaista postala svjesna prevladavajuće sudske prakse. Slijedom navedenog proizlazi da se tek nakon proteka šest mjeseci od zauzimanja stajališta Vrhovnog suda u rješenju od 19. prosinca 2018. u pogledu prava vlasnika na naknadu štete u visini razlike između tržišne i zaštićene najamnine, a kojim je Vrhovni sud promijenio prevladavajuću sudsku praksu, dakle od 19. lipnja 2019., sudska praksa kojom se utvrđuje kompenzacijsko pravno sredstvo postala stabilna i tek od tada su mogli početi teći zakonski rokovi za računanje i nastup zastare (vidi predmet ESLJP-a Aranbašin protiv Hrvatske, navedeno, § 14.) propisani člankom 230. stavkom 1. ZOO-a".
22. Iz navedenih razloga, ovaj viši sud ne prihvaća stav prvostupanjskog suda prema kojemu su tužiteljice zbog zastare samog prava izgubile pravo na naknadu štete zbog činjenice da u vrijeme podnošenja tužbe "od najstarije dospjele, a neispunjene tražbine do podnošenja zahtjeva proteklo više od pet godina". Naime, tužba u ovoj pravnoj stvari je podnesena 10. veljače 2017., dakle prije 19. lipnja 2019. od kada je sudska praksa postala stabilna u činjenično i pravno identičnim predmetima. Stoga, tužiteljice su tijekom zastarnog roka iz čl. 227. st. 1. ZOO, podnijele tužbu u ovoj pravnoj stvari.
23. Kako je žalba tužiteljica prihvaćena, primjenom članka 373. točke 3. ZPP-a, pobijana je presuda preinačena u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke te je usvojen tužbeni zahtjev tužiteljica za iznos glavnog potraživanja s pripadajućim zateznim kamatama, koje su dosuđene sukladno odredbi članka 29. stavak 1. ZOO-a i po stopi iz čl. 29. st. 2., 7. i 8. ZOO-a.
24. Osnovani su žalbeni navodi tužiteljica glede parničnog troška.
25. Odluka o trošku postupka temelji se na odredbi iz članka 166. stavak 2. ZPP-a, u svezi sa odredbom iz članka 154. stavak 5. ZPP-a i odredbi članka 3. stavak 1. i 2. i članka 4. stavak 1. točke 1. i 4. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine, broj: 118/18) te Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, dalje: Tarifa),
26. Odredbom članka 155. ZPP-a, propisano je da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice, da će prilikom odlučivanja o tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova brižljivo cijeniti sve okolnosti, da će troškove odmjeriti prema tarifi ako je propisana tarifa za nagradu odvjetnika ili za druge troškove. Nadalje, odredbom čl. 154. st. 5. ZPP-a je propisano da sud može odlučiti da jedna stranka nadoknadi sve troškove koje je protivna stranka imala ako protivna stranka nije uspjela samo u razmjerno u neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi.
27. U konkretnom slučaju, tužiteljice su podnijele tužbu potražujući iznos od 97.817,80 kuna za isplatu štete kao razlike između tržišne i zaštićene najamnine za stan u njihovom vlasništvu te je prvo tužiteljica zatražila naknadu neimovinske (tada nematerijalne) štete u visini od 37.500,00 kuna, tako da je vrijednost predmeta spora (tužbe) bila 135.317,80 kuna, sada 17.959,75 eura. Tužiteljice su na raspravi 24. svibnja 2018. godine povisile tužbeni zahtjev s osnova razlike između tržišne i zaštićene najamnine za stan u njihovom vlasništvu potražujući iznos od 126.104,81 kunu, a potom je prvo tužiteljica za naknadu neimovinske (tada nematerijalne) štete zatražila iznos od 6.500,00 kuna, tako da je vrijednost predmeta spora u trenutku donošenja presude prvog stupnja od 6. prosinca 2018. godine iznosila 132.604,81 kunu. Tom presudom prvo tužiteljica je u cijelosti odbijena za potraživanje naknade neimovinske (tada nematerijalne) štete pa tužiteljice donošenjem presude suda prvog stupnja od 6. prosinca 2018. godine nisu uspje sa 5,15% tužbenog zahtjeva.
27.1. Odlučujući o trošku tužiteljica, ovaj sud vodio se zahtjevom tužiteljica iz troškovnika koji su predale po punomoćniku na ročištu 8. studenoga 2018. godine i zahtjevom za trošak na ročištu 11. svibnja 2023. godine. Za sastavak tužbe prema Tbr. 7. toč. 1. Tarife tužiteljicama pripada 250 bodova, koliko su zatražile, za sastavak podneska od 12. lipnja 2017. pripada im prema Tbr. 8. toč. Tarife 1.250 bodova, koliko su zatražile, za zastupanje na ročištu 24. kolovoza 2017. pripada im prema Tbr. 9.1. Tarife 250 bodova, koliko su zatražile, za sastavak podneska od 15. veljače 2018. pripada im prema Tbr. 9. toč. Tarife 5.50 bodova, za ročište od 24. svibnja 2018. dosuđuje im se zatraženi iznos od 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), za sastavak podneska od 2. studenoga 2018. dosuđuje im se zatraženi iznos od 100 bodova (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), za ročište od 8. studenoga 2018. dosuđuje im se zatraženi iznos od 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), za ročište od 11. svibnja 2023. dosuđuje im se prema Tbr. 9. toč. 1. Tarife iznos od 250 bodova, koliko su zatražile. U vrijeme zaključenja glavne rasprave vrijednost jednog boda bila je 15 kuna, odnosno 1,99 eura. Dakle, tužiteljicama za naprijed navedene radnje pripada ukupno 1.250 bodova pomnoženo sa 1,99 eura pripada im 2.487,50 eura te zatraženi porez na dodanu vrijednost primjenom Tbr 42. toč. 2. Tarife od 621,87 eura, daje trošak zastupanja po odvjetniku od 3.109,37 eura, koji im se dosuđuje u cijelosti, imajući na umu cjeloviti postupak, budući nisu uspjele samo u razmjerno neznatnom dijelu zahtjeva.
27.2. Tužiteljicama, u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a nije dosuđen trošak sastavka podneska od 24. svibnja 2018., jer nije bio potreban za vođenje parnice. Tužiteljicama nije dosuđen trošak za podnesak od 2. studenoga 2018., budući isti ne prileži spisu.
27.3. Odredbom članka 156. st. 1. ZPP-a, propisano je da je stranka dužna, neovisno o ishodu parnice, nadoknaditi protivnoj stranci troškove koje je uzrokovala svojom krivnjom ili slučajem koji se njoj dogodio. Ova odredba se odnosi na skrivljena nesvrsishodna ponašanja stranaka u postupku.
27.4. Dakle, trošak medicinskog vještačenja, kojeg je sud odredio izvesti radi utvrđivanja za koje je potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže, a na temelju koje je sud donio odluku, bilo je potrebno za vođenje parnice u trenutku odlučivanja kada je sud odlučio o tom dokaznom prijedlogu prvo tužiteljice. Međutim, kako je prvo tužiteljica M. A. u cijelosti odbijena sa zahtjevom za naknadu neimovinske (tada nematerijalne) štete, to ovaj sud ne priznaje trošak medicinskog vještačenja.
28. Kako je žalba tužiteljica prihvaćena, primjenom članka 373. točke 3. ZPP-a pobijana je prvostupanjska presuda preinačena u dijelu pod točkom I. i II. izreke.
29. Tužiteljicama pripada pravo na trošak sastavka žalbe prema Tbr. 10. toč. 1. Tarife u iznosu od 621,87 eura te zatraženi porez na dodanu vrijednost primjenom Tbr 42. toč. 2. Tarife od 155,46 eura, ukupno 777,33 eura. Tužiteljicama nije dosuđen zatraženi trošak pristojbi na tužbu i prvostupanjske presude niti na žalbu budući pristojbe nisu platile.
U Zagrebu 6. veljače 2024.
Predsjednica vijeća:
Dubravka Penić Lukač, v.r.
