Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 37. Gž-2999/2023-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sabine Dugonjić kao predsjednika vijeća, Jasenke Grgić kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Vlaste Horvat Mataić kao člana vijeća, u pravnoj stvari I.- tužitelja P. P. iz D. K., OIB: … i II.-tužiteljice M. P. iz D. K., OIB: …, oboje zastupa punomoćnik V. P., odvjetnik u Š., protiv I.-tužene Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Š. i II.-tužene J. Lj. iz S., OIB: …, koju zastupa punomoćnik B. B., odvjetnik u Š., radi utvrđenja, odlučujući o žalbi II.-tužene protiv presude i rješenja Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-1089/21-63 od 1. kolovoza 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 6. veljače 2024.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se u cijelosti presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P- 1089/21-63 od 1. kolovoza 2022. i rješenje u dijelu pod točkom III. izreke i predmet se vraća sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka u povodu žalbe odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja je presuđeno:

"I. Prihvaća se dio tužbenog zahtjeva tužitelja kao osnovan i sudi:

Utvrđuje se da su tužitelji P. P. iz D. K., OIB: … i M. P. iz D. K., OIB: … stekli valjani pravi osnov za stjecanje vlasništva dijela kat. čest. 970 zgr. Z.U. 4693 K.O. M.-B., svaki za po ½ dijela, koji dio je na skici mjesta očevida izrađenoj od strane V. G., dipl. ing. geodezije od 8. veljače 2017. te dopune iste skice od 16. travnja 2019. označen slovima A-B-C-D-A, površine 25 m2, koju su stekli kupoprodajom od Š. M., a ovaj sukcesijom od svojih prednika i tako generacijama, te je dužna tužena ad2. J. Lj. ud. P., S., OIB:… trpjeti da tužitelji temeljem ove presude izvrše cijepanje kojim će se od matične čestice odvojiti opisani realni dio iste te provesti parcelacija u zemljišnim knjigama i katastru, a koje skice čine sastavni dio ove presude."

1.1. Rješenjem toga suda sadržanim u tekstu iste presude je odbačena tužba u odnosu na I.-tuženu (točka I.), nije dopušteno preinačenje tužbe u odnosu na Općinu M. K. (točka II. izreke), naloženo je II.-tuženoj da naknadi troškove postupka tužiteljima u iznosu od 9.700,00 kn (točka III.) i naloženo je tužiteljima da naknade parnični trošak I.-tuženoj u iznosu od 7.650,00 kn (točka IV.).

2. Protiv prvostupanjske presude i odluke o parničnom trošku pod točkom III. izreke prvostupanjskog rješenja II.-tužena je izjavila žalbu zbog svih zakonskih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 57/11, 25/13, 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22, dalje: ZPP), s prijedlogom za preinačenje i odbijanje tužbenog zahtjeva, uz naknadu cjelokupnog parničnog troška.

3. Žalba je osnovana.

4. Prije svega, iz podataka u spisu proizlazi da je nakon donošenja pobijane presude nasljednik I. i II.-tužitelja dostavio u spis obavijest o njihovoj smrti i rješenja o nasljeđivanju iz kojih proizlazi da je I.-tužitelj preminuo … a II.-tužiteljica …, dakle I.- tužitelj je preminuo tijekom postupka, prije donošenja prvostupanjske presude a II.- tužiteljica nakon njenog donošenja.

5. Temeljem odredbe čl. 212. t. 1. ZPP postupak se prekida kada stranka umre, dakle u ovom slučaju je trenutkom smrti I.-tužitelja ex lege nastupio prekid postupka neovisno o tome što sud nije donio rješenje jer je ono deklaratorne prirode.

6. Za trajanja prekida postupka sud nije mogao poduzimati ikakve radnje u postupku sve dok nasljednici ne preuzmu postupak ili ih sud pozove na preuzimanje parnice, na prijedlog protivne stranke ili po službenoj dužnosti (čl. 214. ZPP).

7. Iz izloženih činjenica proizlazi da je u ovom postupku pobijana presuda donesena za trajanja prekida postupka koji je ex lege nastupio smrću I.-tužitelja.

8. Tužbeni zahtjev I. i II. tužitelja odnosi se na utvrđenje valjanog pravnog osnova za stjecanje prava vlasništva temeljem ugovora o kupoprodaji, u istim suvlasničkim omjerima, na fizički određenom dijelu kat.čest. 970 z.k.ul. 4693 K. O. M. B. kao i cijepanje te cijele, među njima nepodijeljene čestice od matične čestice i njen upis u zemljišnu knjigu. Obzirom na takav tužbeni zahtjev i nemogućnost odvojenog cijepanja sporne nekretnine za svakog od tužitelja, tužitelji imaju položaj jedinstvenih suparničara (čl. 201. ZPP), zbog čega je i u odnosu na II.-tužiteljicu smrću I.-tužitelja nastupio pravni učinak te činjenice odnosno prekid postupka.

9. Zbog izloženih razloga, donošenjem pobijane presude počinjena je bitna povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 8. ZPP na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP), a koju nije bilo moguće otkloniti u žalbenoj fazi postupka primjenom odredbe čl. 366.a st. 2. ZPP. Stoga je temeljem odredbe čl. 369. st. 3. ZPP presuda ukinuta u cijelosti i predmet vraćen sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje, u stadij glavne rasprave, radi otklanjanja ove procesne povrede odnosno donošenja zakonite odluke o nastavku postupka nakon smrti I.-tužitelja.

10. Uz to, valja ukazati prvostupanjskom sudu da su osnovani žalbeni razlozi bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja koji ističe žaliteljica.

11. Tužbeni zahtjev za utvrđenje da su temeljem ugovora o kupoprodaji sklopljenog sa Š. M. stekli valjani pravni osnov za stjecanje suvlasništva, svaki u ½ dijela kat.čest. 970 zgr. Z.U. 4693 K.O. M.-B., tužitelji temelje na tvrdnji da su s prodavateljem Š. M. sklopili ugovor o kupoprodaji kat.čest. 12689 K.O. M., naknadno su utvrdili da ovdje sporna nekretnina, tj. dio kat.čest. 970 u naravi predstavlja sastavni dio kupljenih nekretnina koje predstavljaju dvorište i "od pamtivijeka" su u posjedu obitelji Š. M. a tužitelji su nastavili sa kontinuiranim i kvalificiranim posjedom.

12. U odnosu na II.-tuženu kao upisanu vlasnicu kat.čest. 970 tužbeni zahtjev je prihvaćen uz obrazloženje da je njen prednik A. M. kupio od ranijeg vlasnika Š. M. dio ranije čest. zem. 12690 te uredio i među u odnosu na onaj dio koji je kupio, zatim postavio visoki betonski zid kojim je odijelio dio iste nekretnine, dok su preostali dio iste nekretnine kupili tužitelji od istog Š. M.. I.-tužitelj i A. M., prednik tužene, su uredili međe između svojih nekretnina pa je A. M. na tako određenom dijelu postavio visoki betonski zid kojim je odijelio svoju nekretninu od nekretnine tužitelja. Dakle, tužitelji i prednik tužene su stupili u nesmetani posjed dijelova ranije čest. zem. 12690 koje su kupili od ranijeg vlasnika. Kasnije je tužena temeljem prijavnog lista ureda Š. te skice koju je po njezinom zahtjevu izradio geodet D. B., izvršila katastarsko formiranje čest. zgr. 970, obuhvativši raniju čest. zem. 12690, pa time i onaj dio iste nekretnine koji je nesporno njezin otac, gradnjom betonskog zid ostavio izvan tog zida jer taj dio današnje čest. zgr. 970 očito nije smatrao svojim. Prednik tužitelja M. Š. pok. M. bio je stvarni vlasnik spornog dijela čest. zgr. 970, pa je kasnije sporni dio iste nekretnine prodao tužiteljima, s tim da je u kupoprodajnom ugovoru od 18. svibnja 1990. izostavljeno navesti da predmet kupoprodaje predstavlja i dio čest. zem. 12690 od koje kasnije nastala čest. zgr. 970.

13. Navedeni razlozi o pojedinim odlučnim činjenicama proturječe sadržaju isprava u spisu i nespornim činjenicama.

14. Nije sporno i proizlazi iz skice premjeravanja od 10. svibnja 1989. da je izvršeno katastarsko formiranje čest. zgr. 970 od čest. zem. 12690 po geodetu D. B. na zahtjev ovdje tužene, to je potvrdio i sudski vještak koji je izradio nalaz i mišljenje u ovom sporu. Tužena je upisana kao vlasnica čest. zem. 970 iza svog pokojnog oca A. M..

15. Iz kupoprodajnog ugovora zaključenog 18. svibnja 1990. između M. Š., kao prodavatelja te P. i M. P. kao kupaca (priloženog u omotu izvan spisa) proizlazi da je predmet kupoprodaje ½ dijela čest. zem. 12689 K.O. M. B. a ne čest. 12690. Također nije sporno da je ½ dijela čest. 12689 a ne čest. 12690 kupio prednik tužene A. M. i sada su u zemljišnoj kjnizi kao suvlasnici iste upisani tužitelji, svaki za ¼ dijela i tužena u ½ dijela. Suprotno utvrđenju prvostupanjskog suda, nema dokaza da su tužitelji ikada sklopili ugovor sa Š. M. o kupnji dijela kat. čest. 12690 od koje je kasnije formirana čest. 970. niti su priloženi dokazi da je Š. M. ikada imao pravo vlasništva na čest. 12690 ili na dijelu te čestice.

16. Iz priloženog dijela spisa Općinskog suda u Šibeniku br. RI-162/68 (uređenje međa), koji se vodio između M. A., prednika tužene i M. Š. i B. Š., prednika tužitelja i tužene (za čest.12689) proizlazi da je predmet tog postupka bilo razgraničenje čest. zem. 12690 i 12689. Naime, nakon što je izvršio uvid u nacrt vještaka B. U. iz tog predmeta sudski vještak V. G. koji je je u ovom postupku identificirao nekretnine, je pojasnio da je očito kako je predmet tog postupka bilo razgraničenje čestice 12690 i 12689. U to vrijeme nesporni dio čest. zgr. 970 da je pripadao čest. zem. 12690 i dijelu čest. zem. 11610/1, dok je sporni dio čest. zgr. 970 tada pripadao preostalom dijelu čest. zem. 11610/1 (sada 11610/21) koji nije u vlasništvu tužitelja a njihova tužba za utvrđenje vlasništva te čestice je nepobijanim prvostupanjskim rješenjem odbačena u odnosu na Republiku Hrvatsku dok nije dopuštena preinaka tužbe u odnosu na općinu M. K..

17. Uz to, iz citiranog rješenja R1-162/68, točka I. izreke, proizlazi da su stranke uredile među između čest. zem. 12689 i 12690 točkama A i B, što ne uključuje dio koji je u ovoj parnici sporan već je pod t.II. odlučeno da dokaz jačeg prava na međašnoj površini označenoj A-E-F stranke ostvaruju putem parnice. Sudski vještak G. je u ovom postupku izjavio da taj dio po sadašnjem stanju u katastarskom operatu približno odgovara sadašnjem stanju i to prema skici premjeravanja iz 1971. (list 52 .spisa). Prema tome, niti iz ovog dokaza o uređenju međa u vrijeme koje je prethodilo sklapanju kupoprodajnog ugovora za čest. 12689 ne proizlazi da je toj čestici pripadao sporni ili bilo koji dio čest. 970 kao što zaključuje prvostupanjski sud. 18. Priloženi zapisnik o uređenju međa od 4. kolovoza 2004. (koji u t.43. obrazloženja presude sud citira i s netočnim datumom 4. kolovoza 2009.) odnosi se na razgraničenje čestica 12688/2 i 12688/1 a ne između ovdje spornog dijela čest. 970 i dijela čest. 12689 u vlasništvu tužitelja, suprotno navodu obrazloženja iz njega ne proizlazi da ga je potpisao itko od tužitelja. Niti zapisnik o uređenju međa od 24. kolovoza 2007. nije relevantan za ovaj spor jer se odnosi na identifikaciju čest. zem. 12688/2.

19. Iskazi svjedoka F. P. i T. P., koje je prvostupanjski sud prihvatio kao pouzdane u pogledu načina korištenja spornog dijela čest 970 prije svega ne predstavljaju dokaz o tome što je bio predmet kupoprodaje između tužitelja i prodavatelja Š. M., to im očito i nije poznato. Uz to, F. P. je očito netočno izjavio da su A. M. i I.-tužitelj zaključili sporazum o međi i to baš na mjestu gdje je A. postavio zid, budući da iz isprava ne proizlazi da su se tužitelj i prednik tužene sporazumjeli o uređenju međe već su to učinili Š. M. i A. M. 1968., prije nego što je tužitelj kupio dio čest.12689 i tada je sporni dio čest. 970 pripadao dijelu čest. 11610/1 a ne čest. 12689. F. P. je također očito netočno iskazivao jer je tvrdio da je prodavatelj nekretnine tužitelju i njegovom susjedu A. (očito predniku tužene) bio Š. T. s kojim je on upoznao tužitelja. Naime, prodavatelj nekretnine za koju tužitelji imaju sklopljen ugovor tj. čest. 12689 je Š. M.. Također, protivno razlozima obrazloženja presude, tužena nije potvrdila da je njen otac A. postavljanjem zida odijelio sporni dio čest. 970 na način da bi ona pripadala nekretnini tužitelja tj. njegovm dijelu čest.12689, ona je tijekom postupka osporavala i da bi prodavatelj Š. M. kao vlasnik čest. 12689 i njen otac kao vlasnik čest. 12690 godine 1968. uredili među na ovdje spornom dijelu.

20. Budući da se tužbeni zahtjev temelji na tvrdnji o ugovoru o kupoprodaji kao osnovu za stjecanje prava vlasništva, neodlučni su navodi i dokazi o trajanju i stanju posjeda spornog dijela nekretnine.

21. Prema odredbi čl. 115. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, dalje, ZV) na temelju pravnog posla ne može se steći vlasništvo preko granice otuđivateljeve ovlasti da raspolaže stvarju osim kad stjecanje vlasništva u dobroj vjeri uživa zaštitu (to za slučaj stjecanja povjerenjem u zemljišnu knjigu). Drugim riječima, na temelju pravnog posla vlasništvo nekretnine može se steći samo ako je onaj koji ju otuđuje njen vlasnik, u ovom slučaju i pod pretpostavkom da je uopće bila predmet kupoprodaje i to su upravo odlučne činjenice za osnovanost tužbenog zahtjeva u ovom sporu.

22. Stoga je kod donošenja nove odluke o tužbenom zahtjevu prvostupanjski sud obvezan otkloniti i opisane proturječnosti i o tužbenom zahtjevu donijeti valjano obrazloženu odluku, ocjenom svih ostalih žalbenih navoda tužene.

23. Odluka o parničnom trošku pod točkom III. prvostupanjskog rješenja je ukinuta sukladno odredbi čl. 164. st. 4. ZPP a odluka o troškovima postupka u povodu žalbe temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

U Zagrebu, 6. veljače 2024.

Predsjednik vijeća:

Sabina Dugonjić, v.r.