REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 902/2022-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Branka Medančića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SANITAT DUBROVNIK d.o.o., Dubrovnik, OIB:99080716453, kojeg zastupa punomoćnica Danijela Badurina, odvjetnica u Dubrovniku, protiv tuženika DUBROVNIK TRAVEL putnička agencija d.o.o., Dubrovnik, Obala Stjepana Radića 25, OIB:93668158309, kojeg zastupa punomoćnik Ante Kačić, odvjetnik u Dubrovniku, uz sudjelovanje umješača na strani tužitelja Grad Dubrovnik, Pred Dvorom 1, kojeg zastupa punomoćnica ĆM, dipl. iur., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1708/20-4 od 10. studenoga 2021., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj Povrv-357/19 od 23. prosinca 2019., u sjednici održanoj 6. veljače 2024.,

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tuženika i ukida se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1708/2020-4 od 10. studenoga 2021., i presuda Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj Povrv-357/19 od 23. prosinca 2019. te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Luce Bronzan iz Dubrovnika, posl. br. Ovrv-3267/14 od 29. prosinca 2014. te je prihvaćen tužbeni zahtjev kojim se nalaže tuženiku platiti tužitelju iznos od 133.800,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedine iznose kako je navedeno u izreci presude suda prvog stupnja, kao i troškove ovršnog postupka u iznosu od 5.235,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama (toč. I.). Ujedno je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 25.845,25 kuna (toč. II.).

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja.

3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-1292/2022 od 23. ožujka 2022. dopustio izjavljivanje revizije protiv drugostupanjske presude zbog slijedećih pitanja:

„Je li Odluka o zaustavljanju i parkiranju turističkih autobusa i osobnih automobila u zoni posebnog prometnog režima od 27. siječnja 2014. te da li ta odluka može biti zakoniti akt za naplatu parkiranja iako joj nije prethodila zakonom propisana suglasnost nadležnog ministarstva?

U slučaju da nisu ispunjene pretpostavke za postupak ocjene zakonitosti općeg akta, a iz razloga što je navedeni akt stavljen izvan snage, može li se pitanje njegove zakonitosti isticati tijekom parničnog postupka u kojem je to pitanje zakonitosti akta postavljeno, te je li sud dužan ispitivati njegovu zakonitost?“

4. Postupajući po navedenom dopuštenju tuženik je podnio reviziju navodeći pravna pitanja zbog kojih je ovoj sud dopustio izjavljivanje revizije i to pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19

– dalje: ZPP) koji se primjenjuje u ovom predmetu na temelju čl. 107. st. 1. i 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 80/22). Tuženik predlaže da se revizija prihvati, ukinu pobijane nižestupanjske presude odnosno iste preinači na način da odbije tužbeni zahtjev tužitelja, podredno da se iste ukinu i predmet vrati na ponovni suđenje.

5. U odgovoru na reviziju tužitelj predlaže reviziju tuženika odbiti kao neosnovanu.

6. Revizija je osnovana.

7. Prema odredbi čl. 391. st. 1. ZPP, u povodu revizije iz čl. 382. ZPP, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 133.800,00 kuna sa zateznim kamatama s osnove naknade za zaustavljanje turističkih autobusa u zoni posebnog prometnog režima na području Grada Dubrovnika u razdoblju od travnja do listopada 2014.

9. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

- da iz Odluke o uređenju prometa na području Grada Dubrovnika, Gradskog Vijeća grada Dubrovnika Klasa:340-01/00-01/08, Urbroj:2117/01-09-00-7 od 13. travnja 2000. i Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o uređenju prometa na području Grada Dubrovnika, Gradskog Vijeća Grada Dubrovnika, Klasa:011-01/02-01/23, Urbroj:2117/01-09-02-3 od 30. listopada 2002. proizlazi da je iste donijelo Gradsko Vijeće Grada Dubrovnika te da se istima utvrđuju način i postupci uređenja prometa na javnim prometnim površinama Grada Dubrovnika u koje spadaju, između ostalih, razvrstane i nerazvrstane ceste, da se posebno utvrđuje, regulacija prometa te da se regulacijom prometa smatra određivanje zona posebnog prometnog režima,

- da iz Odluke o zaustavljanju i parkiranju turističkih autobusa i osobnih automobila u zoni posebnog prometnog režima od 27. siječnja 2014. proizlazi da se istom uređuje zaustavljanje i parkiranje turističkih autobusa i osobnih automobila u širem područja oko Povijesne jezgre grada Dubrovnika koje obuhvaća Zagrebačku ulicu i Ulicu branitelja Dubrovnika, te Pile, Ploče, predio Iza Grada, Zlatni potok i Sveti Jakov, da se turističkim autobusima i osobnim automobilima dopušta parkiranje u zoni posebnog prometnog režima samo na za njih rezerviranom parkirališnom prostoru na Pilama, a iznimno uz posebnu dozvolu na Pločama, da je parkiranje turističkih autobusa i osobnih automobila radi ulaska ili izlaska putnika u zoni posebnog režima vremenski ograničeno i ne može biti dulje od deset minuta, da za parkiranje turističkih autobusa i osobnih automobila radi ulaska ili izlaska putnika u zoni posebnog prometnog režima, turistička agencija ili vlasnik vozila moraju platiti naknadu za parkiranje turističkih i osobnih automobila u zoni posebnog prometnog režima koja naknada se plaća trgovačkom društvu Sanitat Dubrovnik d.o.o., da nije dopušteno parkiranje turističkih autobusa i osobnih automobila u zoni posebnog prometnog režima ako se ne plati naknada iz čl. 6. ove Odluke, da je Prometni projekt zone posebnog prometnog režima sastavni dio ove Odluke te da na dan stupanja na snagu ove Odluke prestaje važiti Naputak o zaustavljanju turističkih autobusa u zoni posebnog prometnog režima objavljen u Službenom glasniku Grada Dubrovnika broj 7/13.

10. Nižestupanjski sudovi iznose shvaćanje da je opći akt Gradskog vijeća na temelju kojeg je donesen Naputak o plaćanju naknade turističkih autobusa za prekomjernu uporabu gradskih prometnica u 2012. Gradonačelnika Grada Dubrovnika Klasa:363- 01/12-09/10, Urbroj:2117/01-01-12-2 od 23. ožujka 2012. upravo Odluka kojom se utvrđuju način i postupci uređenja prometa na javnim prometnim površinama Grada Dubrovnik, te da je odredbom čl. 13. Odluke propisano da će pri proglašenju područja ili dijelova javnih površina Grada Dubrovnika zonom posebnog prometnog režima, poglavarstvo prometnim projektom odrediti i uvjete parkiranja odnosno ostavljanja vozila u zonama te akte kojima se uređuju ostali posebni uvjeti prometovanja u zoni. Naime, nižestupanjski sudovi ocjenjuju da u vrijeme donošenja spornog Naputka gradska poglavarstva prema odredbama važećeg Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi ("Narodne novine" broj 33/01, 60/01, 129/05, 109/07, 36/09, 125/08, 36/09, 150/11, 144/12 i 19/13 - dalje: ZLPS) više nisu bila izvršna tijela jedinica lokalne samouprave, već je to bio samo gradonačelnik, a obzirom iz stanja spisa ne proizlazi da su sporni Naputak niti Odluka o zaustavljanju i parkiranju turističkih autobusa i osobnih automobila (8+1) u zoni posebnog prometnog režima od 27. siječnja 2014. bili poništeni, ukinuti ili na drugi način stavljeni izvan snage, te da sud nije bio ovlašten ocjenjivati njihovu zakonitost.

11. Tuženik je revizijskim pitanjima osporio stajalište nižestupanjskih sudova prema kojem isti nisu bili ovlašten ocjenjivati zakonitost predmetnih Odluka, iako takvo pravo i dužnost suda proizlazi iz odredbe čl. 37. st. 2. Zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske. Ujedno je revident osporio stajalište nižestupanjskih sudova da su Odluke na temelju kojih tužitelj provodi naplatu naknade za zaustavljanje turističkih autobusa u zoni posebnog prometnog režima zakonite smatrajući da su sporne Odluke bile u suprotnosti s mjerodavnim Zakonom o sigurnosti prometa na cestama.

12. Prvostupanjski sud je kao parnični sud bio dužan odgovoriti na prigovore tuženika koji se odnose na navodnu nezakonitost podzakonskog propisa (Odluke), koji je prema navodima tuženika u suprotnosti sa Zakonom o sigurnosti prometa na cestama. Ta nadležnost proizlazi iz odredbe čl. 37. st. 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu ("Narodne novine" broj 99/99 i 29/02) prema kojemu, ako sud u postupku utvrdi da drugi propis koji bi trebao primijeniti, odnosno pojedina njegova odredba nisu suglasni s Ustavom i zakonom, na konkretan slučaj će neposredno primijeniti zakon, a Ustavnom sudu će podnijeti zahtjev za ocjenu suglasnosti spornog propisa, odnosno pojedine njegove odredbe s Ustavom i zakonom.

13. Iz navedene odredbe slijedi zaključak da je sud bio ovlašten i dužan, u slučaju isticanja prigovora neposredne primjene zakona zbog nesuglasnosti s Ustavom i zakonom općeg akta jedinice lokalne ili područne samouprave, a koji je pravna osnova obveze koja se u postupku osporava, ispitati je li donošenju predmetne Odluke prethodila na zakonu utemeljena pravna procedura (pribavljanje suglasnosti MUP i izrada prometnog projekta) i imajući u vidu u prigovoru iznesene razloge ocijeniti je li isti dostatno osnovan, u kojem slučaju je dužan obavijestiti Visoki upravni sud o potrebi pokretanja po službenoj dužnosti postupka ocjene zakonitosti općeg akta, odnosno podnijeti zahtjev Ustavnom sudu za ocjenu ustavnosti i zakonitosti drugog propisa. U slučaju kada parnični sud ocijeni prigovor neosnovanim, dužan je iznijeti i obrazložiti dostatne i pravno relevantne razloge za svoju ocjenu. Sud se nije smio zadovoljiti pukom konstatacijom da podzakonski akt nije poništen ili na drugi način stavljen izvan snage, jer time nije odgovorio na odlučne prigovore tuženika.

14. U odnosu na eventualni propust stranke da sama, u skladu s čl. 83. ZUS inicira pokretanje postupka ocjene zakonitosti općeg akta, Ustavni sud RH je zauzeo shvaćanje da u državi utemeljenoj na vladavini prava zahtjev na postupanje tijela sudbene vlasti, koje je nedovoljno povezano uz korištenje ovlasti tog tijela, preteže nad pravom stranke u postupku na podnošenje obavijesti u smislu čl. 83. st. 2. ZUS, odnosno zahtjeva u smislu čl. 83. st.1. istog zakona ili prijedloga u smislu čl. 38. st. 1. Ustavnog zakona (Ustavni sud RH U-III-4024/2019).

15. Slijedom navedenog valjalo je prihvatiti reviziju tuženika, ukinuti obje nižestupanjske presude i predmet vratiti na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP.

16. Pri ponovljenom će odlučivanju prvostupanjski sud, vezan pravnim shvaćanjem izraženim u ovoj odluci, donijeti novu, zakonitu odluku kojom će se ujedno odlučiti o cjelokupnim troškovima postupka, uključujući i o troškovima ovog revizijskog postupka.

17. Odluka o troškovima postupka nastalim u povodu revizije utemeljena je na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

Zagreb, 6. veljače 2024.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug