REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 270/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marinku Brajku, odvjetniku iz Đakova, protiv tuženice Addiko bank d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija kbr. 6, OIB: 14036333877, zastupane po punomoćniku Domagoju Petrinoviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Kožul i Petrinović d.o.o. iz Zagreba, Bužanova kbr. 4, radi utvrđenja ništetnim dijela ugovora i isplate, odlučujući o dopuštenoj reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1422/2021-2 od 4. siječnja 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Đakovu poslovni broj P-107/2019-24 od 18. veljače 2021., na sjednici vijeća održanoj 6. veljače 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Ukidaju se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž- 1422/2021-2 od 4. siječnja 2022. i presuda Općinskog suda u Đakovu poslovni broj P-107/2019-24 od 18. veljače 2021. - i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. Odluka o naknadi troška povodom revizije ostavlja se za konačnu odluku.
Obrazloženje
1. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženice kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda "u pobijanom dijelu pod točkom I., II., III., IV. i V. izreke", u odluci kojom je "u točki I. izreke utvrđena ništetnom odredba čl. 4. Ugovora o kreditu uz depozit broj [broj depozita]/2007 sklopljenog 10. siječnja 2007., solemniziranog po javnom bilježniku Pavlu Ratinčeviću iz Đakova dana 24. siječnja 2007. pod brojem OU-9/2007 između tužitelja (...) i tuženice (...), kao pravnog slijednika Slavonske banke d.d. Osijek, kojom se tužitelj obvezao tuženici platiti kamatu koja je promjenjiva i vezana uz određenu valutnu klauzulu, a koja izmjena kamatne stope se smatra sastavnim dijelom ovog ugovora. Pod točkom II. izreke naloženo je tuženici isplatiti tužitelju ukupan iznos od 8.848,27 kn s pripadajućim zateznim kamatama računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate. Nadalje, pod točkom III. izreke utvrđena je ništetnom odredba pod čl. 3. toč. 4. istoga Ugovora prema kojoj se kredit otplaćuje u jednakom mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za CHF na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja, ukoliko se plaćanje vrši prije roka dospijeća dok je pod točkom IV. naloženo tuženici isplatiti tužitelju 39.478,40 kn s pripadajućim zateznim kamatama računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate. Pod točkom V. naloženo je tuženici naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka od 9.187,50 kn sa zateznim kamatama počev od 18. veljače 2021. do isplate dok je pod točkom VI. odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška u preostalom iznosu".
2. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-2333/2022-2 od 31. kolovoza 2022., donesenim u postupku odlučivanja o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije, prihvaćen je prijedlog tuženice i tuženici je dopuštena revizija protiv drugostupanjske presude u odnosu na pitanje:
"Je li protivno odredbi čl. 81. st. 4. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/2003) te procesnoj ravnopravnosti stranaka donošenje zaključka suda da se o odredbi potrošačkog ugovora (u konkretnom slučaju dijelu odredbe o načinu promjene kamatne stope i valutnoj klauzuli ugovora o kreditu denominiranog u CHF ili denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF) nije pojedinačno pregovaralo, bez izvođenja dokaza saslušanjem svjedoka kojeg je trgovac predložio na okolnost pojedinačnog pregovaranja o navedenoj odredbi?",
i to sve po ocijeni da je to pravno pitanje važno za odluku u konkretnom pravnom odnosu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni jer (da) je riječ o pravnom pitanju o kojemu je sud u pobijanoj presudi zauzeo shvaćanje koje je suprotno shvaćanju drugostupanjskih sudova izraženog u odlukama koje naznačuje a o njemu nema prakse revizijskog suda.
3. Tuženica je protiv drugostupanjske presude podnijela (dopuštenu) reviziju sa navedenim pitanjem. Predlaže ukinuti drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
4. Tužitelj nije odgovorio na reviziju.
5. Revizija je osnovana.
6. Naime, u ovoj parnici, kada je tuženica već u odgovoru na tužbu osporila mogućnost izravne primjene utvrđenja iz presuda donesenih u kolektivnom postupku za zaštitu prava i interesa potrošača i predložila provođenje dokaza saslušanjem po njoj istaknutih svjedoka na okolnost dokazivanja onoga što je tvrdila: da je tužitelju po svojoj radnici pročitala ugovor o kreditu i upozorila ga da ugovor koji namjerava sklopiti ima snagu javnobilježničkog akta, odnosno da mu je objasnila značenje ugovaranja promjenjivih kamata i valutne klauzule te posljedice koje ta ugovaranja za njega mogu imati, davala obavijesti o sadržaju ovdje prijepornih ugovornih odredaba, o rizicima ili posljedicama posla kojeg sklapa,
nižestupanjski sudovi nisu imali razloga već i samo prema provedenim dokazima sa osnovom zaključiti (ocijeniti) da se tuženica sklapanjem ugovora o kreditu koristila nepoštenim ugovornim odredbama o potrošačkom kreditiranju na način da je ugovorila primjenu promjenjivih kamata i valutu koju je vezala u glavnici CHF iako prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora (tijekom pregovora o ugovornim odredbama) kao trgovac nije informirala tužitelja o svim potrebnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti /što (da) je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obavezama ugovornih stranaka i činilo odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli (u postupanju suprotno čl. 81., 82. i 90. Zakona o zaštiti potrošača, "Narodne novine" broj 96/03) ništetnim/.
7. Navedeno, prije svega, jer taj zaključak, kako je obrazložen, ne pripada samo području primjene materijalnog prava - već i drugačijoj ocjeni provedenih i sudovima dostupnih dokaza, koju je ocjenu trebalo valjano obrazložiti, razlozima koji bi je opravdavali u kontekstu sa ostalim dokazima predloženim po tuženici (na okolnost pružanja informacija tužitelju o uvjetima sklapanja Ugovora o kreditu, te, a sa time u svezi - i utvrđenja da se pojedinačno ipak pregovaralo o odredbama ugovora, sve kada "je sam tužitelj u svom iskazu decidirano naveo da mu nije pojašnjeno da je kamatna stopa u ugovoru o kreditu promjenjiva, a niti da će kredit biti vezan uz promjenu valute"), pa i onim čije izvođenje nije prihvaćeno.
To obzirom da se izostavljanjem takvih razloga čini bitna postupovna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, ali i, u ničemu manje bitno - jer sud nema osnove (a da bi to bilo pravilno, zakonito pa i razumno postupanje) ocijeniti osnovanim i prihvatiti tužbeni zahtjev pozivom na to da tuženica nije dokazala ono što tvrdi (prema okolnostima samo ovoga slučaja) i na čemu temelji svoju poziciju u postupku - a da joj prethodno nije niti omogućio da dokaže te svoje tvrdnje relevantnim i po njoj predloženim dokazom, onim za kojeg je ona navela određene razloge o tome što bi se njime imalo dokazati ili utvrditi - i te razloge učinila dostatno uvjerljivim ili vjerojatnim.
Suprotno postupanje ne pripada pravičnom suđenju zajamčenim čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14), analogno i čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99 - pročišćeni tekst, 8/99 - ispravak, 14/02 i 1/06) - i njime se čini bitna postupovna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a (koja postoji "ako kojoj stranci nezakonitim postupanjem (...) nije dana mogućnost da raspravlja pred sudom").
8. Stoga, a jer drugostupanjski sud nije postupio u smislu shvaćanja istaknutog pod st. 7. ovoga rješenja - čime je prihvatio isti propust prvostupanjskog suda i time počinio postupovne povrede iz odredaba čl. 354. st. 2. toč. 11. i 6. ZPP-a (na koje se odnosi postupovnopravno pitanje zbog kojega je revizija dopuštena), valjalo je ukinuti drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu te odlučiti kao u izreci ove odluke (na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP-a).
9. U ponovljenom suđenju prvostupanjski sud će postupiti u skladu s prethodno iznijetim shvaćanjem revizijskog suda te ovisno o rezultatu ocjene svih provedenih dokaza i okolnosti relevantnih za odluku - ponovno odlučiti o prijepornim zahtjevima tužitelja, i to odlukom o predmetu spora s obrazloženjem prema odredbi čl. 338. st. 4. ZPP-a, sa dostatnim i određenim razlozima kako su ocjenjeni pojedini dokazi i činjenični navodi na koje se revidentica pozvala i u reviziji.
10. Budući da odluka o troškovima postupka ovisi o konačnom uspjehu stranaka u sporu, valjalo je ukinuti i odluku o troškovima (u smislu odredbe čl. 164. st. 4. i čl. 166. st. 3. ZPP-a).
Zagreb, 6. veljače 2024.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
