Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 55 Gž-3188/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Lidije Bošnjaković kao predsjednice vijeća, Darije Horvat kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te suca Josipa Grubišića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice R. P. iz S., OIB …, zastupane po punomoćniku J. T., odvjetniku u S., protiv tuženika H. J. iz S., OIB …, zastupanoga po punomoćniku H. E., odvjetniku u K., radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice i tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu od 1. srpnja 2022., poslovni broj P-3878/2020, u sjednici vijeća 6. veljače 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Preinačava se presuda Općinskog suda u Splitu od 1. srpnja 2022., poslovni broj P-3878/2020 pod toč. I. i II. izreke i sudi:

"1. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu 2.886,72 eur[1] /21.750,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi u skladu sa člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima, koja na pojedine iznose teče kako slijedi: na iznos od 750,00 kn počev od 1. siječnja 2015. godina do isplate, na iznos od 750,00 kn počev od 1. veljače 2015 godina do isplate, na iznos od 750,00 kn počev od 1. ožujka 2015. godina do isplate, na iznos od 750,00 kn počev od 1. travnja 2015. godina do isplate, na iznos od 750,00 kn počev od 1. svibnja 2015. godina do isplate, na iznos od 750,00 kn počev od 1. lipnja 2015. godina do isplate, na iznos od 750,00 kn počev od 1. srpnja 2015. godina do isplate, na iznos od 750,00 kn počev od 1. kolovoza 2015. godina do isplate, na iznos od 1.000,00 kn počev od 1. rujna 2015. godina do isplate, na iznos od 750,00 kn počev od 1. listopada 2015. godina do isplate, na iznos od 750,00 kn počev od 1. studenog 2015. godina do isplate, na iznos od 750,00 kn počev od 1. prosinca 2015. godina do isplate, na iznos od 750,00 kn počev od 1. siječnja 2016. godina do isplate, na iznos od 750,00 kn počev od 1. veljače 2016. godina do isplate, na iznos od 750,00 kn počev od 1. ožujka 2016. godina do isplate, na iznos od 750,00 kn počev od 1. travnja 2016. godina do isplate, na iznos od 750,00 kn počev od 1. svibnja 2016. godina do isplate, na iznos od 750,00 kn počev od 1. lipnja 2016. godina do isplate, na iznos od 750,00 kn počev od 1. srpnja 2016. godina do isplate, na iznos od 750,00 kn počev od 1. kolovoza 2016. godina do isplate, na iznos od 750,00 kn počev od 1. rujna 2016. godina do isplate, na iznos od 750,00 kn počev od 1. listopada 2016. godina do isplate, na iznos od 750,00 kn počev od 1. studenog 2016. godina do isplate, na iznos od 750,00 kn počev od 1. prosinca 2016. godina do isplate, na iznos od 750,00 kn počev od 1. siječnja 2017. godina do isplate, na iznos od 750,00 kn počev od 1. veljače 2017. godina do isplate, na iznos od 750,00 kn počev od 1. ožujka 2017. godina do isplate, na iznos od 750,00 kn počev od 1. travnja 2017. godina do isplate, na iznos od 750,00 kn počev od 1. svibnja 2017. godina do isplate.

2. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška parničnog postupka od 1.158,67 eur/8.730,00 kn, kao neosnovan."

II. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku parnični trošak od 1.028,60 eur/7.750,00 kn, sve u roku 15 dana.

III. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje pobijana presuda pod toč. II. izreke u dijelu kojim nije prihvaćen zahtjev za naknadu parničnog troška te pod toč. III. izreke.

IV. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku trošak žalbe od 199,08 eur/1.500,00 kn, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici 2.886,72 eur/21.750,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama te naknaditi tužiteljici na ime naknade parničnog troška 1.158,67 eur/8.730,00 kn (toč. I. i II. izreke). Pod toč. III. izreke je tužbeni zahtjev odbijen u preostalom dijelu kao neosnovan.

2. Protiv navedene presude pod toč. II. izreke u dijelu kojim nije prihvaćen njezin zahtjev za naknadu troškova i toč. III. izreke žali se tužiteljica zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22, 114/22 - dalje: ZPP). Predlaže preinačiti presudu u smislu žalbenih navoda, podredno ukinuti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje uz naknadu troška žalbe.

2.1. I tuženik je podnio žalbu na presudu pod toč. I. i II. izreke zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP-a. Predlaže preinačiti presudu u smislu žalbenih navoda, podredno ukinuti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje uz naknadu troška žalbe.

3. Žalba tužiteljice je neosnovana, a žalba tuženika osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu 3.848,96 eur/29.000,00 kn po osnovi naknade za korištenje ½ suvlasničkog dijela nekretnine - stana u S., temeljem stjecanja bez osnove iz čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO). Tužiteljica je ½ suvlasničkog dijela nekretnine stekla Ugovorom o darovanju sklopljenim 2. prosinca 2014. sa darovateljicom G. P., odnosno svojom kćerkom.

5. Nije sporno da su tužiteljica i tuženik suvlasnici stana u S. te da je tuženik u isključivom posjedu cijele nekretnine. Sporno je ima li tužiteljica pravo na isplatu naknade za korištenje predmetne nekretnine u visini prosječne najamnine.

6. Prvostupanjski sud je zaključio da je tuženik isključivim posjedovanjem i korištenjem predmetnog stana od čega je potpuno isključio tužiteljicu kao njegovu suvlasnicu, povrijedio njezina prava iz čl. 38. st. 1. i čl. 46. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, dalje: ZV), slijedom čega je tužiteljica ovlaštena, kao suvlasnica, zahtijevati od tuženika naknadu koja joj pripada zbog nemogućnosti korištenja predmetnoga stana u smislu čl. 1111. ZOO-a.

7. Osnovano tuženik pozivom na žalbene razloge dovodi u pitanje zakonitost prvostupanjske presude, osporavajući primjenu materijalnog prava i s tim u vezi utvrđenog činjeničnog stanja, a koje razloge u bitnome veže uz činjenicu da nikada na bilo koji način tužiteljici kao suvlasnici u 1/2 dijela nije onemogućavao suposjedovanje, da tužiteljica nije dokazala da je tuženik iznajmljivao stan te ubirao najamninu čime bi uvećao svoju imovinu za visinu najamnine, da tužiteljica nije dokazala da je došlo do smetanja posjeda ili da su eventualno promijenjene brave.

8. Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 26. listopada 2009. vezano za pitanja primjene i tumačenja odredbe čl. 1120. ZOO-a (vezano za opće pravilo iz čl. 1111. ZOO-a) te pitanje primjene i tumačenja odredaba čl. 164. st. 1. i čl. 165. st. 1. ZVDSP-a, koje glasi:

"Ako je određena stvar još uvijek u nepromijenjenom obliku (očuvanog identiteta) u posjedu nevlasnika valja primijeniti odredbe čl. 164. st. 1. i čl. 165. st. 1. ZVDSP, prema kojim odredbama je samo nepošten posjednik dužan naknaditi koristi od uporabe tuđe stvari. Ako je određena stvar uporabljena na način da je promijenila identitet (radi čega nije moguće ili gospodarski nije opravdano vraćanje te stvari), tek u takvoj situaciji valja primijeniti odredbu čl. 1120. ZOO, prema kojoj je osoba koja je uporabila tuđu stvar u svoju korist dužna vlasniku naknaditi koristi i bez obzira na svoje poštenje odnosno nepoštenje." Isti stav je zauzet u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Rev-1509/2017-2 od 10. studenog 2020., Rev-3299/2014-2 od 21. studenoga 2018., Rev -1981/2017-3 od 15. svibnja 2019.).

9. Iz gore navedenog stajališta, uzevši u obzir da stan nesporno nije promijenio oblik, proizlazi da za odluku u ovom sporu nisu mjerodavna pravila o stjecanju bez osnove iz čl. 1120. ZOO-a (prvostupanjski se sud pogrešno poziva i na opće pravilo iz članka 1111. ZOO-a) i o zaštiti suvlasništva (članak 46. ZVDSP-a), već pravilima o pravnom položaju nepoštenog posjednika (članak 165. stavak 1. i 6. u vezi s člankom 18. stavkom 3. ZVDSP-a), prema kojima nepošteni posjednik tuđe stvari mora stvar predati vlasniku ili osobi koju taj odredi i naknaditi mu sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario (članak 165. stavak 1.), s tim da se od časa kad je pošteni posjednik postao nepošten, njegova prava i obveze ravnaju prema pravilima postavljenim za nepoštenoga posjednika (članak 165. stavak 6. ZVDSP-a).

10. Nadalje, odredbom čl. 38. st. 1. i 2. ZV-a je određeno da nije li što drugo određeno, svaki suvlasnik smije izvršavati glede cijele stvari sve ovlasti koje ima kao nositelj dijela prava vlasništva bez suglasnosti ostalih suvlasnika, ako time ne vrijeđa prava ostalih suvlasnika, a plodovi i druge koristi od cijele stvari, kao i troškovi i tereti, dijele se među sve suvlasnike razmjerno veličini njihovih suvlasničkih dijelova, ako se drukčije ne sporazumiju.

11. Iz tih odredbi proizlazi da svi suvlasnici nekretnine imaju pravo koristiti cijelu nekretninu odnosno izvršavati glede cijele nekretnine sve ovlasti te da do podjele nekretnine i utvrđenja koji njezin realni dio ima koristiti suvlasnik, svaki suvlasnik ovlašten glede cijele nekretnine izvršavati suposjed.

12. To znači da je tužiteljica naknadu koristi iz odredbe članka 165. stavka 1. ZVDSP-a s uspjehom mogla zahtijevati da je dokazala da ju je tuženik tužiteljicu bez pravnog osnova (izravno ili neizravno) isključio iz suposjeda predmetne nekretnine. Ukoliko je ona bila u mogućnosti vršiti suposjed nekretnine neposredno, u tom slučaju tuženik ne bi bio nepošteni posjednik.

13. U konkretnom slučaju, tužiteljica tijekom postupka nije tvrdila niti dokazala, da ju je tuženik isključio iz suposjedovanja jer iz njezinog iskaza na ročištu 24. veljače 2021. je razvidno da nije pitala tuženika za predaju suposjeda, da nije niti pokušala ući u stan, odnosno da ni na koji način nije pokušala izvršavati svoj suposjed. 13.1. Također na pitanje je li tužiteljica raspolagala ključevima stana valja reći da tuženik tijekom postupka nije dokazao da tužiteljica ima ključeve stana već je upirao na to da ključevima raspolaže njezina kći. Međutim, čak i u situaciji da tužiteljica nije imala ključeve od stana, ista nesporno nije niti zatražila tuženika da joj preda ključeve.

14. Nadalje, činjenica da je u postupku razvrgnuća suvlasništva poslovni broj R1- 325/2012 donešeno pravomoćno rješenje 27. rujna 2012. kojim je određena civilna dioba stana nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost presude jer se navedena odluka odnosi na tužiteljičinu kćer kao pravnu prednicu, a onda iz razloga što tužiteljica niti njezina kćer nisu podnijele prijedlog za provedbu rješenja o civilnoj diobi predmetne nekretnine.

15. Stoga, iako su obiteljski odnosi bili narušeni između stranaka, tužiteljica je u smislu čl. 38. st. 1. i st. 2. ZVDSP-a i čl. 165. ZVDSP-a dužna dokazati da je izrazila svoju volju za suposjedovanjem, a da ju je tuženik u tome isključio. Kako je tuženik bio pošteni suposjednik, nisu ostvarene pretpostavke iz čl. 165. st. 1. ZVDSP-a da bi tužiteljici pripadalo pravo na naknadu.

16. Ujedno valja dodati da s obzirom da tužiteljica temelji svoj tužbeni zahtjev na osnovi stjecanja bez osnove u smislu čl. 1111. ZOO-a, da nije dokazala, a niti se iz provedenih dokaza moglo utvrditi da je na strani tuženika došlo do bogaćenja, odnosno osiromašenja na njezinoj strani za utuženi iznos koji predstavlja prosječni iznos najamnine.

17. Nadalje, kako je osnovana žalba tuženika, odnosno tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti je neosnovan te je primjenom čl. 373. t. 3. ZPP-a odlučeno kao u izreci, tada je i žalba tužiteljice kojim pobija presudu u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev - neosnovana te je istu valjalo odbiti primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a.

18. Nadalje, kako je tuženik uspio u sporu, ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka na temelju čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., 37/2022., 126/2022, dalje OT) u cijelosti.

19. Pa tako tuženiku pripada pravo na naknadu prema vrijednosti broda od 10,00 kn, kako je zatraženo u troškovniku i to: sastava podneska odgovora na tužbu od 132,72 eur/1.000,00 kn prema Tbr. 8. t. 1. OT u svezi s Tbr. 42. OT-a, podneska od 13. lipnja 2017. u visini od 33,18 eur/250,00 kn prema Tbr. 8.3. u svezi s Tbr. 42. OT-a, podnesak od 13. prosinca 2017. u visini od 33,18 eur/250,00 kn prema Tbr. 8.3. u svezi s Tbr. 42. OT-a te sastav podneska od 5. studenog 2020. u visini od 132,72 eur/1.000,00 kn u svezi s Tbr. 8.1. OT-a u svezi s Tbr. 42. OT-a. Dakle, tuženiku pripada trošak za sastav podnesaka od 331,81 eur/2.500,00 kn.

19.1. Nadalje, tuženiku pripada trošak zastupanja na ročištima 9. svibnja 2017., 21. lipnja 2017., 27. lipnja 2018., 10. studenog 2020., 20. travnja 2022., za svako od po 132,72 eur/1.000,00 kn prema Tbr. 9.1. u svezi s Tbr. 42. OT-a, odnosno sveukupno 663,61 eur/5.000,00 kn. Za pristup ročištu 4. travnja 2017. pripada mu trošak u visini od 250,00 kn sukladno Tbr. 9.5. OT-a u svezi s Tbr. 42. OT-a jer je isto odgođeno prije početka raspravljanja.

19.2. Dakle, tuženiku za zastupanje sveukupno pripada trošak od 1.028,60 eur/7.750,00 kn.

20. Tuženik nema pravo na naknadu troška podneska od 12. studenog 2019. jer takav ne prileži spisu. Također mu ne pripada trošak zastupanja na ročištima 19. rujna 2017., 8. studenog 2017., 14. prosinca 2017. i 25. siječnja 2018. jer su ista odgođena, a ročište 24. ožujka 2021. nikada nije ni zakazano. Ne pripada mu ni trošak pristupa na ročište za objavu presude jer na isto nije pristupio, a trošak sudske pristojbe nije zatražio određeno (čl. 164. st. 1. ZPP) slijedom čega mu niti taj trošak nije dosuđen.

21. Tuženik je u cijelosti uspio u žalbenom postupku pa mu na temelju čl. 154. st. 1. i čl. 166. st. 2. ZPP-a, te Tbr. 10. t. 1. Tarife, pripada trošak žalbenog postupka od 199,08 eur/1.500,00 kn.

U Zagrebu 6. veljače 2024.

Predsjednica vijeća:

Lidija Bošnjaković, v.r.